Quis custodiet ipsos custodes?

"Za laž je potrebno dvoje, onaj koji govori i onaj koji sluša"
Homer Simpson

Za promjenu, počet ću s nečim lijepim i korisnim za naš grad.
Konačno su nedavno osvanuli putokazi na autoputu iz Zagreba na kojima je naveden i Ogulin. Bilo je oko toga dosta problema, pisanja i govorenja, i konačno je ispravljena nelogičnost i nepravda prema gradu. A i oni koji dolaze na Bjelolasicu zimi ili u foto-safari kroz naš grad ljeti više neće dolaziti preko Vrbovskog.
Može se to smatrati malom pobjedom naprednih snaga našeg grada kojima je grad na srcu, svih onih koji su pokušavali to postići.
Uprkos našim gradskim očusima i predstavnicima grada u višim strukturama, nešto se pozitivno dogodilo. Dakle nisu ni oni svemogući, poneka dobra stvar može i mimo njih proći, ma kako se oni trudili upropastiti naš grad (u kojem su i onako samo u prolazu).

Svaka im čast, za sada uspjevaju u svom naumu, i ovo je Pirova pobjeda, njihovi uspjesi u destrukciji su puno veći i kvalitetniji.

Naravno, ima i manje lijepih stvari.



Kroz Galge se rade tj. popravljaju šahtovi. I to je pohvalno, jer su bili u katastrofalnom stanju. Jedino što bih volio znati zašto se to radi ni godinu dana nakon što je napravljena cesta? I postoji li itko u ovom gradu tko je potpisao nekakav primopredajni zapisnik ili bilo kakav dokument kojim je potvrdio da je cesta napravljena u skladu sa propisima, zakonima, i krajnjoj liniji, zdravim razumom?

Ako ne postoji, onda bi netko trebao odgovarati zbog toga.

Ako postoji, onda bi trebao odgovarati zbog katastrofalnog i sramotnog stanja nove ceste koja se mora popravljati godinu dana nakon što je napravljena. Zanimljivo, točno pred godinu danas sam o njoj pisao, tada puno pohvalnije 30 i nešto u hladu

Poznavajući (na žalost i osobno) naše gradske očuhe i gradske strukture, mogu sa sigurnošću reći da se ništa od toga neće dogoditi, i nitko neće biti kriv niti odgovoran.

Iako su mnogi zbog toga zavrijedili da završe na galgama. Budimo pošteni prema njima, i zbog mnogo većih i gorih propusta su to zavrijedili, Galge i stanje ceste je za njih sitnica, mogu oni i puno gore.

Ovaj put bih o jednoj drugoj bolnoj temi našeg grada, a to je spomenik ludosti i bahatosti gradskih očuha i njihovih priležnika i pripuznika, te našoj nemoći da ih zaustavimo u njihovu ludilu, teniskoj dvorani.

Kakvi su to argumenti koji su nekog naveli da odluči sagraditi dvoranu koja ne može služiti ničemu doli upražnjavanju hobija i strasti nekolicine ljudi koji drmaju gradom i odlučuju?

Nitko me ne može uvjeriti da našem gradu treba teniska dvorana. Takvu dvoranu nema ni Split, grad koji je u posljednje vrijeme dao dosta dobrih i jako dobrih i svjetskih tenisača.

Argument da će podloga biti ista kao na Australian Openu (jednog dana kada te podloge zaista i bude, a to neće biti tako skoro jer kao i sve ostalo u ovom gradu, sfušarili su pripreme za podlogu) je uvredljiv za svakog s mrvicom zdravog razuma. Kao da će sada Federer, Nadal, Ljubičić, Karlović i ostali pohrliti u Ogulin trenirati za Australian Open, boraviti tu mjesecima i ostaviti silne novce za iznajmljivanje dvorane kako bi se što bolje pripremili.

Argument da teniski klub postiže dobre rezultate isto tako nije opravdan, jer nisu napravili multifunkcionalnu dvoranu koju bi mogli i drugi koristiti, već isključivo dvoranu za tenis. U stvari, nisu je još ni napravili, ali valjda će biti gotova, pa makar pod i visio na jednu stranu. Tada bi zaista imali dvoranu kakvu nema nitko ne samo u Hrvatskoj, nego ni u svijetu.

Argument da u gradu postoji uspješan tenisku klub stoji, ali da im zato treba sagraditi dvoranu, ne bih rekao

Sve se to moglo sigurno riješiti i na drugi način, i sa manje novaca. Ali ne, gospoda su htjela dvoranu. Kad i onako nije iz njihova džepa, zašto ne?

Evo, napadali su me da samo kritiziram a ništa ne predlažem (što nije istina, ali nije ni bitno), pa jedan moj prijedlog gradskim očusima:

Neka objave na službenim stranicama grada kolika je stvarna cijena dvorane, koliko od toga daje država,a koliko grad.

Neka objave studiju isplativosti dvorane, i projekciju njenih prihoda i rashoda te njene popunjenosti u sljedećih nekoliko godina. Bez toga ne vjerujem da su išli u njenu gradnju, nitko normalan ne bi išao graditi takav objekt bez barem takvih ulaznih parametara.

I kada to objave, objave i da su na internetu objavili transparentno sve tražene podatke. Od toga bi imali višestruku korist.

Mogli bi reći da su ispunili zahtjeve za transparentnim podastiranjem troškova zidanja Skadra, čime su izašli na ruku svojim neistomišljenicima (iako neistomišljenik s trenutnom vlašću implicira da se ima mišljenje suprotno od njihova, što pak implicira da oni imaju vlastito mišljenje, i da su sposobni misliti, a svakim danom i svakim postupkom pokazuju da to nije slučaj).

Isto tako, pokazavši da postoje studije isplativosti, i time da su dvoranu sagradili u roku i u zadanim proračunskim okvirima, pokazali bi kako su brižni i pažljivi prema društvenim sredstvima koja su im povjerena.

Ne moraju se bojati da će time izgubiti birače, oni koji to čitaju i posjećuju takve stranice i onako nisu njihovi birači.

A njihovi birači bi dobili novi argument da ih biraju, jer oni eto čak i na internetu pokazuju kako su dobri i pošteni.

A onda bi mogli reći koliko košta izgradnja bazena u gradu koji bi pomogao da svi osnovnoškolci nauče plivati, i oko kojeg bi se ljeti mogao odvijati svakako zanimljiv i bogat društveni život.

Iako, ako dvorana bude popunjena oba terena po 10 sati dnevno, 25 dana mjesečno, i uz cijenu za jedan teren od recimo 500 kn sat, onda će se pokazati da ju je trebalo sagraditi, a da je sve ovo samo trkeljanje i jal nekoga tko ne zna igrati tenis i ljubomoran je na lijepe, uspješne, bogate i pametne političare i privrednike našeg grada koji u rijetkim trenucima kada se ne trse da nama svima bude dobro upražnjavaju sport kojim se bave u cijelom svijetu ljudi koji obnašaju slične dužnosti kao i oni.

Nema veze što su u svijetu oni do toga došli sposobnošću, a ovi naši podobnošću, jer treba biti sposoban biti podoban.



Na današnji dan 1792. prvi put izvedena Marseljeza (u originalu "Ratna pjesma Rajnske armije"), 1863. rođen američki industrijalac Henry Ford, otac moderne automobilske industrije ("Kupac može birati bilo koju boju automobila sve dok je to crna"), 1898. umro pruski kancelar Otto von Bismarck, 1921. Skupština Kraljevina SHS stavila Komunističku partiju van zakona,1941. rođen Paul Anka (autor pjesme koju je proslavio Frank Sinatra "My Way"), 1947. rođen austrijski bilder, američki glumac i kalifornijski guverner Arnold Schwarzenegger, 1956. donesen zakon kojim je moto "In God we trust" postao službeni moto SAD-a (na kovanicama se pojavljivao od 1864, a na papirnatim novčanicama se prvi put pojavio 1957.), 1975. nestao Jimmy Hoffa, sindikalni vođa povezan s mafijom,1984. prva epizoda Santa Barbare.

"Nije problem što kradu moje ideje, već što nemaju vlastite" ****
Nikola Tesla






Nastavljaju se paklene vrućine.

Ako se sjećate, negdje u proljeće su vrli prognostičari u svojim dugoročnim prognozama najavljivali izuzetno kišno i relativno hladno ljeto. E sad, tu nije toliko problem što pogriješe (već sam pisao o tome), već o tome što se, uprkos katastrofalnim prognozama koje promašuju čak i za razdoblje dulje od 2-3 dana, usuđuju objaviti prognozu za nekoliko mjeseci unaprijed.

Naravno, promijenili su se parametri prognoziranja vremena, sve se promijenilo u jednoj znanosti koja se jako oslanjala na trendove i bilježenja u prošlosti, na statistiku (laž, prokleta laž i statistika), i ništa više nije kao prije, ali ipak, da netko drugi svoj posao radi tako aljkavo kao oni, ne bi se dobro proveo.

Ljudi se užasavaju što naši vrli ministri, ministrice i ostali dužnosnici otvaraju striptiz barove, a ne dolaze na koncerte i otvaranje nekakvih bezveznih glazbenih večeri. Gradonačelnik grada u kojem se odvija manifestacija, ali se otvara i striptiz bar, se pravdao umorom od silnih obaveza.

Uostalom, to su 46.glazebene večeri po redu, što znači da su nastale u mrsko komunističko doba kojeg se gradonačelnik koji je sve što ima stekao nakon prelaska iz jednoumlja u bezumlje sigurno gnuša.

Nije mi jasno čemu se tu treba čuditi, njihovom mentalnom sklopu striptiz je znatno bliži od klasične umjetnosti.

Umjetnost je i onako subjektivna, a u striptiz baru se sigurno može i dobro popiti, i dovikivati polugolim i golim djevojkama koje plešu uz štangu ili na šanku (to je prava umjetnost, koja razgaljuje srca i duše), dok na koncertu čovjek mora mirno sjediti, biti lijepo obučen, ne smije ni na telefon pričati dok oni tamo natežu nekakve čudne instrumente i eventualno urlaju na nekom nepoznatom jeziku.
Pa kakav je to koncert bez harmonike ili barem tamburice, i Branka Uvodića koji najavljuje?

Njima u obranu, vjerujem da bi oni jako rado otvarali i nekakve pogone i tvornice, ali toga već odavno nije bilo. Pa se onda guraju bilo gdje gdje se nešto otvara. A i catering kod otvaranja striptiz bara je sigurno bolji no što bi bio ručak u nekoj možebitnoj radničkoj menzi.

Lagano počinje sezona godišnjih odmora, što znači da se nadamo da će i naši gradski očusi na nezasluženi odmor. Ako ništa drugo, barem će na kratko prestati kontinuirano devastiranje našeg grada njihovim nerazumnim odlukama i nesuvislim postupcima.
Najbolje bi bilo da se više nikad i ne vrate.

Naravno, mislim da se ne vrate na sadašnje funkcije već da puni radnog elana i svježih ideja nakon godišnjeg odu tamo odakle su i došli na vlast (...sram ga bilo gospodo, ko pomisli loše...).

Javnost se često buni da ih se ni za što ne pita (od Bjelolasice koja se sigurno neće uređivati, jer Mostar je ipak i bliži i važniji, što je potemkinx dobro primjetio, preko mogućeg skijališta na Kranjčevki, kanalizacije u gradu, rasporeda gradskog novca, poduzetničke zone, uništavanja gradske privrede, bolnice i njenih dubioza i skandala oko nje, golubice, kolodvora, da ne nabrajam u nedogled).
To je notorna laž.
Cijeli demokratski sistem je zamišljen i baziran na predstavnicima naroda. Direktno propitkivanje javnosti oko svakog problema je vrlo komplicirano i skupo, tako da se provodi periodički, izborima ili referendumima.
U svake otprilike 4 godine javnost ima priliku reći što misli o dotadašnjim predstavnicima i izabrati nove. Nisu to neki nepoznati ljudi, kako je obično na državnim izborima, već svima poznati susjedi, poznanici, rođaci, prijatelji, neprijatelji, dobrotvori, zlotvori...
Svi ih znaju, znaju njihovu prošlost, sadašnjost, znaju im pretke i potomke, znaju im i krvna zrnca po potrebi prebrojiti, znaju odakle su došli, tko su i što su im bili roditelji, s kim su išli u osnovnu školu, kakve su škole završili (ovo je istini za volju sklizak teren, jer neki završe neke škole u nekim čudnim mjestima i u neka čudna vremena), s kim su dobri a s kim nisu, kojim sportom su se bavili, koliko su dugo bili u Partiji, od kada idu u crkvu, za koga navijaju, s kim su rodbinski povezani od važnijih struktura... Sve to o njima znaju, i odaberu one za koje smatraju da su najbolji i da će ih najbolje predstavljati.
I zašto se onda bune, koga su odabrali, još nam je i dobro.


Na današnji dan 1304. rođen pjesnik Francesco Petrarca, 1866. rođen je njemački matematičar Georg Fridriech Bernhard Riemann, 1868. u SAD donesen zakon da na svim kutijama cigareta moraju biti porezne markice, 1919. rođen Edmund Hilary (osvajač Mount Everesta), 1920. rođen ruski šahist Lav Aronjin, 1937. umro je italijanski fizičar Guglielmo Marconi (iako mu se pripisuju najveće zasluge za razvoj radija, dobar dio ideja i patenata je ukrao Nikoli Tesli, što je čak i američki Vrhovni sud priznao, ali na žalost na tome je i ostalo) ****,1923. u Meksiku ubijen Pancho Villa (pravim imenom Doretejo Arango), 1944. neuspješan atentat na Hitlera (11 godina prekasno, i još neuspješno), 1947. rođen Carlos Santana, 1969. Neil Armstrong stupio na Mjesec (za one koji ne vjeruju u to, zanimljiv link Appolo hoax)

Za one koji su bili vrijedni i pročitali post do kraja, kao i za one koji pročitaju samo početak i kraj, pojašnjenje naslova, iako su frazu vjerujem mnogi prepoznali, kao i ilustraciju uz post.

Nedavno sam se sreo sa starim prijateljem koji je otišao van živjeti pred nekih 8 godina. Iako mu je dobro, u njemu i dalje tinja želja za povratkom i ljubav prema našem kraju, koja je kao i obično uvijek jača i iskrenija kod ljudi koji su otišli i probali i nešto drugo nego kod onih koji se nikada nisu nikuda maknuli i sve prihvaćaju zdravo za gotovo.

I tako smo u razgovoru, sjedeći ispred njegove kuće i gledajući Klek, oživljavali stare teme, ljude i događaje. Dotaknuli smo se i neizostavnog Alan Forda, kultnog stripa naše mladosti, fenomenalnog crteža i radnje Magnusa i Bunkera, i jednako fenomenalnog prijevoda Nenada Brixya.

Fantastičan strip, izrazito istančanog humora, živopisnih likova (pri tome mislim na prvih 70-ak epizoda koje je radio originalni dvojac, kasnije kvaliteta stripa dosta opada). Veliku zaslugu uspjehu kod nas je kumovao i Brixyev prijevod. Da ne opisujem strip i njegovu povijest, ako malo prošvrljate internetom, naći ćete mnoštvo stranica o stripu, povijesti, likovima, glavnim junacima i njihovim neprijateljima, a postoji i dosta skeniranih epizoda koje možete skinuti.

Među stalnim epizodistima su i tri svinje koje predstavljaju gradske vjećnike, koji uvijek nešto mute za svoj račun, pomažući sumnjivim političarima i bogatašima da postanu još bogatiji i moćniji. Njihovi su pijuni, ali u tome pronalaze i korist za sebe. Pri tome se otresaju i na nesposobne državne službenike, obično u liku nespretnog inspektora Brooka.

Njegova Visost Broj 1 često mora poslovati i komunicirati s njima, a kako pri tome nastoji izvući što više za sebe i grupu TNT nastaju problemi. Broj 1 to vrlo jednostavno rješava, zavirujući u svoju legendarnu malu knjižicu u kojoj su zapisani grijesi apsolutno svakog na koga nalete članovi grupe TNT tokom mnogobrojnih epizoda

Kad god ih želi podsjetiti na njihovu mračnu prošlost prije no što su postali uvaženi vjećnici, samo im kaže "Zadržite suze".
U stripu to uvijek funkcionira, i na kraju grupa TNT tj. njen vođa dobije ono što je i tražio, i svinje tj. gradski vjećnici popuste preplašeni mogućnošću objavljivanja podataka koji bi ih kompromitirali (riječ je o kriminalnim aktivnostima prije no što su izabrani).

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima, kao i naslov 33. epizode iz koje je uzeta naslovna ilustracija, je slučajna.

Remember when you were young, you shone like the sun.
Shine on you crazy diamond.
Now there's a look in your eyes, like black holes in the sky.
Shine on you crazy diamond.
You were caught on the crossfire of childhood and stardom, blown on the
steel breeze.
Come on you target for faraway laughter, come on you stranger, you legend,
you martyr, and shine!

You reached for the secret too soon, you cried for the moon.
Shine on you crazy diamond.
Threatened by shadows at night, and exposed in the light.
Shine on you crazy diamond.
Well you wore out your welcome with random precision, rode on the
steel breeze.
Come on you raver, you seer of visions, come on you painter, you piper,
you prisoner, and shine!


U petak je umro Syd Barrett.

Ne znam kako vas, ali mene sintagma "otprije poznat policiji" koju stalno koriste raznorazni glasnogovornici pojedinih policijskih uprava užasava.

Nije mi jasno, kako netko tko ima stotinjak kaznenih prijava može mirno šetati otokom, u slobodno vrijeme navodno dilati drogu i još pobjeći policajcima koji su ga privodili. Ako im je zaista samo kavu platio, prošao je jeftinije no što prođu oni koji voze 2-3km iznad dozvoljene brzine kroz naseljeno mjesto.

Nije mi jasno kako netko može pijan bez dozvole ubiti dvije djevojke, i onda otići na školovanje u Švicarsku umjesto da je na 20-godišnjoj robiji zbog dvostrukog ubojstva.

Nije mi jasno kako netko tko je napravio preko 600 !!! prekršaja, kažnjavan 80-ak puta, i dalje ima auto i vozačku dozvolu. I novine o njemu pišu, i svi se prave mutavi, i policija i sudstvo, dvije kljaste poluge naše trodiobne vlasti. Svi sve znaju, nitko ništa ne želi učiniti, vrući krumpir se prebacuje dok netko ne strada.

Nije mi jasno kako netko može autoputem voziti 320 km/h i biti medijska zvijezda, hvaliti se kako mu presretači koji su skupo plaćeni našim novcem ne mogu ništa, a da se nitko ne zapita otkud mu takav auto i otkud mu dozvola, i da mu nitko oboje ne uzme.
Uostalom, evo što o tome kažu novine koje obično nisu kritički raspoložene:
KRIMINALCI PROKAZUJU NESPOSOBNOST HRVATSKOG SUSTAVA

Nije mi jasno kako nakon svega vrli ministar ima obraza reći da su to izolirani slučajevi, kad naša policija apsolutno ništa ozbiljnije ne može riješiti, ako izuzmemo klince koji se napiju i pjevaju u parku ili eventualno zapale joint.

Zastrašujuće je to kako nakon svakog zločina koji im se zalomi da riješe, što je zaista rijetko i uglavnom je plod slučajnosti, ispadne da je počinitelj otprije poznat policiji, da ima silne kaznene prijave, a da se i dalje slobodno šeće.

Probajte ne platiti kaznu za parkiranje koju vam vrli gradski službenici, ako niste dio nedodirljive ogulinske kaste, nalijepe ako ste parkirali u zaštićenoj zoni. odmah ćete vidjeti da je ministar u pravu, i da pravna država funkcionira. Doduše, na takvim sitnicama, ali funkcionira.
Uostalom, sigurno puno više ljudi krivo parkira no što dila drogu ili ubija okolo.

I onda je sljedeći korak da ljudi uzmu pravdu u svoje ruke, čime se približavamo SAD-u, kojem tako težimo (doduše Divljem Zapadu, dakle 100 godina unatrag. No kako smo i onako po mnogim dosezima 100 godina iza čitavog svijeta, tu smo negdje).
Samo što po običaju u tom slučaju nadrapaju nevini, kao nizozemski fotograf u okolici Splita. Mučna epizoda u kojoj se još jednom demonstriralo funkcioniranje pravosuđa i policije. Sramota, kao i obično.

Kao i uvijek, kod nas kao da se namjerno biraju najnesposobniji ljudi na mjesta gdje mogu napraviti najmanje dobroga. Ponekad zaista pomislim da nam takva policija uopće i ne treba, jer ne radi svoj posao, ne štiti zakon, ne provodi zakon, ne štiti obične građane, već su postali maltene privatna služba koja štiti mafiju. Jer oni bi i onako radili i rade što hoće, a oni koji poštuju zakon poštovali bi ga i bez njih, jer ga poštuju ne iz straha već zato što bi to trebalo biti normalno.

U principu nisam ljubitelj SAD niti njihove politike, ali drakonske kazne za one koji ponavljaju prekršaje, pa i za maloljetnike u nekim slučajevima, svakako su bolje od ovoga što se radi kod nas.

Kad smo već kod glasnogovornika, ako i već moraju imati ministri, zašto ih moraju imati sve policijske uprave?
Zbog čega kao uvjet za postavljanje za načelnika, umjesto političke podobnosti, ne bude stručnost, a osim stručnosti i sposobnost da može složiti dvije prosto proširene rečenice i suvislo odgovoriti na nekoliko uobičajenih novinarskih pitanja, te biti u mogućnosti složiti izvještaj za medije nakon uspješne akcije. Ovo posljednje je tako rijetko da im u stvari i ne treba.

Zapravo, sve su to retorička pitanja. A odgovor?
Zna se.

Već je na blogu uske staze bilo govora o masakriranju drveća uz glavnu gradsku prometnicu. Eto, već je i ljeto, a neka stabla se ne oporavljaju. Po svoj prilici i neće, a i nitko neće za to odgovarati. Ako im je zaista bio cilj da ne ih moraju svake godine obrezivati, onda su ih mogli i posjeći.
Ako je i od gradskih očuha i njima podređenih, previše je.

Slike stabala i nove zgrade općine su simboli naše stvarnosti,, prošlosti, sadašnjosti ali i budućnosti. Davno su stabla bila posađena uz glavnu ulicu, i uljepšavala nam grad. A onda su došli vlastodršci (došli, jer nisu tu bili niti su živjeli s ovim gradom, niti im on išta predstavlja, osim prolazne stanice do boljih položaja), nesposobni i bahati, i upropastili ono što je netko drugi stvorio.
Bez ikakvih konzekvenci, i uz nekakvo nesuvislo opravdanje.
Ali su zato sebi obnovili zdanje u kojem stoluju i u kojima im raja pred noge dolazi.

No, kad su mogli upropastiti DIP, Izgradnju, Sintal, Ventilator... zar ima smisla prigovarati im zbog par stabala?





Ali, nisam htio o tome, već o jednoj šahovskoj partiji koja je u meni davno, davno, pobudila ljubav i strast prema šahu. Riječ je o takozvanoj besmrtnoj partiji koju su odigrali slavni njemački velemajstor Adolf Anderssen (rođen na današnji dan 1818) i jedan od najjačih igrača XIX stoljeća Lionel Kieseritzky. Iako je partija odigrana 1851. godine, i dalje plijeni ljepotom i jednostavnošću, a opet fantastičnom dubinom ideje. Anderssen je žrtvovao damu, oba topa i lovca i pobjedio.
Profesor matematike Anderssen (zanimljivo je da je i Lionel Kieseritzky bio profesor matematike), najjači igrač svojeg doba, poznat po vrlo oštrom stilu, ostavio je u nasljeđe mnoštvo fantastičnih partija (npr. Anderssen - Dufresne 1852, "vječno zelena partija"). Umro je 1879.

[Bijeli: "Anderssen"]
[Crni: "Kieseritzky"]
[London, 1951]
[Rezultat: "1-0]


1. e4 e5 2. f4 exf4
- Kraljev gambit, bijeli daje pješaka za razvoj. Vrlo popularno otvaranje u XIX stoljeću, danas rjeđe igrano
3. Lc4 Dh4+
- Bijeli ostaje bez mogućnosti rohade, ali crna dama se rano izlaže napadu
4. Kg1 b5
- Bryan gambit, crni daje pješaka da bi maknuo bijelog lovca sa opasne dijagonale
5. Lxb5 Sf6. 6. Sf3 Df6
- napadnuta dama se mora skloniti.
7. d3 Sh5
- prijeti Sg3+ (skakač se ne smije uzeti jer pada top na h1), ali postavlja skakača na rub
ploče, što ga jako ograničava
8. Sh4 Dg5
- bijeli je spriječio šah, a crni napada lovca na b5 i sklanja damu s ruba ploče
9. Sf5 c6 10. g4 Sf6
- pješak je branjen i skakač mora uzmaknuti
11. Tg1 cxb5
- bijeli žrtvuje lovca, ali dama ostaje pod udarom bijelih figura i sljedećim potezima će joj kretanje biti jako ograničeno
12. h4 Dg6 13. h5 Dg5 14. Df3 Sg8
- prijetilo je Lxf4, skakač mora osloboditi put dami
15. Lxf4 Df6. 16. Sc3 Lc5
- razvojni potez koji ujedno napada topa na g1
17. Sd5 Dxb2 18. Sd6!!
- bijeli, kojem su oba topa napadnuta kreće u svoju besmrtnu kombinaciju. Crni nije smio uzeti lovca zbog forsiranog mata u 4 poteza (18...Lxd6? 19.Sxd6+ Kd8
20.Sxf7+ Ke8 21.Sd6+ Kd8 22.Df8mat). Njemački velemajstor Huebner je analizirajući ovu partiju pokazao da je bijeli imao tri dobitna nastavka bez žrtvi (18. d4, 18. Be3, 18. Re1) no kako je rekao Kasparov, u tom slučaju bi svjetski šah ostao bez jednog od krunskih dragulja.
18. ... Dxa1+ 19. Kg2 Lxg1
- U sučaju uzimanja damom bijeli daje mat u 2 poteza (19...Dxg1 20.Sxg7+ Kd8 21.Lc7 mat).
20. e5 !!
- odsjeca crnu damu sa dijagonale a1-h8
20. ...Sa6 21. Sxg7+ Kd8 22. Df6
- nakon oba topa, Andressen žrtvuje i damu!
22. ... Sxf6 23. Le7 mat



Često se teme mojih postova isprepliću i ponavljaju. Ovaj put bih vas uputio na kolumnu koju je Boris Dežulović napisao još početkom veljače, a koja govori o nekim zanimljivim temama. Nevezano za ovaj post, ali vezano uz neke prethodne, kako sam ju sad dobio tako vam ju i prosljeđujem: Ugovor s đavlom