Quis custodiet ipsos custodes?

"Gdje naivni su oni glupi dani
kada smo, davno tome, sanjali
o leopardski, zmijski otrovnoj,
o zlatnoj, čudnoj, tajanstvenoj Evropi?"

Miroslav Krleža - "Evropa godine tisuću devet stotina četrdeset i druge"

Sutra je novi dan, prvi dan članstva Hrvatske u EU. Nema pretjerana oduševljenja ni radosti posljednjeg dana prije velikog događaja, taj dan će čini mi se biti više-manje dočekan ravnodušno,rekao bih čak i sa nezadovoljstvom, bez puno velikih očekivanja.
Da se danas raspiše referendum o ulasku u EU, pitanje je kako bi završio.
Neću se ponavljati, pisao sam o EU više puta, da ne stavljam sol na ranu ili da ne kvarim slavljeničko raspoloženje ako netko slavi, moj stav se nije promijenio.

Kako je pjevao Grigor Vitez u "Epitafu vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja":
"Trebalo je vijest poslati mnogo mnogo ranije,
Prije no što su počeli padati mrtvi."

Da je do članstva došlo početkom devedesetih, da je Evropa iskoristila priliku raspada SFRJ da prigrli njene članice, vjerujem da bi mnogo toga bilo drugačije.

Domovina nam ne bi bila opljačkana, opustošena, razorena, devastirana, besperspektivna, sa fiktivnom suverenošću koju ne može i ne smije provoditi, a koje se sad skoro u potpunosti odriče, s političko-kriminalnom oligarhijom koja je premrežila društvo, s uništenom industrijom i poljoprivredom, s mastodontskim neefikasnim državnim aparatom, glomaznim sudskim aparatom (ne)upitne (ne)kvalitete, s nezaposlenom mladosti bez perspektive i ideje koja sanja odlazak van a da većina nema nikakvih znanja ni sposobnosti (zahvaljujući upropaštenom ispolitiziranom školstvu) koje bi mogli ponuditi na globalnom tržištu rada, s osiromašenim umirovljenicima i s pravom armijom lažnih branitelja i nezasluženih umirovljenika, zemlja koja je percipirana po birokraciji i korumpiranosti, zemlja u kojoj su pojmovi poput časti, poštenja, morala, pravde odavno izgubili svaki smisao.

Puno toga bi bilo drugačije, ali na žalost, kao i u slučaju sprečavanja rata, Evropa je reagirala prekasno.

Teško je reći što dobra donosi ulazak u EU sutra, nikada to nije elaborirano konkretnim podacima, samo se spominju silne prilike koje nam se pružaju, ogromni novčani resursi koji samo čekaju da ih uzmemo, a da nigdje nitko ne kaže gdje i kako i u krajnjoj liniji zašto nam se pružaju, kad nas kapitalizam uči da nema besplatnog ručka.

Rekao bih da je za razliku od 90-ih, kada su svi očekivali da će raspadom SFRJ postati kapitalisti, i pod kapitalizmom podrazumijevali visoki standard i ništa drugo, sada 20 i nešto godina poslije, očekivanja više nema ni od kapitalizma ni od EU.

Mantra ulaska u EU koja je od početka suverenosti bila izgovor za sve javašluke vlasti, za svu poniznost, poltronstvo i sluganstvo nečijim interesima, došla je do svojeg kraja, i sada naravno ne vrijedi da se pitamo je li nam to sve skupa trebalo i jesmo li mogli i zaslužili drugačije.

Idemo negdje gdje nas ne žele, ne znamo zašto idemo ni što nas čeka, ali sada nam više nema natrag, svi mostovi iza nas su srušeni i spaljeni, i ne preostaje nam ništa no da prihvatimo sudbinu i zasjamo kao 28. zvijezda na plavom evropskom nebu, gdje smo uvijek pripadali, uz bok Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, zemljama Beneluksa.
Čekajte, ili možda ipak prije uz bok Rumunjskoj, Bugarskoj, Slovačkoj?

Nemojmo se zavaravati i lagati, kao što vas odlazak u crkvu čini vjernikom u istoj mjeri u kojoj vas stajanje u garaži čini automobilom, ulazak u EU ne znači da smo automatski poprimili sve pozitivne osobine evropske kulture, prava, socijalne zaštite, da smo došli tamo gdje odavno pripadamo kako vole svi ovih dana trabunjati.
Dalek je to put, težak i trnovit i dugotrajan, ali evo započet je, valja nama preko rijeke...

Ostaje nada da će EU ako ništa drugo bar uvesti pravni red i vladavinu prava, iako bih rekao da je i to pomalo utopijsko nadanje i želja da oni riješe ono za što nitko kod nas nema snage ni volje.

Možda i hoće, dajmo joj šansu, jer onako kako su nas naši političari uništili, nitko ne može i neće.

Krleža je "Evropa godine tisuću devet stotina četrdeset i druge" objavio prvi put 1953. godine, ali ni 60 godina od objavljivanja, ni 71 godinu od vremena o kojem pjeva, nije izgubila na snazi, može se samo zaključiti da je i dan danas zastrašujuće aktualna.

"O, gdje su oni slavni mrtvi dani
kad nama su u duha pustinji
ko goruć znamen na putu našem blistali
Erazmo, Jacopone, Hamlet, Silvije,
uz pratnju oda i zveket madrigala,
u časti, slavi vječnoga trijumfa,
i kada nam je svijet na daskama
svijetlio sjajem igle magnetske.
Mi Argonauti tad smo sanjali o snu
koji pjesnički se zvao život čovjeka."


Na današnji dan 1810. rođen Stanko Vraz, 1894. Koreja proglasila nezavisnost od Kine, 1904. rođen Gavrilo Princip, 1934. u "Noći dugih noževa" Hitler se obračunao s pripadnicima jurišnih SA odreda i učvrstio svoju vlast, 1960. Kongo stekao nezavisnost od Belgije.

"Loše političare biraju dobri ljudi koji ne izlaze na izbore".
George Jean Nathan


Konstituirana je gradska vlast. Kako je narod izabrao tako smo i dobili, i tako će izabrani i odabrani upravljati našim gradom i trošiti naše novce u sljedeće 4 godine.

Ima tamo poznatih lice iz prijašnjih saziva, ima i novih. U kampanji smo od opozicije koja je to ostala slušali mnoge zanimljive prijedloge i ideje kako pokrenuti naš grad, no u to nisu uvjerili i građane, propustivši priliku da stanu iza svojih riječi i provedu ih u dijela. Svakako će morati analizirati kako i zašto se to dogodilo, i nešto/nekoga promijeniti u pristupu. Ako zaista žele jednom preuzeti konce u svoje ruke (ne želim reći uzde, jer bez obzira kako nas vlast tretira, nismo ni mazge ni konji) neće moći ponašati se kao do sada, a neće čini mi se ni moći sa istim ljudima to raditi.

Od novih/starih vladajućih nismo ništa takva čuli, pa možemo očekivati da će njihovi dosezi biti u skladu sa kampanjom i obećanjima, a i onime kako su grad vodili do sada. Većina je odlučila da je tako dobro, pa će tako i ostati. Kod vladajućih i onako ljudi nisu bitni, i koga god stave na listu, dobijaju izbore, pa se oko same liste i nisu pretrgali.


No ne treba ih unaprijed osuđivati, treba ih pustiti da se saberu, zbroje, organiziraju, dogovore, podijele i kupe nečiju šutnju ili nečiju razgovorljivost i nečiji glas, pa da zatim zasuču rukave da bi nam bilo bolje.


Problema u gradu i oko grada je koliko te volja, tako da će, samo ako žele, imati pune ruke posla.

U jednom od postova sam spomenuo kako su ove zime sa zgrade knjižnice letjeli crijepovi i kako je prokišnjavao krov.

Nakon toga su počeli padati i dijelovi fasade, koji su zakrpani, ali ako ništa drugo knjižnica privlači poglede i pažnju mnogih naših sugrađana dok šetaju gradom. Obzirom da se jedne noći dok se uređivala knjižnica srušila kompletna metalna konstrukcija skele sa jedne strane ulice, ovo su stvarno minorni porblemi.

Obično svaka nova vlast traži 100 dana da bi započela pokazivati rezultate. Obzirom da je ovo u principu stara vlast sa par novih ljudi, i da kako kažu neće biti promjena u strukturama gradskih poduzeća, onda imaju veliku prednost i u tih 100 dana mogu svašta napraviti.

Za početak krenuti sa procesom zapošljavanja u GSK-u, gdje je prema kuloarskim pričama obećano od 500-1000 novih radnih mjesta, i gdje je radno mjesto obećano svakom s kim se razgovaralo o toj temi.

