Poznajem jednu mladu damu, dvadesetak godinu ima, zgodna je, skladna, komunikativna, inteligentna, ne zazire od javnih nastupa na radiju, televiziji, uživo na estradi, pobožna je, radi za katoličku mladež, služi se engleskim jezikom, informatički je obrazovana, sudjeluje u svim humanitarnim akcijama . Završila je srednju školu, nisu joj dozvolili da upiše struku o kojoj je sanjala i pripremala se godinama. Čak se upisala i u HDZ-ovu mladež, zlu ne trebalo, no, uzalud. Ostala je bez akademije svojih snova. Nema stalnog zaposlenja, ali radi povremeno na crno i sivo, povremeno na bijelo, da si ponosno može popraviti džeparac za potrebe svoje mladosti, da nije na teret roditelja koji s mukom spajaju kraj s krajem. Ovaj je post posvećen toj lijepoj mladoj dami.
Mnogi su nesretni što se ne mogu nakon srednje škole upisati na fakultet koji ih privlači, mnoge zbunjuje da tako mladi doživljavaju napravdu jer su djeca roditelja bez „pedigrea“, roditelja bez novaca, a to znači i pomalo odbačeni iz kapitalističkog društva. Mnogi takvi nađu utjehu u vjeri i Crkvi koja ih neće odbaciti jer se s njima dade i manipulirati. Vjera je uvijek bila utjeha potrebitih, ona pruža nadu da će se nešto promijeniti na bolje, vjera zbližava ljude, ali samo iste konfesije.
Suosjećam s tom mladeži jer ja u njihovim godinama nisam imao takvih problema, mada ni moji roditelji nisu imali naročiti „pedigre“, ali me je nedavni susret s tom mladom djevojkom donekle utukao. Zamolila me, putem interneta i telefona, da joj pomognem oko nekih kontakata s određenim poslodavcem koji traži privremenog suradnika, ali jednim dosta bahatim i nekorektnim stilom. U dobroj namjeri upozorio sam ju da se u traženju posla mora ponašati ozbiljnije nego na estradi, što je prouzročilo bezrazložnu povredu njene taštine. Mladi očito misle da su s dvadeset godina, pod utjecajem Facebooka, Twittera i novohrvatskoga jezika kojega je izmislio Franjo Tuđman i njegovi trabanti, pokupili sve znanje koje im je potrebno za život.
Ta mlada dama bila je toliko uvrijeđena da mi je umjesto zahvale e-poštom napisala jedan „dopis“ koji je trebao biti dokaz pismenosti i korespondentnosti, ali pun grešaka, a na kraju me prijeteći zamolila da u svom haustoru uklonim obavijest s oglasne ploče da će se sastanak stanara održati 2. maja ove godine, jer da treba pisati svibanj, ili barem engleski; May!!!???
A nije primijetila da na pročelju njene kuće stoji „grafit“ „U“, a na susjednom pročelju „PSINE PREKO DRINE“. I to još od 1991. godine! I sve je to u „katoličkom duhu“ kojega i ogulinska vlast podržava iako je upozoravana na te grafite svih dvadeset godina. Mladima želim poručiti da je maj peti mjesec kalendarske godine, koji odgovara i terminu svibanj, jer je i maj i svibanj u fundusu hrvatskoga rječnika isto kao i hiljada i sprat, recimo. Sve to piše u svakom rječniku hrvatskoga jezika. Samo ga treba listati.
Mladi bi morali, pored upornog slušanja klera da je katoličanstvo i purizam hrvatskog jezika sinonim hrvatstva, dati oduška svom mentalnom sklopu pa čitanjem i razmišljanjem doći sami do zaključka kojim smjerom nastaviti život.
Na mladima svijet ostaje! Njihova taština na bilo kojim prostorima neće donijeti mnogo dobroga. Po mom skromnom mišljenju taština je - veliki ponos bez pokrića. Svaki čovjek, mlad ili star mora imati ponos i držati do svoga dostojanstva. Taština ne dopušta čovjeku da čuje išta što bi bilo protiv njegova ega. E tu je dobar dio naših mladih. Imaju krasne predispozicije, pametni su, inteligentni, ali raspušteni. Umislili su da su pametniji od svojih roditelja, od starijih susjeda, od profesora. Zašto uopće idu u školu i faks kada se znaju organizirati preko interneta, dopisivati i isticati svoje fizičke i umne maksimale. I zato im ne smijete reći da znaju biti nepristojni, odbojni i bezobrazni prema starijima, prema osobama drugog svjetonazora.
Religija nije jedino mjerilo življenja. Nemojte ostati vječiti kreacionisti. Kreacionizam i purizam jezika, a s njim u vezi i nacionalizam, neće nam pomoći. Dogma i nacionalizam ako se prihvate kako nam se servira dovodi do uništenja društva. Ako mladi, kako mi je napisala ova mlada dama, misle da je „hrvatski narod“ satkan samo od Hrvata, onda tu nema sreće. Hrvatski narod predstavlja svaka jedinka kojoj je Hrvatska domovina, bez obzira da li je u njoj rođena ili ju je nastanila naknadno i bez obzira na nacionalnost, vjeru i pripadnost političkoj stranci. Ako tako ne razmišljaju mladi, i stari naravno, nema sreće u molitvi, niti prihvatljivog životnog standarda. Dovode u pitanje integritet i identitet i svojih roditelja, ako rođenjem nisu uklopljeni u korpus „hrvatskog naroda“!
Crkvena dogma i čistoća jezika, ili purizam, je veliko zlo za narod ako se bori za takav status jezika. Zato mladima preporučam da pored Biblije i samo četiri „službena“ evanđelja pročitaju i djelo Snježane Kordić „Jezik i nacionalizam“, da pročitaju knjigu „Fatima, da ili ne?“ od Yvesa Ivonidesa. Svakako im preporučam i bilo koje djelo triju najvećih intelektualaca današnjice; Umberta Eca, Naoma Chomskog i Richarda Dawkinsa. Uostalom, čitajte sve i mislite svojom glavom!
Post je objavljen 13.05.2012. u 05:59 sati.