Quis custodiet ipsos custodes?

"Nemojmo tražiti republikanski odgovor niti demokratski odgovor.
Nemojmo pokušavati ispraviti krivnju za prošlost.
Prihvatimo odgovornost za budućnost."
John Fitzgerald Kennedy


Približava nam se drugi krug lokalnih izbora.
Po prvi put mogu reći da zaista vjerujem i jednoj i drugoj strani i stavovima u njihovoj kampanji.
Zaista vjerujem da vladajući iskreno žele zadržati kontinuitet vlasti i nastaviti raditi kao i do sada.

Zaista vjerujem da dosadašnja opozicija ima nove ideje i vizije i može pokrenuti grad na bolje, i da može zaustaviti njegovo propadanje.

Na vama je da odlučite jeste li za kontinuitet::
- želite li i dalje plaćati užasno skupu vodu za koju nam kandidat za gradonačelnika u TV sučeljavanju nije baš uvjerljivo elaborirao zašto je puno skuplja nego recimo u Karlovcu, a da ne spominjemo kredit otplatu kojeg je u ime Vodovoda u čijem NO sjedi preuzeo grad, ni podatak da se navodno 50% vode gubi u poroznim cijevima
- želite li i dalje plaćati preko 50 000 kn za autobusna stajališta koja koštaju oko 12 000kn (makar je pitanje hoće li ih više uopće i stavljati, stavili su ih tamo gdje im je bilo bitno)
- hoćete li i dalje dopuštati da Sodol tiho tinja i valjda čekati da dođe Steven Seagal kao u "Fire down below" da nešto poduzme
- hoćete li i dalje dopuštati da se za ona rijetka radna mjesta koja se otvore namještaju natječaji (valjda je samo BHMAC, Centar za uklanjanje mina u BiH, bio gori od naših natječaja, kada su u natječaju za pripravnika u Odjeljenju za protuminske akcije tražili da ima završenu Muzičku akademiju.)
- hoćete li i dalje prolaziti pored 20 000 000 kn vrijedne gradske knjižnice u strahu da vas ne bi pogodio crijep, ili u brizi da kiša ne uništi bambusov parket u gradskoj vjećnici (da se razumijemo, knjižnica je fantasično zdanje, i zaslužila je ovakav prostor bez ovakvih propusta, ali cijena od 2100 EUR po kvadratu mi se čini jako, jako visoka)
- hoćete li i dalje trpjeti da kanalizacija ne samo ne radi, nego nekim danima i užasavajuće smrdi
- hoćete li i dalje trpjeti da se kontinuirano troši naš novac na megalomanske promašene projekte
- hoćete li i dalje dopuštati da se 400 metara ceste radi nekoliko godina (za to vrijeme Bechtel je izgradio desetine ako ne i stotine kilometara autoputa, doduše bilo im je lako jer imali su i tunele i vijadukte, a ne ovako težak i nepristupačan teren kao što je Zagrad)

U kampanji je postavljeno nekoliko vrlo jednostavnih pitanja, na koja su odgovori još jednostavniji i još više poražavajući, koliko je do sada koštalo POU (Pučko Otvoreno Učilište), koliko je koštala knjižnica, koliko je koštao park, na koji način je provođena javna nabava, na koji način su provođena zapošljavanja, što je učinjeno po pitanju retencije, što je učinjeno za Bjelolasicu, što je osim klima-uređaja učinjeno za Poduzetničku zonu?
Pisao sam o Bjelolasici u starim postovima, Nešo je to u jednom od svojih odličnih postova vrlo lijepo pobrojao sve datume, ljude i isprazna obećanja koja su upućivana vezano uz Bjelolasicu.


Najvažnije pitanje koje se morate zapitati, možemo li vjerovati ljudima koji su naš grad doveli u ovo stanje, da će odjednom preko noći se promijeniti i početi raditi za našu dobrobit?
Pa i sami su rekli da žele kontinuitet dosadašnjeg ponašanja, dakle ništa od toga.

Što se tiče same kampanje, žao mi je što nije bilo direktnog radijskog sučeljavanja kandidata, jer nakon ove vrlo zanimljive TV debate, vjerujem da bi radijska bila još bolja:



Za one koji su propustili radijsku emisiju umjesto najavljenog duela, preporučam da ju poslušate.



Općenito me kod svakih izbora kod vladajućih (ma kakvi god to izbori bili, i ma tko god bili ti vladajući) najviše zasmeta njihov podcjenjivački odnos prema biračima. Obećavaju se brda i doline, nude projekti i rješenja, kao da se ništa od toga nije moglo napraviti dok su vladali i krčmili naš novac, kao da im je netko to branio, pred izbore se trgnu i probude i odjednom krenu sa silnim projektima koji eto samo što nisu krenuli u realizaciju.

Opozicija je ponudila svoje vizije, ideje, programe koji bi mogli/trebali pokrenuti grad.

S jedne strane lokalni izbori su uvijek i lakmus papir odnosa birača prema državnoj politici i situaciji u državi.
Situacija jest teška, to je neosporno, ali je neosporno i tko nas je u nju doveo.

Možemo raspravljati je li se u ovih godinu i pol moglo i moralo i trebalo napraviti više, ali te rasprave nam neće pomoći pri definiranju cijena i načina obavljanja komunalnih usluga, pri oživljavanju poduzetništva u gradu, pri oživljavanju Poduzetničke zone, niti svih ostalih stvari u nadležnosti ljudi koje kroz par dana biramo. Jer ne biramo ih za Sabor niti da upravljaju dravom, već da se bave našim gradom i njegovim problemima.

A ti ljudi koje biramo, za razliku od svojih prethodnika koji su imali i preko 80 000 000kn godišnje za skuriti i to su uspješno radili, sada barataju sa otprilike polovicom tog novca, i nije nevažno kako će ga trošiti, a i iz svega navedenog, ni tko će o tome odlučivati.

Prema tome, izađite, i ne dopustite da drugi odlučuju umjesto vas, odaberite kontinuitet, ili odaberite prosperitet, jer ovdje se samo o tome radi.


Na današnji dan 1917. rođen 35. američki predsjednik John F. Kennedy (da ga parafraziram, vrijeme je da odaberemo ljude koji će nešto učiniti za svoj grad, a ne za one koji očekuju da grad radi za njih), 1953. Edmund Hilary i Tenzing Norgay osvojili Mt. Everest.

"Kada gore knjige, na kraju gore ljudi."
Heinrich Heine



Dugo nisam pisao.
Pomalo zamor, pomalo osjećaj da se borim s vjetrenjačama.
Toliko dugo da me GORSKE NOVOSTI nisu ni stavile na listu blogova koji pišu o našem kraju.

To je u redu, i onako nisam ni pisao blog da bi pisali o meni, nego da bih ja pisao o onom to me tišti ili što me veseli.
Neki "stari" blogovi su i dalje aktivni i aktualni, poput OGULINSKE USKE STAZE i OGULINSKA MAKSIMALA.
A pojavili su se i mnogo su aktivniji drugi blogeri, i to me raduje.

Osim toga, Facebook i Tweeter pomalo odnose prevagu nad pisanom riječi i nad dugačkim tekstovima kakve sam ponekad pisao. U eri sveopće premreženosti i konstantne dostupnosti, ljudi žele informaciju u kratkoj formi, i žele ju odmah. Moj stil pisanja je ipak malo drugačiji, konzervativniji po tom pitanju, tekstovi podugački, a to odbija ljude. Informacije na Facebooku i Tweeteru su puno kraće i puno brže dolaze do publike.

Kao novi blog, makar ni nije tako nov, ali je tako dobar da ga moram istaknuti, je OGULIN U SRCU, Nešin blog s kojim se nikako ne mogu uspoređivati.
Kada netko postigne to da u jednom gradu kada kažete njegovo ime nitko ne pita o kome je riječ, onda to zavrijeđuje poštovanje.