U međuvremenu je Nešo prestao pisati blog, nadamo se samo privremeno, a Uske staze preselio na novu adresu.
I dalje nekog bloga koji će pisati hvalospjeve gradskoj vlasti i njenim strukturama nema, ali i dalje ima komentara koji dezavuiraju one koji misle drugačije.

Na današnji dan 1862. robovlasništvo u SAD stavljeno van zakona, 1922. rođen danski fizičar Niels Bohr, 1953. pogubljen bračni par Rosenberg, 1961. bivša iračka pokrajina i u to doba britanska kolonija Kuvajt postala nezavisna država, 1967. Muhamed Ali osuđen zbog izbjegavanja odlaska u vojsku.

"Uvjerenja mogu opstati samo ako se za njih može boriti.".
Thomas Mann

Kako sam u prošlom postu prenio link na Uske staze na kojima je odlična analiza izbora u Ogulinu, sada prenosim sliku i tekst vezan uz izbore za EU parlament, (uglavnom zbog slike, iako i tekst ima svojih vrijednosti) iz Dubrovačkog dnevnika:

Dubrovački dnevnik.

"Izbori pripadaju ljudima, i na njima je da donesu odluku. Ako odluče okrenuti leđa vatri i spaliti si stražnjicu, na njima je da sjede na plikovima."
Abraham Lincoln

Prođoše izbori, kako sam pisao prije njih, red bi bio da se osvrnem i na posljedice.

Prođoše u demokratskom ruhu, i na način na koji uglavnom uvijek prolaze, i vođeni pravilima onih koji su ih postavili i onih koji su ih prihvatili i standardno velikom apstinencijom, pogotovo u gradu.

Nema smisla sipati sol na ranu i nabrajati sve propuste dosadašnje/buduće vlasti čiji kontinuitet je obećan, niti nabrajati što je sve uništeno, devastirano, upropašteno u našem gradu za vrijeme vladavine istih onih koji će nas voditi i sljedeće 4 godine.

Isto tako, ostaje činjenica da je opet skoro pola birača ostalo kod kuće, i opet neće biti u prilici dokazati sami sebi i drugima sintagmu "svi su oni isti" koja ih je rukovodila da ostanu kod kuće. Svojim neizlaskom povjerenje su dali onima koji su grad doveli u stanje u kojem je danas.
Ako je to stanje njima dobro, onda su u pravu da su ostali kod kuće, a očito da im je dobro.
Nije ovo bio sukob urbanog i ruralnog, niti su prigradska naselja i sela oko grada odnesla pobjedu, vladajući su pobijedili u gradu osiguravši da najveći broj birača ostane kod kuće.
Ostalo je bilo rutina.

Fenomenalnu analizu izbora pročitajte na Uskim stazama:
Uske staze - Izabrali oni koji nisu birali


Poraženima ostaje da se zapitaju kako to da ih nisu uspjeli motivirati i isprofilirati se da ih povuku i da ih uvjere da jesu drugačiji, i ne samo drugačiji nego i bolji. Jesu li precijenili facebook i općenito internet pristup biračima i potcijenili ostale vidove komunikacije sa biračima, a pogotovo obilazak od vrata do vrata, jesu li složili dobru listu i odabrali dobar pristup cjelokupnoj kampanji, bez obzira na okolnosti na koje nisu mogli utjecati.

Novoj vlasti neće biti lako, ne samo zbog odnosa snaga u gradskom vijeću i kvalitete i iskustva ljudi koje su odabrali, već i zbog općenito ekonomske situacije u gradu i državi.
Ako im je jedna od okosnica kampanje bila obrušavanje na Plan 21 na državnoj razini, sada imaju odličnu priliku na lokalnoj razini pokazati kako se to ostvaruje napredak, otvaraju radna mjesta i potiče zapošljavanje i rasterećuju poduzetnici, i kako se to nastavlja raditi u kontinuitetu za dobrobit svih građana Ogulina.

Možda će ekonomsku situaciju u gradu popraviti obećano zapošljavanje 500-tinjak ljudi u Stambeno-Komunalnom Gospodarstvu, ali to ostaje da vidimo, kako će obećanja davana prilikom obilaska kuća biti održana kad se zasjedne u lijepe i udobne kožne fotelje u jednoj od najljepših gradskih vijećnica u zemlji.

"Svi bi htjeli mijenjati svijet, ali nitko ne želi mijenjati sebe."
L.N.Tolstoj



Na današnji dan 1798. umro Casanova, 1989. na Velikom Trgu Nebeskog Mira kineska vojska u krvi ugušila mirne studentske proteste, pobivši više od 3000 ljudi.