Taman kada se hrvatsko društvo svrstalo na visoko peto mjesto po sretnosti stanovništva prema nekim svetskim anketama, defetisti Hrvatsku vraćaju natrag. Po jednoj od anketa Hrvatski živalj po osjećaju opće sreće nalazi se odmah iza skandinavskih zemalja, svakako ispred Srbije i Bosne i Hercegovine, pa i Grčke, dok pred desetak dana naš ekonomski analitičar Ivo Jakovljević nije napisao da se Hrvatska neće izvući iz krize narednih desetak godina! Pa je li on normalan, a potpredsjednik Vlade, onaj Čačić, čini mi se, kazuje da ako ekonomska krivulja od srpnja mjeseca ove godine ne poprimi uzlaznu putanju, ova je Vlada promašila „ceo fudbal“!?
Na tragu Ive Jakovljevića našao se i bivši ministar prometa koji je rekao da će trebati otpustiti 5.000 radnika u HŽ-u, jer ih je upravo toliko viška, ali izgleda i ministar Bauk koji predviđa za godinu dana razriješiti radnog odnosa 10.000 ljudi iz državne uprave, ili javnog sektora, tko će ga znati. Naravno da su ih nagazili; jedan je morao dati ostavku, a ni drugomu se ne pišu bajke. Prozvani su defetistima, jer je još uvijek uvjerenje da narod mora biti u zabludi. Njima nikako ne reći istinu, ako ju Vlada i zna. Jer nije imala vremena snimiti stanje u zadnje četiri godine kada je ležala čekajući izbore i preuzimanje vlasti. Sve se znalo već izdaleka, kao što se i sada zna da će tu vlast izgubiti na sljedećim izborima zbog izgubljenosti u vremenu i prostoru. Ukoliko narodu u međuvremenu ne vrate dostojanstvo. Da ga uvažavaju i govore mu istinu.
Ako bi na trenutak zaboravili Jakovljevića i naše ministre, pa čak i potpredsjednika Vlade, mogli bi utvrditi da bi hrvatski čovjek bio zadovoljan i sretan kada bi svi pljačkaši Hrvatske bili osuđeni oduzimanjem bogatstva kojega su stekli i da se poštivaju zakoni, posebno Zakon o radu, ma kakav on bio. On jamči posao i plaću za odrađeno. On jamči uplatu doprinosa od strane poslodavca. A to je dovoljno za sretan život. Onda bi se i Hrvatskom orila pjesma koja ne bi konkurirala za Euroviziju, ali bi bila melem za dušu kao što je nekada bilo kada smo svi radili.
Voditi sudske postupke ratnim i mirnodopskim profiterima koji su pljuvali u lice svomu narodu duže od dvadeset godina koliko su ih pljačkali, još je jedno poniženje za ovaj napaćeni narod. Jer ako možemo po hitnom postupku donijeti zakon koji odgovara vladajućim strankama, zašto ne bismo mogli donijeti u drugom čitanju i presudu lopovu. Pa neka se on žali i čeka u zatvoru novi postupak. Samo, opljačkano mora odmah vratiti jer je sve drugo uzaludno. Kada svi vrate opljačkano otvorit će se nova radna mjesta, a ne se zatvarati.
No, u ovom vučjem kapitalizmu, kako ga je nedavno netko nazvao, narod nikada neće doživjeti orgazam, osim ako se objesi. Liječnici kažu sa se pri vješenju to obavezno dogodi. Morao sam kupiti sarajevski Dnevni avaz („avaz“ je glas, vijest) u kojemu sam 31. ožujka ove godine pročitao crticu nešega ekonomista Guste Santinija prilikom protesta protiv kapitalizma u Zagrebu, Rijeci i Splitu, s posebnom težinom na Kamensko, Jadrankamen i Dalmacijavino. U toj crtici piše da još nije kasno i predlaže model radničkog dioničarstva! (u prijevodu - samoupravljanje). Nisam primijetio da je Santini ovo izrekao u hrvatskim novinama. Jer i podsjećanje na samoupravljanje je defetizam, zapravo bogohuljenje. Jer bog je Kapital. On je sigurno rekao, ali se nitko nije usudio napisati. Možda je to pokušao Denis Kuljiš, pa je nekidan dobio ozkaz od svoga Europapress Holdinga. Kada se uzme u obzir kako su SAD, Francuska, Njemačka, sanirali one parazite banke onda se lako može zaključiti da se socijalizam ne zatire, on je u latentnom stanju i jednoga dana će ponovno ozeleniti. Kapitalizam sigurno nije budućnost čovječanstva, ukoliko to čovječanstvo još ima neku šansu.
A onih 10.000 državnih službenika (danas su smanjili na 5.000) vjerojatno jesu višak, ali se traže na krivom mjestu. Nema viška u operativi, ako se tako mogu nazvati uredi u ispostavama Gradova. Višak službenika, i to s velikim plaćama, je u raznim nepotrebnim agencijama i ministarstvima. A dok Vlada na svakoj sjednici Sabora donosi i gomila nove zakone operativa i građani ih ne mogu pratiti i svladati u zadanom roku. Koliko zakona službenik mora pročitati i provesti, a koliko raznih nepotrebnih potvrda građanin dostaviti samo za jednu građevnu dozvolu ili provedbu etažiranja zgrade, to graniči sa zdravom pameću. Tu sigurno nema viška službenika, tu ih fali, a jedino stradavaju građani zbog kojih je osnovana i postoji državna uprava.
Vladi je valjda jasno da riba smrdi od glave. Ali ju treba početi čistiti odmah, da se sve to ne razvodni. I usput, jučer sam pročitao super maksimu; od don Grubišića: tvornice radnicima, a netko je dodao: Crkva vjernicima! Zar to nije ljudski?
Svim iskrenim pravoslavnim vjernicima naglašavam: Hristos vaskrse!
Post je objavljen 15.04.2012. u 05:59 sati.