Maksova maksimala

nedjelja, 29.06.2014.

LIEBLINGOV ZAKON

Postoji jedan otvoreni akt koji se zove Lieblingov zakon: „Čovjek dovoljno kompliciranog duha, uz uvjet da postupi dovoljno glupo, može samome sebi dati nogom u guzicu!“ To mi je dojavio naš nekadašnji, i današnji, ekonomski stručnjak Milan Gavrović preko najboljeg tjednika koji u RH izlazi svakoga petka.
Tragom toga zakona zavirio sam na internet i rječnike hrvatskih i stranih riječi jer mi je toga časa sinula misao na rekonstrukciju Vlade RH smjenom ministra zdravlja i ministra znanosti i kateheze. Htio sam saznati što je to zapravo socijalizam, a što socijaldemokracija. Ja sam čitavi svoj radni vijek proveo pola u operativi na gradilištu i pola u državnoj upravi. Uvijek sam bio uvjerenja da jedan projektant ne može biti kvalitetan, ako nije u operativi proveo barem pet godina, a da službenik državne uprave ne može biti dobar ukoliko u operativi nije proveo barem deset godina. U protivnom; to nije službenik, to je birokrat. Opće je poznata maksima jednog ogulinskog birokrata da poslovna stranka rješenje neće dobiti dok ne shvati riječi: Kakvo pečenje, takvo rješenje. Pečenje je bilo kod „Dalmatinca“, a rješenje u ladici. To je bilo pred tridesetak godina, da ne bi netko pomislio da toga ima i danas!
Tako sam pronašao sljedeće: Socijalizam je društveno-ekonomska formacija koja nastupa nakon revolucionarnog obaranja kapitalizma (eksproprijacije) i koja čini prijelazno razdoblje iz klasnog društva u besklasno. U socijalističkom načinu proizvodnje ne postoji nikakva posebna klasa ljudi koja u svojim rukama monopolizira sredstva za proizvodnju. Isto tako ne postoji ni jedna klasa koja bi zahvaljujući tom monopolu, mogla stalno prisvajati dio proizvoda što ga stvara druga klasa. Sva osnovna proizvodnja sredstava nalaze se u općedruštvenom vlasništvu. Višak proizvoda, stvoren pomoću tih općedruštvenih sredstava za proizvodnju, također je općedruštveno vlasništvo!
Ali; Socijaldemokracija je naziv za struju nastalu u marksističkom pokretu s kraja 19. i početka 20. stoljeća koja je držala kako će se transformacija kapitalističkog u socijalističko društvo ostvariti kroz niz postepenih reformi umjesto revolucije. (valjda su ti ljudi mislili preobrazbu izvesti evolutivno, s obzirom što je Darwin bio donekle i suvremenik Marxu (op. a.)) Socijaldemokrati se zalažu za zakonodavstvo kojemu je cilj putem porezne i socijalne politike što je moguće više smanjiti nejednakost među građanima. Socijaldemokracija se također odnosi i na društvo ustrojeno po socijaldemokratskim načelima. Socijalistička Internacionala - svjetska organizacija koja okuplja socijaldemokratske stranke - socijaldemokraciju definira kao idealni oblik predstavničke demokracije koji će riješiti probleme liberalne demokracije putem stvaranja države blagostanja stvorene po sljedećim principima:
sloboda koja znači više od individualne slobode, i uključuje slobodu od diskriminacije, odnosno slobodu od eksploatacije od strane vlasnika sredstava za proizvodnju;
jednakost i socijalna pravda, koja uključuje ne samo jednakost pred zakonom, nego i ekonomsku i socio-kulturnu jednakost;
solidarnost koja podrazumijeva suosjećanje sa žrtvama nepravde i nejednakosti.
Prije 1990. u svijetu je postojao Zapadni, Istočni i Nesvrstani blok!
Nakon niza lutanja zbog rušenja berlinskog zida u svijetu je nastalo jedno veliko - ništa.
Nastao je svijet vođen kapitalom. Možemo mi to zvati kapitalizmom, ali to je društvo bankara i trgovaca koji raspoređuju kapital. To je društvo moralo biti izopćeno iz globalnog sustava, a posebno iz vjerskih zajednica!
A što smo mi u Hrvatskoj napravili? Stvorili smo HDZ i SDP kao dvije temeljne stranke koje zastupaju desnu i lijevu opciju hrvatskog društva. U obje stranke ušli su ljudi iz Saveza komunista, bili su to ljudi odgojeni na istim stamenim temeljima dok ih je vodila autoritativna ruka! Obje u svom nazivu imaju demokratsku notu, ali nema u svijetu demokracije dok traje kaos. A u Hrvatskoj je kaos totalan. I danas i sutra.
Danas je premijer rekonstruirao Vladu i što je najžalosnije imenovao je za najnovijeg ministra znanosti i kateheze, Vedrana Mornara, rektora cijenjenog Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER). Svatko tko ga poznaje iznenadila ga je ovakva odluka, a kada su čuli da će mu prvi korak kao ministra znanosti biti razgovor s kardinalom Bozanićem i nadbiskupom Puljićem u vezi društvenog odgoja u školama, prevršilo je svaku znanstvenu komponentu i bilo bi najbolje da Vedran Mornar završi kao vjeroučitelj! I to se debelo plaća iz državnog proračuna.
Za njega svakako vrijedi gore spomenuti Lieblingov zakon!

nedjelja, 22.06.2014.

ZAŠTO NISAM GLASAO ZA REFERENDUM?

Lideri nekih dvadesetak granskih sindikata već dvadeset i pet godina rugaju se onim socijalističkim jedinim sindikatom da je njegova zadaća bila nabavka svinjskih polovica po upola manjoj cijeni, a oni za ove svoje članove krvare od godine 1990. Ne mogu dokučiti koliko sindikata ima u Hrvatskoj, ali mislim da ih ima koliko i nevladinih udruga, i svi žive na državnom proračunu kojega pune radnici kojih nema! Sindikat prošle države i nije bio potreban, osim za organizaciju nabavke svinjskih polovica, bataka i karabataka, a u nekoliko navrata i lungenbratena, ali i za mjesečnu organizaciju sindikalnih izleta i natjecanja u stručnim i sportskim disciplinama. Sindikat u prošloj državi nije imao potrebu braniti radnika jer on nije bio ugrožen. Njega je štitio ZUR, što bi se reklo Zakon o udruženom radu. Istinabog taj je zakon bio i previše naklonjen radniku koji je po njemu bio zaštićeniji od vuka i ličkog medvjeda zajedno.
Vi koji ste alergični na onakav stil sindikalnih aktivnosti možete si priuštiti današnji sindikalni presing na vlasnika poduzeća u stečaju i likvidaciji, bez obzira da li su ona u vlasništvu Kutlea, Todorića, Kolića, ili nekog drugog tajkuna, možete podržati sindikat koji se tobože bori za radnička prava sastančenjem u nedogled kako se radnička prava ne bi uopće koristila osim za rad od 56 sati tjedno, ali bez plaće.
Iz nevladinih udruga izdvajam Crkvu, jer je ona Bogom dana! Katolička Crkva je sjela na državni proračun kojega pune porezni obveznici i nekih drugih vjera koje su priznate Ustavom Republike Hrvatske, koja je sjela na porez koji plaćaju agnostici i ateisti. Da li bi Isus prihvatio ovakav ugovor pape i nositelja vlasti Republike Hrvatske - nisam kompetentan odgonetnuti.
Ali sam dovoljno pismen da sam shvatio da se jedan od vođa sindikata, Željko Stipić, toliko zaigrao oko organizacije potpisa za izglasavanje referenduma kojim bi se onemogućio ousourcing (što god to značilo) namještenika u državnim službama i javnim poduzećima, da je zaboravio u gradu Ogulinu organizirati javni prostor gdje bi ljudi dobre namjere svojim potpisom pomogli toj ispaćenoj klasi čistačica, dostavljača, ljudi na održavanju zgrada, ložača centralnog i ostalih grijanja, da ih ne predaju na milost i nemilost novom poduzetniku kod kojega će raditi 14 sati dnevno za crkavicu od 2.500 kn. Ako!
Kada sam pred nekih deset-petnaest godina prisustvovao nekom aktualnom satu kojega je organizirao GONG, a bio prisutan i tadašnji gradonačelnik, a današnji karlovački župan, postavili smo mu pitanje kakva je razlika između Općine i Grada te zašto se mnogi guraju u Grad? Odgovorio nam koliko je znao. Grad bi morao imati preko 5.000 stanovnika, trebao bi biti urbana cjelina (barem onaj centralni dio), treba imati uređenu upravu; gradsku, županijsku i državnu. Tu svakako iskaču uredi Općinskog i prekršajnog suda, Policijska stanica, službe inspekcije, Mirovinski i Zdravstveni fond, Katastar, Radio stanica, Opća bolnica, Radničko sveučilišt s kinom, Zavičajni muzej, Knjižnica i čitaonica, a od infrastrukture vodovod s (30-40)% gubitaka, priključak na autocestu, kanalizacija koja obavezno smrdi (kao dokaz da postoji) i četiri-pet trgovačkih lanaca s domaćom firmom Zvijezda d.d. Dosta je značajno da Grad ima i Olimpijski centar koji je izgorio, akumulacijsko jezero sa zgarištem restorana do kojega je izgrađena jednosmjerna cesta.
Po mom skromnom mišljenju tadašnji gradonačelnik nije imao jače argumente da bi Ogulin, kao jedinica lokalne samouprave, svakako morao biti Grad!
I sada, u tako reprezentativnom gradu i Gradu, u kojem još uvijek ima preko pet tisuća građana, Željko Stipić nije uspio organizirati popis na javnom mjestu gdje bi građani dali oduška svom otporu prema nekompetentnoj vlasti, a u zaštitu napuštenih namještenika, naših sugrađana. Koliko sam čuo samo je jedan dan sindikat MUP-a u dogovoru s Đačkim domom organizirao „štand“ na otvorenom prostoru uz crkvu Svetoga trojstva – i to je bilo sve. To mi je potvrdio i sindikalni povjerenik PS Ogulin. Dvije Osnovne škole u Ogulinu organizirale su interne potpise svojih radnika, a sindikat Opće bolnice Ogulin organizirao je potpise za svoje zaposlene, ali su mogli potpisati i pacijenti i posjetioci pacijenata. Međutim radnik na ulazu i službenice na ulaznim šalterima nisu znale da se vrši takav zahvat. Povjerenica sindikata izjavila je da je njihov sindikat bio voljan platiti dvjema osobama neki iznos da odrade taj posao, ali su im za dva sata javili da nemaju novaca za to, pa je vjerojatno potpis odrađen po sistemu; koliko lipa, toliko taktova. Neka mi oprosti povjerenica.
Željko Stipić je mogao surađivati sa Željkom Markić; kupiti paket prezervativa, jer ona „U ime obitelji“ to prodaje u vlastitoj režiji, a usput bi dobio i prostor ispred crkve!

nedjelja, 15.06.2014.

KAMO TO IDE GRADONAČELNIK?

