Maksova maksimala

nedjelja, 22.06.2014.

ZAŠTO NISAM GLASAO ZA REFERENDUM?

Lideri nekih dvadesetak granskih sindikata već dvadeset i pet godina rugaju se onim socijalističkim jedinim sindikatom da je njegova zadaća bila nabavka svinjskih polovica po upola manjoj cijeni, a oni za ove svoje članove krvare od godine 1990. Ne mogu dokučiti koliko sindikata ima u Hrvatskoj, ali mislim da ih ima koliko i nevladinih udruga, i svi žive na državnom proračunu kojega pune radnici kojih nema! Sindikat prošle države i nije bio potreban, osim za organizaciju nabavke svinjskih polovica, bataka i karabataka, a u nekoliko navrata i lungenbratena, ali i za mjesečnu organizaciju sindikalnih izleta i natjecanja u stručnim i sportskim disciplinama. Sindikat u prošloj državi nije imao potrebu braniti radnika jer on nije bio ugrožen. Njega je štitio ZUR, što bi se reklo Zakon o udruženom radu. Istinabog taj je zakon bio i previše naklonjen radniku koji je po njemu bio zaštićeniji od vuka i ličkog medvjeda zajedno.
Vi koji ste alergični na onakav stil sindikalnih aktivnosti možete si priuštiti današnji sindikalni presing na vlasnika poduzeća u stečaju i likvidaciji, bez obzira da li su ona u vlasništvu Kutlea, Todorića, Kolića, ili nekog drugog tajkuna, možete podržati sindikat koji se tobože bori za radnička prava sastančenjem u nedogled kako se radnička prava ne bi uopće koristila osim za rad od 56 sati tjedno, ali bez plaće.
Iz nevladinih udruga izdvajam Crkvu, jer je ona Bogom dana! Katolička Crkva je sjela na državni proračun kojega pune porezni obveznici i nekih drugih vjera koje su priznate Ustavom Republike Hrvatske, koja je sjela na porez koji plaćaju agnostici i ateisti. Da li bi Isus prihvatio ovakav ugovor pape i nositelja vlasti Republike Hrvatske - nisam kompetentan odgonetnuti.
Ali sam dovoljno pismen da sam shvatio da se jedan od vođa sindikata, Željko Stipić, toliko zaigrao oko organizacije potpisa za izglasavanje referenduma kojim bi se onemogućio ousourcing (što god to značilo) namještenika u državnim službama i javnim poduzećima, da je zaboravio u gradu Ogulinu organizirati javni prostor gdje bi ljudi dobre namjere svojim potpisom pomogli toj ispaćenoj klasi čistačica, dostavljača, ljudi na održavanju zgrada, ložača centralnog i ostalih grijanja, da ih ne predaju na milost i nemilost novom poduzetniku kod kojega će raditi 14 sati dnevno za crkavicu od 2.500 kn. Ako!
Kada sam pred nekih deset-petnaest godina prisustvovao nekom aktualnom satu kojega je organizirao GONG, a bio prisutan i tadašnji gradonačelnik, a današnji karlovački župan, postavili smo mu pitanje kakva je razlika između Općine i Grada te zašto se mnogi guraju u Grad? Odgovorio nam koliko je znao. Grad bi morao imati preko 5.000 stanovnika, trebao bi biti urbana cjelina (barem onaj centralni dio), treba imati uređenu upravu; gradsku, županijsku i državnu. Tu svakako iskaču uredi Općinskog i prekršajnog suda, Policijska stanica, službe inspekcije, Mirovinski i Zdravstveni fond, Katastar, Radio stanica, Opća bolnica, Radničko sveučilišt s kinom, Zavičajni muzej, Knjižnica i čitaonica, a od infrastrukture vodovod s (30-40)% gubitaka, priključak na autocestu, kanalizacija koja obavezno smrdi (kao dokaz da postoji) i četiri-pet trgovačkih lanaca s domaćom firmom Zvijezda d.d. Dosta je značajno da Grad ima i Olimpijski centar koji je izgorio, akumulacijsko jezero sa zgarištem restorana do kojega je izgrađena jednosmjerna cesta.
Po mom skromnom mišljenju tadašnji gradonačelnik nije imao jače argumente da bi Ogulin, kao jedinica lokalne samouprave, svakako morao biti Grad!
I sada, u tako reprezentativnom gradu i Gradu, u kojem još uvijek ima preko pet tisuća građana, Željko Stipić nije uspio organizirati popis na javnom mjestu gdje bi građani dali oduška svom otporu prema nekompetentnoj vlasti, a u zaštitu napuštenih namještenika, naših sugrađana. Koliko sam čuo samo je jedan dan sindikat MUP-a u dogovoru s Đačkim domom organizirao „štand“ na otvorenom prostoru uz crkvu Svetoga trojstva – i to je bilo sve. To mi je potvrdio i sindikalni povjerenik PS Ogulin. Dvije Osnovne škole u Ogulinu organizirale su interne potpise svojih radnika, a sindikat Opće bolnice Ogulin organizirao je potpise za svoje zaposlene, ali su mogli potpisati i pacijenti i posjetioci pacijenata. Međutim radnik na ulazu i službenice na ulaznim šalterima nisu znale da se vrši takav zahvat. Povjerenica sindikata izjavila je da je njihov sindikat bio voljan platiti dvjema osobama neki iznos da odrade taj posao, ali su im za dva sata javili da nemaju novaca za to, pa je vjerojatno potpis odrađen po sistemu; koliko lipa, toliko taktova. Neka mi oprosti povjerenica.
Željko Stipić je mogao surađivati sa Željkom Markić; kupiti paket prezervativa, jer ona „U ime obitelji“ to prodaje u vlastitoj režiji, a usput bi dobio i prostor ispred crkve!

<	lipanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv