badnjak
Kćer gleda crtić o Mojsiju na tv-u, sestra spava, mama u sobi sluša radio s prigodnim programom. Ja, čekajući neka završi crtić kako bih joj dala večeru, čačkam po internetu i gledam svježe postove blogera koje sam strpala u favorite.
Badnjak je započeo vedro, pa se pretvorio u sranje od međuljudskih odnosa, pa se opet razvedrilo:
nakon devetodnevnog buđenja u 5.30 h zbog adventskih zornica, današnji sam dan započela oko 9.30. Čini se da se bioritam uskladio sa urancima, tako da sam već od 6.00 svako malo pogledavala na sat. No, oteglo se do ustajanja još 3,5 h.
Dan samo za poželjeti: bonaca, sunce... Asistirala sam pri spremanju ručka koji se pretvorio u pravi fijasko... Osim moje kćeri, nitko nije jeo dalje od juhe. Naime, s mojom mamom nikako ne mogu uskladiti valnu dužinu... Ozbiljno razmišljam o traženju drugog smještaja. Ali tu gdje živim, to je tako teško... Iznajmiti nešto mogu možda samo tijekom zimskog razdoblja jer svi žele ljeti izdati i zaraditi u par mjeseci i nekoliko puta onoliko što bi od podstanarstva dobili tijekom cijele jedne godine. Kupiti nešto je neizvedivo. Poduzeće je u komi, bojim se kako bi mogli ostati i bez plaća, a ni alimentaciji ne predviđam svijetlu budućnost... Uh...
N. i ja smo otišle u ribolov poslijepodne. Ne želim nju opterećivati sranjima koja me muče. Adrenalin iz ljutnje i bespomoćnosti je polako počeo isparavati, na udice se okačiše jedan crnej (ne znam mu HR naziv) i parapnjak (HR glamoč) i vratih se ponovo u svoje omiljeno "kulersko" stanje.
Kako je ulov bio siromašan, odlučile smo maci koja živi u štandu na tržnici, upriličiti badnju večeru. Uh, kako se bacila na spizu! A mi dvije otiđosmo doma sretne što smo barem nekog danas učinile sretnim!
U međuvremenu, mama je izašla iz "sobe za samožrtvovanje" - kad god je neko sranje, onda se ušalta u ulogu žrtve pa čupi u sobi cijeli dan, tamo puši, pije kavu, rješava križaljke i, valjda misli tako, nabija nama osjećaj krivice. Do vrlo nedavno i jest, ali ne dozvoljavam si više takve igre. Retardirana nije, a bome ni ja. Neka sam najmlađa od djece, zaslužujem poštovanje i ravnopravnost. Na tome inzistiram.
I tako. Sve se, čini se, vratilo u normalu. Sestra je okitila bor, ja sam dovršila kolač. Sve je kao da se ništa nije dogodilo. Bolje je tako.
Blagoslovljen Božić svima, od svega, svega srca!
24.12.2006. u 21:35 |
8 Komentara |
Print |
# |
^
0
| |
prosinac, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
e-mail: okosjenki@net.hr
Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:
Regoč
Kosjenka
Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.
Linkovi
ljudi koje rado pročitam:
POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!