Započela je prava zima. Iako je povremeno bilo sunčano, i ugodno za šetnju, ipak je već vrlo hladno. Bilo je godina kad bi u ovo doba već bili pod snijegom, ipak je lijepo što ga još nema.
Katon Stariji je uspio u svojoj namjeri da potakne Rim na rat protiv Kartage i ona je na kraju trećeg punskog rata razorena.
Govoriti o nesposobnosti policije već n-ti post za redom je deplasirano, no eto prilke.
Pred neki dan su u Zagrebu bile 4 oružane pljačke u jednom danu, danas su orobljene tri kladionice.
Naravno, te slučajeve naša policija neće riješiti. Kao ni stotine prije njih, kao ni evidentne stotine poslije njih. Ne mogu, ne znaju, ne smiju, neće?
Nije ni bitno, bitno je da je kriminala sve više, da je policije sve više, a i nesigurnosti je sve više.
Ne želim povući nikakvu paralelu niti izvlačiti bilo kakav zaključak, ali je tako.
Možda bi kladionice, koje su česta meta pljačkaša mogle uvrstiti u događaje na koje omogućavaju klađenje i mogućnost da naša policija riješi bar jednu pljačku ili razbojstvo. Šanse za to su, osim ako se partneri u kriminalu ne posvađaju oko podjele plijena pa jedan prijavi ostale, otprilike jednake šansama da neki od naših nogometnih klubova u prvom poluvremenu na utakmici protiv Barcelone postigne 7 pogodaka. Moguće je, ali se neće dogoditi. Kako igraju, šanse da nalete na Barcelonu su još i manje.
Poštenom čovjeku ne pada na pamet opljačkati banku ili kladionicu, ne pada mu na pamet sjesti pijan u auto i voziti 120 kroz grad, ne pada mu na pamet švercati drogu. Nepoštenom čovjeku to sve pada na pamet, i to radi, bez obzira na policiju. Obzirom da ih se kriminalci ne plaše, da pošteni građani od njih nemaju skoro pa nikakve koristi, ostaje pitanje čemu uopće služe?
Osjećate li se spokojno i sigurno uz njih?
Kada vidite policajca smatrate li se zaštićenim?
Vjerujete li da su im vaši interesi na prvom mjestu?
Vjerujete li da su tu da nas štite?
Vjerujete li im uopće?
Ne vidim koje je rješenje osim hitne depolitizacije policije i dovođenje hrabrih i sposobnih na čelo policije. Međutim, kako je sprega kriminala i države i politike kod nas vrlo snažna, šanse da će se išta pokrenuti na bolje su skoro nikakve. Ali ovako više definitivno ne ide i nema smisla. Kako bi rekao početkom 90-ih na HRT-u Branimir Dopuđa: "Ako će biti drugačije, ne znači da će biti bolje, ali da bi bilo bolje, mora biti drugačije".
I dalje o tome lajem, barem mi je malo lakše kad to i napišem. I tješi me da još ljudi se slaže sa mnom, možda se jednog dana nešto i pomakne na bolje.
Vrli općinski političari raspravljaju o tome je li s magarcem unajmljivač unajmio i njegovu sjenu ili nije. Gradski proračun je na oko 40 000 000kn, vidjet ćemo na što će spasti na kraju. Možda spasti nije prava riječ, jer je to ogroman novac, ali u doba Bechtlea je bio preko 90 000 000kn. Kako s tako velikim novcem nije napravljeno ništa za spašavanje privrede i za pokretanje proizvodnje, saniranje propalih poduzeća, evidentno je da neće ništa napraviti ni s ovim novcima. Malo će se svađati, malo miriti, a novci će otići. I s njima prilika da od grada nešto bude. Od kruha i igara, za sada nam daju samo igre, a i one su sve jadnije. Nekako mi se čini da pod zadnje kako se ekonomska situacija u državi i u gradu pogoršava, tako se u prvi plan guraju neke već viđene teme.
Nogometaši su izgubili prvu utakmicu u ovoj sezoni u prvenstvu. Možda im to dobro dođe da se malo spuste na zemlju. Obzirom na novce koji se za njih izdvajaju, morali bi igrati puno bolje no što igraju, bez obzira na varljiv položaj na tablici.
Sve više automobila po gradu vozi sa upaljenim maglenkama bez obzira bilo magle ili ne. Te maglenke su poput voditeljica RTL-a, na prvi pogled atraktivne, a u stvari stravično iritantne.
