Quis custodiet ipsos custodes?

Pravo jesenje ružno vrijeme, magla i vlaga u zraku, prohladno, bez obzira na prognoze koje su bile povoljnije.

Na današnji post me nagnala vijest po tome da se opet razmišlja o promjeni zakona o radu nedjeljom.
Koliko se sjećam, nekada uopće trgovine nisu radile nedjeljom, i na to smo bili naviknuti, i živjeli smo s tim.
Istini za volju, nekad je puno stvari bilo drugačije, pa smo se naviknuli da više nije tako.

Budimo realni, s izuzetkom novina, sve drugo zaista možemo kupiti tokom tjedna, i stvar je naše komocije da želimo imati uvijek dućane na raspolaganju.

Ono što me smeta je to što motivi naše vlasti nisu uopće plemeniti, niti ih je briga za radnike. Da imalo o radnicima brinu, onda ne bi bilo toliko nezaposlenih, toliko stečajeva, toliko privatizacija u kojima su stotine i stotine ljudi ostajale preko noći na cesti, bez ikakvih prava.
Da imalo brinu, ne bi te firme stvarane decenijama bile devastirane preko noći, ne bi se ljudi nakon 30-ak godina rada našli na burzi, ne bi penzioneri živjeli na rubu egzistencije.

U to se i crkva umješala. Volio bih da država i crkva budu razdvojene. Osim toga, da bi mogli o nečemu govoriti iskreno i otvorena srca, sami bi se trebali ponašati po tim postulatima. Ovako, govoriti o tome, a iskreno rečeno ne činiti puno, nije baš OK.
Kad god se takve priče povedu, i čuje se glas o obespravljenima, sjetim se filma "Dvije kule" i razgovora u Helm's Deep klisuri između Aragorna i kralja Theodena.

Inače, u filmu je toj bici dana puno veća važnost i puno više vremena no što joj je Tolkien posvetio u knjizi, ali to nije bitno. Riječ je o tome da čarobnjak Saruman šalje svoju vojsku da uništi svijet ljudi i kraljevstvo Rohan.
Kralj Théoden se osjeća usamljen i napušten, i Aragorn ga poziva da u pomoć pozove kraljevstvo Gondor.

Théoden:
What would you have me do? Look at my men. Their courage hangs by a thread. If this is to be our end, then I would have them make such an end as to be worthy of remembrance!
Aragorn:
Send out riders, my lord. You must call for aid.
Théoden:
And who will come. Elves? Dwarves? We are not so lucky in our friends as you. The old alliances are dead.
Aragorn:
Gondor will answer.
Théoden:
Gondor? Where was Gondor when the Westfold fell? Where was Gondor when our enemies closed in around us? Where was Gon.. No, my lord Aragorn, we are alone.


Jednom davno sam napisao da se gradi nova crkva na Sabljacima, pa ovaj put donosim malo više slika i opisa gdje se nalazi.
Kad krenete prema Sabljacima, i prođete auto servis Miše, nakon 50-ak metara skrenete desno, kao da idete za Desmerice (ravno biste nastavili prema Sabljacima). Nakon možda stotinjak metara, pored pilane Zita nalazi se zdanje crkve u izgradnji.











Na današnji dan slavi se paganski praznik Noć vještica (All Hallows Eve tj. Halloween. Praznik datira znatno prije pojave kršćanstva. All Saints Day tj. Svi sveti se slavi od 834), 1517. Martin Luter istakao svojih 95 teza za reformu crkve, 1887. rođen kineski revolucionar Čang Kaj Šek, 1922. Musolini postao talijanski premijer, 1984. atentat na Indiru Gandi,1993. umro Federico Fellini.

Lijepa nedjelja,

Sat je vraćen unatrag. Neki pokušavaju i vrijeme vratiti unatrag, ali to ne ide.
Sutra je Noć vještica, prekosutra Svi sveti. Blagdan Svih svetih je crkva uvela kako bi se spriječilo slavljenje paganske noći vještica. Iako se mnogi paganski običaji isprepliću sa crkvenim obredima, što je i učinjeno da bi religija bila ljudima bliža.
Da ne drvim puno i ne kritiziram stalno nekoga i nešto, evo samo malo jesenskih motiva.

Dvorana napreduje



Bolnička ulica prema Sv. Roku


Radovi na mjestu zelene kasarne


Igralište Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić (bivša Jure Kaurić)


Zgrada pošte


Jesenji prizor u Puškarićima


Crkveni motivi




Gradski motiv od centra prema Lomostu


Malo sam se igrao fotoaparatom (kako je Klek bio u magli a cijeli prizor je bio vrlo svjetao, aparat je imao problema s fokusiranjem. Probavao sam razne otvore blende pri brzini zatvarača od 1/2000 s, i na žalost nisu baš uspješne fotografije, iako je prizor bio vrlo lijep)






Na današnji dan 1270. započeo 8. križarski rat (posljednji), 1821. rođen jedan od meni najdražih pisaca Fjodor Mihailovič Dostojevski,1888. patentirana je kemijska olovka, 1938. emitirana je radio-drama "Rat svjetova" prema noveli H.G.Wellsa (iako je prije emitiranja rečeno da je riječ o radio-drami a ne stvarnom događaju, izazvala je nezapamćenu paniku širom SAD-a. Orson Welles, kojeg se slavi zbog te drame, odmah nakon emitiranja, kada je bio optužen zbog izazvane panike, svu krivnju je svalio na osoblje radio stanice koja je emitirala dramu. Kasnije je svu slavu pripisao sebi), 1939. Njemačka i SSSR dogovorili podjelu Poljske, 1944. Ana Frank transportirana iz logora Auswitcz u Belsen, 1960 rođen "mali zeleni" Diego Maradona, 1974. Muhammad Ali je u borbi u Zairu nokautirao Georgea Foremana, 1994. dr. Thomas Nicely (profesor matematike, Lynchburg College, Virginia) otkrio bug u procesoru Pentium pri operacijama s pomičnim zarezom.

...ljudi odlaze
i odlaze i odlaze
ovde je dosadno
svi su pobegli na neko zabavnije mesto
daleko je, daleko je Amerika...
EKV "Amerika"

Prekjučer je umrla Rosa Parks, žena koja je 1.12.1955. u mjestu Montgomery, SAD, odbila ustupiti svoje sjedište u autobusu bijelcu, čime je pokrenula masovne proteste i crnački bojkot vožnje autobusom. Bila je to iskra koja je zapalila plamen borbe crnaca za njihova ljudska prava i dostojanstvo.
Na čelo borbe je stao do tada malo poznati baptistički svećenik Martin Luther King. Bojkot vožnje autobusima i borba protiv segregacije je trajala preko godinu dana, sve dok Vrhovni sud SAD nije donio odluku da je segregacija u javnom prevozu neustavna.
Matin Luther King je ubijen, a borba za punu ravnopravnost traje i danas (kada bijelci u poplavljenom New Orleansu provaljuju u trgovine, oni traže hranu, kada to rade crnci onda oni pljačkaju...).
Slučaj Rose Parks se odigrao pred nepunih 50 godina, u zemlji koja je čuvar svjetskog mira i slobode i branitelj demokracije, ultimativno mjerilo i provoditelj novog svjetskog poretka, i vrhovni sudac što je dobro a što loše.

Svi pišu i pričaju o ptičjoj gripi, pa ću i ja. Nije mi jasno zašto tolika halabuka oko bolesti za koju kažu da se rijetko i vrlo teško prenosi na čovjeka, bolest od koje je do sada u svijetu umrlo oko 60 (šezdeset) ljudi. U cijelom svijetu. Oko šezdeset.
I to je velika brojka, ali vjerujem da puno više ljudi slabijeg zdravlja svake godine pokosi samo u Hrvatskoj obična gripa. Ili je ovo samo još jedna histerija, kako bi se zaradilo na prodaji cjepiva, usput uništilo peradarsku proizvodnju u nekim zemljama?
Nedavno je naše nesposobno ministarstvo poljoprivrede i čega sve još ne zabranilo uvoz govedine iz jedne brazilske savezne države. Umjesto da štiti domaću proizvodnju, ono znači regularno dopušta uvoz govedine i junetine iz Brazila, tko zna kakve kvalitete i na koji način uzgojeno.
Ali očito nekome kapne provizijica zbog dopuštanja uvoza, i onda jedemo brazilsku govedinu. Naša proizvodnja propada, ali financiramo prijateljski i susjedni Brazil. Kako uopće nešto što mora doputovati iz Brazila može biti jeftinije od onog što je uzgojeno u Vinkovcima ili Osijeku?

