Maksova maksimala

nedjelja, 27.05.2012.

HRVATSKA DRŽAVNA MANTRA

Zaustavio me jedan maturant koji je upravo dovršio prvi dio maturalne radnje iz hrvatskoga jezika i dosta zbunjeno mi priopćio da su ga pitanja na tomu ispitu malo iscrpila, ali da je u globalu zadovoljan. Kakav će rezultat polučiti nije siguran, ali smatra da je dobro odgovorio. Recimo; na pitanje koje je boje bio prsten Judite u Marulićevu epu on je odgovorio – crveni, jer se njemu, maturantu, crvena boja nekako zapekla. Otac mu je zapravo bio u SKH i tretiran je kao nacionalist. Na drugo pitanje koliko je ribara bilo u brodu na Ribanju i ribarskom prigovaranju odgovorio je; koliko je trebalo za dnevnu politiku vlasti. Naime, otac mu je neposredno prije njegova rođenja presvukao kaput i prešao u državotvorce kao i svi pametniji ljudi toga doba. Kako su mu se roditelji rastali po partijskoj liniji, taman kada je postao punoljetan, nije imao problema odgovoriti ni na pitanje; koji je najčešći razlog rastave. Odgovorio je; brak!
Kako će završiti ta papazjanija s državnom maturom saznat ćemo malo kasnije dok ministar znanosti istestira svoje profesore hrvatskoga jezika i dok i sam pročita testove. Naime, ministar je, po njegovim vlastitim riječima, hiperaktivna figura pa je zato potegnuo odjednom i znanost i školstvo i sport, pripremio puno zakona koji će eliminirati sve neznanje i korupciju unutar njegovog resora, ali nije stigao, pročitati testove s kojima su se zabavljali njihovi autori.
A kada smo već kod srednjeg školovanja svjetska istraživanja su ustanovila da se hrvatsko školsvo nikako nije primaklo svjetskom i da zaostaje za prosjekom. Naravno da za to nisu krivi učenici, već program školstva, kurikulum, i kvaliteta učitelja, nastavnika, profesora. Ako većina maturanata mora ići na dodatne instrukcije iz predmeta koje će polagati na maturi, a većina završila školovanje s vrlodobrim i odličnim uspjehom, hiperaktivni ministar školstva trebao bi naći vremena da i to ispita. Tu nešto smrdi!
A nekada su hrvatske srednje škole i Zagrebačko sveučilište posebno, imali počasno mjesto na ljestvici svjetske kvalitete. Zagrebački sveučilištarac nije u svijetu morao polagati neke dodatne kolegije u bilo kojoj struci! Diploma je bila svetinja. Danas „svetinju“ možete kupiti na tržištu. Tržište je otvoreno.
Danas, osim toga, rektor Zagrebačkog sveučilišta imenuje zagrebačkog nadbiskupa počasnim doktorom toga istog sveučilišta prije nego je raščistio s aferama Index 1 i Index 2, jer Crkva sastavlja kurikulum predškolske, školske i studentske populacije, jer Crkva već 2.000 godina prosvjećuje svoje vjernike. Nadbiskup je ovo priznanje dobio na temelju svoga doprinosa demokratizaciji društva, boje svojega glasa i dikcije za propovijedaonicom.
Neki dan smo na HRT-u mogli slušati jednoga studenta koji je imao priliku otići studirati u SAD i zaključiti da bi menadžerski studij svi trebali završiti u razvijenoj zemlji i vratiti se u Hrvatsku da ju izvedu iz krize. Po našem školovanju to nije moguće zaključuje ovaj student. Vjerojatno tu ima puno istine, ali koji će se to upravo završeni stručnjak vratiti u Hrvatsku ako se ne može zaposliti, a ako nađe posao, da mu primanja budu adekvatna znanju? U našem gospodarstvu takvi stručnjaci bi bili dobri da ovo još nekoliko preostalih poduzeće doguraju do stečaja, a oni samu poslije toga da odu u politiku. Tâ neće u stečaj i likvidaciju!
Ako izuzmemo kompetentne ljude u današnjoj Vladi; Linića, Čačića (splahnula mu je bahatost), Grčića, Rajka i Veljka Ostojića i Zlatar-Violić, možda i ovog hiperaktivnog, svi ostali su luk i voda. Najveće razočarenje je ministrica vanjskih poslova! Ti ostali kao da su se umorili od predugog i napornog rada, a nije prošlo ni pet mjeseci od ustoličenja. I sada im lekcije dijele, ni manje ni više, doli HDZ-ovci.
A možete si zamisliti najjaču oporbenu policijsku stranku u kojoj ponovno u glavnom stožeru sjedi Božidar Kalmeta u čijem se ministarstvu dogodilo sve što se od kriminala može dogoditi. I on za ništa nije znao, a Karamarkov je glavni adut. Ili ona nekompetencija s dječjim licem, mladi lav krezubica.
Jedan za drugim gase se poduzeća, prijete otkazi, pljuje se po radnicima, otkrivaju kosturi bivše vlasti (kao da nismo za njih morali znati i prije izbora), štite se poslodavci i banke, lopovi i tajkuni. Premijerova Vlada gubi kredibilitet, boji se Strasbourga, Bruxellesa, Haaga, poslodavaca, bankara. Premijer s velikim IQ nikako da pronađe prvu postavu (jedanaestoricu barem), a neće da pita Zdravka Mamića ili Igora Štimca, barem.
I sada se postavljaju svakodnevna pitanja:
Zašto Državno odvjetništvo ne može pripremiti optužnicu za svakoga lopova. Tko to može? Zašto sudu treba deset godina da bi osudio lopova, mafijaša, profitera, a on se nalazi na slobodi s putovnicom i opljačkanom lovom. Zašto ministar poljoprivrede obeća poticaj i ne dodjeli ga kada treba pripremiti sjetvu. Što ćemo sijati; frustraciju? Ako ministar financija ne naplati porez, od čega će napuniti proračun?
Sve se to može dešavati u jednoj neuređenoj državi s nebrigom o općem dobru u koji ubrajam radnike, žene i djecu. Nebriga je dovela i do čudnih testova na maturi, do gašenja poduzeća i paljenja tvornica i HOC-a Bjelolasice, recimo, mada je Bjelolasicu čuvao vrhunski predsjednik Nadzornog odbora i prvi čovjek Karlovačke županije.

nedjelja, 20.05.2012.

KAMO NAS TO VODI HRVATSKA POŠTA?

Evo ga, ja smatram da je „potrebito“ vratiti se na sjednicu Gradskoga vijeća od utorka, 15. svibnja ove godine i pohvaliti izvještače godišnjih izvještaja koji su u nekoliko minuta rekapitulirali svoje pisane uratke koje su vijećnici imali u materijalima sjednice i čekali pitanja koja nisu obrađena u izvještaju. Ali, evo ga, uvijek oni koji nemaju što za reći napišu i pročitaju doslovce cijeli izvještaj za nekih pola sata, recimo. Slušatelji radija koji prate prijenos moraju se prebaciti na neki drugi program, a vijećnici pretpostavljam odu „na zahod“. Odgovori na pitanja još su gora i duža stvar, a izvještači su obvezno ponosni na svoj rad i to naglašavaju puno puta kao da ih to netko pita. Predlažem, stoga, da se na tim sjednicama zabrani nastup tajniku Sportske zajednice i direktoru Poduzetničke zone pa vijećnici neće sa sjednice kućama otići izmoždeni, posebno oporbeni.
Na aktualnom satu iste sjednice čuli smo nešti zastrašujuće. Jedan je vijećnik upitao da li je točno da se ukidaju poštanski uredi u Drežnici, Jasenku i Gornjem Zagorju? Točno je i Grad neće moći to spriječiti, odgovorio je gradonačelnik!?
Slušam danas onu predivnu ženu, psihologinju, Mirjanu Krizmanić na Radio Sljemenu, koja nas tješi da se ne smijemo prepustiti depresiji i anemiji kada dobijemo otkaz ili nam poslodavac ne uplati plaću već nekoliko mjeseci. Ohrabruje nas da ponosno gazimo dalje i tražimo rješenje u sebi, a ne od drugoga. Svoj problem možemo najlakše riješiti sami, a onda malo i uz pomoć prijatelja i poštenog čovjeka. Ali što činiti kada svoj problem ne možete riješiti sami jer ono ne ovisi o vama, ono ovisi o državi i društvenim odnosima, a odnosi u društvu ne poznaju čovjeka. Društvo pozna samo novac.
Ovdje bih se osvrnuo na tu društvenu instituciju, Hrvatske pošte dioničko društvo, koje su ponovno ponizile i svoje radnike, službenike i korisnike svojih usluga koji te usluge debelo plaćaju. HP d.d. odlučile su ukinuti poštanske urede koji ne mogu poslovati pozitivnim rezultatom, bez obzira što mnogi uredi posluju s ogromnom dobiti. No, oni svoje urede vode kao posebne odvojene jedinice, a ne HP d.d. kao jedan sustav koji u globalu ima jedno računovodstvo i jedan završni račun.
Nekada davno u povijesti pošte, dade se pročitati, da su obavijesti i robu, još od vremena prije Krista, po cijelomu svijetu prenosili kuriri i pismonoše, pješice, na konjima, poštanskim kočijama, diližansama, i da su na određenoj udaljenosti uređene postaje s uredima za smjenu umornih, provjeru pošiljaka i sređivanje administracije. To su bile postaje i uredi osnovani na temelju broja stanovnika ili međusobnim udaljenostima kako bi zadovoljili krajnje korisnike. Sada mi ukidamo urede, a poštu će nositi pismonoša na biciklu ili mopedu. Dakle organizacija još niža od one iz 19. stoljeća, samo s modernim sredstvima.
Danas, u 21. stoljeću, kada se s vrijednosnim papirima i novcem teško probiti do udaljenijeg mjesta u općini ili Gradu u oklopnom vozilu, recimo, HP organizira ukidanje poštanskih ureda i kaže da će naplatu i donos novca u selo vršiti poštari, pismonoše, na mopedu ili biciklu. Ovisi o udaljenosti sela od policijske stanice. Usput, evo još jedne uvrede korisnicima naselja Oštarije. Pošta je naselje podijelila na poštanski ured Oštarije i poštanski ured Ogulin. Sada dio Oštarija, zaselak Graba, po preporučene pošiljke ide mimo svoje pošte u Oštarijama za Ogulin! Ponižavanje tih ljudi ne može biti veće. To čine Hrvatske pošte. Treba ih hitno prodati Njemcima ili Mađarima, barem. Možda ukinu još koji ured.
Ali to nije sve. Molim vas, doista vas molim, da odete u poštanski ured Ogulin uplatiti novac putem neke uplatnice, ili jednostavno idete predati preporučeno pismo. Kada uđete u „ured“ niste sigurni da li ste na pravom mjestu. Respektabilni šalteri za obavljanje poštanskih usluga nestali su! Umjesto njih ukazuju vam se štandovi ispred šaltera koji vam nude Marxov Kapitalizam, Biblije svih mogućih tehnoloških i tehničkih rješenja i opreme. Za drugim štandom HP d.d. nudi vam cigarete, sanaderove satove, lampione i križeve za mrtve, ali i prezervative s okusom breskve, jabuke i medvjeđeg luka, prezervative u boji za mladenku, udovicu, rastavljenicu. Na trećem štandu, pak, imate deterdžente, male autiće za djecu, jastuke u obliku srca, falusa i Venerinog brijega, plišane životinje iz Kine, Sjeverne Koreje, Indije i Afganistana.
Ako bi htjeli ispisati neku uplatnicu, ne možete u pošti, jer nemate mjesta, ali vam se pruža prilika da u susjednom Mliječnom restoranu to obavite i usput vidite ponudu za marendu i ručak ako ste se posvađali sa svojom kuharicom.
Ni to nije sve. U pozadini poštanskog ureda stoje dvije kabine za telefonske razgovore, ali nisu za prodaju no, nisu ni za razgovore jer su u kvaru.
I tako se Hrvatska pošta u prvom kvartalu 21. stoljeća izruguje svojoj blistavoj povijesti, ali i svojim korisnicima kojima ne preostaje ništa drugo nego ponosno izbjegavati tu Hrvatsku poštu i čekati njenu konkurenciju. Nadamo se da će ona uskoro doći.

nedjelja, 13.05.2012.

