Na putu sam često u posljednje vrijeme, pa ne pišem blog. Ovih dana nama koji stanujemo u razini ceste, a blizu Ponora nije bilo ni do čega, najmanje do interneta.
Na žalost, u Ogulinu opet poplava, što samo pokazuje da je brana koja bi zaustavila dio vode koji donosi Dobra neophodna, i što prije treba pristupiti njenoj izgradnji. Jer štete koje svake godine naprave naplavne vode su ogromne, a o strahu i panici dok gledate kako se voda penje prema vama, a ništa ne možete učiniti nego ju samo gledati i početi prenositi stvari iz nižih prostorija na tavan, da i ne govorim.
Kao i 1999, kao i lani, opet je sve isto, samo ovaj put razmjeri ipak nisu tako katastrofalni.
Nisam slikao, slike možete vidjeti na
Službene stranice grada
Ogulinski list
Autori su napravili puno da svima približe katastrofu o kojoj se premalo govorilo u medijima, kao što uvijek i rade.
Ovom prilikom najviše čestitki i divljenja zavrijedila je Gorska Služba Spašavanja.
Oni su najviše napravili i pred 6 godina kada su očistili ponor.
Na žalost, njihove hvalevrijedne akcije čišcenja ponora ne uspijevaju spriječiti poplavu, jer nitko ne radi ništa protiv ponovnog bacanja ogromnih količina otpada.
Tako da je deplasirano, ali treba se zapitati što radi aktualna vlast po tom pitanju, zašto mediji o tome skoro da i ne govore, zašto se Ogulin sustavno zanemaruje u svim prilikama, od lijepih do ružnih?
Do kada se naši gradski očusi misle baviti sami sobom, i do kada se svaka kiša čekia sa strepnjom i strahom? Oni sa strahom samo čekaju izbore i vrebaju priliku da se još četiri godine bogate na naš račun, a mi sa strahom čekamo svaku jaču kišu,a topljenje snijega je trauma za sebe.
Do kada se kani tolerirati da nam je ponor odlagalište otpada i kanalizacije, i to nekontrolirano?
Uključite se u zanimljive diskusije i komentare na stranicama Ogulinskog lista, iako nemojte očekivati nikakve promjene. Meni je lakše kada vidim da još ima nade za sve nas, i da mnogi želimo nešto uraditi za naš voljeni grad. Jer, kad se svi muljatori nagrabe i odu, ostat cemo samo mi i naš voljeni, devastirani i opustjeli grad.