Krave lude, ptice prehlađene, svinje kužne, što je sljedeće?

Vlada je za cca 10 000 000 kn kupila službena vozila. Bahatost za očekivati. Ono što više smeta je pokušaj opravdavanja iste rasipnosti da će se time uštediti. I puno bogatije zemlje od naše imaju manji i skromniji vozni park svojih vladara. To je valjda obrnuto proporcionalno bogatstvu države i kulturi vladajućih.

Jedna doba vijest je da izgleda neće biti ništa od Družbe Adria. Na sreću su se ovaj put sitni interesi skupljanja političkih poena se poklopili s interesom javnosti. Šteta što to nije češće tako. U svakom slučaju, udruga Eko Kvarner može biti zadovoljna. Čestitke Vjeranu Piršiću i svima koji su učestvovali u akciji zaustavljanja ovog pogubnog projekta. Ipak ponekad David pobijedi Golijata.


Na današnji dan 1782. rođen violinski virtuoz Niccolo Paganini, 1811. rođen Isaak Merit Singer (zvuči li vam poznato prezime?), 1858 rođen američki predsjednik Theodore Roosevelt (prvi mandat je započeo kao nakon ubojstva Williama McKinleya 1901., a drugi pobjedom na izborima 1904.),1904. u New Yorku otvorena prva podzemna željeznica, 1914. rođen velški pjesnik Dylan Thomas (čini se da će ipak u povijesti ostati najviše zabilježen po tome što je njemu u čast Robert Zimmerman promijenio prezime u Dylan),1939. rođen John Cleese (Leteći cirkus Monty Pythona)

The eastern world, it is explodin’.
Violence flarin’, bullets loadin’
You’re old enough to kill, but not for votin’
You don’t believe in war, but what’s that gun you’re totin’
And even the Jordan River has bodies floatin’

But you tell me
Over and over and over again, my friend
Ah, you don’t believe
We’re on the eve
of destruction.

Don’t you understand what I’m tryin’ to say
Can’t you feel the fears I’m feelin’ today?
If the button is pushed, there’s no runnin’ away
There’ll be no one to save, with the world in a grave
Take a look around you boy
It’s bound to scare you boy

And you tell me
Over and over and over again, my friend
Ah, you don’t believe
We’re on the eve
of destruction.

Yeah, my blood’s so mad feels like coagulatin’
I’m sitting here just contemplatin’
I can’t twist the truth, it knows no regulation.
Handful of senators don’t pass legislation
And marches alone can’t bring integration
When human respect is disintegratin’
This whole crazy world is just too frustratin’

And you tell me
Over and over and over again, my friend
Ah, you don’t believe
We’re on the eve
of destruction.

Think of all the hate there is in Red China
Then take a look around to Selma, Alabama
You may leave here for 4 days in space
But when you return, it’s the same old place
The poundin’ of the drums, the pride and disgrace
You can bury your dead, but don’t leave a trace
Hate your next-door neighbor, but don’t forget to say grace
And… tell me over and over and over and over again, my friend
You don’t believe
We’re on the eve
Of destruction
Mm, no no, you don’t believe
We’re on the eve
of destruction.

