Marketing
World Scout Jambore - UK, 21.07.-12.08.2007. (+ prateći sadržaji...) Vol.1
Kako nema dobrovoljaca koji bi podijelili svoja iskustva, opet je sve na meni... 
pa evo jedan brzopotezni izvještaj o Jamboreeju, ali i putu prije i poslije... 23. dana... više se ni ne sjećam svega...
Dan 1. 21.07. KONAČNO!!!
Prošla je valjda već godina i više od prve uplate... i osjećaj da konačno krećeš je totalno nestvaran.. da treba spremiti sve te stvari (i još se brinuti da li su i ostali uzeli sve šta treba...) Ukrcali smo se na ponoćni "express" i krenuli za Zagreb... Ne znam šta su djeca radila, ali Đole, Sanja i ja smo vrlo brzo usnuli snom pravednika... eto što su ti radni ljudi... Stigli smo rano u ZG i uskoro i krenuli (nakon što su se svi skupili, pa ukrcali stvari, pa ispozdravljali s roditeljima...) Vrlo brzo samo otkrila savršenu formulu za izgubiti vrijeme po putu - lijepo zaspeš i kad se probudiš si već negdje... 
i tako se probudiš u Salzburgu... Razgledali smo Salzburg, a pogotovo okolicu - imali smo malih problema s kartom (ali znamo gdje je dom za starije osobe...) Nakon Mozartovog muzeja - opet autobus i pravac Munchen... čim smo se iskrcali pred hostelom počela je kišica, a ubrzo nakon toga i pravi pljusak... Uglavnom, dok smo prešli cestu da bi došli do restorana gdje je bila večera bili smo mokri do kože... Spavanje - milina - meki krevet, svaka soba je imala tuš... nismo očekivali takav komfor pa smo ga iskoristili koliko god smo mogli...
Dan 2. 22.07. MUNCHEN
Prvo smo išli u Olimpijski centar - popeli smo se na ogroman toranj s kojeg puca prekrasan pogled na cijeli Munchen, obišli BMW muzej, rock muzej i još svašta... Ostatak dana smo proveli šalaplasteći (ne znam jel' se ovako piše) po tom veeelikom gradu... ali jako lijepom - punom gastarbajtera... Imamo i slike "naših" trgovina... Popili smo pivu u ogrooomnoj pivnici u koju stane preko 1000 ljudi... (i to vjerovatno velikih pivopija, a ne žgoljavih kao što smo mi... ) Čak smo sreli makedonske izviđače koji isto putuju prije i poslije Jamboreeja, ali sa malo drugačijom rutom... šteta... Nakon toga večera u istom restoranu kao i večer prije... Kako su većina zaposlenih "naši" ljudi tražili su nas da nešto zapjevamo... Kako nitko nije baš fan Thompsona 
(od kojeg bi vjerovatno rasplakali ljude) odlučili smo se na jedvite jade na Ne dirajte mi ravnicu (a to mi je cijeli kontigent - svi krajevi Lijepe naše...) Ljudima je bila stvarno suza u oku, a nama baš drago što smo im uljepšali dan... 
Nažalost, nakon toga je trebalo krenuti na put, a čekala nas je noćna vožnja za Brusseless... jupiii.... 
Dan 3. 23.07. BELGIJA I KIŠA
Probudila sam je ujutro u prilično nezgodnom položaju s osjećajem kao da me nešto pregazilo... sve me je bolilo... 
spavanje u autobusu i nije neka sreća... Još je gore bilo to što je padala neka sitna kišica... 
Mjesto radnje: (navodno) Belgija, benzinska stanica... 60 ljudi je pohrlilo oprati sebe i zube u wc-u na čemu je teta koja je bila ispred zahoda lijepo zaradila... neka joj je... zato smo nakon toga jeli tunu i kukuruz 
svuda oko pumpe, gdje god je bilo malo natkriveno... Nakon toga hitro u autobus i put Brisela... prvo smo išli u Europski parlament gdje smo naučili svašta novo, ali nažalost nismo vidjeli nikoga jer su gospoda na godišnjem... ma, neka i njima... Kiša je cijelo vrijeme rominjala... Vidjeli smo i Atomium i park Mini Europa - lud neki park, sa puno maketa značajnih zgrada iz europskih zemalja (naravno, samo onih koji su u uniji... 
) - Slovenija trenutno ima komad prazne livade... 
he, he, he... Kako je bila kiša, a i previše vremena smo potrošili u Mini Europi, razgledavanje Brisela je otpalo - samo smo večerali u grčkom restoranu 
(tipično belgijski... ) i krenuli put jednog izviđačkog centra gdje smo trebali spavati... Kako je bilo predviđeno spavanje u šatorima, a već je pala noć i kiša je prilično ubila atmosferu, ljudi su bili prilično nervozni i stalno su zapitkivali - šta ćemo stvarno spavat u šatorima, pa kako ćemo, pa smočit ćemo se... Kad smo stigli u centar (oko pola noći) dogovorili smo da ipak ne dižemo šatore, nego da spavamo u blagovaoni... iskreno, to je bilo super, ali ja sam već bila spremna ove što su najviše cvilili potjerati da dižu šatore - PA GDJE VAM JE IZVIĐAČKI DUH?? 
Šta da nije bilo velike suhe prostorije... Ali nakraju se ispostavilo da je blagovaona bila blagoslov, jer smo ujutro vidjeli kako izgleda izviđački centar kada je poplavljen... Nije bilo puno sretnih lica... 
Dan 4. 24.07 PRELAZAK KANALA I HoHo
To je to... dan kada prelazimo kanal i dolazimo u UK - zemlju gdje je sve naopako, ljudi su hladni i suzdržani i gdje nas čeka 10 dana Jamboreeja... U neko poslijepodnevno doba smo stigli u Calais gdje smo obavili "prelazak granice" - sve dosta strogo, plus što te još ispituju - KAO bezveze čavrljamo - a zapravo žele vidjeti koliko se služiš engleskim jezikom.. Sve je prošlo dobro i preostalo nam je još samo sačekati trajekt koji će nas prevesti do Dovera... Na trajektu smo ručali - paštete i takve stvari, dok su nas ljudi čudno gledali... A na trajektu svega - od igraonica, restorana, kafića, djutića, mjenjačnica... Ne znam točno ni koliko smo se vozili... I tako smo se iskrcali u Doveru te krenuli voziti "krivom" stranom ceste... Moram priznati da mi je bilo malo čudno i zastrašujuće na početku... ali šofer se vrlo brzo snašao... ja ne znam da li bi se usudila i auto voziti, a kamoli autobus (kao da inače vozim autobus... 
) Odmah smo krenuli prema Royal Tunbridge Wallesu u Kentu gdje su nas čekali naši domaćini za idućih nekoliko dana... Malo nas je Štefica (GPS, op.a.) zezala, pa smo se vozili po nemogućim cestama do tamo, ali kad smo stigli imali smo šta za vidjeti - na njihovoj Gradskoj vijećnici vijorila se i hrvatska zastava... nevjerovatno nešto... U tom (valjda) župnom domu bila nam je baza... Dočekali su nas stolovi spremni za večeru, a svako mjesto je imalo ručno rađeni podmetač na crveno-bijele kockice (izradili njihovi poletarci), na zidu je bila hrvatska zastava, nošnje i još svakakvi ukrasi ručno rađeni... Stvarno su se pripremili za naš dolazak... Nakon fine večere su po nas dolazile naše zamjenske obitelji... Neki su bili solo, a najviše ih je išlo 5 zajedno... Svi su bili prezadovoljni sa svojim obiteljima i time kako su ih ugostili... nadam se da će održavati kakav-takav kontakt... Što se tiče mene, nas 4 smo se šalili da smo siročići... Lada, Greg, Đole i ja smo dobili na korištenje cottage - malu vikendicu jer su naši domaćini išli na godišnji... nismo se žalili... Konačno krevet... 
Vidim ja da ništa od brzopoteznog izvještaja, pa očekujte nastavak (ili nastavke) ovih dana... A evo i malo slika:
...i svoj odred voli... Koka
Post je objavljen 01.09.2007. u 11:43 sati.