Pregled posta

Kako i zašto sam zavolio šah

Ne znam kako vas, ali mene sintagma "otprije poznat policiji" koju stalno koriste raznorazni glasnogovornici pojedinih policijskih uprava užasava.

Nije mi jasno, kako netko tko ima stotinjak kaznenih prijava može mirno šetati otokom, u slobodno vrijeme navodno dilati drogu i još pobjeći policajcima koji su ga privodili. Ako im je zaista samo kavu platio, prošao je jeftinije no što prođu oni koji voze 2-3km iznad dozvoljene brzine kroz naseljeno mjesto.

Nije mi jasno kako netko može pijan bez dozvole ubiti dvije djevojke, i onda otići na školovanje u Švicarsku umjesto da je na 20-godišnjoj robiji zbog dvostrukog ubojstva.

Nije mi jasno kako netko tko je napravio preko 600 !!! prekršaja, kažnjavan 80-ak puta, i dalje ima auto i vozačku dozvolu. I novine o njemu pišu, i svi se prave mutavi, i policija i sudstvo, dvije kljaste poluge naše trodiobne vlasti. Svi sve znaju, nitko ništa ne želi učiniti, vrući krumpir se prebacuje dok netko ne strada.

Nije mi jasno kako netko može autoputem voziti 320 km/h i biti medijska zvijezda, hvaliti se kako mu presretači koji su skupo plaćeni našim novcem ne mogu ništa, a da se nitko ne zapita otkud mu takav auto i otkud mu dozvola, i da mu nitko oboje ne uzme.
Uostalom, evo što o tome kažu novine koje obično nisu kritički raspoložene:
KRIMINALCI PROKAZUJU NESPOSOBNOST HRVATSKOG SUSTAVA

Nije mi jasno kako nakon svega vrli ministar ima obraza reći da su to izolirani slučajevi, kad naša policija apsolutno ništa ozbiljnije ne može riješiti, ako izuzmemo klince koji se napiju i pjevaju u parku ili eventualno zapale joint.

Zastrašujuće je to kako nakon svakog zločina koji im se zalomi da riješe, što je zaista rijetko i uglavnom je plod slučajnosti, ispadne da je počinitelj otprije poznat policiji, da ima silne kaznene prijave, a da se i dalje slobodno šeće.

Probajte ne platiti kaznu za parkiranje koju vam vrli gradski službenici, ako niste dio nedodirljive ogulinske kaste, nalijepe ako ste parkirali u zaštićenoj zoni. odmah ćete vidjeti da je ministar u pravu, i da pravna država funkcionira. Doduše, na takvim sitnicama, ali funkcionira.
Uostalom, sigurno puno više ljudi krivo parkira no što dila drogu ili ubija okolo.

I onda je sljedeći korak da ljudi uzmu pravdu u svoje ruke, čime se približavamo SAD-u, kojem tako težimo (doduše Divljem Zapadu, dakle 100 godina unatrag. No kako smo i onako po mnogim dosezima 100 godina iza čitavog svijeta, tu smo negdje).
Samo što po običaju u tom slučaju nadrapaju nevini, kao nizozemski fotograf u okolici Splita. Mučna epizoda u kojoj se još jednom demonstriralo funkcioniranje pravosuđa i policije. Sramota, kao i obično.

Kao i uvijek, kod nas kao da se namjerno biraju najnesposobniji ljudi na mjesta gdje mogu napraviti najmanje dobroga. Ponekad zaista pomislim da nam takva policija uopće i ne treba, jer ne radi svoj posao, ne štiti zakon, ne provodi zakon, ne štiti obične građane, već su postali maltene privatna služba koja štiti mafiju. Jer oni bi i onako radili i rade što hoće, a oni koji poštuju zakon poštovali bi ga i bez njih, jer ga poštuju ne iz straha već zato što bi to trebalo biti normalno.

U principu nisam ljubitelj SAD niti njihove politike, ali drakonske kazne za one koji ponavljaju prekršaje, pa i za maloljetnike u nekim slučajevima, svakako su bolje od ovoga što se radi kod nas.

Kad smo već kod glasnogovornika, ako i već moraju imati ministri, zašto ih moraju imati sve policijske uprave?
Zbog čega kao uvjet za postavljanje za načelnika, umjesto političke podobnosti, ne bude stručnost, a osim stručnosti i sposobnost da može složiti dvije prosto proširene rečenice i suvislo odgovoriti na nekoliko uobičajenih novinarskih pitanja, te biti u mogućnosti složiti izvještaj za medije nakon uspješne akcije. Ovo posljednje je tako rijetko da im u stvari i ne treba.

Zapravo, sve su to retorička pitanja. A odgovor?
Zna se.

Već je na blogu uske staze bilo govora o masakriranju drveća uz glavnu gradsku prometnicu. Eto, već je i ljeto, a neka stabla se ne oporavljaju. Po svoj prilici i neće, a i nitko neće za to odgovarati. Ako im je zaista bio cilj da ne ih moraju svake godine obrezivati, onda su ih mogli i posjeći.
Ako je i od gradskih očuha i njima podređenih, previše je.

Slike stabala i nove zgrade općine su simboli naše stvarnosti,, prošlosti, sadašnjosti ali i budućnosti. Davno su stabla bila posađena uz glavnu ulicu, i uljepšavala nam grad. A onda su došli vlastodršci (došli, jer nisu tu bili niti su živjeli s ovim gradom, niti im on išta predstavlja, osim prolazne stanice do boljih položaja), nesposobni i bahati, i upropastili ono što je netko drugi stvorio.
Bez ikakvih konzekvenci, i uz nekakvo nesuvislo opravdanje.
Ali su zato sebi obnovili zdanje u kojem stoluju i u kojima im raja pred noge dolazi.

No, kad su mogli upropastiti DIP, Izgradnju, Sintal, Ventilator... zar ima smisla prigovarati im zbog par stabala?





Ali, nisam htio o tome, već o jednoj šahovskoj partiji koja je u meni davno, davno, pobudila ljubav i strast prema šahu. Riječ je o takozvanoj besmrtnoj partiji koju su odigrali slavni njemački velemajstor Adolf Anderssen (rođen na današnji dan 1818) i jedan od najjačih igrača XIX stoljeća Lionel Kieseritzky. Iako je partija odigrana 1851. godine, i dalje plijeni ljepotom i jednostavnošću, a opet fantastičnom dubinom ideje. Anderssen je žrtvovao damu, oba topa i lovca i pobjedio.
Profesor matematike Anderssen (zanimljivo je da je i Lionel Kieseritzky bio profesor matematike), najjači igrač svojeg doba, poznat po vrlo oštrom stilu, ostavio je u nasljeđe mnoštvo fantastičnih partija (npr. Anderssen - Dufresne 1852, "vječno zelena partija"). Umro je 1879.

[Bijeli: "Anderssen"]
[Crni: "Kieseritzky"]
[London, 1951]
[Rezultat: "1-0]


1. e4 e5 2. f4 exf4
- Kraljev gambit, bijeli daje pješaka za razvoj. Vrlo popularno otvaranje u XIX stoljeću, danas rjeđe igrano
3. Lc4 Dh4+
- Bijeli ostaje bez mogućnosti rohade, ali crna dama se rano izlaže napadu
4. Kg1 b5
- Bryan gambit, crni daje pješaka da bi maknuo bijelog lovca sa opasne dijagonale
5. Lxb5 Sf6. 6. Sf3 Df6
- napadnuta dama se mora skloniti.
7. d3 Sh5
- prijeti Sg3+ (skakač se ne smije uzeti jer pada top na h1), ali postavlja skakača na rub
ploče, što ga jako ograničava
8. Sh4 Dg5
- bijeli je spriječio šah, a crni napada lovca na b5 i sklanja damu s ruba ploče
9. Sf5 c6 10. g4 Sf6
- pješak je branjen i skakač mora uzmaknuti
11. Tg1 cxb5
- bijeli žrtvuje lovca, ali dama ostaje pod udarom bijelih figura i sljedećim potezima će joj kretanje biti jako ograničeno
12. h4 Dg6 13. h5 Dg5 14. Df3 Sg8
- prijetilo je Lxf4, skakač mora osloboditi put dami
15. Lxf4 Df6. 16. Sc3 Lc5
- razvojni potez koji ujedno napada topa na g1
17. Sd5 Dxb2 18. Sd6!!
- bijeli, kojem su oba topa napadnuta kreće u svoju besmrtnu kombinaciju. Crni nije smio uzeti lovca zbog forsiranog mata u 4 poteza (18...Lxd6? 19.Sxd6+ Kd8
20.Sxf7+ Ke8 21.Sd6+ Kd8 22.Df8mat). Njemački velemajstor Huebner je analizirajući ovu partiju pokazao da je bijeli imao tri dobitna nastavka bez žrtvi (18. d4, 18. Be3, 18. Re1) no kako je rekao Kasparov, u tom slučaju bi svjetski šah ostao bez jednog od krunskih dragulja.
18. ... Dxa1+ 19. Kg2 Lxg1
- U sučaju uzimanja damom bijeli daje mat u 2 poteza (19...Dxg1 20.Sxg7+ Kd8 21.Lc7 mat).
20. e5 !!
- odsjeca crnu damu sa dijagonale a1-h8
20. ...Sa6 21. Sxg7+ Kd8 22. Df6
- nakon oba topa, Andressen žrtvuje i damu!
22. ... Sxf6 23. Le7 mat



Često se teme mojih postova isprepliću i ponavljaju. Ovaj put bih vas uputio na kolumnu koju je Boris Dežulović napisao još početkom veljače, a koja govori o nekim zanimljivim temama. Nevezano za ovaj post, ali vezano uz neke prethodne, kako sam ju sad dobio tako vam ju i prosljeđujem: Ugovor s đavlom

Post je objavljen 06.07.2006. u 11:00 sati.