Ako je Dario Kordić ljubio hrvatsku zemlju kada je iz zatvora svratio u Zagreb (a on Bosanac inače) zašto bi gradonačelniku Ogulina bilo zabranjeno ljubiti Hrvatske željeznice? Ne mislim da su oni u istom položaju, jer je Kordić zločinac, a gradonačelnik lojalan građanin Ogulina, županije i Republike Hrvatske, ali (kažu obaviješteni) vraća se natrag jer je on sam rekao u predizbornoj kampanji, da on željeznice ne može zaboraviti. Da je to njegova najveća ljubav. Možda čak i prva. On je u njih zaljubljen, htio je reći, ali je za dobrobit ogulinskoga građanstva morao prepustiti svoju prvu i najveću ljubav svomu političkom konkurentu. (Dobro je to napisano). Njegov politički konkurent puno bolje je kotirao na HŽ-u nego u gradonačelničkom kabinetu.
Treba svakako pročitati članak Igora Lasića u najboljem hrvatskom tjedniku „Novosti“, pod naslovom „HŽ izbačen iz kolosjeka“ koji je zapravo napisan netom prije nego je Slavko Linić izbačen iz SDP-a. I baš kada sam svršavao Lasićev članak čujem rezultat glasanja Glavnog odbora. Javljeno je da je Linić izbačen iz SDP-a s 50% prema 47%, a Igor Lasić kazuje da je HŽ izbačen iz kolosijeka 100%!
Ostaje mi, istinabog, još za provjeriti ovih 100% jer je članak bio napisan na ćirilici, a u tom slučaju mogu fulati recimo 5% riječi u kojima se nalaze slova č, ć, đ, dž, lj, nj, š i ž. Na njih uvijek moram posebno paziti.
No, i ovih 5% grešaka dovoljna je sigurnost da HŽ propada, ali nije dovoljna gradonačelniku da se vrati u okrilje HŽ-a, jer će čak avanzirati od dosadašnje radne i organizacijske obveze, a s tim u vezi i s plaćom. Ona bi se naplaćivala u poduzeću HŽ Infrastruktura jer je ona na državnom proračunu. Prema tomu, nema rizika. Rizik gradonačelnika je zapravo u taštini. On je s visokom stručnom spremom, koju je zaslužio redovnim polaganjem ispita bez posredovanja onoga ribarćevog dobrotvora Kujunđića, podložan svom prvom dogradonačelniku jer je ovaj siva eminencija svojega gazde u Karlovcu. Možete li si zamisliti da čovjek sa SS spremom rukovodi i kontrolira gradom, bastionom HDZ-a, i gradom u kojemu se svojevremeno sudilo Josipu Brozu! U gradu gdje postoji kuća bajke, u gradu festivala bajke, jer je u tom gradu rođena Ivana Brlić Mažuranić.
Zato je u Ogulinu potrebno pored gradonačelnika imati i tri zamjenika; svaki prati svoga gazdu! Grad je pod punom kontrolom; s lijeva, s desna, i od popova katoličkih, pravoslavnih. Grad je i pod bosanskom kontrolom na više rukovodećih mjesta pa vjerojatno i oni ljube hrvatsku grudu u obliku talijanskih pločica kao što Kordić ljubi pločice na Plesu u zamjenu za hrvatsku grudu!
Sada je jasno zašto se protukandidat današnjeg gradonačelnika Ogulina nije suviše trudio preuzeti mjesto prvog čovjeka Grada, jer je plaća gradonačelnika 50% manja, a zajebancija 100% veća. A HŽ Infrastruktura će živjeti duže od jednog mandata s četiri godine. I uvijek će biti na državnom proračunu.
Zato Karamarko namjerava s HŽ Infrastrukturom graditi tunele prema otocima, jer bi ih spojio sa željezničkom vezom kao što su Francuzi i Englezi učinili kroz La Manch! Istina sve naše vlade od 1991. godine ukidaju željezničke pruge jer su nerentabilne, a uštede na nerentabilnim prugama idu u korist ovih tunelskih pruga prema otocima. Ostaje još i debela rezerva za ravničarsku prugu preko Josipdola i Drežnice do Rijeke.
Politika i projektanti su dogovorili da će se postaja u Drežnici zvati Partizanska Drežnica da se ne zatare partizanska tradicija drežničkog kraja. Tako će lakše zaposliti drežničko življe i neće dozvoliti da presele u Vojvodinu, Kanadu i Novi Zeland. Susjedima Jasenčanima ostalo je jedino ono ukazanje falusa pod erekcijom kojega je opisao „Rambo A“ u svojoj kolumni, ali dok su shvatili da je to falus ondašnjeg predsjednika Nadzornog odbora HOC-a Bjelolasice, kažu da se falus brzo usukao! Tako da je Jasenčanima, HOC-u i Ogulincima ostao go' kurac.
S obzirom da se naš gradonačelnik sprema vratiti u Hrvatske željeznice, moguće je da će nakon smjene vlasti u prijevremenim parlamentarnim izborima upravo on zamijeniti današnjeg nadahnutog ministra prometa Hajdaš Dončića, a prema tomu i voditelja tunelskih željeznica. S našim dosadašnjim gradonačelnikom riješili bismo probleme prometa otoka, brodogradnje i zagađivanja mora. Mi bismo otvorili prostora razvoju ribljeg fonda, jer ne bi zagađivali more otpadnom naftom s brodova, a to znači i otvoren ulov talijanskim brodovima, jer evo, mi naše brodove palimo i dajemo odštetu vlasnicima. Vlasnici ne bi dobivali penziju za svoje dosadašnje žuljeve pri izvlačenju mreža u koje obično uhvate istrošene gume i neke krepane mrcine, oni bi živjeli od odštete spaljenih brodova. Dokle-dotle!
To je na bazi politike HNS-a i ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, jer će se oni prikloniti pobjedničkoj stranci, ma bila ona i Karamarkova. Njima je svejedno. Oni imaju kadar, možda čak i zeleni! Svojevremeno se Krleža napisao o zelenom kadru koji je zapravo unašao nered u državu (ako je to tada bila država, pitanje je da li je i ovo sada?). Ali nered jest!

nedjelja, 08.06.2014.

EVO GA, ILUMINATOR!

Nedavno sam u svom poštanskom sandučiću broj bb pronašao poštu od, ni manje ni više, nego - Iluminatora. Počašćen sam što se sjetio mene, jer sam se svojevremeno navikao na njega, kao i većina Ogulinaca. Siguran sam da će on na bilo koji način saznati da sam ga uvrstio u „svoj program“ iz sasvim pragmatičnog razloga. Bio sam prošli tjedan zauzet s nekim poluprivatnim, a jučer s privatnim stvarima, pa nisam stigao razmišljati o blogu. Iluminator me spasio i evo prepisujem PISMO REAKTIVACIJE, kako ga je on nazvao, a radi se o povjestici Ogulina grada; glava CLXII (27. 02. 2004.) pod serijom
„GRADONAČELNICI OGULINA GRADA“
Ovo sam izvukao iz njegova uvoda:
S OBZIROM DA SAM ODUVIK I SADA ANONIMAC DO DASKE
NE NAMJERAVAM SE RIJEŠITI SVOJE KONSPIRATIVNE MASKE,
KAO I DO SADA SA USPJEHOM VIŠE ILI MANJE,
UKAZAT ČU NA PONEKO OGULINSKO SRANJE.
AUTOR: ILUMINATOR-VOX POPULI
1. RUDOLF ŠPEHAR, alias RUDE MASNI

SITUACIJA NAM JE, OTPRILIKE, SVUGDIR ISTA,
NIKI MORA BIT' GRADONAČELNIK SVOGA MALEG MISTA.
I KAKO OBIČNO OKO TAKVIH OSOB' SVE NE BLISTA,
I KOD NAŠIH „DEČKI“ SITUACIJA JE, DAKLE, ISTA.

NIKI NEKE DOGAĐAJE NAZIVA NACIONALNIM PROLJEĆEM,
NIKI NEKE OD PROLJEČARA SMATRA OBIČNIM SMEČEM,
DOBIVAM ŠANSU DA SE NA VATRU OPEČEM,
AKO PRETEŽNU ISTINU O NJIMA REČEM.

KAD SU NAŠI PALITELJI SVITLA ZA GRADONAČELNIKA IZABRALI ŠPEHAR RUDU,
SVI SU REKLI DA SU IZABRALI OBIČNU DVORSKU LUDU.
NAJPRVO IZUČIL ŠKOLU ZA AUTOMEHANIČARA,
AL' ZA TU STRUKU NIJ' IMAL NIMALO DARA.

KASNIJE NEKAKO ZAVRŠIL PRAVNI FAKULTET,
NEKI SU MISLILI DA ĆE BIT' PRAVNIK ZA PET,
SVE KAJ JE U ŽIVOTU RADIL BILA JE IMAGINACIJA,
FANTAZIJE, IMPROVIZACIJE I BIL JE PREDMET OPČEG SMIJA.

ŽIVOT GA ODNESAL NA SJEVER U FINSKU DRŽAVU,
TAMO PRONAŠAL ŽIVOTNU DRUŽICU PRAVU,
DRŽAL SE HRVATSKE DEMOGRAFSKE SKICE,
I NATAMBURAL FINKINJI BRDO CRO-FINSKE DICE.

KAD JE DOTIČNA FINKINJA JADNA PROGLEDALA,
KASNO JE „ZBILJA JE TAKVA“ TADA SAZNALA,
BILO JOJ JE KASNO U BRK NABRAJAT',
„KASNO SE MENI JEBENOJ KAJAT“.

POKUŠAL RUDE RADIT' NEŠTO I NA MORU,
AL' TAMO NISU PROGUTALI NI JEDNU NJEGOVU FORU.
A ONDA SE NENADANO U HRVATSKOJ SVITLO UPALILO,
A HRABRIH BUDALA JE, IPAK, UVIK FALILO.

DA SE ONDA SVE TOČNO ZNALO,
NE BI RUDETI GRADONAČELNIČKO MJESTO PRIPALO.
DRUGI OPREZNIJI IGRAČI NISU SVE TOČNO ZNALI,
PA SU IZA RUDETE ZAVIRIVALI, PODJEBAVALI I ČEKALI.

NI MODRUŠANIMA RUDEČI POTEZI NISU BILI UVIK SASVIM JASNI,
A ZBOG POSEBNE OKOVRATNE SITUACIJE ZVALI SU GA MASNI.
NINA BERTAŠ JE REKAL DA MALO NAVRNE U HIGIJENSKE SFERE,
PREVEDENO JE TO ZNAČILO DA SE DOBRO OPERE.

NEKI SU OPET IMALI ČAST ILI PEH, TJ. SMOLU,
DA BACE POGLED PO NJEGOVOJ KUČI, PO NJGOVEM STOLU,
ONI SU SVIDOČILI UVJERLJIVO I TVRDO,
DA JE POSVUDA BILO SVEGA, ALI I MASTI BRDO.

KOD RUDETE SE SVE PO DOMAČI SPRAVLJA,
I NE VRIJEDI ONA: „ČISTOČA JE POLA ZDRAVLJA“.
NA POSAL STALNO NOSIL RAZNOBOJNE ČARAPE,
I KAO TAKAV IPAK BIL PRVAK „ZNA SE“ KLAPE.

I ONDA KAD VIŠE NI NIJ' TREBALO VELIKIH PLJUVAČI,
DOŠLI SU ZAPLOTNJACI STRPLJIVI, MUDRIJI I JAČI,
DOŠLO JE DO RUDEČEG POLITIČKOG SLOMA,
„TI SI RUDE SVOJE ODELAL, PA SAD 'AJDE MALO DOMA“.

OTIŠAL DOMA I NA BURZU RADA, BEZ POVEČE VIKE,
ULOVIL SE POLJOPRIVREDE I STARE DOBRE MATIKE.
U VELIKI KOLIČINA ON ORIJE SADI,
SA ORIJI SE VIŠE I BOLJE MEČE I PUNO MANJE VADI.

NO, NISU DOTUKLI DO KRAJA TU STARU MAČKU,
OSNOVAL ON U JOSIPDOLU STRANKU SELJAČKU.
DOGURAL NAKRATKO DO MJESTA OPČINSKEG NAČELNIKA,
IZA TEGA OTIŠAL U PENZIJU I NIJ' VIŠE NIKEM DIKA.

(0 1. 05. 2014.) dodatak

IAKO JE NJEGOVA ZASLUGA ZA NOVI „POČETAK“ OGULINA OGRAMNA,
NJEGOVA SAHRANA BILA JE VIŠE NEGO SKROMNA.
VEČINA SUBORACA NIJ' MOGLA DOČ', A DOŠLI BI RADO,
JEDINI OD FACA KOJI JE DOŠAL, BIL JE LEGENDARNI ŠEKS VLADO.

SA VREMENSKIM ODMAKOM NEMINOVNO DOLAZI JEDNA MIS'O NA PAMET,
A TO BI SVI TREBALI ZNAT' DA SVAKA RIT DOĐE NA SVOJ ŠEKRET.
KAD USKORO BUDETE ČITALI OSTALE KITICE O DRUGIM NAŠIM GRADONAČELNICIMA,
SJETIT ĆETE SE DA SE POVIJEST PONAVLJA NEMINOVNO SKORO JEDNAKO SVIMA.

STARE MUDRE IZREKE I MISLI NIKEM OD NJIH DO VIJUG' DOŠLE NISU,
A RADI SE O TEM DA SE U NAPONU VLASTI I SLAVE PREVIŠE NE UZVISU.
TUĐE ISKUSTVO I SUDBINE NIKEM OD NJIH NIJ' BILA ŠKOLA,
DA PAD S VEČE VISINE I POLOŽAJA IMA PUNO VEČEG BOLA.

I to bi bilo to! Zahvaljujem Iluminatoru i ohrabrujem ga da ima stil (kako on kaže u pismu koje je poslao meni) da ga je vrijeme nije pregazilo kako on to sebi sugerira, već malo nagazilo. Malo se zanemario, ali evo, ima mene koji ga podržava i sve čitatelje koji ga žele pročitati. Iluminator reče da mu je drago što je na lipi kod semafora pročitao poziv da se javi.
Taj bi poziv visio na lipama u novom modernom gradskom parku, ali se nije dao zalijepiti na jutu kojom je zaštićena slavenska lipa od iranskog suncožara!

nedjelja, 01.06.2014.