Radijska legenda kao u najboljim danima Relija mladosti i Trica sa špice, briljantan, duhovit, satiričan, analitičan, ciničan, s mjerom podrugljiv, sjetan, prepun filigranskih detalja jedne mladosti i jednog grada koji je odavno prestao biti ono što je trebao i koji lagano ali sigurno propada....

I drugi blog koji se pojavio bio je puno konkretniji, točniji, otrovniji, pun na žalost točnih podataka i cifri i marifetluka naše vlastite vlasti i onoga kako nas ista potkrada i ostavlja bespomoćnima smijući nam se u lice. Zastaršujućih podataka od kojih neke smo znali ili naslućivali razmjere krađa, pa do podataka koje nismo znali ali ih to ne čini manje užasnima.
Promijenio je adresu i stil pisanja, malo manje kritike a više prijedloga, malo manje cifri i ružnih istina.

Kada sam odlučio da ću ponovno nešto malo piskarati, mislio sam napisati cijeli "povratnički "post o knjižnici, o tome kako su ove zime sa krova letjeli crijepovi iliti cigle kako ih mi kolokvijalno zovemo, kako navodno isti taj krov prokišnjava pa je u opasnosti i bambusov parket te preko 20 000 000kn vrijedne zgrade, ali na kraju nema to smisla.
Knjižnica je jedna od rijetkih investicija u našem gradu koja je barem u potpunoj funkciji, a valjda će doći i netko tko će ustanoviti zašto je koštala 2100 EUR po kvadratnom metru.
A valjda će se i ogulinski obrtnici zapitati tko su ti kojima mogu zahvaliti što su participirali u ukupnoj vrijednosti radova sa preko 6% (slovima PREKO ŠEST POSTO).
Dakle, samo nešto više od 93% sredstava smo dopustili da ode u ruke nekim drugim privatnicima i nekim drugim firmama, a ne našim sugrađanima.


O gradskoj vlasti sam sve ove godine dosta pisao, i znate moje mišljenje o njoj i o onima koji ju obnašaju, i o načinu na koji ju obnašaju.
Volio bih da se naš grad pojavljuje u medijima po nečemu lijepom, a ne samo u crnoj kronici, ili kada se ocjenjuje učinkovitost lokalne vlasti, koja i jest za crnu kroniku.


Nepravedno je u ocjenjivanju hrvatskog izdanja magazina Forbes naš gradonačelnik dobio jedinicu, svrstavajući naš grad uz bok Krka i Vrbovskog, jedina tri grada u Hrvatskoj tako loše ocijenjena.
Ne mogu se u potpunosti složiti sa Forbesom.
Neki se možda sjećaju profesora geografije iz srednje škole koji je govorio da se i jedinica treba zaslužiti i da bi učenik dobio jedinicu treba barem nešto znati. Očito Forbesovi novinari nisu imali takve kriterije, pa je naš vrli prvi čovjek grada nezasluženo zaradio jedinicu.


Uskoro će izbori i prilika da naši sugrađani pokažu jesu li za to da se ovaj grad vodi pošteno, transparentno i žele li da se konačno zaustavi spirala propadanja, da se prestane pogodovati zna se kome, da se konačno počne raditi za dobrobit sviju, ili žele da se nastavi kontinuitet sadašnje vlasti.

Pa će nam svima biti kako odluči većina.

Nik Titanik je objavio odličnu karikaturu povodom izbora:NIK TITANIK


Na današnji dan 1933. u Berlinu su nacisti organizirali masovno spaljivanje knjiga.
Među piscima čije knjige su spaljivane bio je i Heinrich Heine, autor pjesme "Der Asra", koju je preveo Aleksa Šantić pod imenom "Kraj tanana šadrvana" (preveli su ju i Vladimir Nazor, Dobriša Cesarić i Safvet-beg Bašagić), a uglazbili mnogi sevdah izvođači.
Štuliću je pjesma bila inspiracija za davanje imena svom novom bendu, nakon što se razišao sa Jurom Stublićem, s kojim je svirao u svojoj prvoj grupi, Balkan sevdah bendu.
Kako bi rekli, ostalo je povijest...