KATOLIČKA MLADEŽ U SJENI TAŠTINE

Poznajem jednu mladu damu, dvadesetak godinu ima, zgodna je, skladna, komunikativna, inteligentna, ne zazire od javnih nastupa na radiju, televiziji, uživo na estradi, pobožna je, radi za katoličku mladež, služi se engleskim jezikom, informatički je obrazovana, sudjeluje u svim humanitarnim akcijama . Završila je srednju školu, nisu joj dozvolili da upiše struku o kojoj je sanjala i pripremala se godinama. Čak se upisala i u HDZ-ovu mladež, zlu ne trebalo, no, uzalud. Ostala je bez akademije svojih snova. Nema stalnog zaposlenja, ali radi povremeno na crno i sivo, povremeno na bijelo, da si ponosno može popraviti džeparac za potrebe svoje mladosti, da nije na teret roditelja koji s mukom spajaju kraj s krajem. Ovaj je post posvećen toj lijepoj mladoj dami.
Mnogi su nesretni što se ne mogu nakon srednje škole upisati na fakultet koji ih privlači, mnoge zbunjuje da tako mladi doživljavaju napravdu jer su djeca roditelja bez „pedigrea“, roditelja bez novaca, a to znači i pomalo odbačeni iz kapitalističkog društva. Mnogi takvi nađu utjehu u vjeri i Crkvi koja ih neće odbaciti jer se s njima dade i manipulirati. Vjera je uvijek bila utjeha potrebitih, ona pruža nadu da će se nešto promijeniti na bolje, vjera zbližava ljude, ali samo iste konfesije.
Suosjećam s tom mladeži jer ja u njihovim godinama nisam imao takvih problema, mada ni moji roditelji nisu imali naročiti „pedigre“, ali me je nedavni susret s tom mladom djevojkom donekle utukao. Zamolila me, putem interneta i telefona, da joj pomognem oko nekih kontakata s određenim poslodavcem koji traži privremenog suradnika, ali jednim dosta bahatim i nekorektnim stilom. U dobroj namjeri upozorio sam ju da se u traženju posla mora ponašati ozbiljnije nego na estradi, što je prouzročilo bezrazložnu povredu njene taštine. Mladi očito misle da su s dvadeset godina, pod utjecajem Facebooka, Twittera i novohrvatskoga jezika kojega je izmislio Franjo Tuđman i njegovi trabanti, pokupili sve znanje koje im je potrebno za život.
Ta mlada dama bila je toliko uvrijeđena da mi je umjesto zahvale e-poštom napisala jedan „dopis“ koji je trebao biti dokaz pismenosti i korespondentnosti, ali pun grešaka, a na kraju me prijeteći zamolila da u svom haustoru uklonim obavijest s oglasne ploče da će se sastanak stanara održati 2. maja ove godine, jer da treba pisati svibanj, ili barem engleski; May!!!???
A nije primijetila da na pročelju njene kuće stoji „grafit“ „U“, a na susjednom pročelju „PSINE PREKO DRINE“. I to još od 1991. godine! I sve je to u „katoličkom duhu“ kojega i ogulinska vlast podržava iako je upozoravana na te grafite svih dvadeset godina. Mladima želim poručiti da je maj peti mjesec kalendarske godine, koji odgovara i terminu svibanj, jer je i maj i svibanj u fundusu hrvatskoga rječnika isto kao i hiljada i sprat, recimo. Sve to piše u svakom rječniku hrvatskoga jezika. Samo ga treba listati.
Mladi bi morali, pored upornog slušanja klera da je katoličanstvo i purizam hrvatskog jezika sinonim hrvatstva, dati oduška svom mentalnom sklopu pa čitanjem i razmišljanjem doći sami do zaključka kojim smjerom nastaviti život.
Na mladima svijet ostaje! Njihova taština na bilo kojim prostorima neće donijeti mnogo dobroga. Po mom skromnom mišljenju taština je - veliki ponos bez pokrića. Svaki čovjek, mlad ili star mora imati ponos i držati do svoga dostojanstva. Taština ne dopušta čovjeku da čuje išta što bi bilo protiv njegova ega. E tu je dobar dio naših mladih. Imaju krasne predispozicije, pametni su, inteligentni, ali raspušteni. Umislili su da su pametniji od svojih roditelja, od starijih susjeda, od profesora. Zašto uopće idu u školu i faks kada se znaju organizirati preko interneta, dopisivati i isticati svoje fizičke i umne maksimale. I zato im ne smijete reći da znaju biti nepristojni, odbojni i bezobrazni prema starijima, prema osobama drugog svjetonazora.
Religija nije jedino mjerilo življenja. Nemojte ostati vječiti kreacionisti. Kreacionizam i purizam jezika, a s njim u vezi i nacionalizam, neće nam pomoći. Dogma i nacionalizam ako se prihvate kako nam se servira dovodi do uništenja društva. Ako mladi, kako mi je napisala ova mlada dama, misle da je „hrvatski narod“ satkan samo od Hrvata, onda tu nema sreće. Hrvatski narod predstavlja svaka jedinka kojoj je Hrvatska domovina, bez obzira da li je u njoj rođena ili ju je nastanila naknadno i bez obzira na nacionalnost, vjeru i pripadnost političkoj stranci. Ako tako ne razmišljaju mladi, i stari naravno, nema sreće u molitvi, niti prihvatljivog životnog standarda. Dovode u pitanje integritet i identitet i svojih roditelja, ako rođenjem nisu uklopljeni u korpus „hrvatskog naroda“!
Crkvena dogma i čistoća jezika, ili purizam, je veliko zlo za narod ako se bori za takav status jezika. Zato mladima preporučam da pored Biblije i samo četiri „službena“ evanđelja pročitaju i djelo Snježane Kordić „Jezik i nacionalizam“, da pročitaju knjigu „Fatima, da ili ne?“ od Yvesa Ivonidesa. Svakako im preporučam i bilo koje djelo triju najvećih intelektualaca današnjice; Umberta Eca, Naoma Chomskog i Richarda Dawkinsa. Uostalom, čitajte sve i mislite svojom glavom!

nedjelja, 06.05.2012.

JE LI TO STVARNO 1. MAJ, PRAZNIK RADA?

Znači li ovo stanje u Republici Hrvatskoj da su; lijevo orijentirana vlada (tzv. socijaldemokrati) i sindikat -izdali radnika? Niste li mogli primijetiti da su na Praznik rada, 1. maja, ujedno i blagdana sv. Josipa radnika, vlast i sindikat ostali usamljeni, svaki na svojoj strani!? Među njima ni između njih nije bilo onog najvažnijega - nije bilo radnika!
Pokušao sam i sâm dočarati si nekadašnju proslavu 1. maja koju u novije vrijeme tradicionalno organizira lokalni SDP na ogulinskom jezeru Sabljaci, ali sam bio i ostao razočaran. Kada sam se raspitao da li u organizaciji proslave sudjeluje sindikat ili je on organizirao na nekom drugom mjestu s limenom glazbom DVD-a Ogulin, dobio sam šokantan odgovor; Nema u Ogulinu organiziranog sindikata!
Pa tko je onda u Komitetu gdje je oduvijek bio sindikat koji je štitio interese radničke klase? U Komitetu je HDZ, čovječe, i neke pomoćne stranke i udruge. Koji sindikat? Komu on treba? Sindikat je nekada bio zadužen za nabavku svinjskih polovica i organizaciju radničkih izleta po Lijepoj našoj, pa i Jugoslaviji. Ovaj sidikat nije u stanju sakupiti oko sebe ni desetak radnika, ne samo u Ogulinu, već i u Splitu, Rijeci, Zagrebu.
Ovaj sindikat nije u stanju lijevo orijentiranu Vladu spriječiti da gladne radnike hapsi specijalnim jedinicama policije po Braču danas, a u ostalim mjestima sutra. Nije u stanju stati u zaštitu radnika koji mjesecima ne primaju plaće, a godinama poslodavac za njega ne plaća doprinose. Ovo što si je priuštila aktualna vlast nije činila ni HDZ-ova. Radnika hapsiti zato što ne prima plaću, radnika ne pozvati na dijalog. Ne pozvati na dijalog ni tobožnji sindikat, jedna ozbiljna lijeva vlast ne smije sebi priuštiti. Pala je prije nego što se ustoličila. Kako netko može služiti narodu, a da se ne udostoji spustiti među njih, kako možemo očekivati rast bruto proizvoda ako taj proizvod nema tko izraditi. Sindikat ne štiti radnika, poslodavac ga iskorištava do iznemoglosti, a Vlada ih smatra lijenima. Jedino se Crkva brine o njima prihvaćajući ih pod svoje skute kako bi obilnijom lemozinom namakla nešto sredstava za svoje osobne potrebe. Zato Crkva zastupa neradnu nedjelju, a ni jednom riječju se nije založila da se ta nedjelja plati, niti da se podmiri redovna plaća i doprinosi. To nije njena briga?!
Zašto je tako odbojno razgovarati s radnicima. Zašto Vlada nema animoziteta razgovarati s poslodavcima kada traže smanjenje radničkih prava, zašto može razgovarati s bankarima i trgovcima, parazitima svakog društva. Ne smije se uništiti radnika i seljaka koji jedini stvaraju dobra, ali se mora dopustiti da propadne banka koja pored poslodavca oguli i ono malo kože koja je radniku preostala. Zašto jedino radnik ne smije imati svoje dostojanstvo?
Da li je sindikat reagirao kada je poskupjela struja za 20%, da li je naglasio da su Sanader i HDZ opljačkali upravo i taj HEP, a kada bi taj novac bio vraćen ne bi trebalo povećavati cijenu, ili bi bilo dovoljno sredstava za investicijsko ulaganje i održavanje mreže. Nije samo HEP u pitanju, u pitanju su sva javna poduzeća koja su sustavno pljačkana i u kojoj obvezno sudjeluje taj hrvatski izrod Sanader, kao da je Hrvatska njegova prćija.
Nakon ovih odvratnih događanja postavlja se i pitanje kako se može dogoditi da na HOC-u Bjelolasice izgori reprezentativni objekt bez kojega HOC ne može funkcionirati, a evo, za godinu dana se to dogodi u NP Plitvice da izgori najznačajnija kuća, i to Lička kuća. Da li je to sada slučajno ili ne, mora si postavljati pitanje svatko vezan za hrvatsko gospodarstvo, za općeniti standard ovoga društva, ali i za svoju egzistenciju.
Ali evo i jedne vedre vijesti. Kamensko se spasilo! Osnovali su udrugu na Praznik rada, ono; da nam živi, živi rad. Održavat će kreativne radionice, edukacije krojenja i šivanja, izrađivati predmete od vune, plest će i heklati. Tako će pokrivati vlastite troškove i pomagati ljudima bez posla kojih je sve više i više. Koje će to troškove moći pokrivati i kako dugo, jer će vjerojatno morati najprije platiti porez na proizvodnju iz kojega će se vlasnicima Kamenskog; Kutli, Paviću, Vlajčeviću i drugima plaćati odvjetnike ako im ikada budemo sudili za lopovluk. Što li će, tek, organizirati radnici Jadrankamena da spase Orešara, ako ih puste iz pržuna i kada se s Brunom Orešarom dogovore tko je zapravo opljačkao poduzeće.
Evo, osniva se i sindikat nezaposlenih koji će imati najviše članova zahvaljujući sindikatu zaposlenih koji ne radi ništa. Čak ne znaju nabaviti ni svinjske polovice. Svakoj fali pola od te polovice. Zato znaju za sebe organizirati dernek na 1. maja ali su ostali sami. Oni su sami sebi svrha. Zato im Vlada i sprema ukidanje kolektivnih ugovora koji ni dosada nisu bili baš neki autoritet, kao što za mnoge nezaposlene znači Biblija.
I tako je Praznik rada vlast sama proslavila u Ronjgama, sindikalisti sami po glavnim trgovima gradova, nezaposleni i pregladnjeli su pojeli porciju graha, a radničke klase – ni u talonu.

<	svibanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv