Evo ga, ja smatram da je „potrebito“ vratiti se na sjednicu Gradskoga vijeća od utorka, 15. svibnja ove godine i pohvaliti izvještače godišnjih izvještaja koji su u nekoliko minuta rekapitulirali svoje pisane uratke koje su vijećnici imali u materijalima sjednice i čekali pitanja koja nisu obrađena u izvještaju. Ali, evo ga, uvijek oni koji nemaju što za reći napišu i pročitaju doslovce cijeli izvještaj za nekih pola sata, recimo. Slušatelji radija koji prate prijenos moraju se prebaciti na neki drugi program, a vijećnici pretpostavljam odu „na zahod“. Odgovori na pitanja još su gora i duža stvar, a izvještači su obvezno ponosni na svoj rad i to naglašavaju puno puta kao da ih to netko pita. Predlažem, stoga, da se na tim sjednicama zabrani nastup tajniku Sportske zajednice i direktoru Poduzetničke zone pa vijećnici neće sa sjednice kućama otići izmoždeni, posebno oporbeni.
Na aktualnom satu iste sjednice čuli smo nešti zastrašujuće. Jedan je vijećnik upitao da li je točno da se ukidaju poštanski uredi u Drežnici, Jasenku i Gornjem Zagorju? Točno je i Grad neće moći to spriječiti, odgovorio je gradonačelnik!?
Slušam danas onu predivnu ženu, psihologinju, Mirjanu Krizmanić na Radio Sljemenu, koja nas tješi da se ne smijemo prepustiti depresiji i anemiji kada dobijemo otkaz ili nam poslodavac ne uplati plaću već nekoliko mjeseci. Ohrabruje nas da ponosno gazimo dalje i tražimo rješenje u sebi, a ne od drugoga. Svoj problem možemo najlakše riješiti sami, a onda malo i uz pomoć prijatelja i poštenog čovjeka. Ali što činiti kada svoj problem ne možete riješiti sami jer ono ne ovisi o vama, ono ovisi o državi i društvenim odnosima, a odnosi u društvu ne poznaju čovjeka. Društvo pozna samo novac.
Ovdje bih se osvrnuo na tu društvenu instituciju, Hrvatske pošte dioničko društvo, koje su ponovno ponizile i svoje radnike, službenike i korisnike svojih usluga koji te usluge debelo plaćaju. HP d.d. odlučile su ukinuti poštanske urede koji ne mogu poslovati pozitivnim rezultatom, bez obzira što mnogi uredi posluju s ogromnom dobiti. No, oni svoje urede vode kao posebne odvojene jedinice, a ne HP d.d. kao jedan sustav koji u globalu ima jedno računovodstvo i jedan završni račun.
Nekada davno u povijesti pošte, dade se pročitati, da su obavijesti i robu, još od vremena prije Krista, po cijelomu svijetu prenosili kuriri i pismonoše, pješice, na konjima, poštanskim kočijama, diližansama, i da su na određenoj udaljenosti uređene postaje s uredima za smjenu umornih, provjeru pošiljaka i sređivanje administracije. To su bile postaje i uredi osnovani na temelju broja stanovnika ili međusobnim udaljenostima kako bi zadovoljili krajnje korisnike. Sada mi ukidamo urede, a poštu će nositi pismonoša na biciklu ili mopedu. Dakle organizacija još niža od one iz 19. stoljeća, samo s modernim sredstvima.
Danas, u 21. stoljeću, kada se s vrijednosnim papirima i novcem teško probiti do udaljenijeg mjesta u općini ili Gradu u oklopnom vozilu, recimo, HP organizira ukidanje poštanskih ureda i kaže da će naplatu i donos novca u selo vršiti poštari, pismonoše, na mopedu ili biciklu. Ovisi o udaljenosti sela od policijske stanice. Usput, evo još jedne uvrede korisnicima naselja Oštarije. Pošta je naselje podijelila na poštanski ured Oštarije i poštanski ured Ogulin. Sada dio Oštarija, zaselak Graba, po preporučene pošiljke ide mimo svoje pošte u Oštarijama za Ogulin! Ponižavanje tih ljudi ne može biti veće. To čine Hrvatske pošte. Treba ih hitno prodati Njemcima ili Mađarima, barem. Možda ukinu još koji ured.
Ali to nije sve. Molim vas, doista vas molim, da odete u poštanski ured Ogulin uplatiti novac putem neke uplatnice, ili jednostavno idete predati preporučeno pismo. Kada uđete u „ured“ niste sigurni da li ste na pravom mjestu. Respektabilni šalteri za obavljanje poštanskih usluga nestali su! Umjesto njih ukazuju vam se štandovi ispred šaltera koji vam nude Marxov Kapitalizam, Biblije svih mogućih tehnoloških i tehničkih rješenja i opreme. Za drugim štandom HP d.d. nudi vam cigarete, sanaderove satove, lampione i križeve za mrtve, ali i prezervative s okusom breskve, jabuke i medvjeđeg luka, prezervative u boji za mladenku, udovicu, rastavljenicu. Na trećem štandu, pak, imate deterdžente, male autiće za djecu, jastuke u obliku srca, falusa i Venerinog brijega, plišane životinje iz Kine, Sjeverne Koreje, Indije i Afganistana.
Ako bi htjeli ispisati neku uplatnicu, ne možete u pošti, jer nemate mjesta, ali vam se pruža prilika da u susjednom Mliječnom restoranu to obavite i usput vidite ponudu za marendu i ručak ako ste se posvađali sa svojom kuharicom.
Ni to nije sve. U pozadini poštanskog ureda stoje dvije kabine za telefonske razgovore, ali nisu za prodaju no, nisu ni za razgovore jer su u kvaru.
I tako se Hrvatska pošta u prvom kvartalu 21. stoljeća izruguje svojoj blistavoj povijesti, ali i svojim korisnicima kojima ne preostaje ništa drugo nego ponosno izbjegavati tu Hrvatsku poštu i čekati njenu konkurenciju. Nadamo se da će ona uskoro doći.
Post je objavljen 20.05.2012. u 05:59 sati.