"Problem gladi u svijetu nije nahraniti gladne, nego nahraniti site."
Jučerašnja potmula tutnjava i potres su glavna tema današnjeg vrućeg sajmenog dana. Srećom prošlo je bar za Ogulin bez znatnijih oštećenja, a dio sugrađana ga nije ni osjetio.
Tako da smo opet po nečem ružnom dospjeli na naslovne strane i u vijesti.
Nova vlast se posložila, stari gradonačelnik je uhjebljen do penzije, tako da novi osim tri dogradonačelnika koji se pretrgavaju od posla i dogradonačelnikovanja sada ima i jednog savjetnika.
Dok se lokalna vlast vrlo brzo konsolidirala i iskadrovirala što je planirala, državna vlast je uglavnom pod paljbom kritika, koje su jednim dijelom i utemeljene, a odnose se na njihovu totalnu nepripremljenost za preuzimanje vlasti.
Dijelom je krivac i paralelni aparat koji im je prošla vlast ostavila od ministarstava do tajnih službi i sudske vlasti, i koji gdje god može opstruira dobre i kvalitetne poteze, ali za to vjerujem da mehanizme kojima su ga mogli ukloniti imaju, samo je pitanje imaju li hrabrosti, volje, snage i želje to učiniti.
Postoje mnogi dobri potezi, ali postoje i loši i apsurdni potezi koji s pravom ljute sve i o kojima se puno više priča.
Na žalost zaboravlja se u kakvom su stanju zatekli državu i javna poduzeća i do kakvog ruba provalije nas je JDZ doveo. Ali to im ne može i ne smije biti alibi, to su odavno znali.
Tako da je dobar dio ovih poteza koje vuku jednostavno povučen u nuždi.
S druge strane, opet stranke koje realno ne prelaze izborni prag odlučuju i bivaju jezičac na vagi, vrlo, vrlo skup jezičac koji debelo naplaćuje svoju vjernost.
Dok je HDZ imao i ima taj uteg u vidu HSS-a i ostalih mizernih strančica koje imaju više vjećnika i zastupnika no članova, SDP-u je to HNS.
Koji ima najvažnija ministarstva na koja je stavio u najmanju ruku ljude vrlo dvojbene kvalitete i stručnosti, sa možda izuzetkom ministarstva vanjskih poslova.
Što se javnih poduzeća u kojima stoluju tiče, tu bih rekao da kvaliteta i stručnost vodećih ljudi nisu uopće dvojbeni, jer jasno je da nakon upravljanja pizzerijom čovjek može upravljati firmom koja raspolaže s preko 13 milijardi kuna godišnje.
Na žalost, osim u kadroviranju, gube se i u sitničarenju, umjesto da se bave strateškim problemima, oni se posvećuju relativno nebitnim stvarima na koje troše energiju i uglavnom razočaravaju birače.
Dosadašnji teret krize su većinom podnesli građani i privatni poduzetnici, samo da bi se sačuvao mir u državnim i javnim poduzećima i državnoj upravi. A to jednostavno više nije moguće, iz te suhe drenovine više ni Kraljević Marko ne bi iscijedio kap vode, ma kako ministar Linić bio vješt.
Vrijeme je da se teret krize prelije i na one koji su je i izazvali, a vlast u tome oklijeva.
I u tom oklijevanju država sve više propada. Znam da su plaće male, i znam da je teško, ali jednostavno teret se mora rasporediti ravnomjernije.
Godine života na dug su došle na naplatu, i sad je red da malo i siti smanje svoje apetite, svim kolektivnim ugovorima uprkos.
I slažem se da prekupci na tržnicama moraju plaćati porez, jer nema smisla da ih se honorira zato što preprodaju robu, a da sami u njenju proizvodnju nisu uložili ni lipe, i da lupaju sulude marže.
I slažem se da kafići moraju plaćati poreze i izdavati račune, ali vjerujem da ima i puno većih utajivača poreza i lopova koje bi trebalo uhvatiti.
Na žalost, i ovdje vrijedi ona da se malim lopovima skidaju glave a velikima kape.
I postoje ogromni, gigantski neefikasni državni aparat, sa mnoštvom gradova i općina koji ne mogu sami sebe financirati, ali ih mi svi dobro kako bi se kod nas reklo futramo.
S druge strane, ako su, unatoč padu prometa, ugostitelji prijavili 60% veći promet nego lani, jasno je da su do sada varali i krali koliko su mogli. I za to su još nagrađeni smanjenjem poreza na 10%.
A ne znam jeste li primjetili iti jedan kafić ili restoran koji je smanjio cijene nakon što im je PDV smanjen?
I onda se čudimo da je turistička sezona loša, a ni cijenama ni ponudom ne možemo ozbiljno konkurirati stvarno turističkim zemljama.
Pri čemu taj turizam i nije izvozna nego uvozna grana, jer i onako većinu toga što nudimo turistima uvozimo.
Još jedan o meni apsurdni potez ove vlasti, populistički i bespotreban je davanje mirovina zaslužnim sportašima.
Po čemu se oni razliku od ostalih ljudi koji su odabrali drugačije karijere u životu?
Ta socrealistička mantra i dogma o tome da smo po sportašima prepoznatljivi u svijetu mi se gadi. A uostalom, ti po kojima smo prepoznatljivi, njima te mirovine i ne trebaju.
A ostali, koji se bave nekim opskurnim sportovima bi sada isto tako trebali biti na našoj grbači, isto kao i zaslužni umjetnici među koje spadaju i raznorazni pjevači i pjevaljke sa tim statusom.
Opet honoriranje nečijeg hobija, i opet trošenje vremena i novca.
No da ne bude sve ružno i tmurno, potres je prošao bez većih šteta, vrućine su se vratile, nevrijeme nas je zaobišlo, a na blogerskoj sceni Nešo se vratio pisanju bloga, uz odlično podsjećanje na zimu i kuknjavu zbog vrućina i vrhunsku zezanciju oko novog računala.
Na današnji dan 1556. umro osnivač isusovačkog reda Ignacije Loyola, 1944. poginuo kao pilot na strani saveznika u II svjetskom ratu francuski pisac Antoine de Saint-Exupery, autor "Malog princa".
"Svi odrasli su bili djeca, ali samo rijetki se toga sjećaju.."
