Maksova maksimala

nedjelja, 01.04.2012.

ŠTO SE SVE MOŽE U OVOJ DRŽAVI

Danas, 1. aprila 2012. godine je u novoj gradskoj vijećnici točno u podne započela izvanredna sjednica Gradskoga vijeća Ogulina. Nije greška, ako ste mislili, što se održava nedjeljom. Već nekoliko puta se sjednice održavaju u poslijepodnevnim satima jer je, kažu vijećnici, teško te sjednice, posebno aktualni sat, pratiti natašte. Dobijete mučninu i grčeve u želucu, a nemate što istresti u nove kanalizacijske kolektore postavljene s kontrapadom.
Na današnjoj sjednici bila je samo jedna točka dnevnog reda: Izvještaj o radu lovačkog društva Srnjak iz Zagorja za proteklu godinu. Izvještaj je podnio predsjednik Drušva. Otvarajući sjednicu predsjednik Gradskoga vijeća obznanio je ugodno iznenađenje da sjednici nazoči i aktualni župan naše županije kao gost – gost urednik, moglo bi se reći. Već na prvi pogled moglo se primijetiti da je župan pomalo iscrpljen, ali i utučen što nema vremena više boraviti u svojoj bazi koja ga je lansirala u višu politiku. Njemu, kao pravom lokalpatriotu, ipak je najljepše u svomu jatu.
Osnovica izvještaja predsjednika lovačkog društva odnosila se na nerazumljive prigovore stanovništva naselja Ribarića i Dujmića na obalama jezera Sabljaci, da se preko zimske sezone vrši izlov divljih pataka na jezeru kojega one napuče u jesen, da bi u proljeće odselile na sjever. Patkama je u genima upisano da su ptice selice samo nisu kao lastavice i rode. Dok rode i lastavice sele u jesen na jug, a vraćaju se u proljeće, dotle patke sele u proljeće, a vraćaju se krajem jeseni. I to sa sjevera! Predsjednik kaže da je to najočitija zamjena teza, a podržali su ga gradonačelnik i župan jer su mislili da on govori o politici. I to samo zamjena teza onih pataka koje su izbjegle lovački genocid.
Međutim, zamjenik gradonačelnika koji je magistrirao iz područja „Pojava pataka na jezeru Sabljaci“ utvrdio je nešto revolucionarno. Naime, on je uspio dokazati da su patke na jezero došle greškom Ribičkog društva koje je umjesto riblje ikre amura i kostolobika ubrizgao u jezero oplođenu ikru divljih pataka iz Litve. Kako te patke ne pasu travu po dnu jezera nego se hrane obalnom biljnom hranom i ribama, to ribičima ne paše. Zato su dogovorili s lovcima da oni, u vrijeme lovostaja na kopnenu divljač, pobiju tu gamad, te štetočine u letu. Zato Lovačko društvo organizira povremeno ubijanje pataka u po' bijela dana na jezerskom akvatoriju bez obzira što Zakon o lovstvu zabranjuje pucanje na udaljenosti manjoj od tristo metara od stambenih i gospodarskih zgrada.
Kako lovci ne nose kopije katastarskih planova za snalaženje u prostoru, već samo pušku i nagon za ubijanje, ne znaju na kojoj su udaljenosti od, ne samo kuće, već i ceste kojom se gibaju školska djeca i ostali smrtnici,to nisu svjesni da prestravljena djeca moraju ići u školu preko livade kako bi izbjegli sačmu. Sačma nažalost pada i po krovovima, žaluzinama i garažama Ribarića i Dujmića, našto se vlasnici neopravdano žale. Zašto neopravdano? Pa evo, u izvještaju predsjednika Srnjaka stoji kako se on čudi nekim ljudima iz Dujmića koji za sveopće pucnjave izlazi iz kuće i prebrojavaju lovce. Tako je taj jedan, kaže, zapazio i samoga župana kako sjedi ispred svoje kuće u lovačkom odijelu sa šeširom na kojemu se vijore dva pera patka kapitalca kojega je uspio skinuti u ranim jutarnjim satima kada su i jedan i drugi još bili sneni. Ako župan može promatrati lovce, i sam ubijati patke (muške), zašto ostatak članova ne bi moglo skidati patke (ženske). A djeca? Nek ne idu u školu taj dan.
Predsjednik lovaca razmišlja da se djeci kupe kacige i pancir košulje, dapače da i županu, gradonačelniku i njegovim zamjenicima kupe pancirke, našto su mu ovi uzvratili da za to nema potrebe jer njihovu kožu ne može probit ni pravi metak, a gdje će sačma?
Na kraju je predsjednik svih zagorskih lovaca iznio zanimljiv prijedlog; da se u jezero baci ikra divljeg praseta, a kako prase ne leti to će gađati nisko i neće pogoditi žaluzine onoga Bugarina u Dujmićima. Taj Bugarin je rekao da će uzvratiti po lovcima sljedeći put. Dobro, nema on pušku jer ju nije ni namjeravao zadužiti, ali kad Bugarin zapuca ne može preživjeti ni kralj Aleksandar.
Prvi se za raspravu prijavio gost urednik župan koji je bio oduševljen izvještajem lovačkog lidera i dao siže svojega puta po Litvi prošloga tjedna. Nakon Polače, Mađarske, Njemačke, Kanade, Amerike i Danske, uputio se u Litvu. Litvu nije izabrao napamet jer ove patke s jezera Sabljaci, koje prežive do proljeća, odlete baš u Litvu na sjever Europe s ugrađenim čipovima koji otkrivaju Litvancima tajnu kako se na Sabljacima organiziraju veslačke regate, a Litvanci patkama ugrađuju povratne tajne čipove kako se u skijaškim centrima na minus 15 stupnjeva blokira skijanje za cijelu sezonu. A županu kao predsjedniku NO HOC-a Bjelolasice,doživjeli ste, ta blokada uspjeva već desetak godina!

<	travanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv