"Gdje naivni su oni glupi dani
kada smo, davno tome, sanjali
o leopardski, zmijski otrovnoj,
o zlatnoj, čudnoj, tajanstvenoj Evropi?"
Miroslav Krleža - "Evropa godine tisuću devet stotina četrdeset i druge"
Sutra je novi dan, prvi dan članstva Hrvatske u EU. Nema pretjerana oduševljenja ni radosti posljednjeg dana prije velikog događaja, taj dan će čini mi se biti više-manje dočekan ravnodušno,rekao bih čak i sa nezadovoljstvom, bez puno velikih očekivanja.
Da se danas raspiše referendum o ulasku u EU, pitanje je kako bi završio.
Neću se ponavljati, pisao sam o EU više puta, da ne stavljam sol na ranu ili da ne kvarim slavljeničko raspoloženje ako netko slavi, moj stav se nije promijenio.
Kako je pjevao Grigor Vitez u "Epitafu vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja":
"Trebalo je vijest poslati mnogo mnogo ranije,
Prije no što su počeli padati mrtvi."
Da je do članstva došlo početkom devedesetih, da je Evropa iskoristila priliku raspada SFRJ da prigrli njene članice, vjerujem da bi mnogo toga bilo drugačije.
Domovina nam ne bi bila opljačkana, opustošena, razorena, devastirana, besperspektivna, sa fiktivnom suverenošću koju ne može i ne smije provoditi, a koje se sad skoro u potpunosti odriče, s političko-kriminalnom oligarhijom koja je premrežila društvo, s uništenom industrijom i poljoprivredom, s mastodontskim neefikasnim državnim aparatom, glomaznim sudskim aparatom (ne)upitne (ne)kvalitete, s nezaposlenom mladosti bez perspektive i ideje koja sanja odlazak van a da većina nema nikakvih znanja ni sposobnosti (zahvaljujući upropaštenom ispolitiziranom školstvu) koje bi mogli ponuditi na globalnom tržištu rada, s osiromašenim umirovljenicima i s pravom armijom lažnih branitelja i nezasluženih umirovljenika, zemlja koja je percipirana po birokraciji i korumpiranosti, zemlja u kojoj su pojmovi poput časti, poštenja, morala, pravde odavno izgubili svaki smisao.
Puno toga bi bilo drugačije, ali na žalost, kao i u slučaju sprečavanja rata, Evropa je reagirala prekasno.
Teško je reći što dobra donosi ulazak u EU sutra, nikada to nije elaborirano konkretnim podacima, samo se spominju silne prilike koje nam se pružaju, ogromni novčani resursi koji samo čekaju da ih uzmemo, a da nigdje nitko ne kaže gdje i kako i u krajnjoj liniji zašto nam se pružaju, kad nas kapitalizam uči da nema besplatnog ručka.
Rekao bih da je za razliku od 90-ih, kada su svi očekivali da će raspadom SFRJ postati kapitalisti, i pod kapitalizmom podrazumijevali visoki standard i ništa drugo, sada 20 i nešto godina poslije, očekivanja više nema ni od kapitalizma ni od EU.
Mantra ulaska u EU koja je od početka suverenosti bila izgovor za sve javašluke vlasti, za svu poniznost, poltronstvo i sluganstvo nečijim interesima, došla je do svojeg kraja, i sada naravno ne vrijedi da se pitamo je li nam to sve skupa trebalo i jesmo li mogli i zaslužili drugačije.
Idemo negdje gdje nas ne žele, ne znamo zašto idemo ni što nas čeka, ali sada nam više nema natrag, svi mostovi iza nas su srušeni i spaljeni, i ne preostaje nam ništa no da prihvatimo sudbinu i zasjamo kao 28. zvijezda na plavom evropskom nebu, gdje smo uvijek pripadali, uz bok Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, zemljama Beneluksa.
Čekajte, ili možda ipak prije uz bok Rumunjskoj, Bugarskoj, Slovačkoj?
Nemojmo se zavaravati i lagati, kao što vas odlazak u crkvu čini vjernikom u istoj mjeri u kojoj vas stajanje u garaži čini automobilom, ulazak u EU ne znači da smo automatski poprimili sve pozitivne osobine evropske kulture, prava, socijalne zaštite, da smo došli tamo gdje odavno pripadamo kako vole svi ovih dana trabunjati.
Dalek je to put, težak i trnovit i dugotrajan, ali evo započet je, valja nama preko rijeke...
Ostaje nada da će EU ako ništa drugo bar uvesti pravni red i vladavinu prava, iako bih rekao da je i to pomalo utopijsko nadanje i želja da oni riješe ono za što nitko kod nas nema snage ni volje.
Možda i hoće, dajmo joj šansu, jer onako kako su nas naši političari uništili, nitko ne može i neće.
Krleža je "Evropa godine tisuću devet stotina četrdeset i druge" objavio prvi put 1953. godine, ali ni 60 godina od objavljivanja, ni 71 godinu od vremena o kojem pjeva, nije izgubila na snazi, može se samo zaključiti da je i dan danas zastrašujuće aktualna.
"O, gdje su oni slavni mrtvi dani
kad nama su u duha pustinji
ko goruć znamen na putu našem blistali
Erazmo, Jacopone, Hamlet, Silvije,
uz pratnju oda i zveket madrigala,
u časti, slavi vječnoga trijumfa,
i kada nam je svijet na daskama
svijetlio sjajem igle magnetske.
Mi Argonauti tad smo sanjali o snu
koji pjesnički se zvao život čovjeka."
Na današnji dan 1810. rođen Stanko Vraz, 1894. Koreja proglasila nezavisnost od Kine, 1904. rođen Gavrilo Princip, 1934. u "Noći dugih noževa" Hitler se obračunao s pripadnicima jurišnih SA odreda i učvrstio svoju vlast, 1960. Kongo stekao nezavisnost od Belgije.
Post je objavljen 30.06.2013. u 13:40 sati.