Maksova maksimala

nedjelja, 29.06.2014.

LIEBLINGOV ZAKON

Postoji jedan otvoreni akt koji se zove Lieblingov zakon: „Čovjek dovoljno kompliciranog duha, uz uvjet da postupi dovoljno glupo, može samome sebi dati nogom u guzicu!“ To mi je dojavio naš nekadašnji, i današnji, ekonomski stručnjak Milan Gavrović preko najboljeg tjednika koji u RH izlazi svakoga petka.
Tragom toga zakona zavirio sam na internet i rječnike hrvatskih i stranih riječi jer mi je toga časa sinula misao na rekonstrukciju Vlade RH smjenom ministra zdravlja i ministra znanosti i kateheze. Htio sam saznati što je to zapravo socijalizam, a što socijaldemokracija. Ja sam čitavi svoj radni vijek proveo pola u operativi na gradilištu i pola u državnoj upravi. Uvijek sam bio uvjerenja da jedan projektant ne može biti kvalitetan, ako nije u operativi proveo barem pet godina, a da službenik državne uprave ne može biti dobar ukoliko u operativi nije proveo barem deset godina. U protivnom; to nije službenik, to je birokrat. Opće je poznata maksima jednog ogulinskog birokrata da poslovna stranka rješenje neće dobiti dok ne shvati riječi: Kakvo pečenje, takvo rješenje. Pečenje je bilo kod „Dalmatinca“, a rješenje u ladici. To je bilo pred tridesetak godina, da ne bi netko pomislio da toga ima i danas!
Tako sam pronašao sljedeće: Socijalizam je društveno-ekonomska formacija koja nastupa nakon revolucionarnog obaranja kapitalizma (eksproprijacije) i koja čini prijelazno razdoblje iz klasnog društva u besklasno. U socijalističkom načinu proizvodnje ne postoji nikakva posebna klasa ljudi koja u svojim rukama monopolizira sredstva za proizvodnju. Isto tako ne postoji ni jedna klasa koja bi zahvaljujući tom monopolu, mogla stalno prisvajati dio proizvoda što ga stvara druga klasa. Sva osnovna proizvodnja sredstava nalaze se u općedruštvenom vlasništvu. Višak proizvoda, stvoren pomoću tih općedruštvenih sredstava za proizvodnju, također je općedruštveno vlasništvo!
Ali; Socijaldemokracija je naziv za struju nastalu u marksističkom pokretu s kraja 19. i početka 20. stoljeća koja je držala kako će se transformacija kapitalističkog u socijalističko društvo ostvariti kroz niz postepenih reformi umjesto revolucije. (valjda su ti ljudi mislili preobrazbu izvesti evolutivno, s obzirom što je Darwin bio donekle i suvremenik Marxu (op. a.)) Socijaldemokrati se zalažu za zakonodavstvo kojemu je cilj putem porezne i socijalne politike što je moguće više smanjiti nejednakost među građanima. Socijaldemokracija se također odnosi i na društvo ustrojeno po socijaldemokratskim načelima. Socijalistička Internacionala - svjetska organizacija koja okuplja socijaldemokratske stranke - socijaldemokraciju definira kao idealni oblik predstavničke demokracije koji će riješiti probleme liberalne demokracije putem stvaranja države blagostanja stvorene po sljedećim principima:
sloboda koja znači više od individualne slobode, i uključuje slobodu od diskriminacije, odnosno slobodu od eksploatacije od strane vlasnika sredstava za proizvodnju;
jednakost i socijalna pravda, koja uključuje ne samo jednakost pred zakonom, nego i ekonomsku i socio-kulturnu jednakost;
solidarnost koja podrazumijeva suosjećanje sa žrtvama nepravde i nejednakosti.
Prije 1990. u svijetu je postojao Zapadni, Istočni i Nesvrstani blok!
Nakon niza lutanja zbog rušenja berlinskog zida u svijetu je nastalo jedno veliko - ništa.
Nastao je svijet vođen kapitalom. Možemo mi to zvati kapitalizmom, ali to je društvo bankara i trgovaca koji raspoređuju kapital. To je društvo moralo biti izopćeno iz globalnog sustava, a posebno iz vjerskih zajednica!
A što smo mi u Hrvatskoj napravili? Stvorili smo HDZ i SDP kao dvije temeljne stranke koje zastupaju desnu i lijevu opciju hrvatskog društva. U obje stranke ušli su ljudi iz Saveza komunista, bili su to ljudi odgojeni na istim stamenim temeljima dok ih je vodila autoritativna ruka! Obje u svom nazivu imaju demokratsku notu, ali nema u svijetu demokracije dok traje kaos. A u Hrvatskoj je kaos totalan. I danas i sutra.
Danas je premijer rekonstruirao Vladu i što je najžalosnije imenovao je za najnovijeg ministra znanosti i kateheze, Vedrana Mornara, rektora cijenjenog Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER). Svatko tko ga poznaje iznenadila ga je ovakva odluka, a kada su čuli da će mu prvi korak kao ministra znanosti biti razgovor s kardinalom Bozanićem i nadbiskupom Puljićem u vezi društvenog odgoja u školama, prevršilo je svaku znanstvenu komponentu i bilo bi najbolje da Vedran Mornar završi kao vjeroučitelj! I to se debelo plaća iz državnog proračuna.
Za njega svakako vrijedi gore spomenuti Lieblingov zakon!

<	lipanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv