Jesenske igre poletaraca 2007.

Održane su već tradicionalno u Kostreni, 27. listopada u organizaciji O.I. Sjever-jug. Ove godine je tema bila sve popularniji Halloween pa su tako sve igre bile obilježene vješticama, čarobnim napitcima i sličnim mističnim stvarima...
Primorje se skupilo u malom ali opakom sastavu: Andreja kao vođa družine poletaraca (na zamjeni umjesto Livije) i miješana ekipa Mladih dabrova i Geosa - Ivana, Dominik, Dominik, Antonio, Adriano, Stjepan i Jan. Meni su dozvolili da idem s njima na stazu... baš vam hvala - bilo mi je super
Sudjelovali su poletarci iz Kantride, 3.maja, Sjever-juga i kao iznenađenje ove godine - jato iz Istre . Start i cilj su bili ispred škole u Kostreni, a kontrolke po trim stazi. Na prvoj smo igrali Skriči skreči (ali sa vješticama i duhovima)... zatim smo se popeli do početka trim staze gdje smo vezali čvorove ali smo morali trčati kao žabe i puzati kao zmije do špagica. Onda smo konačno krenuli po šumi gdje smo se malo glupirali izvodeći razne vježbe koje su zadane... Dobro, neki su se samo glupirali.. ne mi drugi... ozbiljni... Onda smo došli do kontrolke gdje je od jednog člana ekipe trebalo napraviti mumiju od toaletnog papira... Ivana je bila super i nije se pomakla cijelo vrijeme dok su je dečki pažljivo pokušali omotati. Između te i iduće kontrolke smo se malo slikali sa predivnom panoramom Rijeke u pozadini. Na idućoj smo miješali čarobni napitak od raznih rijetkih sastojaka, nakon toga letjeli na metli i lagano krenuli prema cilju (vraga lagano, čekali su nas ćevapi a mi glaaaadniii). Proglašenje smo brzo obavili, čestitali pobjednicima i bacili se na klopu... Uskoro smo se razišli svatko na svoju stranu... Sve u svemu jedan lijep dan proveden u dobrom društvu i zabavi... Živjele Jesenske igre poletaraca...

...i svoj odred voli... Koka

Izvještaj JOTI 2007.

Radionice za JOTI ove su godine bile održane u prostorijama OI 3. maj, i to za naš odred u nedjelju od 12 do 14h. Bilo nas je dosta u odnosu na prošle JOTI-je. Očekivano, najviše je bilo Bijelih tigrova (njih 6), i 2 člana Plave munje. Šteta je što su se od 5 patrola pojavile samo 2, i što je bilo jako malo predvodnika. ..
Ali nas to nije previše brinulo jer smo se odmah bacili na dopisivanje sa izviđačima iz cijelog svijeta. Tu je pobjedu odnio Ante iz Bijelih tigrova, jer je chatao sa jedno 20-ak stranaca! Osim toga smo se svi registrirali (ili kako mi kompjuteraši to kažemo, regali) na forum, i napravili e-mail adrese. I ne najmanje važno, dobro smo se i najeli, te ovim putem zahvaljujemo trećemajcima na gostoljubivosti!
Osim toga, u subotu navečer je bila radionica za istraživače i brđane, na kojoj je bilo i par predstavnika našeg odreda (Željka, Cilja, Vesna, Koka, Petra, Nataša, Boki, Tamara, Sandra...), koji su ipak više chatali uživo.
Ali bitno je da se chata (uživo ili preko neta), da se upoznaju novi ljudi i razmjenjuju iskustva, i da se svi skupa zabavljamo. A to smo uspješno obavili!

...i svoj odred voli... Tamara

IZLET U KRASNO I KUTEREVO

Nakon izleta Saveza izviđača Rijeke u NP Plitvička jezera i NP Brijuni, na red je došao i NP Sjeverni Velebit. U prohladno subotnje jutro, 20.10. okupilo se na Delti 22 primorjaša i još 80-tak članova drugih riječkih odreda. Put je bio dug, a mi smo ga prikraćivali na razne načine: kavom, kolačima, čavrljanjem, gledanjem kroz prozor...
Ubrzo (???) smo stigli na prvo odredište - Krasno. Krasno je krasno mjesto u kojem se nalazi i Uprava NP Sjeverni Velebit. Odmah smo navukli na sebe sve što smo imali u ruksacima, pa su neki izgledali apsolutno neprepoznatljivo (tko je ovo uopće?). Okruženi snježnim vrhovima Velebita, žurnim korakom smo se uputili prema Muzeju šumarstva gdje smo mogli vidjeti kako je izgledao posao šumara i šumar u prošlosti i danas, upoznati biljni i životinjski svijet Velebita i još puno, puno toga. U Upravi NP odgledali smo multimedijalnu prezentaciju o geologiji, flori, fauni, ljepotama i zaštićenim područjima NP. To nam je jako razveselilo jer smo mogli skinuti sa sebe par kila robe. Dok smo čekali nastavak puta, malo smo i prezalogajili. Brđani su još našli i malo vremena da posjete obližnju siranu i kupe krasnarski sir. Nastavili smo put te ubrzo (ovaj put stvarno ubrzo) stigli na brežuljak gdje se nalazi svetište Majke Božje od Krasnog. Nekako nas ipak malo više od svetišta zainteresirao snijeg (istini za volju, u minimalnim količinama, ali SNIJEG), naročito neke od nas.
Nakon krasnog Krasnog, još krasnije Kuretevo – utočište medvjeda. Dočekali su nas Ljubo Lik, Zdravi Gor i Janja Zora koji ne vole galamu ali jako vole fotkanje. Od Nine (mislim da se tako zove), volonterke u utočištu čuli smo nevjerojatne informacije o medvjedima (za informacije upitaj sudionike izleta). Stvarno nas je oduševila priča! Na samom kraju, pokupovali smo pola suvenirnice, a od Saveza izviđača Rijeke dobili na poklon stolicu za odredske prostorije. Hvala SIR-u!
Nažalost, izletu je došao kraj. Sjeli smo u buseve i opet kratili vrijeme na razne načine. Uglavnom hranom. A ovo je bila prilika da pokažemo svoje nove majice pa evo male prezentacije spomenute majice:

JOTI 2007.

JOTI ili Jamboree on the Internet održava se 11. put, tradicionalno trećeg vikenda u listopadu.

Radionice će se ove godine održavati u prostorima OI 3. maj, M. Barača 8. (ex Industrijska), obavezno je doći u uniformi.
U subotu 20.10. (nakon izleta) od 20 - 23,30h za istraživače, a od 23h do nedjelje ujutro u 10h za brđane.
Za odrede se radionice organiziraju u nedjelju (za izviđače i istraživače),
od 10 - 12h OIP Kantrida,
12 - 14h OI Primorje,
14 - 16h OI Sjever-jug te
16 - 18h OI 3. maj.

Više informacija i prijave kod Mutnog i na našem forumu. Saznajte više o JOTI na www.sir.hr

...i svoj odred voli... Koka

50 godina

U ponedjeljak, 15. listopada naš Milan Kajganić napunio je 50 godina. Ali ne onih životnih nego izviđačkih. S nekoliko brđana proslavili smo tu veliku i važnu obljetnicu prisjećajući se nekih starih dana i samo razgovarajući s našim Starješinom. Povodom tako jedne posebne obljetnice poklonili smo mu novu odredsku majicu, a priznanje će mu se svečano uručiti na skupštini odreda u 12. mjesecu. Želimo našem dragom Kajganiću još lijepih izviđačkih godina i da svi "njegovi izviđači" isto obilježe ovakve jubileje.

...i svoj odred voli... Koka

Jesenski susret izviđača - Kutina

Dana 13.10.2007 (petak) krenuli smo za Kutinu. U vlaku je bila ludnica. Svi smo se šetali po kupeima i derali se, a naši predvodnici (Luka, Roberta i Nataša) su nam svako malo ulazili u kupe i smetali. Onda je moj predvodnik došao sa vijesti da će netko iz naše patrole morati preći u patrolu Jednorog jer je nas bilo 6, a njih 4, a ekipe su morale biti od 5 članova. Prvo smo odlučili da će otići Marko (također novi kao i ja), pa je onda Luka došao sa špagama i rekao da moramo naučiti sve čvorove. Marko je to odmah naučio, a ja sam imao poteškoća (i to velikih). Onda je Luka odlučio da ćemo glasati. Prvo se glasalo za mene i Marka, ali zbog nekog incidenta (to mi ni dan, danas nije jasno) cijela patrola je bila nominirana i to je mogao glasati cijeli vagon. Tako zvan kupe Ispovjedaonica je bio kupe u kojemu smo mogli glasati za nekoga.To je izgledalo nekako ovako:
Luka: Obraća ti se Big Luka i Big Nataša, koga ćeš nominirati?
XY- Pa ne znam možda Antu
Luka: Zašto?
XY: Zato jer je najmanje u izviđačima.
Luka: Prihvaćam nominaciju. Možeš ići
Nakon toga su odlučili da ja prelazim u Jednorog. To je prošlo i onda je uslijedilo masovno presjedanje. Te u autobus, pa opet u vlak itd. Stajali smo u Zagrebu otprilike sat vremena.To je bila prilika u kojoj smo otišli u Konzum i na WC. Nakon toga smo vlakom do Kutine i onda smo morali čekati da dođu pred nas. Kad su došli odveli su nas u nekom kombiju do planinarskog doma Betlehem.Tamo smo se raspakirali, pojeli večeru i igrali PONY-A!!!!!!
Kad je PONY užas prestao, otpjevali smo Šuma, potok, dolina (poklik nismo zato jer je Kutina spavala) i otišli u razgledavanje WC.Kad smo mi tamo ušli i vidili onaj užas shvatili smo da nam neće biti lako ovaj vikend. Kad smo se spremili za spavanje predvodnici su nam otpjevušili Laku noć i idilična slika bila bi tako da smo odmah zaspali. No mi baš nismo bili takvi. Računajmo da je povečerje bilo u 22.00, a mi smo bili budni 6 sati više od toga (pa nas je kutinski predvodnik kao fol diskvalificirao). Nitko i ništa nas nisu mogli uspavati, a onda su Luka i Roberta uletili u prostoriju i odvukli su nas na trčanje. Ja sam spavao i kad su me probudili, pogledao sam Robertu onako ljutito i ona je rekla da ja ne moram trčati. Ostale su i Trn u oku (Što i nije bilo dobro jer je jedna od članica bila hiperaktivna (nov sam pa mi nemojte zamjeriti što ne znam koja) pa nismo ni spavali dok su se oni vratili).
Sutradan smo podoručkovali i spremali se za čvorove. Saznao sam da neću morati se seliti jer su prihvatili ekipu od 6 i 4 člana. Kad smo krenuli sa starta kontrolne točke su išle ovim redosljedom :
1.Kontrolna točka: Pjevanje neke izviđačke pjesme:15 minuta hodanja do k.t
Mi smo pjevali Ja volim logor svoj i zaradili 80 bodova.Za ostale patrole ne znam kako je bilo
2.Kontrolna točka: Dizanje šatora:10 minuta hodanja do k.t
Tamo smo puno čekali.Dignuli smo taj šator za pristojno vrijeme,a onda je neki bezobrazni tip krenuo gledati svaku sitnicu i podrugivao nam se.Uglavnom ne baš puno bodova.
3.Kontrolna točka: Skica prostora pod kutem:45 minuta hodanja do k.t
Tu nismo ni imali topo-pribor pa smo prostoručno. Krivo smo odredili sjever i to je automatski 0 bodova. Tu je bio i ručak. Kobasica i za piće je bio ne baš tako dobar sok.
4.Kontrolna točka: Signalizacija: 15 min hodanja do k.t
Tu je slova govorio Matko, pokazivala ih je Lea, čitao ih je Toni i zapisivao je Luka. Ja i Marko smo sjedili. Poslije sam saznao da je bilo 0 bodova.
5.Kontrolna točka: Ispit:30 min do k.t
Bilo je tu svakakvih pitanja:od izviđačkih preko biologijskih do općih. Dosta bodova za Bijele tigrove, a za ostale ne znam.
6.Cilj Paljenje vatre
Vatra se nije upalila i dobili smo onih utješnih 20 bodova. Tukama i Plavoj Munji se također nije upalila, a i mislim da ni Jednorogu također.
Kad smo završili najavili su Kzp kojeg na kraju nije ni bilo. Igrala se utakmica Hrvatska:Izrael, a poslje su bile karaoke, patrola Bijeli Tigrovi su otišli uz Lukino dopuštenje.
Sutradan se održalo natjecanje u scoutballu. Mi smo imali ekipu Plavi Jednorog koja je bila diskvalificirana
zbog psovanja (s razlogom jer su suci bili nepošteni). Nakon završetka natjecanja bilo je zbrajanje bodova i proglašenje pobjednika. I pobjednice su bile TUKE!!!!!!!!!. Plava munja 10. Jednorog 9. i mi 11. od 13 ekipa.

Spremili smo se za polazak i oprostili od Kutine i Kutinaša koji su nas obasipali domaćim jabukama.
Kad smo došli u Zagreb susreli smo se sa Križanom koji je bio na logoru. Odveo nas je do Importaneovog Konzuma i mi smo opet kupovali. Naručili smo pizze (što se i nije pokazalo i najbolja solucija) i čekali vlak. Kad smo ga napokon dočekali svi smo se sparkirali u kupe, a jedina koju smo čekali je bila Roberta koja se pozdravljala sa svojim dečkom jedno 10 minuta (ako shvaćate što mislim). U vlaku je kao obično bilo više ljudi van kupea no u kupeu i bio je metež. Jadni ljudi koji su bili s nama u vagonu. U tom vlaku smo bili do Brod Moravica, a u Brod Moravicama smo presjeli u vagon čak 2.klasa. Kad smo presjedali Matku, Luki (predvodnik) i Luki je bilo loše. Kad smo se smjestili u kupe bila je mirna atmosfera, a onda se Luka ispovraćao. Ustanovili smo da su to gljive iz one zagrebačke pizze. U tom trenutku Toni se počeo brisat od mene, a ja se nisam mogao pomaknuti jer se Marko od panike također nije pomaknuo. Nakon toga su Toni i naš predvodnik povraćali u WC. To je nazvano akcija Bijelih Tigrova: Povraćanje. Vratili smo se u Rijeku u 22:30, a tamo je bio lijep doček. Većina brđana su nas došli dočekati na kolodvoru. Nakon prebrojavanja bio je odredski Alabio i odlazak kućama.

A sada se nadam da Koka neće imati previše primjedbi na ovo… (Nemam uopće primjedbi… čak naprotiv)

Odlazak za Kutinu...

Evo i ove godine naš odred šalje ekipe na Jesenske susrete izviđača u Kutinu i ni manje ni više nego 4 ekipe: Plava munja i Trn u oku koji su bili i prošle godine, te Bijeli tigrovi i Jednorog kojima je ovo prvo natjecanje... U pratnji su Nataša, Roberta i Luka, a u odboru za ispraćaj su bili Tamara, Boki, Livia, Arnela i ja...

Želimo im puno, puno sreće i da se vrate s nekim peharom... vidimo se u nedjelju u 21 sat na kolodvoru... SRETNO!!!

...i svoj odred voli... Koka

Stigle su!!!

Lijepe, mekane, plave... super, super... Cijena prava sitnica 200 kn (molim da se plati što prije). Ove majice nisu obavezne ali ako ima zainteresiranih članova za kupnju napraviti ćemo spisak za novu turu...
Btw. neki su bili toliko nestrpljivi da su sinoć oko 21 sat došli kod mene doma po svoje majice...
Jedva čekam da se negdje pojavimo u velikom broju i napravimo premijeru... Pretpremijera je ovaj vikend u Kutini.

...i svoj odred voli... Koka

Jesenske igre poletaraca

DOBOROVOLJNO DAVANJE KRVI...

U srijedu (joj, što mi volimo srijede), 10. listopada 2007., 5 odredskih dobrovoljaca opet je dalo krv. Vesna, Cilja, Sale, Boki i Ja (Željka) uspješno smo prošli inicijalno testiranje (neki bi ipak trebali pripaziti na tlak), dali 4,5 dcl krvi, i na kraju još uspješnije potamanili topli obrok. Sljedeći put (u veljači) nadamo se još većem odazivu naših istraživača i brđana.


...i svoj odred voli... Željka

10 GODINA ŠUMSKE ŠKOLE 05.–07.10.2007.

Petak je. Dolazim s posla, uzimam ruksak i krećem… malo «za promjenu», opet na izviđačku aktivnost. Nisam bila već punih 12 dana, a u zadnje vrijeme su se nešto namnožile. Ma, super je to… Kad se samo sjetim «davne» 1997. …bilo nas je 20-ak u odredu, a ni na akcije baš nismo išli prečesto. … E, pa baš tada, kada nam je odred bio pri dnu, krenule smo Željka i ja na instruktorski tečaj u Fužine. Prvi u državi Hrvatskoj. Bila je to Šumska škola za pamćenje… Nezaboravno…. Bilo nam je fenomenalno ali što je još važnije, tečaj nam je dao snage, volje ali i znanja za daljnji rad. I to puno snage i volje, koju imamo još i sad. Ali, pustimo sad prošlost….
Dakle, uzimam ruksak i u zadnji čas ubacujem rezervne traperice, sjećajući se nekadašnje «dobrodošlice». Nikad se ne zna… Na moju veeeliku žalost, nije bilo dobrodošlice u blatu i vodi ali bila je u kuhinji. Isto dobro. I na moju, još veću žalost, skupilo nas se prilično malo. Samo 13, od nekadašnjih 40-ak tečajaca. Iz moje patrole Indigo, s temeljnog instruktorskog tečaja (tada se to tako zvalo) stiglo nas je troje, a iz patrole Ne volim te više, s naprednog tečaja, isto samo troje. Stvarno mi je jako žao što nisam vidjela neke ljude ali… što se može, valjda su tu neke druge obaveze…
Vikend je protekao u dugim razgovorima i raspravama, ali smo našli vremena i zaigrati koju «igru za odrasle», a i provozati se do Fužina na štrudlu i posjetiti Rakov jarak, mjesto gdje se održao prvi tečaj. (Tamo smo odigrali Pony-ja, na sveopće zadovoljstvo). Hrana je bila jako dobra i konzumirali smo je u ogromnim količinama, a navečer nam je Edi spremio i fine palačinke. Puuuno finih palačinki.
I tako… prošao je i ovaj izviđački vikend. Žao mi je što nije mogla ići Željka i što nas nije bilo više, ali bilo mi je super. A i kako bi moglo biti na izviđačima?

...i svoj odred voli... Vesna

Savezni izlet - NP Sjeverni Velebit

DATUM: subota, 20.10.2007.
MJESTO: Krasno – prezentacija i muzej šumarstva,
Zavižan – meteorološka postaja, botanički vrt, čaj (u slučaju lošeg vremena na
Zavižanu, Kutarevo – utočište medvjeda).
CIJENA: 100 kn
PRIJAVE I UPLATE: najkasnije do 15.10. ili do popunjenosti autobusa - letak s prijavnicom u odredu - na sastancima ili srijedom
POLAZAK: u 7,45h na parkiralištu Delta.
POVRATAK: između 18 i 19h na isto mjesto (za
točno vrijeme zvati djecu ili predvodnika na mobitel).
OBAVEZNA OPREMA: izviđačka košulja i marama, duge deblje hlače, visoke cipele, debela majica dugih rukava, zimska jakna, kapa i rukavice, kabanica ili mali kišobran za u ruksak, sendviči i voda (svu nabrojenu opremu je obavezno imati u ruksaku zbog iznimno niskih temperatura na Zavižanu!)

Sa www.sir.hr - "Izlet u Nacionalni park Sjeverni Velebit obuhvaća posijet Krasnom gdje će vam multimedijalnom prezentacijom predstaviti NP i gdje ćete posjetiti jedinstveni muzej šumarstva. Krasno je inače mjesto poznato po svetištu Majke Božje i krasnarskom siru. Nakon Krasnog, odlazimo na Zavižan gdje ćete vidjeti kako radi i koje podatke prikuplja njihova meteorološka postaja, prošetati kroz botanički vrt i uspet se na jedan od velebitskih vrhova s kojeg se pruža pogled na cijeli Kvarner i sjeverno dalmatinske otoke."

A sve to uz pjesmu: "Hajdemo u planine, jer tamo nema zime..."

...i svoj odred voli... Koka