Komentari

ogulin.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing


  • BB (Bez bloga)

    Dok ovo pisem, tvoj "hounter" me racuna kao 20021. Dakle, cestitke za prelaz brojke od 20 000 upada. Iz fenomenalnog "Alan Forda" mogu se izvuci mnoge saljive (ili skakljive) stvari. Sjecam se epizode u kojoj se Debeli Sef vraca iz kupovine i govori "...Joj, joj, kako je kelj poskupio...". A iz pozadine (valjda Bob Rock, jer ne vidi se u crtezu tko je) dolazi glas: "...Uf, zar necemo opet jest kupus s keljom?...". Naravno, svaka slicnost sa stvarnoscu je "slucajna".

    avatar

    20.07.2006. (15:14)    -   -   -   -  

  • petra

    Alan Ford je jedan, a političara je gomila, i što je najžalosnije loših političara. Mada je dotični gospodin ministar jedan od rijetkih kojem se omakla jedna ovako apsurdna stvar, mislim da je pokazao stupanj intelektualnog, a još više kulturnog, da ne kažem umjetničkog, stanja duha cijele naše političke elite. A najsretnija sam bila kada sam pročitala da ga je pratila i gospođa supruga. Nadam se da ovo nije dio strategije za spas bračne zajednice i povećanje nataliteta?

    avatar

    20.07.2006. (20:43)    -   -   -   -  

  • uskestaze

    Da, za spas bračne zajednice. A Beppa Joseph je Kosorica :)))

    avatar

    21.07.2006. (21:48)    -   -   -   -  

  • kuglana

    Kako bi bilio lijepo da ih vidimo, tamo odakle su dosli. Milina bozija za grad i narod, mozda bi se moglo i radio poslusati koji puta.
    Hrkanje, roktanje, stenjanje su zamijenili normalni govor. Ovo je novi oblik komunikacije(oni kazu opcenje), sa kim komuniciraju ( opce) volio bi znati.
    Govoriti o intelektualnoj sposobnosti nedefiniranih molekula, ipak je malo pretjerano, pustimo da se formiraju barem u najprimitivnije oblike zivota.

    avatar

    22.07.2006. (00:35)    -   -   -   -  

  • Hrvoje Kovačević

    Ima jedna priča od Jorge Lois Borgesa: Svećenik traži izgubljeno ime Boga. Vlastodršcu se nečim (ili baš time) zamjeri pa ga ovaj baci u tamnicu. I to ne običnu. Tamnica ima oblik polukugle koja je nesalomljivim rešetkama podijeljena na dva dijela. U jednom je dijelu utamničeni svećenik, a u drugom istio tako utamničeni jaguar. Čovijek i zvijer vrijeme svoga sužanjstva provode u potpunom mraku. Ugledaju se tek nakratko, oko podneva, kada im donose objed. Nakon početnog očajavanja, svećenik shvati da mu nije ništa lošije, nego prije. Izgubljeno ime Boga može biti bilo gdje, u crtama lica voljene žene, krajobrazu pustinje ili šarama jaguarovog krzna, a tragač ima tako neizmjerno malo šanse da ih pronađe da je posve nevažno gdje to čini i u kakvim okolnostima. Svakoga podneva nakon te spoznaje svećenik proučava lik svoga suzatvorenika.
    Pomalo neočekivano za Borgesa priča ima izrazito sretan kraj, no nekako mi se čini da to i nije posebno važno za doživljaj ove priče.

    avatar

    29.07.2006. (21:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...