P.F. Sloan "Eve of destruction"

Jedan lijep dan podno Kleka. Nogometaši su pobijedili, i svi su sretni. Otišao sam prošetati i stigao na posljednjih 10-ak minuta utakmice, kad je već i navijanje stalo, i kad je sve već bilo gotovo. Obično se vika sa stadiona čuje skroz do Prapuća. Navijači se nazivaju TERIERI, i vrlo su bučni. Za sada nogometaši dosta uspješno igraju i navijači imaju razloga za veselje, ali mi se čini da to nije ni djelić atmosfere u doba kada su košarkaši igrali zaista fantastično, i kada je Boro Štimac (koji je nedavno postao deda i ovim putem mu još jednom čestitam) trpao po 50-60 koševa po utakmici. To je bilo doba i kada je košarkaško bilo puno, i igrale se ljetne lige, dvorana je stalno bila puna, grad je bio živ.
Da ne govorim o dobu kad su košarkašice igrale u prvoj ligi.
Ipak je ovo nogomet, što znači da na ljestvici vrijednosti starta sa druge ili treće stepenice u odnosu na sve ostale sportove.

Subota je, svadbe voze kroz grad i trube.

Što se legendarne protestne pjesme s početka posta tiče, izvođač koji ju je proslavio Barry McGuire rođen je na današnji dan 1937. godine.

Naša nesposobna policija pokazala je sposobnost iritiranja onih koji ju plaćaju blokirajući Zagreb, koji je sudeći po novinskim izvještajima bio paraliziran zbog dočeka predsjednika okolnih zemalja i zemalja regije.
Nije mi jasno zašto nisu lijepo sve te predsjednike dočekali na Brionima, gdje bi im sigurno bilo ugodnije i ljepše, a u krajnjoj liniji tome su nekada i bili namijenjeni. I zanima me kada u druge države dolaze državnici u posjet, staje li i tamo sav život?
Ili tamo možda policija, nekim čudom, služi vlastitim građanima da im život bude ugodniji i sigurniji? Kad bi bili samo 1% sposobni u hvatanju kriminalaca kao što su sposobni u zagorčavanju života i gajenju nepovjerenja vlastitih građana, zaista bismo bili raj na zemlji.
No o sprezi kriminala i onih koji bi ga trebali zatirati nema smisla govoriti, dovoljno se okrenuti oko sebe, otvoriti novine, upaliti radio ili TV.
Naravno, obećali su istragu zbog problema u prometu o kojoj će obavijestiti građane. Što samo znači da je to vijest koja će zasjeniti ubojstva u Fini ili pljačku par dana iza toga, koje će lagano prekriti zaborav.
I onda netko kaže da nema savršenog zločina. Možda ne u zemljama koje imaju mafiju, ali u obratnom slučaju očito ima.
Navijači i dalje divljaju, ali to je društveno prihvatljivo ponašanje kad je riječ o našim dečkima. kad je riječ o njihovim, to su onda vandali, divljaci i slično, ali kada je riječ o našim, onda je sve to divno i krasno, oni se samo malo šale kada pretuku policajce ili kao danas zapale jedan vagon u vlaku. Stoka je jaka samo kada je u krdu, ali nitko nema volje s tim se suočiti. Ako je Margaret Thatcher mogla riješiti probleme pravih vandala, onda bi se ove naše kukavice i propalice još lakše dovele u red da je samo malo volje.

Valjda će biti bolje, iako u zemlji "Big Brothera", "Ljubavi u zaleđu" i sličnih umotvorina se nada u promjene na bolje polako gasi.

Evo malo slika s mojih lutanja danas. Sjetio me kolega pred neki dan na Zuku Džumhura. Sjećate li se njegovih Hodoljublja? Bio sam klinac i njegov neobični pristup temama koje je obrađivao mi je bio odbojan. Kao i puno drugih stvari, kasnije sam uvidio kvalitetu.

Danas bio u Evropskoj Uniji.Za one koji su nestrpljivi da što prije stignu u Evropu, evo samo jedna sličica. Nisam ni strpljiv ni nestrpljiv, volio bih znati zašto me tamo vode i zašto je to očito jedino bitno pitanje u ovoj državi, uz članstvo u NATO savezu. Meni je u EU kad god odem lijepo, ali mi se nešto ne žuri, pogotovo kad vidim tko me tamo želi odvesti.



Bolnička ulica



Više nema frizerskog salona "Maca", sada će tu biti naša voljena telefonska kompanija, koja se seli iz prostora pored robne kuće gdje je nekada davno bila prodavaonica sportske opreme, od milja zvana "Verica", prema prodavačici. Nakon toga tamo je "Zvijezda" imala prodavaonicu slatkiša. Moram ih pohvaliti (T-COM, tj. HT tj. DT ili kako se već ne zove taj monstrum), nepuna tri mjeseca nakon što sam zatražio ADSL, instalirali su mi modem. A i cijena je u redu, red je da mi plaćamo za 512MB prometa onoliko koliko u Njemačkoj plaćaju za flat rate. Pošto Amerikanci kažu da ne postoji besplatni ručak, isto tako ne postoji ni besplatni internet. I red je da mi plaćamo za njih, a ne oni za nas. Ipak je to neokolonijalizam, i oni su naši vlasnici, a ne mi njihovi.




Ako ste posljednjih nekoliko mjeseci htjeli ići u Turkoviće, Brestovac (zbog remonta mosta to je jedini put za Brestovac) ili Vitunj, morali ste ići preko baze, jer se most na ulazu u Turkoviće renovirao. Za one koji nikad nisu išli tuda, da ne pomisle da je riječ o mostu iznad kakve klisurine, dugom barem sto metara evo slike. U stvarnosti, riječ je o mostu od nekoliko metara, i nije mi jasno zašto je to toliko trajalo. Sreća da je i ovako završen, da nije ušao u zimu.



Popodne u gradu od Medicinskog centra prema semaforima



Vrt i ruševine preko puta Medicinskog centra



Struga i vatrogasni dom



Stadion i teniska dvorana u izgradnji.



Tomislav u parku



Most u predvečerje (noć se brzo spušta).





Na današnji dan 70.g.p.n.e rođen rimski pjesnik Vergilije, 1582. prihvaćanjem gregorijanskog kalendara datum je prebačen s 4. na 15. X, 1844. rođen je njemački filozof Friedrich Nietzsche ("Bog je mrtav", autor koncepta natčovjeka koji su nacisti monstruozno koristili), 1880. nakon 633 godine završena katedrala u Koelnu (a nisu je radili naši građevinci), 1921. rođen pisac Mario Puzo ("Kum"), 1924. rođen američki industrijalac Lee Iacocca (Chrysler, "Što je dobro za Chrysler, dobro je i za Ameriku"), 1917. pogubljena špijunka Mata Hari, 1946. Herman Goering se otrovao u zatvoru, 1989. umro Danilo Kiš.

Imagine there's no heaven,
It's easy if you try,
No hell below us,
Above us only sky,
Imagine all the people
living for today...

Imagine there's no countries,
It isn't hard to do,
Nothing to kill or die for,
No religion too,
Imagine all the people
living life in peace...

Imagine no possesions,
I wonder if you can,
No need for greed or hunger,
A brotherhood of man,
Imagine all the people
Sharing all the world...

You may say I'm a dreamer,
but I'm not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.

John Lennon: "Imagine"

Nastavlja se ružno i šugavo vrijeme. Jesen je sveprisutna u gradu, lište lagano žuti, kestenje otpada. Praznik je i grad je prilično pust.
Depresivno vrijeme izaziva depresivna raspoloženja, a svakodnevni događaji ju samo pothranjuju. U još jednoj oružanoj pljački pred par dana u Zagrebu pale su nove žrtve. Kao i slučaju stotine pljački prije ove, gotovo je sigurno da nitko neće biti pronađen i kažnjen. Uostalom, večeras se igra sudbinska nogometna utakmica, počinju pristupni pregovori, pa nećemo sad gubiti vrijeme oko sitnih nestašluka šačice neorganiziranih pojedinaca?
Ostat će samo kuknjava naše evidentno nesposobne policije za većim ovlastima i više resursa. Ako se nešto ne može reći, onda je to da imamo malobrojnu policiju.
No kako ni s ovim ovlastima, koje baš i nisu male, nisu u stanju ništa učiniti, prije bi se reklo da je problem negdje drugdje, kao i uvijek u našem društvu. Opet će se pokušati rješavati posljedice, a ne uzroci, s kojima se nitko ne želi suočiti.
A kako je do sada bilo, i te posljedice će se rješavati bezuspješno.
Uz malo volje i htijenja, ovaj svijet bi bio puno lješi, kako je to pjevao besmrtni John Lennon (pjesma je objavljena je na današnji dan 1971.).


Drvored od centra prema kuli


Park


Medicinski centar s legendarnom ogradom



Teniska dvorana fino napreduje.


Standardni motiv većine postova, obavijen oblacima

Otvaraju se pregovori s EU o pridruživanju. Naravno, odmah po objavljivanju vijesti krenula je medijska euforija. Mogu misliti kako li je tek u Turskoj, oni su čekali 42 godine na početak pregovora.

Jasno mi je da političari moraju opravdati naše protraćene godine, ali mi se i dalje to sve skupa pomalo gadi.

Kada su pred par godina u Zagrebu otvorili javni WC, onda je jedan od ljudi zaduženih za njegovo održavanje rekao otprilike ovo (u glavnom Dnevniku HRT-a):
"S ovakvim WC-om mi smo već sad u EU".

EU je postala poput nogometa, svi se u nju razumiju, svi znaju što nam treba ili ne treba, svi su postali stručnjaci za ekonomska kretanja, odnos EUR/USD, utjecaj SAD na zbivanja u Evropi i sl. I svi su jako agresivni u zastupanju svojih stavova.

Priznajem da nemam pojma što nam donosi EU, ali nekako mi se čini da je to danajski dar, i sve skupa mi se ne sviđa previše.

Jedino što vjerujem da bi EU mogla dobro donesti jest vladavina prava i zakona, nezavisno sudstvo, poštovanje ljudskih i radničkih prava, sekularnu državu, slobodne medije, izraženu kontrolu političara i poreznu disciplinu.
Stoga mi nije jasno kako itko od naših političara može biti za to, jer je to protivno njihovim životnim načelima i svemu onome na čemu su oni izradili svoje položaje i stekli bogatstvo. Meni to djeluje u najmanju ruku čudno, da se zalažu za nešto što bi, ako sam u pravu, trebalo stati na kraj njihovim marifetlucima i potrpati ih na dugogodišnje robije.

Osim naravno, ako imaju neke adute u rukavu i misle da će i njih moći driblati kao nas.

Cijela ta priča oko EU je čudna, i nije mi jasno da li zaista nitko ne zna što ćemo time dobiti a što izgubiti. Ne vjerujem da se sve svodi na sir i vrhnje i takve majmunarije marginalnih hohštaplera i propalica, ljudskih kreatura i moralnih nakaza, ali volio bih znati na što se svodi.
Što će zaista donesti, što će biti bolje, a što možda gore no do sada, što će se promijeniti u našim životima.

A definitivno argument da će se moći putovati kamo se hoće bez granica i ograničenja mi nije neki argument, i onako rijetko putujem. A ne vjerujem da će poteći med i mlijeko i da će EU pohrliti da ubrizga milijarde EUR pomoći i investicija. Niti vjerujem da će standard porasti, jer to nije do EU već do nas samih.
Ni do sada im nitko nije branio da ulažu, pa u što su uložili?
U telekomunkacije, banke, naftnu industriju, trgovačke lance.

Svaka čast Semmelrocku, oni spadaju u rijete iznimke, jer su otvorili proizvodni pogon. Ovo sve ostalo služi da se izmuzu novci i iznesu iz zemlje, i da se njihova roba prodaje kod nas. Kad odete u Mercatone, probajte pronaći koji domaći proizvod, osim eventualno na odjelu prehrane. Treba otvarati proizvodnju i izvoziti, a radi se upravo obratno i od takvih ulaganja imamo više štete nego koristi. A ne vjerujem da će i ubuduće ulagati u nešto od čega bismo mi imali više koristi nego oni.
Jer ako je sve tako divno i krasno, zašto nitko to nije pobrojao, i izračunao koliko će nas koštati, akoliko ćemo dobiti time?

U krajnjoj liniji, dobro je da je ovako završila cijela priča, sad će se izbiti argument iz ruke i skepticima koji su tvrdili da EU uvijek ima nešto protiv Hrvatske, i eurofilima, jer pregovori će početi.
I na žalost jednih i drugih, morat ćemo se okrenuti stvarnom životu i problemima oko sebe. Ovo je bila zgodna zabava, sve se guralo pod tepih dok ne počnu pregovori. I sad su počeli, o čemu će se sad raspredati? Hoće li sad itko smoći hrabrosti suočiti se sa stvarnošću i ozbiljnošću situacije. Ili će se naći nešto drugo?
Za sada su to dvije nogometne kvalifikacijske utakmice, pa će se njima kupiti još tjedan dana medijskog prostora i nerješavanja problema.

Nekako mi je jesen depresivna, pa i blog pišem malo rjeđe.
Gledam tenisku dvoranu koja raste, i pitam se što nam je to trebalo?
Pred neki dan sam pričao s prijateljem koji se složio sa mnom, i koji je rekao da bi, iako mu sin igra tenis, bio puno sretniji da Ogulin ima bazen i da djeca mogu učiti plivati.
Čini se da je to pitanje više puta potezano, pa je rečeno da se nema smisla graditi bazen kad će se graditi na Bjelolasici. Nakon pokvarenosti političara, najviše me naljuti kada se krenu opravdavati stvari koje se ne mogu orapvdati, i kada nase sve drže za idiote i budale bez mrvice zdravog razuma.
Po toj logici ne treba im ni dvorana za tenis, jer mogu tenis igrati na Bjelolasici ili u Karlovcu, Rijeci, Zagrebu, gradovima koji su nam zahvaljujući autoputu sad zaista vrlo blizu. Da je netko zloban, rekao bi da se dvorana gradi zato što oni koji su o njoj odlučivali vole igrati tenis.
Još smo dobro i prošli, što bi da su ljubitelji golfa? Iako bi golf sigurno bio isplativiji od ove dvorane, ne vjerujem da je moguće da ona posluje i sa pozitivnom nulom.
Možda me netko demantira, volio bih da sam u krivu.


Kad smo kod omota ploča iz prošlog komentara, meni je najdraži omot četvrtog albuma Led Zeppelin. Taj album nikada nije imao zvanično ime iako se najčešće spominje kao Led Zeppelin IV. Oko slike u sredini omota, kao i o kompletnom albumu raspredale su se razne priče i teorije. Autor slike je Barrington Colby Marn, i predstavlja lik iz tarot karata (Hermit tj. Pustinjak).

Na današnji dan 1970. godine umrla je veličanstvena Janis Joplin (i omoti njenih albuma spadaju među atraktivnije i upečatljivije u povijesti rocka).

Za kraj pjesma sa albuma Pearl koja mi se čini da možda i najbolje opisuje njen život ("Summertime" je pjesma iz opere Porgy i Bess Georgea Gershwina).


A woman left lonely will soon grow tired of waiting,
She’ll do crazy things, yeah, on lonely occasions.
A simple conversation for the new men now and again
Makes a touchy situation when a good face come into your head.
And when she gets lonely, she’s thinking ‘bout her man,
She knows he’s taking her for granted, yeah yeah,
Honey, she doesn’t understand, no no no no!

Well, the fevers of the night, they burn an unloved woman
Yeah, those red-hot flames try to push old love aside.
A woman left lonely, she’s the victim of her man, yes she is.
When he can’t keep up his own way, good Lord,
She’s got to do the best that she can, yeah!
A woman left lonely, Lord, that lonely girl,
Lord, Lord, Lord!

Dan Penn & Spooner Oldham "A woman left lonely"