TAJNA POBJEDE DESNIH RADIKALA

Predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava Tonči Majić kaže: neki ga je desetnik izdevetao do krvi, mada su bili istih krvnih zrnaca, samo zato jer se borio za ljudska prava. Bojna Rafael Boban etnički je 1993./94. čistila Split! HOS-ova 9. bojna vršila je najveće nasilje: provaljivali u tuđe kuće, mlatili ukućane, deložirali i pljačkali imovinu. Tajna ponašanja vlasti 1945. i 1993. je ista- niski koeficijent inteligencije (IQ) i loše obrazovanje! Nije li Tomislav Josić dokaz znanstvenih razmišljanja za ovo naprijed izrečeno. On u „Nedjeljom u 2“ kazuje da je istočnu Slavoniju trebalo osloboditi oružanom borbom, kako bi Ibermenši pobili ove sa šiljatom glavom i poslali Dunavom i Dravom!?
Neki dan sam slušao jednu kvalitetnu emisiju na HRT 1 poslije podne u vezi uništavanja kulturne baštine stare Jugoslavije, odnosno NDH, nakon 1945. godine na dijelu dalmatinskih prostora. Sav kvalitetan namještaj vlasnika bogatijih kuća odvezen je u nove stanove vojnih lica, ne zato što su to oni prepoznali, već radi prestiža, a preostalo je podijeljeno političarima. Cilj emisije bio je kako nismo mogli sačuvati visoke kulturne vrijednosti iz razloga lošeg obrazovanja i niskog koeficijenta inteligencije vojne i političke nomenklature.
Trijumf radikalne desnice i euroskeptika na nedjeljnim europskim izborima ove godine u cijeloj Europi potaknuo je znanstvenike da još jednom pokušaju objasniti korijene ksenofobnih pokreta. Naime, istraživanja pokazuju da postoji snažna statistička povezanost između slabijeg uspjeha u obrazovanju i sklonosti predrasudama: dokazano je da je niži kvocijent inteligencije u djetinjstvu pouzdan pretkazatelj snažnijeg rasizma u odrasloj dobi, a slabija sposobnost apstraktnog mišljenja povezana s homofobijom. » T-Portal (uto, 21:02)
Ima razloga zašto ovakvo ponašanje želim povezati s katehezom, vjeroučiteljima i vjerom. Meni čitavoga rata nije jasno da neki branitelji s puškom u ruci, koju je blagoslovio pop, ide na bojište s krunicom oko vrata, a s drugom na retrovizoru automobila? Zar to nije morao skriti da ne vide ljudi kako ide ubijati u ime krunice, Boga, Vraga, čega? A siguran sam da ni jedan takav branitelj ne zna izmoliti krunicu (nije imao ni vremena), niti zna čemu ona zapravo služi. Kako je moguće da popovi u crkvi i vjeroučitelji u školi nisu to prepoznali, da na to nisu upozoravali, nego robuju predrasudama, a imaju visoko obrazovanje, osim ako ne lažu. Ja sam siguran da i oni lažu! Ne mislim da su kupili diplomu, već prodali dušu.
