I – SPOT
nedjelja , 30.09.2007.
Evo moj prvijenac nadam se da će vam se svidjeti. Dakle na I – spot je išlo 8 istraživača iz našeg odreda: Tamara, Nataša, Eva, Livija, Arnela, Lovro i Roberta i naravno ja! Dogovor je bio u 5 ujutro u Vojageru na kavi pa na vlak u 5:45. I tako smo se skupili svi istraživači iz Rijeke ujutro, kupili karte i krenuli put Zagreba, pa Zaboka i na kraju dolazak u Gornju Stubicu! Put je bio sasvim ok osim jednog malog incidenta; dva člana iz odreda Sjever – jug su u Zaboku ušli u krivi vlak i to su shvatili tek kad je vlak krenuo. Srećom došli su vrlo brzo stopom u Gornju Stubicu dok smo mi u obližnjem kafiću ispijali popodnevnu kavu. Na mjesto održavanja I – spota stigli smo oko 4 sata, i zatekli organizatore u izradnji objekata, naime došli smo na teren malo poslije organizatora! Dignuli smo svoje šatore i jedan dvorac (nije za vjerovat, ali istina ljudi) i pomogli organizatorima u pripremi. Navečer je od programa na repertoaru bio bazar i učenje himne I – spota koja se svima svidjela! No da ne duljim drugi dan su nas podijelili po redovima s kojima smo izrađivali štit, izmislili himnu i poklič, a kasnije luk, mač i koplje, a djevojke (i svi oni koji su se tako osjećali ili obukli) su učili ples i šivali zastavice redova. Nakon toga redovi su išli na zabavno popodne gdje su gađali lukom i strijelom, bacali koplja, gađali alku itd. Navečer se pekla večera te održala večer gdje su djevojke izvele ples te redovi izveli kzp. Poslije toga uslijedila je urnebesna zabava na karaokama koja je potrajala do ponoći, a onda povečerje. Zadnji dan smo na žalost zbog vlaka morali otići prije završetka programa i zatvaranja. Spremili smo svoje stvari i laganim korakom se zaputili na željezničku stanicu. Od Gornje Stubice do Rijeke smo imali nevjerovatnih 6 presjedanja, tako da smo doma stigli umorni ali zadovoljni..
slike...
...i svoj odred voli... Boki 
komentiraj (10) * ispiši * #
BRĐANKE NA 5. SUSRETU BRĐANA U BJELOVARU
nedjelja , 23.09.2007.
Dakle, poučeni druženjem i dojmovima sa susreta brđana u Puli, brđanke našeg odreda odlučile su sudjelovati na 5. Susretu brđana u Bjelovaru. Raspis s predprijavama išao je poprilično rano, još u lipnju. Mi smo izvršili predprijave, pa prijave, pa uplate i na kraju se ispostavilo da nas je u konačnom broju 6. i to redom: Maja, Jelena, Vesna, Željka, Koka i Cilja. I tako. 
PETAK: Prvi mali problem kojeg smo imale je taj da je Renault Senic registriran za 5 osoba, a nas je šest. No, kako naša Maja živi i radi u metropoli onda je ona i krenula iz metropole u vlastitom aranžmanu, odnosno s brđaninom Čopom iz O.I. Jelen. Ostatak brđanki, nas 5 s prebivalištem u Rijeci krenulo je s kašnjenjem u startu 1 sat (točnije u 19.00 sati). Otvaranje akcije je u 22,00 sata. A što je nam stići do Bjelovara, točnije ŠRC Kukavica za 3 sata? Ništa. Putem smo stali na kavu u Ravnoj Gori, pa po benzin negdje u Zagrebu i na kraju poslije skretanja za Tociljevac, a pred Malu Pisanicu u CB Šumska vila da vidimo kako narod u tom kraju diše. Gore spomenuta Maja koja živi i radi i metropoli već je bila na mjestu susreta i s nestrpljenjem nas je očekivala… Tako smo i mi stigle u ŠRC Kukavica (ŠRC = športsko-rekreativni centar), gdje nas je s osmijehom na licu izlazeći iz mraka dočekala naša Maja. Vrijeme našeg dolaska je nešto oko 23,00 sata. Znači zakasnili smo na otvaranje. Na brzinu smo se ispozdravljali sa svima poznatima i manje poznatima, a bilo ih je od svakuda i u velikom broju. Prvi zadatak nakon dolaska bio je smještaj. Tu je postojao mali problem jer su brđani okupirali SRC Kukavica i jedino mjesto za spavanje koje nam je bilo ponuđeno je udaljeno 3 km. No, kako niti jedna ekipa nije htjela spavati u tom objektu organizator je našao rješenje i za nas i smjestio nas iznad konjušnice (mislim bivše), na prozračnom tavanu. Nama dobro. Brzo smo se smjestile i brzo natrag među brđane. E, onda je krenuo KZP. Neke brđanke su našle sugovornike, neke su bile pod dojmom i nekako nismo bile za taj KZP, jer se na kraju krajeva nismo niti pripremile. Ali jedna ili možda dvije brđanke su inzistirale da se predstavimo “himnom” odreda I poklikom jer da za to predstavljanje možemo osvojiti minimalno 1 bod, a svaki bod je dobrodošao. Ipak susret brđana uz druženje ima i natjecateljski karakter. I tako je krenulo, “Ajmo, pa nemamo što izgubiti”, “nećemo valjda ne otpjevati himnu”, “kakva sramota”. To nazovi nagovaranje nije dugo potrajalo i mi smo izašli pred ostatak brđana, ukratko se predstavili i otpjevali “IMA LI?” Nema, nema boljeg odreda od našega Primorja, našeg Primorja. Mušku dionicu “Mi smo dečki Primorja, ponos odreda” otpjevali smo najdubljim glasovima koje smo u tom trenutku mogle proizvesti i ispalo je dobro, da ne kažem odlično. I tako do dugo, dugo u noć smo pjevale i plesale, a onda je došlo vrijeme da malo i prilegnemo. Kako je Vesna neke sudionike smjestila po sredini “konjušnice”, a Željka za to nije znala u gluho i mračno doba noći protunjila je preko njih punim stopalom od pete do glave. Jadni ljudi.
SUBOTA: Buđenje je bilo u 8,30. Nakon umivanja i sređivanja popili smo kavu koje je bilo u izobilju. Start ekipa planiran je za 9,00 sati, ali se malo kasnilo. Sandra iz S-J je izvukla startne brojeve (jer ne treba se previše umarati. Čeka nas naporan dan.) njima i nama. Mi smo, odnosno Sandra je izvukla startni broj 22 od 24 ekipe. Dakle, imale smo vremena za još kave. Na start smo krenule u 10,20. Ovaj put i Maja s nama jer mi smo ekipa Veli Jože. Dobile smo zadatke, majice, potrpale se u auto i krenule. Prolazeći kroz predivan kraj Bjelovarsko-bilogorske županije u autu je vladao pravi kokošinjac. Otprilike je to izgledalo ovako: “Ej, vidi ovo.”, “Kakve su to cvjetne fontane ispred kuća?”, “Vidi gnijezdo.” Ja bi ga slikala”. “Ne možeš, tu stati”, “Vidi krava, vidi vrtni patuljci.” Vidi ovo, vidi ono. I tako u veselom raspoloženju prelazili smo zadane točke i izvršavale zadatke. Tako smo gađali iz luka i strijele, rušili čunjeve, vezale čvorove, slagale puzle, dizale šator. Svo to vrijeme Maja je pisala dnevnik puta. Jer ona to voli. TUŽNO-VESELA PRIČA: U jednom trenutku Maja je dala Željki da pročita dnevnik puta, Kako nije vidjela iskru veselja u Željkinom oku jako se rastužila. Željka je htjela pokazati Maji da je tekst jako smiješan, pa se počela od sveg glasa smijati HA-HA-HA-HA. Nažalost od tog trenutka Željka je izgubila glas.
U Bjelovaru smo stigle popiti kavu s ekipom S-J, odnosno s predsjednikom Ćeletom I Borisom, napravili malo slikanje i obavile šoping za gastro prezentaciju. Važno je napomenuti da smo cijelim putem uz dnevnik vodile, odnosno izrađivale mezbarij. Mezbarij je sakupljanje komadića hrane koja se nalazi na pojedinim točkama i spremanje u foliju, nešto kao i herbarij. Na cilj smo došle točno u 17,20 sati. Točno nakon 7 sati kako je organizator i planirao. Mezbarij smo uz dnevnik puta, test o Bjelovarsko – Bilogorskoj županiji predali organizatoru i brzo se počeli pripremati za večernju aktivnost, točnije gastro prezentaciju. E, i tu je bilo posla. Valjalo je napraviti buzaru od sipe, sirni namaz, urediti stol na kojem ćemo sve to izložiti. Za gastro prezentaciju smo ujedinili snage s brđanima iz Odreda S-J. Koka je bila zadužena za buzaru, njoj je pomagao Nino, Vesna I Sandra su sirile, Željka raznosila stvari, Cilja pospremala stvari, Maja i Jelena dekorirale stol, Boris slikao, Žarko ložio, a Ćele… Ipak je on predsjednik. On je sam nadgledao situaciju. Opet smo ustanovile da se moramo bolje pripremiti za takvu prezentaciju. Nije da nismo donijele dosta toga, ali što kada drugi donesu više. No, za drugu godinu se ne brinemo jer Jelena već ima viziju, koju je doduše zadržala u tajnosti. Oko 20,30 sati je počelo predstavljanje jela, a nakon toga juriš na klopu. 
Strašno. Svega je bilo u izobilju i čovjek naprosto ne može sve niti isprobati. Tako smo potrpali u sebe koliko je stalo. Nekima više, a nekima manje. Nakon toga je dobrodošla i gimnastika u vidu plesa. Svirao je bend, a mi smo se zabavljali svako na svoj način. I opet do kasno u noć. Opet je u konjušnici bilo gaženja. Ovaj put je Koka zalila svoju vreću vodom koju su Maja i Jelena stavile točno pred njenu vreću. Da li namjerno ili ne, ne znamo. Nisu se izjasnile. 
NEDJELJA: Buđenje I sređivanje. Danas nas čeka obilazak Daruvarskih vinograda. Šteta je biti tako daleko od kuće, a ne kušati graševinu. Krenuli smo u koloni od cca 30 vozila do vinograda. Vožnja je poprilično potrajala. Stigli smo u vinograd u kojem su nas dočekali domaćini i krenuli na kušanje vina (graševina 2001, graševina 2004., graševina 2005., graševina 2007., rizling iz ne znam koje). Vratili smo se u ŠRC Kukavica na proglašenje. U autu smo prognozirale plasman i to su uglavnom bila mjesta od 3-7 mjesta. Skromno. Na svu sreću nitko nije pogodio jer smo osvojile 2. mjesto. Tik iza ekipe Prepotentni iz Uprave Sih-e. Na samom zatvaranju 5. Susreta doznali smo i slijedećeg organizatora, a to je Klub brđana Cairos iz Trogira. Prije povratka za Rijeku valjalo je malo prezalogajiti, pa su organizatori Klub brđana Zmaj pripremili ručak (svinjče i janjetinu), za Vesnu njoke. To nije bio kraj. Kraj je bio sjedanje u auto, Ajmo Rijeka do daske i osmice po igralištu. Bio je to još jedan susret koji će se pamtiti i prepričavati. Nama se desilo toliko lijepih, zanimljivih i dobrih stvari da je teško o svemu sve napisati. Znamo jedno da ćemo dogodine u Trogir.
...i svoj odred voli... Cilja 
Još neke slike: Predsjednikova počasna straža, opet smo se klackali , vozile u zapregi, u šetnji Bjelovarom, razgledale Etno park, predsjednica i nova prva dopredsjednica kluba nazdravljaju 
komentiraj (10) * ispiši * #
Lepenica - predvodnički tečaj
petak , 14.09.2007.
Dana 14.09 smo predvodnici i uprava krenuli u Lepenicu na tečaj i druženje preko vikenda. Išli smo autima te krenuli u 18 h.
Kada smo se svi okupili u Lepenici i dobro se napričali, smjestili smo se po sobama. Došlo nas je 12 pa je u jednu sobu stalo 9 ljudi (Sale, Boki, Cilja, Vesna, Željka, Petra, Nataša, Heni, Tamara), a u drugoj na katu (Luka, Vida i ja). Tu večer smo imali okrugli stol gdje smo raspravljali o različitim problemima unutar odreda .No okrugli stol nije mogao proći bez hrane pa smo zajedno i večerali.
U subotu ujutro čim smo se digli smo morali na tjelovježbu koju je kao prava atletičarka vodila Cilja. Zatim kava i doručak. Poslije doručka na predavanja koja su trajala do ručka, nakon svakog predavanja smo imali 5-10 min odmora. Poslije ručka smo imali duhovnost gdje smo razgovarali o različitim temama. Zatim nazad na predavanja.
Predavanja su bila jako zanimljiva i puno toga smo naučili. Najzanimljivija predavačica je bila Tamara koja je došla na predavanje u uniformi što je svima bilo simpatično i smiješno. No i ostali predavači su bili super!!! Navečer poslije večere je bio kzp. Podijelili smo se u ekipe po troje te smislili skeč na 4 zakona izviđača. Svaka ekipa je bila dobra ali mislim da je Sale ipak bio najsmješniji sa igrom „mjau“.
Nakon dobrog i duhovitog kzp-a je bilo povečerje i na spavanje, ali prije spavanja pjesma Šuma,potok,dolina…
U nedjelju ujutro naravno opet izvrsna tjelovježba uz Cilju. Zatim doručak pa opet predavanja.U stankama smo igrali zanimljive i zabavne igre u kojima je Nataša bila nemilosrdna. 
Popodne nas je posjetila naša Koka koja je bila jako kratko, pa bi ubuduće se trebala potrudit da se to više ne dešava. 
Navečer smo se spremili, otpjevali našu pjesmu te se vratili u Rijeku uz novo stečena znanja!
Nadam se da će se ovako nešto opet ubrzo održati!!!
...i svoj odred voli... Livia 
komentiraj (2) * ispiši * #
UPRAVNO-BRĐANSKI SASTANAK, Žbevnica
ponedjeljak , 10.09.2007.
8.09. vaše premudro vodstvo Odreda uputilo se put Buzeta s namjerom da popijemo kavu 
ispred Plodina, uzmemo ključ od doma i počnemo sastanak u planinarskoj kući "Žbevnica". Zadaci su bili unaprijed podijeljeni, a dogovor je bio da se do 13 sati dođe na dogovorenu lokaciju. Naravno, okupili smo se tek 45 minuta kasnije u punom sastavu i to: Željka, Cilja, Vesna, Tamara, Sale, Boki, Sanja, Andreja i ja. Nakon fine kavice, odlučili smo se zaletiti u centar Buzeta pošto je bio dan grada. Naravno, promet je bio zatvoren, a ljubazni redar nas je uputio na neku sporednu cestu kojom se može doći do centra... I tako smo mi napravili krug oko grada Buzeta, mahnuli 
onom istom redaru i zaključili kako danas nije naš dan i da bi bilo najbolje da odmah krenemo za Žbevnicu. Po dolasku odmah smo se bacili na (sigurno mislite da ću napisati posao...) finu paštetu od tune koju nam je napravila Cilja.. Zaključak je da smo već gladni i da bi se trebalo baciti na kuhanje večere... Kako bi bili maximalno operativni (ovo sam u SIH-u naučila 
) odlučeno je da večeru kuhamo Sanja i ja, dok ostali dogovaraju detalje tečaja u Lepenici za idući vikend... Dok se večera lagano krčkala, pala je odluka da krenemo na vrh Žbevnice (1014m) sada jer se sutra više neće nikome dati. Tamara se ponudila da ostane zgotoviti večeru, a s njom i Andreja.... Ostatak ekipe se vrlo brzo uzverao na vrh (ali smo se bome i oznojili 
)... tamo nas je dočekao predivan zalazak sunca i još ljepši pogled... Fotografiralo se na sve strane... U travi, na vrhu, sa pečatom... Ali sve što je lijepo kratko traje... Sunce je skoro zašlo i vrijeme je za povratak i večeru... (jako finu, kao da sam ju ja kuhala...he, he...) a nakon toga smo se bacili na posao 
(stalno se negdje bacamo, jeste primjetili?!)... rješavani su tekući problemi odreda, od toga tko će biti novi predvodnici do predstojećih akcija i još puno, puno detalja... Moj skromni zaključak je da odred definitivno radi sve bolje i bolje, jer su ti naši sastanci sa sve manje problema... Barem onih velikih i nerješivih... Imali smo i tekućih problema u samoj kućici oko nekih čupavih i dlakavih noćnih životinjica 
koje rade veliku buku, ali bedem ljubavi je sve popravio... 
U neko doba noći krenula je inicijacija za klub brđana "Veli Jože"... Sale je uspješno napisao zamolbu za klub, malo smo ga popalili s zadatkom da mora na vrh po pečat (u 1 ujutro) pa kad je krenuo smo mu rekli pravi zadatak - ispeći palačinke za svih... Nakon što je izvršio zadatak (za što mu je trebalo nekih 2 sata) je izjavio da bi mu bilo lakše da je išao na Žbevnicu... 
Kako su palačinke bile jestive, pristupili smo polaganju zakletve i time je klub narastao za još jednog člana... Brđaninu Sale, čestitam!!! 
Drugo jutro smo uspjeli dići na vrijeme iako smo rano otišli na spavanje jer je trebalo nabrzinu pospremiti kućicu i doručkovati. Dogovor je bio da idemo u Pazin (odnosno Grdo selo kraj Pazina) kako bi se upoznali s novo osnovanim odredom Huhober. Došli smo taman negdje pred ručak, zaželili ljudima sreću u radu, predali im mali simboličan poklon i ponudili pomoć koliko god je u našim mogućnostima. Mislim da im je bilo drago...
I tako... još kavica u Cerovlju, za neke i ručak i kućama... a u glavi misli - ova godine će O.I. Primorje biti - OPET NAJBOLJI!!!
...i svoj odred voli... Koka
komentiraj (9) * ispiši * #
Počinje nova izviđačka godina...
utorak , 04.09.2007.
Kao i svake, sa puno, puno aktivnosti... pa da nabrojimo šta nam slijedi...
08./09.09. UPRAVNO-BRĐANSKI SASTANAK - dogovor na vrhu... reorganizacija redova... jako ozbiljno, puno rada...
15./16.09. RADNI VIKEND - za predvodnike, vođe družina... malo da se obnove znanja i bolje krene u novu godinu... glavna i odgovorna - Vesna
22./23.09. SUSRET BRĐANA - Bjelovar - glavna i odgovorna - Cilja
28.-30.09. I-spot - za izviđače istraživače (i one koji se tako osjećaju, a imaju više od 16 godina) - glavni i odgovorni - Boki
13.-14.10. JESENSKI SUSRET IZVIĐAČA - Kutina - natjecanje za mlađe izviđače - g.i.o. - Tamara
20./21.10. JOTA/JOTI
02.-04.11. LIPSUS - Rijeka - natjecanje - g.i.o Koka + Tamara i Boki
Nije to naravno sve... očekujte još termin Saveznog izleta, nešto za poletarce i puno, puno stvari što vam sprema vaša Uprava...
...i svoj odred voli... Koka
komentiraj (11) * ispiši * #
Kako smo bili OPET NAJBOLJI na Šumskoj školi
ponedjeljak , 03.09.2007.
Kao što je već općepoznato, od 16. do 26. 8. smo Boki i ja bili na Šumskoj školi u izviđačkom centru Dišnik (to je blizu Garešnice, a to je blizu Kutine). I tamo smo se obrazovali da budemo najbolji vođe družina. Trebali su s nama ići i neki predvodnici, ali nisu mogli, i može im biti žao jer nam je bilo super!
Za one koji ne znaju, Šumska škola je «škola» za predvodnike, vođe družina i načelnike. A postoji tamo i pripremni izviđački tečaj na kojem se uče osnovna izviđačka znanja. I uglavnom, totalno je super, jer je slično logoru, a opet skroz drukčije, i traje 10 dana, i odlična je priklika za upoznati puno izviđača iz cijele Hrvatske!
Pa što smo radili? Tečaj za vođe družina je bio podijeljen u 2 patrole po 7 članova – Torro Negro i Torro Rosso (nas dvoje smo bili svaki u svojoj patroli). Svaki dan smo imali predavanja (neka zanimljiva, a neka malo manje), a osim toga smo i vježbali kako voditi družinu. Organizirali smo i jedan izlet za ostale tečajeve, a bili smo i na patrolnom bivku. E da, osim toga smo morali proć i ulazno testiranje (da vide da li uopće imamo dovoljno znanja da idemo na tečaj) i šećer na kraju – strašno izlazno testiranje!
Nažalost nemam nikakvih slika, jer čekamo CD sa slikama od svih, koji ćemo dobiti za oko mjesec dana, pa ćete ih onda naravno vidjeti i na blogu!
...i svoj odred voli... Tamara 
komentiraj (4) * ispiši * #
Logorovanje "Rijeka snova" 2007.
nedjelja , 02.09.2007.
Evo napisao sam kratak opis logora: "Rijeka Snova"
Ja volim logor svoj
Ja volim ptica poj...
Logor "Rijeka Snova"
Da krenemo od početka... Odred izviđača Primorje našlo se na kolodvoru u određeno vrijeme ( Nitko nije kasnio :-) ) I krenuli vlakom prema Fužinama... Vozili smo se...Vozili...I vozili sve dok nisamo stigli... Stali smo na našoj određenoj željezničoj stanici i svi se iskrcali... Zatim krenuli smo prema logoru... Hodali smo i hodali sa našim teškim torbama koje su bile teške kao da smo nosili kamenja u njima... I tako smo hodali i hodali i napokon došli...Svi smo se iznenadili izgledom logora i odmah potrčali k njemu... Dočekala nas je uprava i još nekibrđani i naravno naš kuhar Boki... (Ne sjećam se baš tko još) Prošetali smo se logorom i dobro ga upoznali...Zatim smo ostavili stvrai i krenuli na posao: "Pravljenja polica za šatore"
Samo da napomenem da je uprava bila jakoo plemenita (Ako mogu tako reći) i pošto su znali da
nosimo torbe teške kao kamenja oni su nam podigli šatore...i zahvaljujemo im se...
Da nastavimo...Krenuli smo raditi police...I dosta smo ih dugo radili i radili... Kada smo ihnapraviliuveli smo ih u šatore i počeli se polako odpakiravati i stavljati stvari za njih...
Nakon toga radili smo još neke stvari za šatore kao vješalice, držače torba, policu za cipele itd. i to je skoro bilo to...
Tada smo prvi put imali prvi KZP - Kulturno Zabavni Program... Bilo nam je super....
Sutra dan ujutro nitko se nije požalio na spavanje već su i govorili da su odlično spavali na
svojim ležaljkama... (Evo nećemo baš sada opisivati svaki dan pa ću iznjesti najbolje i malo lošije trenutke na logoru)
Svaki dan smo imali KZP i stvrano su svi KZP-i bili jako zanimljivi i poučni... Čak samo na nekoliko KZP-a ugostili vjerovali ili ne Baden Powella...Da...Da došao je u naš logor i pričao nam svoju životnu priču i još puno toga...( Eliza svaka čast na glumi )...
Zatim smo nakon nekoliko ovih početnih dana dobili vještarstva i radionice... Stvarno ih je bilo puno na izboru...Šteta je bilo što je malo izviđača išlo na polaganje vještarstva i evo sad ću čestitati svima na položenim vještarstvu...
Hrana je bila super...Iako se nekima nije svidjela...Ah... Boki...Stvarno si super...I sigurno ti je bilo teško kuhati za nas 100 i nešto...Odličan si...
Ovakav je bio raspored jela svaki dan:
1. Doručak
2. Ručak
3. Užina
4. Večera
I nitko nije bio gladan...
Bilo je još stvarno lijepih trenutaka koji se mogu izdvojiti... Većini izviđača najviše se svidjela "Staza Izazova" koju su za kraj logora pripremili naši brđani...
Bilo je vrlo smiješnih, prljavih i gadljivih izazova... Prvo je bio disciplinski izazov - gdje se mjerilo vrijeme. Zatim mokri izazov - taj se izazov sastojao od nekoliko manjih u kojima je bio cilj - "Ne smijete se smočiti" Zatim planinarski - morali smo se penjati po "planini" gdje bi nas gore dočekalo iznenađenje... Morali smo bez gledanja izabrati veličinu "KAPULE" i cijelu je pojesti...Ne znam kolike su ostale patrole veličine izabrali ali znam da su Bijeli tigrovi igrom
slučaja izabrali najveću... Jadni...
Tada smo se morali dolje spustiti...
...i krenuli premo novom izazovu...
2. mokri izazov - dobili smo 3 SOS kolutića za more i morali smo noge zavući u njih i prijeći s njima na nogama jedan dio potoka gdje nas je na cilju
čekao naš Sale sa čarobnim napitkom... Jako gadljivo...Neka mješavina voća i povrća... Ne
znam.. Recept zna samo uprava pa se obratite njoj ako želite više informacija o napitku...
E onda nas je čekao: Prljavi izazov - morali smo se valjati u blatu ispod nekakve špagice... Tj.
morali smo pužeći proći jedan dio blata ispod špagice...
Nakon toga bili smo puni ali baš puni blata da bi na kraju izazova prosuli brašno po nama i nakon toga vodu... Tako da samo nakon tog izazova bili puni tijesta i blata...HAHAHAHAHA...
Zatim smo krenuli po mostiću i morali smo gađati sa lopticama one male SOS kolutiće...i da smo
sve pogodili mogli bi prijeći most ali ako fulate bi bio miniran most i morali bi na zadnji izazov...
Zadnji izazov: Trebalo se po nekakvoj debeloj špagi prijeći potok...Tako da smo se morali sa
nogama i rukama uhatiti za špagu i nekako prijeći most...Vrlo teško...
Nakon toga okupali smo se u potoku od tijesta i blata...i otuširali u kabinama!!
I da ne zaboravim naravno savki dan smo ujutro dizali i navečer spuštali zastavu na kojoj smo
pjevali "Ja znam svoj cilj"
Čak smo išli na put u Fužine gdje smo razgovarali s roditeljima na govornici i kupili hranu u dućanima...
Pred kraj logora išli smo na još jedan put ali u golubinjak gdje smo posjetili muzej žaba i vidjeli puno vrsta žaba i naučili ponešto o njima...
Zatim smo i posjetili jednu školu...Ne sjećam se kako se zove ali škola je stvrano lijepa i
ima jako zanimljivih starih stvari iz prošlosti...
Zadnji dan logora izviđači su spavali po troje u šatorima što je bilo super...Malo smo se gurali ali kao da je to bitno...
Evo to je mali i kratki opis našeg logora "Rijeka Snova"
...i svoj odred voli... Ivan K. - Bijeli tigrovi
P.S. Ja još uvijek čekam slike i "pravi" izvještaj od uprave... Samo da znate da je Ivan poslao ovo 7.08. i stvarno mi je žao da je ovoliko čekalo da vidi svjetlo dana... Mislila sam sve skupa objaviti, ali doći će i idući logor dok se netko sjeti nešto napisati.... Ivane, svaka čast...
Koka
komentiraj (4) * ispiši * #
WSJ 2007. Vol. 2
subota , 01.09.2007.
Dan 5. 25.07. Home Hospitality
(Odmah da se ispričam, meni su se malo ti dani u Kentu pobrkali, pa ako šta krivo napišem, molim da me se ispravi...)
Probudila sam se u našoj vikendici, na adresi (ako se ne varam) Cedar lane - u najmekšem krevetu na svijetu - koji možete vidjeti u prethodnom postu, među slikama... Inače nisam baš fan kada propadaš u madrac, ali tko me šta pita... Uostalom, krevet je krevet... svakako bolje od autobusa... Popili smo kavu uz povremene urlike iz kupaone - naime, nikako da skužimo kako se to englezi kupaju... došli smo do zaključka da se vole namakati u kadi... pošto svuda imaju one lude špine... jedna za toplu (pardon, kipuću) i druga za hladnu vodu... Da ne bi bilo zabune, ne sa jednom ručkom za hladnu, a drugom za toplu (pardon, kipuću) nego baš špine... tako sa se ta voda miješa ili u tvojim rukama ili u kadi ili čemu već... Imali su naši domaćini neki izum na zidu koji je treba služiti kao tuš u kojemu se miješa ta voda... "Samo stisnete ovdje i to je to..." aha... 
kako da ne... Uglavnom smo se svi odlučili za varijantu b) tuširanje ledenom vodom jer je varijanta a)kipuća bila neizdrživa... No dobro, nekako smo se oprali... Tada su naši domaćini došli po nas da bi nas odvezli do "baze" od kuda smo trebali krenuti... Negdje... Nitko nije znao gdje... Brzo smo došli u izviđački centar pod zastavom WAGGGS-a... Ponuđene aktivnosti - spuštanje na špagi, slobodno penjanje, bazen... Nažalost, mi baš i nismo mogli sudjelovati ali šta sad... Bit će još prilike... 
U neko doba krenuli smo iz scout centra autobusom prema njihovom morskom turističkom mjestu - Eastbournu. Kako je dan još bio sav siv ugođaj je bio potpun... Od grada smo vidjeli samo taj dok, ilitiga Pier koji izgleda genijalno - samo fale ženske u onim starim haljinama skroz zakopčane i muški u finim odijelima sa slamnatim šeširima... još malo neke horror muzike i to je to... Plaže su neopisive - pogledajte na slici pa će vam biti jasno... ali tamo se ljudi kupaju (navodno). Za ručak smo dobili, a šta nego - fish and chips koji mi je tamo bio super (samo da je bilo još malo soli)... i porcija po čovjeku je bila više nego dovoljna... tolika da smo ostatak chipsa skupili za lokalnog beskućnika koji nas je fino priupitao - could you spare some chips?
Za navečer su nam naši domaćini spremili još jedno iznenađenje. Naime, odveli su nas na utrke karamboliranih automobila!! To je nešto preludo... Ti auti uopće ne izgledaju kao da su u voznom stanju, a nakon svake utrke još i manje!! Neki ni ne dožive veliko finale... A između utrka ih još malo popravljaju - sve samo da voze... Gledalište je bilo krcato, a najbolja stvar od svega je što u pauzi ljudi šalju pozdrave preko razglasa za rođendane, krstitke, vjenjčanja i tako - i nas su pozdravili nekoliko puta i svi su nam mahali i pljeskali... 
Nije nas bilo teško za promašiti pošto smo svi bili u crvenom...
Uglavnom, nakog cijelog tog dana, mislim da nije bilo čovjeka koji se nije samo srušio u krevet pošto smo došli kod obitelji oko pola noći....
Dan 6. 26.07. Home Hospitality
Šoping je bilo glavno obilježje ovog dana... Isto smo bili svugdje ali nije bio tempo kao dan prije... Gotovo cijelo prijepodne smo iskoristili za shopping (uglavnom gumenih čižmica)... Da, zaboravila sam napomenuti da smo išli u drugi grad... u Tonbridge Wales... što ja uopće nisam skužila do kad nismo išli nazad... zapravo, ni sada mi nije sasvim jasno gdje smo bili taj dan... Nakon toga smo imali razgledavanje stare utvrde tog grada koje je bilo skroz multimedijalno - uz to što je jako lijepo uređeno, zanimljivo i prilagođeno djeci, gospođa koja nam je bila vodič i pričala priču je savršena... trudila se ona pričati što čišći engleski ali joj je znalo pobjeći.. uz to se još stalno brinula da li mi išta razumijemo...
Ostatak dana smo proveli u bazenu, ovaj puta grijanom... 
bilo je malo gužva u unutarnjem, pa su se hrabri premjestili u vanjski...
Navečer smo imali oproštajnu zabavu koju smo mi pripremili... svaka patrola kratki programčić i izmjena nekih poklona... došli su i mnogi uvaženi gosti... Svi su bili tužni što sutra idemo, nisam vidjela, ali sigurno su pale i neke suze... (a nisam bila ja, sigurno...) Za zakusku smo imali svakakve fine engleske delicije (dobro, neke su bile malo više fine...) Završili smo večer s plesom i kolom... Nadamo se samo da smo se uspjeli bar malo odužiti domaćinima na svemu što su nam pružili...
Dan 7. 27.07. Jamboree, here we come...
Jutro je bilo malo kaotično - nisu svi došli u dogovoreno vrijeme jer su njihove obitelji malo produžile vrijeme koje provode zajedno, pa spremanje stvari, pa opraštanje, pa tko je obukao, a tko nije odredsku majicu... Mislili smo na vas na logoru... slikali se i poslali MMS-om u nadi da ćete dobiti... da će vam biti drago... Nismo pjevale jer su nam falile Maja, Eva i Sanja... Mi smo bili kod Tonija na pravom engleskom doručku... mmmm....
Još smo malo proveli vremena u Tunbridgu, prošetali, šopingirali... a Đole i ja smo se slikali ispred mjesta gdje je B.P. išao u osnovnu školu... 
I onda zadnje pozdravljanje i slikavanje ispred autobusa i put k Chelmsfordu...
Štefica je pronašla aerodrom na kojem smo trebali obaviti check-in, ali smo uspjeli izgubiti drugi autobus na jednom raskrižju... Srećom, na parkiralištu nas je vrlo brzo pronašao Raste iz Pule koji je tamo radio kao staffovac pa nas je i drugi autobus lako pronašao... I onda čekanje... Vodstvo je otišlo obaviti sve što treba, a mi smo žicali da idemo na wc... Pustili su nas u grupama po 10 uz pratnju nekog od staffa... koji strogi režim... Nakon nekih cca sat vremena bili smo gotovi.. I po prvi puta stavili Jamboree marame i akreditacije oko vrata - nešto što gotovo nismo skidali idućih 10 dana...
Dok smo se vozili prema samom site-u kroz šumarak smo vidjeli šatore... pa još šatora svih boja... ogromna polja šatora... Neke je tek tada lupila euforija... Ajme vidi, ajme vidi!!! 
Malo smo se vrtili oko ulaza dok nismo došli na pravi, a tamo su nas dočekali nasmiješeni staffovci... Iskrcali smo se, uzeli stvari i krenuli sa vodičem prema Plateou - tako se zvao naš podkamp... Hodajući sa gomilom stvari skoro sam poludila od svih Hello!! Hello!! Where are you from... Ajde kvragu ti i hello... pa pomogni mi ponesti stvari... 
Tek malo pred našim terenom dotrčala je grupica Škota koji su nam pomogli sa stvarima i ponudili pomoć oko podizanja kampa - e to su izviđači! Kako svaka trupa koja broji četiri patrole dobiva označeni teren, a mi za sada još nismo znali tko će nam biti 4. patrola, pokušali smo podignuti kamp tako da ostavimo mjesta za tu Euroaziju... Već je lagano padao mrak i prijetila se neka kišica, ali smo uspješno sve postavili... Od kuhanja večere smo odustali, pa smo mazali putar i marmeladu... Opet dobro... Još malo dogovora i u krpe... sutra nas je čekao velik dan.. Otvaranje Jamboreeja...
komentiraj (2) * ispiši * #
World Scout Jambore - UK, 21.07.-12.08.2007. (+ prateći sadržaji...) Vol.1
Kako nema dobrovoljaca koji bi podijelili svoja iskustva, opet je sve na meni... 
pa evo jedan brzopotezni izvještaj o Jamboreeju, ali i putu prije i poslije... 23. dana... više se ni ne sjećam svega...
Dan 1. 21.07. KONAČNO!!!
Prošla je valjda već godina i više od prve uplate... i osjećaj da konačno krećeš je totalno nestvaran.. da treba spremiti sve te stvari (i još se brinuti da li su i ostali uzeli sve šta treba...) Ukrcali smo se na ponoćni "express" i krenuli za Zagreb... Ne znam šta su djeca radila, ali Đole, Sanja i ja smo vrlo brzo usnuli snom pravednika... eto što su ti radni ljudi... Stigli smo rano u ZG i uskoro i krenuli (nakon što su se svi skupili, pa ukrcali stvari, pa ispozdravljali s roditeljima...) Vrlo brzo samo otkrila savršenu formulu za izgubiti vrijeme po putu - lijepo zaspeš i kad se probudiš si već negdje... i tako se probudiš u Salzburgu... Razgledali smo Salzburg, a pogotovo okolicu - imali smo malih problema s kartom (ali znamo gdje je dom za starije osobe...) Nakon Mozartovog muzeja - opet autobus i pravac Munchen... čim smo se iskrcali pred hostelom počela je kišica, a ubrzo nakon toga i pravi pljusak... Uglavnom, dok smo prešli cestu da bi došli do restorana gdje je bila večera bili smo mokri do kože... Spavanje - milina - meki krevet, svaka soba je imala tuš... nismo očekivali takav komfor pa smo ga iskoristili koliko god smo mogli...
Dan 2. 22.07. MUNCHEN
Prvo smo išli u Olimpijski centar - popeli smo se na ogroman toranj s kojeg puca prekrasan pogled na cijeli Munchen, obišli BMW muzej, rock muzej i još svašta... Ostatak dana smo proveli šalaplasteći (ne znam jel' se ovako piše) po tom veeelikom gradu... ali jako lijepom - punom gastarbajtera... Imamo i slike "naših" trgovina... Popili smo pivu u ogrooomnoj pivnici u koju stane preko 1000 ljudi... (i to vjerovatno velikih pivopija, a ne žgoljavih kao što smo mi... ) Čak smo sreli makedonske izviđače koji isto putuju prije i poslije Jamboreeja, ali sa malo drugačijom rutom... šteta... Nakon toga večera u istom restoranu kao i večer prije... Kako su većina zaposlenih "naši" ljudi tražili su nas da nešto zapjevamo... Kako nitko nije baš fan Thompsona 
(od kojeg bi vjerovatno rasplakali ljude) odlučili smo se na jedvite jade na Ne dirajte mi ravnicu (a to mi je cijeli kontigent - svi krajevi Lijepe naše...) Ljudima je bila stvarno suza u oku, a nama baš drago što smo im uljepšali dan... Nažalost, nakon toga je trebalo krenuti na put, a čekala nas je noćna vožnja za Brusseless... jupiii....
Dan 3. 23.07. BELGIJA I KIŠA
Probudila sam je ujutro u prilično nezgodnom položaju s osjećajem kao da me nešto pregazilo... sve me je bolilo... 
spavanje u autobusu i nije neka sreća... Još je gore bilo to što je padala neka sitna kišica... 
Mjesto radnje: (navodno) Belgija, benzinska stanica... 60 ljudi je pohrlilo oprati sebe i zube u wc-u na čemu je teta koja je bila ispred zahoda lijepo zaradila... neka joj je... zato smo nakon toga jeli tunu i kukuruz svuda oko pumpe, gdje god je bilo malo natkriveno... Nakon toga hitro u autobus i put Brisela... prvo smo išli u Europski parlament gdje smo naučili svašta novo, ali nažalost nismo vidjeli nikoga jer su gospoda na godišnjem... ma, neka i njima... Kiša je cijelo vrijeme rominjala... Vidjeli smo i Atomium i park Mini Europa - lud neki park, sa puno maketa značajnih zgrada iz europskih zemalja (naravno, samo onih koji su u uniji... 
) - Slovenija trenutno ima komad prazne livade... he, he, he... Kako je bila kiša, a i previše vremena smo potrošili u Mini Europi, razgledavanje Brisela je otpalo - samo smo večerali u grčkom restoranu (tipično belgijski... ) i krenuli put jednog izviđačkog centra gdje smo trebali spavati... Kako je bilo predviđeno spavanje u šatorima, a već je pala noć i kiša je prilično ubila atmosferu, ljudi su bili prilično nervozni i stalno su zapitkivali - šta ćemo stvarno spavat u šatorima, pa kako ćemo, pa smočit ćemo se... Kad smo stigli u centar (oko pola noći) dogovorili smo da ipak ne dižemo šatore, nego da spavamo u blagovaoni... iskreno, to je bilo super, ali ja sam već bila spremna ove što su najviše cvilili potjerati da dižu šatore - PA GDJE VAM JE IZVIĐAČKI DUH?? Šta da nije bilo velike suhe prostorije... Ali nakraju se ispostavilo da je blagovaona bila blagoslov, jer smo ujutro vidjeli kako izgleda izviđački centar kada je poplavljen... Nije bilo puno sretnih lica... 
Dan 4. 24.07 PRELAZAK KANALA I HoHo
To je to... dan kada prelazimo kanal i dolazimo u UK - zemlju gdje je sve naopako, ljudi su hladni i suzdržani i gdje nas čeka 10 dana Jamboreeja... U neko poslijepodnevno doba smo stigli u Calais gdje smo obavili "prelazak granice" - sve dosta strogo, plus što te još ispituju - KAO bezveze čavrljamo - a zapravo žele vidjeti koliko se služiš engleskim jezikom.. Sve je prošlo dobro i preostalo nam je još samo sačekati trajekt koji će nas prevesti do Dovera... Na trajektu smo ručali - paštete i takve stvari, dok su nas ljudi čudno gledali... A na trajektu svega - od igraonica, restorana, kafića, djutića, mjenjačnica... Ne znam točno ni koliko smo se vozili... I tako smo se iskrcali u Doveru te krenuli voziti "krivom" stranom ceste... Moram priznati da mi je bilo malo čudno i zastrašujuće na početku... ali šofer se vrlo brzo snašao... ja ne znam da li bi se usudila i auto voziti, a kamoli autobus (kao da inače vozim autobus... ) Odmah smo krenuli prema Royal Tunbridge Wallesu u Kentu gdje su nas čekali naši domaćini za idućih nekoliko dana... Malo nas je Štefica (GPS, op.a.) zezala, pa smo se vozili po nemogućim cestama do tamo, ali kad smo stigli imali smo šta za vidjeti - na njihovoj Gradskoj vijećnici vijorila se i hrvatska zastava... nevjerovatno nešto... U tom (valjda) župnom domu bila nam je baza... Dočekali su nas stolovi spremni za večeru, a svako mjesto je imalo ručno rađeni podmetač na crveno-bijele kockice (izradili njihovi poletarci), na zidu je bila hrvatska zastava, nošnje i još svakakvi ukrasi ručno rađeni... Stvarno su se pripremili za naš dolazak... Nakon fine večere su po nas dolazile naše zamjenske obitelji... Neki su bili solo, a najviše ih je išlo 5 zajedno... Svi su bili prezadovoljni sa svojim obiteljima i time kako su ih ugostili... nadam se da će održavati kakav-takav kontakt... Što se tiče mene, nas 4 smo se šalili da smo siročići... Lada, Greg, Đole i ja smo dobili na korištenje cottage - malu vikendicu jer su naši domaćini išli na godišnji... nismo se žalili... Konačno krevet... 
Vidim ja da ništa od brzopoteznog izvještaja, pa očekujte nastavak (ili nastavke) ovih dana... A evo i malo slika:
...i svoj odred voli... Koka
komentiraj (5) * ispiši * #