Malo gradskih motiva od prošlog tjedna
Nekadašnji "Badžek"
Trg s golubicom, autohtonim ogulinskim simbolom, košta 2 000 000kn, a vrijedi puno više
Park s crkvom
Od Matana, pored Bonace i Crvenog igrališta prema ŠUP-u
Kapela
Jastreb
Malo današnjih motiva
Gradilište u centru (danas nije bilo radova, ali inače prilično dobro napreduju)
Struga od "Tri palme"
Klek se prvi put zabijelio još prošli tjedan
Na nekim krovovima snijeg se i zadržao
Šuma u jesen (u desnom dijelu slike vidi se Dobra)
Pogled na park iz jedne druge perspektive
Jedna noćna slika od DVD-a prema centru. Naravno, pošto je riječ o digitalnom aparatu slika je presvijetla. Najveća, a možda i jedina prednost digitalnih aparata je mogućnost jednostavnog rukovanja fotografijama. Siguran sam da bi s analognim aparatom fotografija bila neupordivo ljepša i atraktivnija.
Na današnji dan 1925. rođen američki demokratski senator Robert F. Kennedy, brat predsjednika Johna (kao i JFK, ubijen je u atentatu), 1945. počeo Nurnberški proces nacističkim zločincima (12 ih je osuđeno na smrt, 3 na doživotnu robiju, 4 na zatvorske kazne i 5 ih je oslobođeno. Iako su u stvari sve te kazne, pa i smrtne, preblage, još žalosnija je činjenica da se veliki broj zločinaca pod okriljem moćnih zaštitnika izvukao i prebjegao uglavnom u Južnu Ameriku. Dio njih je poslije rata uhvaćen, ali dio nikada nije dospio pred lice pravde), 1962. američki predsjednik Kennedy ukinuo pomorsku blokadu Kube, , 1975. umro španjolski diktator Francisco Franco, 1983. američka TV stanica ABC emitirala film "Dan poslije" o posljedicama nuklearnog rata koji je gledalo preko 100 000 000 ljudi.
Čestite TBF za pjesmu godine (drago mi je da je biračko tijelo Porina imalo građanske hrabrosti odabrati jednu ovako dobru i angažiranu pjesmu za hit godine):
Može bit da san potrošio i ono malo suza,
za navodnit dolinu sevdaha i bluza.
Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive i rade,
i samo vole i smiju se svemu ka vicu.
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu,
donosit ih na svit di su život i sloboda
ka roba koju će neki moćnik prodat.
I ove stare melodije bude memorije,
čiste nostalgije,
i ne znan šta mi je.
Stari s bafama, stara s ogromnon trajnon,
sestra i ja cili umazan slajon.
I sve je daleko i tajno,
al ditetu sve je sjajno.
Znan i onda nije sve bilo bajno,
al pari mi se puno lipše.
I ove kapi kiše
ka da šapću-nikad više!
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama,
u srcima, u umu i foto-albumu.
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
nasmijana lica nekih starih prika.
Nekih nema više, ostale su sjene,
mora bit da je s njima nesta i dio mene.
Al vrate ga kiše i vitar s juga,
neka stara pisma, nostalgija i tuga...
Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit,
pa mislin tribalo je bit kad je proklet ovi svit.
Dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj,
zato se nadan da postoji pakal i raj,
neki viši sud, božja pravda,
da presudi i kazni svakog onog gada
željnog rata i žednog krvi,
ali ko je bez grijeha nek baci kamen prvi.
Ironično, zaista, da citira Krista,
jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista,
u mraku,
u miješanom braku,
u nekoj dalekoj zemlji sad je samo u zraku,
(i baš me tamo donila roda)
Je, da ne mrzin i buden pošten, iskren i odan.
A razliku između zla i dobra
nisan naučio ni od fratra, ni od hodže, ni popa.
Kad su zavladali oni šta su pali s kruške,
božji ljudi su blagoslovili puške.
Ovce slali u smrt za svoga boga jedinoga,
za ludilo svoga ideologa.
I kad zavlada mržnja razum nije lijek
i ludilo uvik promjeni tijek
povijesti,
ispiše novu, krvavu stranu,
u zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napaćenog tla,
daleko iznad poimanja dobra i zla,
visoko gore, ka suncu, u nebesa.
(di se gužvaju poruke es em esa)
Iz ovog vrimena izlazin van,
i zaranjan u neki davni, zaboravljeni san,
u neki bolji dan,
pun smija i vica,
di su sritni ljudi i njihova dica.
I gledaju u sutra ozarena lica,
puni nade,
u tom svitu pravde,
jednakosti, bratstva i slobode.
(u svit ljubavi me misli vode)
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
jednog dana svi ljudi moć živit sretni.
Razum, ljubav i znanje izgradit će raj,
i znaj,
neće bit ironije za kraj