Po momu sudu na studij teologije ljudi idu iz dva razloga; da okaju prethodne grijehe i, iz zablude kako je vjera ispravna. Prva se kategorija ne može odreći grijeha ni kasnije, a druga shvati da je narod zaveden, kao i oni sami, pa pokušavaju ublažiti utjecaj predrasuda u odnosu na životnu pragmatiku. Ova druga kategorija prihvaća kako je vjerska dogma jedno, povijesne činjenice drugo, a život je nešto sasvim treće. Ovo što govorim nije teorija ni filozofija, ovo je iskustvo jednog agnostika, danas ateista, s osobama o kojima govorim. Ove osobe prve kategorije su kompleksirane i stvaraju korpus vjernika sličnih Željki Markić, Marijani Petir, Hrvatskoj Ruži i Željku Bokuliću, a drugi odgajaju generacije svjesne svojih zabluda i grijeha, ali u humanom duhu tražeći društvo u kojemu čovjek mora biti centralna osoba toga društva. Ovi kompleksirani kateheti, muškog ili ženskog roda, svejedno je, tumače da je jedina ispravna vjera katolička u kojoj će duša čovjekova uživati u Kraljevstvu nebeskom, a sva fizička i duhovna uživanja na ovomu svijetu su grijesi. Jedino sam čitao benediktinca Marijana Jurčevića iz Rijeke koji mladež uči da uživaju i na zemlji. Zato su mu propovijedi popunjeni uglavnom studentima. Ovi bolji poznavatelji vjerskih teorija i znanja kažu da je budizam jedina vjera koja nadu polaže u čovjeka i daje mu pravo da uživa u zemaljskom životu, ali ne na tuđi račun!
Kada sam izrazio razliku između vjerske dogme i povijesti, onda mislim na Isusa kojega (kao i većina klera u potaji) prihvaćam povijesnom ličnošću, ali kada bi ljudima pokušali objasniti da on nije mogao biti začet po Duhu svetomu, niti je mogao uskrsnuti, urušili bi se temelji kršćanske vjere! Nadam se da zbog toga novoga papu Franju neće otrovati ili proglasiti luđakom, već da će njegov razum nadvladati farizejstvo. O farizejima Isus je govorio mnogo.
Ovo je ipak bio post o desnim radikalima koji ni jednom društvu nisu učinili uslugu da krene prema izlazu iz bilo koje krize; vjerske, moralne, materijalne ili mentalne. Zašto se desni radikalizam mora oslanjati na ksenofobiji, to jest mržnju, zašto se mora oslanjati na crkvu? Oslonimo se na čovjeka koji zna i hoće raditi u korist društva pa da na Ivanju, Novu godinu, 1. maj, 25. lipnja, u šest sati slušamo budnice, a navečer zaplešemo kolo. I oni druge provenijencije neka plešu kada hoće!
A svi ćemo preko cijele godine imati vodu, kanalizaciju, struju, grijanje i hlađenje. Krize nema, svi radimo, svi se školujemo, liječimo i umiremo sretni!? Zato i vi školske kolegice i kolege preispitajte savjest, oprostite i bit će vam oprošteno!

<	lipanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv