Maksova maksimala

nedjelja, 29.04.2012.

ŠTO JE TO OSTALO OD OGULINA?

Mišljenja sam da je Nešin blog najposjećeniji i najprihvatljiviji od čitatelja, ortodoksnih Ogulinaca, ako tako mogu nazvati Ogulince kojima je Ogulin u srcu. Nešo poznaje Ogulin i Ogulince jer je kao novinar živio s njima, ljutio ih i uveseljavao. Zato smo nekako i srasli s njegovom neposrednošću i „toplinom“ i moramo mu odati priznanje za dugovječno i vjerno služenje Ogulincima. U tomu je svakako bilo i pizdarija, ali opći dojam je pozitivan.
Zato bih htio razjasniti komentar Boba Rocka na Nešinom blogu i postu „Vučić i dalje na čelu županijskog HDZ-a“ u kojem je Bob Rock komentirao da komentar s potpisom Maks nije pravi Maks jer on ne misli tako kako je napisano. Moram ispraviti Rocka i reći da je taj komentar ipak moj, ali nisam promijenio svoje mišljenje prema HDZ-u i karlovačkom županu nego sam samo nastavio ironiju koju je započeo Nešo.
Nešo je umjesto svoga komentara profesionalno iskoristio Radio Mrežnicu kojoj je župan demagoški ispričao o svojoj naknadnoj pameti. Radio Mrežnica ima prave profesionalce i oni su znali što će izvući na svoje stranice. Župan je sada pametan kao i 1991. kada je bilo jasno da se Hrvatska odhrvala agresiji! Znao je to i Nešo koji puše još uvijek na hladno jer ga je iskrenost više puta koštala.
Nešo poznaje župane, posebno karlovačkog s kojim se svađao i preko telefona uz barem 50 svjedoka u Starom gradu kada smo se upoznali koliko mu je pomagao svojom pismenošću u njegovom političkom uzletu, a ovaj mu uzvraćao bahatošću. Da li mu je pomagao u svladavanju gradiva i programa u njegovom studiranju nikada nećemo saznati, ali da Nešo nije naivan kada piše o takvim ljudima - to je sigurno. Zbog toga sam komentirao post „Vučić i dalje na čelu županijskog HDZ-a“ i čestitao na premoćnoj pobjedi jer je u toj utrci bio sam.
Usput samo da kažem da mi Nešo sa svojim postovima narušava koncepciju jer me obično s problemima Ogulina preteče pa sam prisiljen improvizirati ne znajući kada će on izletjeti sa svojim „pregledom“ zbivanja. No, i u tomu ima čara pa sam ga danas iskoristio da nastavim nešto o simbiozi vlasti i građana. Građani u demokraciji svojega društva sudjeluju jedan dan u četiri godine (bljuvotine u kampanji ne slušaju).
Kada izaberu vlast, ova čini što ju je volja, odnosno ne čini ništa što je u interesu građana, već samo što je u interesu njih osobno i u interesu raznih interesnih skupina. Birači više ne mogu sudjelovati u demokratskim procesima svoje jedinice samouprave jer srušiti vlast po našim zakonima je nemoguće. Vidjeli ste i bahatost zagrebačkog gradonačelnika kada je gostovao na HRT-a u emisiji Nedjeljom u 2, kada je rekao da što on ima pitati građane; oni su ga izabrali na četiri godine i on radi što hoće. Dobro, on je sada pao u nemilost Gradskoga vijeća, ali ogulinski gradonačelnici nikada nisu bili u političkoj kohabitaciji s Gradskim vijećem, ali jesu sa svojim biračima. Kohabitacija, naime, ne znači samo politička suradnja suprotnosti, već i spolni odnos!
Mišljenja sam, nažalost, da ponašanja gradonačelnikâ Ogulina, znači ne samo ovoga, graniče s kaznenom odgovornošću zbog toga što su oštetili građane svoje jedinice lokalne samouprave do te mjere da od Ogulina u smislu Grada, kao jedinice lokalne samouprave, i grada kao urbanog naselja, nije ostalo ništa!. Gradska uprava ima; ili nekompetentne ljude, ili poltrone. Ni oporba nije dala očekivani doprinos razvoju Grada jer nije bila uporna u onim pitanjima koja Ogulinu daju obilježje grada i njegovim građanima gradski standard.
Najnovija potvrda gubitka svojstva grada je u informaciji da Ogulin ostaje i bez građevinskog inspektora. Nema Ogulin više inspektora poljoprivrede, nema tržišnog inspektora. Ogulin nema Općinsko državno odvjetništvo, nema prekršajnog suca, Informacijski sustav 112, Ogulin nema HOC-a Bjelolasicu. Ogulin više nema ni Opću bolnicu jer to što je ostalo od bolnice treba hitno zatvoriti i dekontaminirati. Doktori su živi otrovi po međuljudskim odnosima i odgovornosti, a po bolničkom prostoru razmilili su se svakovrsni virusi da mora i zdrav čovjek oboljeti, a bolestan pobjeći. Bolnici koja djeluje od 1848. godine današnjih se dana nazire odumiranje i po svoj prilici prenamjena u neku gerijatrijsku ustanovu. O industriji i poslovnoj zoni Ogulina nema smisla trošiti slova.
Sve je to naša ogulinska vlast na čelu s gradonačelnicima mirno promatrala i nadalje promatra, bez grižnje savjesti, bez kompleksa i bez ikakvih posljedica. Ako su išta učinili za Ogulin, to je da su ga upropastili. Nitko od građana nema toliko energije ponavljati iste loše stvari, koliko vlast ima smisla to slušati bez ikakve reakcije!

nedjelja, 22.04.2012.

ILUZIJA ILI DELUZIJA O KAPITALIZMU

Richard Dawkins jedan je od troje vodećih svjetskih intelektualaca (uz Umberta Eca i Noama Chomskog), a kako je nepopravljivi ateist veliki kršćanski vjernici u njemu su našli utjelovljenog sotonu! Dawkins je šef Katedre za javno razumijevanje znanosti na oksfordskom sveučilištu i dobio mnogobrojne nagrade i priznanja kao intelektualac od britanskih i međunarodnih institucija. Čitajući njegovu knjigu Iluzija o bogu u prijevodu Žarka Vodinelića, koja u originalu glasi THE GOD DELUSION nije mi jasno da li su iluzija i deluzija istoznačnice?
Pokušajte pronaći bilo koju knjigu Richarda Dawkinsa bez obzira na svjetonazor; ako ste ateist učvrstit ćete svoje uvjerenje, a ako ste vjernik imat ćete interesantno štivo kao što ateist ima u Bibliji kada čita kako vjernik pješice svladava morsku površinu, recimo.
Čitam tako da je deluzija bolesno vjerovanje u nešto što nije istinito i nije podložno zdravom razumu, a da je iluzija krivo percipirana pojava koja zbunjuje. A onda postoji i aluzija kao izreka ili slika kojom se posredno upozorava na nešto što se neposredno ne spominje. Pripremajući se za ovaj post naišao sam na jednu karikaturu o iluziji; krava ima na zgradi dvoja vrata; lijeva i desna i po slobodnom izboru uđe na jedna. Na obja vrata, međutim, ulazi u isti hodnik koji vodi u klaonicu. To je za mene aluzija na hrvatskog radnika koji ima iluziju da na slobodnom izboru može pokloniti povjerenje lijevoj ili desnoj opcijii koja će ga uvesti u kapitalizam kao društveni poredak blagostanja, a ne da je kapitalizam deluzija o tom stanju!
Kako je do pred dvadesetak godina jedan dio svijeta morao živjeti u socijalizmu i tražio je izlaz iz njega misleći da ga čeka nešto bolje, tako danas gotovo cijeli svijet dahće pod imperijalističkom čizmom globalnog kapitalizma velikih sila. Globalizam je pronašao eldorado u zemljama bivšega socijalizma, pokorio ih je jer su korupirane vlasti tih zemalja u svom interesu, a ne u interesu naroda, pale u vazalski odnos, izgubile samostalnost, suverenost i dostojanstvo. Hrvatska država pala je u potpunosti zahvaljujući vlasti HDZ-a koji je u dvadeset godina organizirao jedno specifično društveno uređenje koje pred sobom ruši sve ono što je nije srušio imperijalist. Ignorirajući radnika.
U Dawkinsonovim knjigama možete pronaći crtice kako je svjetska kultura doživjela veliko zlo u monoteizmu. Iz jednog barbarskog teksta iz brončanog doba poznatog kao Stari zavjet razvile su se tri protuljudske religije: judaizam, kršćanstvo i islam. Bog je Svemogući Otac iz čega proizlazi mržnja prema ženama već 2.000 godina. Da se Bog ne bi umorio kršćanstvo je stvorilo i Sina i Duha svetoga, te više od pet hiljada svetaca, a onda se sjetilo i Djevice Marije i to; Fatimske, Lurdske, Međugorske, Meka ili Tvrda srca, od Cukra, od Mirisnog znoja i, svima se njma moramo moliti da nam bude bolje. I davati lemozinu preko posrednika, ravnatelja ogulinske Prve osnovne škole.
Nešto se slično dešavalo i s hrvatskim Ocem Domovine. U početku je bio jedino on, pa je proširio pravo na pljačku tajkunima, ministrima, županima, načelnicima i na kraju čitavom članstvu HDZ-a. Zato danas imamo jedinstvene procese u svijetu da se zbog organiziranog kriminala sudi ne samo bivšem premijeru, već i jednoj, do sada vladajućoj, stranci – Hrvatskoj demokratskoj zajednici! Sramota za hrvatsku državu, sramota za hrvatski narod. Ali HDZ se neće povući zbog srama, jer oni nemaju srama, kako bi rekao pokojni Vlado Gotovac.
U moralnoj, materijalnoj i socijalnoj bijedi mi se tobože borimo ući u EU i neki dan se naših dvanaest veličanstvenih pojavilo u Bruxellesu kako bi zastupali interese hrvatskog naroda i prije pristupa u Uniju. Svi se prave da su oduševljeni; od europskih licemjera do našega cirkusanta Bore Grubišića. Sve mi se čini da je on mislio da nije u Europi, već na Saboru u Guči. Dok hrvatskim ulicama u četveroredu nastupa armija od 21% nezaposlenih radno sposobnih, poslodavci deset mjeseci ne plaćaju zaposlene radnike, a doprinose državi već godinama. Sindikat ne talasa i to prati kao da su radnici svinjske polovice.
Petnaest godina mi se guramo u neke europske i svjetske asocijacije koje nas ne žele jer su nas pročitali. Mi nismo sazrijeli za Europu, mi smo teritorijalno i po mentalitetu na granici Balkana, ali nam direktno to ne žele reći, nego traže dlaku u jajetu; te ukidanje ZERP-a, isporuka Gotovine, reforme razmišljanja, ostavka premijera, uništenje brodogradilišta pa je dobro došla misao desetljeća: DOK NAM JE PREDSJEDNIK BIO BRAVAR, SVA SU NAM VRATA BILA OTVORENA!
A da nismo pogazili sve moralne kriterije, da u domovini radimo kao što radimo u svijetu, da poštujemo zakone, a ne donosimo nove bezrazložne, i da po postojećim zakonima naplaćujemo porez živjeli bismo u blagostanju. Europa bi nas zvala. Ne bi se trebali gurati u nju - spuštenih gaća.
Tko to još ima Jadransko i Panonsko more, brdsko-planinske predjele, Plitvice, Kumrovec i Veliko Trgovišće? A tek Remetinec!

nedjelja, 15.04.2012.

DEFETISTI PODRIVAJU NADU SRETNOGA NARODA

Taman kada se hrvatsko društvo svrstalo na visoko peto mjesto po sretnosti stanovništva prema nekim svetskim anketama, defetisti Hrvatsku vraćaju natrag. Po jednoj od anketa Hrvatski živalj po osjećaju opće sreće nalazi se odmah iza skandinavskih zemalja, svakako ispred Srbije i Bosne i Hercegovine, pa i Grčke, dok pred desetak dana naš ekonomski analitičar Ivo Jakovljević nije napisao da se Hrvatska neće izvući iz krize narednih desetak godina! Pa je li on normalan, a potpredsjednik Vlade, onaj Čačić, čini mi se, kazuje da ako ekonomska krivulja od srpnja mjeseca ove godine ne poprimi uzlaznu putanju, ova je Vlada promašila „ceo fudbal“!?
Na tragu Ive Jakovljevića našao se i bivši ministar prometa koji je rekao da će trebati otpustiti 5.000 radnika u HŽ-u, jer ih je upravo toliko viška, ali izgleda i ministar Bauk koji predviđa za godinu dana razriješiti radnog odnosa 10.000 ljudi iz državne uprave, ili javnog sektora, tko će ga znati. Naravno da su ih nagazili; jedan je morao dati ostavku, a ni drugomu se ne pišu bajke. Prozvani su defetistima, jer je još uvijek uvjerenje da narod mora biti u zabludi. Njima nikako ne reći istinu, ako ju Vlada i zna. Jer nije imala vremena snimiti stanje u zadnje četiri godine kada je ležala čekajući izbore i preuzimanje vlasti. Sve se znalo već izdaleka, kao što se i sada zna da će tu vlast izgubiti na sljedećim izborima zbog izgubljenosti u vremenu i prostoru. Ukoliko narodu u međuvremenu ne vrate dostojanstvo. Da ga uvažavaju i govore mu istinu.
Ako bi na trenutak zaboravili Jakovljevića i naše ministre, pa čak i potpredsjednika Vlade, mogli bi utvrditi da bi hrvatski čovjek bio zadovoljan i sretan kada bi svi pljačkaši Hrvatske bili osuđeni oduzimanjem bogatstva kojega su stekli i da se poštivaju zakoni, posebno Zakon o radu, ma kakav on bio. On jamči posao i plaću za odrađeno. On jamči uplatu doprinosa od strane poslodavca. A to je dovoljno za sretan život. Onda bi se i Hrvatskom orila pjesma koja ne bi konkurirala za Euroviziju, ali bi bila melem za dušu kao što je nekada bilo kada smo svi radili.
Voditi sudske postupke ratnim i mirnodopskim profiterima koji su pljuvali u lice svomu narodu duže od dvadeset godina koliko su ih pljačkali, još je jedno poniženje za ovaj napaćeni narod. Jer ako možemo po hitnom postupku donijeti zakon koji odgovara vladajućim strankama, zašto ne bismo mogli donijeti u drugom čitanju i presudu lopovu. Pa neka se on žali i čeka u zatvoru novi postupak. Samo, opljačkano mora odmah vratiti jer je sve drugo uzaludno. Kada svi vrate opljačkano otvorit će se nova radna mjesta, a ne se zatvarati.
No, u ovom vučjem kapitalizmu, kako ga je nedavno netko nazvao, narod nikada neće doživjeti orgazam, osim ako se objesi. Liječnici kažu sa se pri vješenju to obavezno dogodi. Morao sam kupiti sarajevski Dnevni avaz („avaz“ je glas, vijest) u kojemu sam 31. ožujka ove godine pročitao crticu nešega ekonomista Guste Santinija prilikom protesta protiv kapitalizma u Zagrebu, Rijeci i Splitu, s posebnom težinom na Kamensko, Jadrankamen i Dalmacijavino. U toj crtici piše da još nije kasno i predlaže model radničkog dioničarstva! (u prijevodu - samoupravljanje). Nisam primijetio da je Santini ovo izrekao u hrvatskim novinama. Jer i podsjećanje na samoupravljanje je defetizam, zapravo bogohuljenje. Jer bog je Kapital. On je sigurno rekao, ali se nitko nije usudio napisati. Možda je to pokušao Denis Kuljiš, pa je nekidan dobio ozkaz od svoga Europapress Holdinga. Kada se uzme u obzir kako su SAD, Francuska, Njemačka, sanirali one parazite banke onda se lako može zaključiti da se socijalizam ne zatire, on je u latentnom stanju i jednoga dana će ponovno ozeleniti. Kapitalizam sigurno nije budućnost čovječanstva, ukoliko to čovječanstvo još ima neku šansu.
A onih 10.000 državnih službenika (danas su smanjili na 5.000) vjerojatno jesu višak, ali se traže na krivom mjestu. Nema viška u operativi, ako se tako mogu nazvati uredi u ispostavama Gradova. Višak službenika, i to s velikim plaćama, je u raznim nepotrebnim agencijama i ministarstvima. A dok Vlada na svakoj sjednici Sabora donosi i gomila nove zakone operativa i građani ih ne mogu pratiti i svladati u zadanom roku. Koliko zakona službenik mora pročitati i provesti, a koliko raznih nepotrebnih potvrda građanin dostaviti samo za jednu građevnu dozvolu ili provedbu etažiranja zgrade, to graniči sa zdravom pameću. Tu sigurno nema viška službenika, tu ih fali, a jedino stradavaju građani zbog kojih je osnovana i postoji državna uprava.
Vladi je valjda jasno da riba smrdi od glave. Ali ju treba početi čistiti odmah, da se sve to ne razvodni. I usput, jučer sam pročitao super maksimu; od don Grubišića: tvornice radnicima, a netko je dodao: Crkva vjernicima! Zar to nije ljudski?
Svim iskrenim pravoslavnim vjernicima naglašavam: Hristos vaskrse!

nedjelja, 08.04.2012.

NI ISUS NIJE SMIO GOVORITI ISTINU

Kada sam već pomislio da će nova, vlast zvana Kukuriku, uz svesrdnu pomoć predsjednika SNS-a iz Jasenka, krenuti od jedinog olimpijskog centra u hrvatskoj i smijeniti isluženog tramvajca s vodeće funkcije Bjelolasice, desilo se da taj direktor HOC-a smjenjuje ambiciozne mlade ljude sa zatečenog položaja samo zato što razmišljaju svojom glavom.
Kada sam pomislio da će Kukuriku koalicija utkati pojačanu nadu o povjerenju u pravnu državu, politiku i općenito društveni moral, ona je podlegla bahatosti članova Hrvatske narodne stranke koji tvrde da bez njih Hrvatska ne može izići iz krize. Nije se čuditi Čačiću, ali Vesni Pusić svakako. Umjesto energičnog rješavanja problema radnica Kamenskog, radnika Dione, Dine, Jadrankamena, Dalmacijavina i drugih, potpredsjednik vlade tvrdi da s time Vlada nema ništa jer su to privatna poduzeće(!?). Za 21% nezaposlenih hrvatskih građana i još 10-ak posto koji ne primaju plaću Vlada nema brige. To je strašno. Najavljeno smanjenje lokalnih i regionalnih jedinica ostalo je mrtvo slovo na papiru jer bi otpuštanjem službenika još više povećali nezaposlenost.
Novoj vlasti daleko je važnije da li će Marković, Mamić i Srebrić popljuvati svoja ogledala, da li će seljak prije povući traktore, a onda pregovarati, da li ću u birtiji pušiti ili neću (Stari grad ima dozvolu za pušenje, a ima 200 čm, inače je dozvoljeno do 50 čm) te da li će se legalizirati apartmanska naselja po cijeni tvornice namještaja, zgrade za uzgoj stoke ili obiteljske kuće u Ribarićima.
Ali ih ne brine ni to što su mnogi zastupnici otišli u penziju na jedan ili dva dana i nastavili s radom kao da se ništa nije desilo! Ako čovjek ode u penziju mora prekinuti radni odnos, ako ga ide nastaviti mora osnovati novi radni odnos. A zastupnik ne može osnovati novi radni odnos do sljedećih izbora!? Ne može se sada sjetiti jedan Jurlina, recimo, da nakon desetak godina nastavi sa zastupničkim mandatom jer ga onda nije dovršio iz tko zna kojih razloga. Nije mu se dalo spavati u klupi, već doma u trosjedu.
Ni Karlovačka županija nije imuna na takve preobrazbe. Poveo je DC-ovac(?) Željko Lipošćak na HOC-u Bjelolasica, nastavio SDP-ovac Bruno Kurelić, da bi dovršio HDZ-ov župan Ivan Vučić. Potpisao si je raskid radnog odnosa, umirovio se na jedan dan i onda si je napisao rješenje za novi radni odnos da bi dokrajčio svoj mandat župana, a da ga narod nije ponovno izabrao. Pitam ministre za umirovljenike i opću upravu je li to moguće i na temelju kojih zakona?
Da sam se ja mogao umiroviti u starom sistemu na jedan dan i nastavio raditi, danas bih imao mirovinu od 9.800 kn, veću nego neki ogulinski branitelji sa semafora.
Dobro, ako je već državna vlast zaboravila na svoj „Olimp center“ zašto je na njega zaboravila lokalna vlast. HOC je ipak na teritoriju Grada Ogulina. Ako mora naručivati česte izmjene detaljnog plana uređenja HOC-a za sumnjive interese i dvojbenu gospodarsku opravdanost, onda imaju pravo tražiti realizaciju i kontrolu poslovanja te institucije.
A što radi lokalna vlast? Možete slušati prijenose sa sjednica Gradskoga vijeća i zaključiti sami. Ako Hrvatski sabor djeluje kao kokošinjac, onda naše gradsko vijeće ocrtava žabokrečinu. Gradonačelnik i njegova tri zamjenika nemaju saznanja pa ni odgovore na nijedno oporbeno pitanje, a u birtaškim kuloarima čujem da je gradonačelnik na pitanje jednog starijeg građanina zašto ništa ne radi na standardu grada i njegovih građana lakonski odgovorio: Nemam s kim Sve u svemu, u eri ove globalizacije, odnosno imperijalizma bez puške, ulaskom u europske integracije maloj državi kakva je Hrvatska svejedno je koja ju vlast prati. Od Hrvatske nije ostalo ništa, od hrvatstva samo lažno busanje u prsa. Od radnika ostala je sjena, političari i poduzetnici prodane su duše. Predlažem da se opet uključimo u predavanja Davida Ikea koji iz duše i spoznaje govori o propasti svjetskog društva. Kada u Saboru, Vladi ili ministarstvu netko progovori istinu proglašavaju ga defetistom i isključuju iz javnosti.

No, ni Isusu nije bilo lakše. I on je širio istinu pa je stradao.
Stoga istinskim vjernicima katoličke provenijencije želim blagoslovljene uskrsne blagdane!

nedjelja, 01.04.2012.

ŠTO SE SVE MOŽE U OVOJ DRŽAVI

Danas, 1. aprila 2012. godine je u novoj gradskoj vijećnici točno u podne započela izvanredna sjednica Gradskoga vijeća Ogulina. Nije greška, ako ste mislili, što se održava nedjeljom. Već nekoliko puta se sjednice održavaju u poslijepodnevnim satima jer je, kažu vijećnici, teško te sjednice, posebno aktualni sat, pratiti natašte. Dobijete mučninu i grčeve u želucu, a nemate što istresti u nove kanalizacijske kolektore postavljene s kontrapadom.
Na današnjoj sjednici bila je samo jedna točka dnevnog reda: Izvještaj o radu lovačkog društva Srnjak iz Zagorja za proteklu godinu. Izvještaj je podnio predsjednik Drušva. Otvarajući sjednicu predsjednik Gradskoga vijeća obznanio je ugodno iznenađenje da sjednici nazoči i aktualni župan naše županije kao gost – gost urednik, moglo bi se reći. Već na prvi pogled moglo se primijetiti da je župan pomalo iscrpljen, ali i utučen što nema vremena više boraviti u svojoj bazi koja ga je lansirala u višu politiku. Njemu, kao pravom lokalpatriotu, ipak je najljepše u svomu jatu.
Osnovica izvještaja predsjednika lovačkog društva odnosila se na nerazumljive prigovore stanovništva naselja Ribarića i Dujmića na obalama jezera Sabljaci, da se preko zimske sezone vrši izlov divljih pataka na jezeru kojega one napuče u jesen, da bi u proljeće odselile na sjever. Patkama je u genima upisano da su ptice selice samo nisu kao lastavice i rode. Dok rode i lastavice sele u jesen na jug, a vraćaju se u proljeće, dotle patke sele u proljeće, a vraćaju se krajem jeseni. I to sa sjevera! Predsjednik kaže da je to najočitija zamjena teza, a podržali su ga gradonačelnik i župan jer su mislili da on govori o politici. I to samo zamjena teza onih pataka koje su izbjegle lovački genocid.
Međutim, zamjenik gradonačelnika koji je magistrirao iz područja „Pojava pataka na jezeru Sabljaci“ utvrdio je nešto revolucionarno. Naime, on je uspio dokazati da su patke na jezero došle greškom Ribičkog društva koje je umjesto riblje ikre amura i kostolobika ubrizgao u jezero oplođenu ikru divljih pataka iz Litve. Kako te patke ne pasu travu po dnu jezera nego se hrane obalnom biljnom hranom i ribama, to ribičima ne paše. Zato su dogovorili s lovcima da oni, u vrijeme lovostaja na kopnenu divljač, pobiju tu gamad, te štetočine u letu. Zato Lovačko društvo organizira povremeno ubijanje pataka u po' bijela dana na jezerskom akvatoriju bez obzira što Zakon o lovstvu zabranjuje pucanje na udaljenosti manjoj od tristo metara od stambenih i gospodarskih zgrada.
Kako lovci ne nose kopije katastarskih planova za snalaženje u prostoru, već samo pušku i nagon za ubijanje, ne znaju na kojoj su udaljenosti od, ne samo kuće, već i ceste kojom se gibaju školska djeca i ostali smrtnici,to nisu svjesni da prestravljena djeca moraju ići u školu preko livade kako bi izbjegli sačmu. Sačma nažalost pada i po krovovima, žaluzinama i garažama Ribarića i Dujmića, našto se vlasnici neopravdano žale. Zašto neopravdano? Pa evo, u izvještaju predsjednika Srnjaka stoji kako se on čudi nekim ljudima iz Dujmića koji za sveopće pucnjave izlazi iz kuće i prebrojavaju lovce. Tako je taj jedan, kaže, zapazio i samoga župana kako sjedi ispred svoje kuće u lovačkom odijelu sa šeširom na kojemu se vijore dva pera patka kapitalca kojega je uspio skinuti u ranim jutarnjim satima kada su i jedan i drugi još bili sneni. Ako župan može promatrati lovce, i sam ubijati patke (muške), zašto ostatak članova ne bi moglo skidati patke (ženske). A djeca? Nek ne idu u školu taj dan.
Predsjednik lovaca razmišlja da se djeci kupe kacige i pancir košulje, dapače da i županu, gradonačelniku i njegovim zamjenicima kupe pancirke, našto su mu ovi uzvratili da za to nema potrebe jer njihovu kožu ne može probit ni pravi metak, a gdje će sačma?
Na kraju je predsjednik svih zagorskih lovaca iznio zanimljiv prijedlog; da se u jezero baci ikra divljeg praseta, a kako prase ne leti to će gađati nisko i neće pogoditi žaluzine onoga Bugarina u Dujmićima. Taj Bugarin je rekao da će uzvratiti po lovcima sljedeći put. Dobro, nema on pušku jer ju nije ni namjeravao zadužiti, ali kad Bugarin zapuca ne može preživjeti ni kralj Aleksandar.
Prvi se za raspravu prijavio gost urednik župan koji je bio oduševljen izvještajem lovačkog lidera i dao siže svojega puta po Litvi prošloga tjedna. Nakon Polače, Mađarske, Njemačke, Kanade, Amerike i Danske, uputio se u Litvu. Litvu nije izabrao napamet jer ove patke s jezera Sabljaci, koje prežive do proljeća, odlete baš u Litvu na sjever Europe s ugrađenim čipovima koji otkrivaju Litvancima tajnu kako se na Sabljacima organiziraju veslačke regate, a Litvanci patkama ugrađuju povratne tajne čipove kako se u skijaškim centrima na minus 15 stupnjeva blokira skijanje za cijelu sezonu. A županu kao predsjedniku NO HOC-a Bjelolasice,doživjeli ste, ta blokada uspjeva već desetak godina!

<	travanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv