Dok ovo pisem, tvoj "hounter" me racuna kao 20021. Dakle, cestitke za prelaz brojke od 20 000 upada. Iz fenomenalnog "Alan Forda" mogu se izvuci mnoge saljive (ili skakljive) stvari. Sjecam se epizode u kojoj se Debeli Sef vraca iz kupovine i govori "...Joj, joj, kako je kelj poskupio...". A iz pozadine (valjda Bob Rock, jer ne vidi se u crtezu tko je) dolazi glas: "...Uf, zar necemo opet jest kupus s keljom?...". Naravno, svaka slicnost sa stvarnoscu je "slucajna".
20.07.2006. (15:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
petra
Alan Ford je jedan, a političara je gomila, i što je najžalosnije loših političara. Mada je dotični gospodin ministar jedan od rijetkih kojem se omakla jedna ovako apsurdna stvar, mislim da je pokazao stupanj intelektualnog, a još više kulturnog, da ne kažem umjetničkog, stanja duha cijele naše političke elite. A najsretnija sam bila kada sam pročitala da ga je pratila i gospođa supruga. Nadam se da ovo nije dio strategije za spas bračne zajednice i povećanje nataliteta?
20.07.2006. (20:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, za spas bračne zajednice. A Beppa Joseph je Kosorica :)))
21.07.2006. (21:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kuglana
Kako bi bilio lijepo da ih vidimo, tamo odakle su dosli. Milina bozija za grad i narod, mozda bi se moglo i radio poslusati koji puta. Hrkanje, roktanje, stenjanje su zamijenili normalni govor. Ovo je novi oblik komunikacije(oni kazu opcenje), sa kim komuniciraju ( opce) volio bi znati. Govoriti o intelektualnoj sposobnosti nedefiniranih molekula, ipak je malo pretjerano, pustimo da se formiraju barem u najprimitivnije oblike zivota.
22.07.2006. (00:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hrvoje Kovačević
Ima jedna priča od Jorge Lois Borgesa: Svećenik traži izgubljeno ime Boga. Vlastodršcu se nečim (ili baš time) zamjeri pa ga ovaj baci u tamnicu. I to ne običnu. Tamnica ima oblik polukugle koja je nesalomljivim rešetkama podijeljena na dva dijela. U jednom je dijelu utamničeni svećenik, a u drugom istio tako utamničeni jaguar. Čovijek i zvijer vrijeme svoga sužanjstva provode u potpunom mraku. Ugledaju se tek nakratko, oko podneva, kada im donose objed. Nakon početnog očajavanja, svećenik shvati da mu nije ništa lošije, nego prije. Izgubljeno ime Boga može biti bilo gdje, u crtama lica voljene žene, krajobrazu pustinje ili šarama jaguarovog krzna, a tragač ima tako neizmjerno malo šanse da ih pronađe da je posve nevažno gdje to čini i u kakvim okolnostima. Svakoga podneva nakon te spoznaje svećenik proučava lik svoga suzatvorenika. Pomalo neočekivano za Borgesa priča ima izrazito sretan kraj, no nekako mi se čini da to i nije posebno važno za doživljaj ove priče.
29.07.2006. (21:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BB (Bez bloga)
Dok ovo pisem, tvoj "hounter" me racuna kao 20021. Dakle, cestitke za prelaz brojke od 20 000 upada. Iz fenomenalnog "Alan Forda" mogu se izvuci mnoge saljive (ili skakljive) stvari. Sjecam se epizode u kojoj se Debeli Sef vraca iz kupovine i govori "...Joj, joj, kako je kelj poskupio...". A iz pozadine (valjda Bob Rock, jer ne vidi se u crtezu tko je) dolazi glas: "...Uf, zar necemo opet jest kupus s keljom?...". Naravno, svaka slicnost sa stvarnoscu je "slucajna".
20.07.2006. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
petra
Alan Ford je jedan, a političara je gomila, i što je najžalosnije loših političara. Mada je dotični gospodin ministar jedan od rijetkih kojem se omakla jedna ovako apsurdna stvar, mislim da je pokazao stupanj intelektualnog, a još više kulturnog, da ne kažem umjetničkog, stanja duha cijele naše političke elite. A najsretnija sam bila kada sam pročitala da ga je pratila i gospođa supruga. Nadam se da ovo nije dio strategije za spas bračne zajednice i povećanje nataliteta?
20.07.2006. (20:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uskestaze
Da, za spas bračne zajednice. A Beppa Joseph je Kosorica :)))
21.07.2006. (21:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kuglana
Kako bi bilio lijepo da ih vidimo, tamo odakle su dosli. Milina bozija za grad i narod, mozda bi se moglo i radio poslusati koji puta.
Hrkanje, roktanje, stenjanje su zamijenili normalni govor. Ovo je novi oblik komunikacije(oni kazu opcenje), sa kim komuniciraju ( opce) volio bi znati.
Govoriti o intelektualnoj sposobnosti nedefiniranih molekula, ipak je malo pretjerano, pustimo da se formiraju barem u najprimitivnije oblike zivota.
22.07.2006. (00:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hrvoje Kovačević
Ima jedna priča od Jorge Lois Borgesa: Svećenik traži izgubljeno ime Boga. Vlastodršcu se nečim (ili baš time) zamjeri pa ga ovaj baci u tamnicu. I to ne običnu. Tamnica ima oblik polukugle koja je nesalomljivim rešetkama podijeljena na dva dijela. U jednom je dijelu utamničeni svećenik, a u drugom istio tako utamničeni jaguar. Čovijek i zvijer vrijeme svoga sužanjstva provode u potpunom mraku. Ugledaju se tek nakratko, oko podneva, kada im donose objed. Nakon početnog očajavanja, svećenik shvati da mu nije ništa lošije, nego prije. Izgubljeno ime Boga može biti bilo gdje, u crtama lica voljene žene, krajobrazu pustinje ili šarama jaguarovog krzna, a tragač ima tako neizmjerno malo šanse da ih pronađe da je posve nevažno gdje to čini i u kakvim okolnostima. Svakoga podneva nakon te spoznaje svećenik proučava lik svoga suzatvorenika.
Pomalo neočekivano za Borgesa priča ima izrazito sretan kraj, no nekako mi se čini da to i nije posebno važno za doživljaj ove priče.
29.07.2006. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...