Maksova maksimala

nedjelja, 29.05.2011.

NASLJEĐE POGREŠNE KRVNE GRUPE

Upućujem da se osvrt na pitanje autora bloga „Ogulinske uske staze“ o reklamiranju Print Studija iz Zagreba u vitrini nedavno postavljenoj na mjestu gdje je nekada bila rodna kuća Ivane Brlić Mažuranić pročita ovdje u današnjem postu. Bilo je to zamišljeno nešto drugačije, ali podajući se trendu ovoga društva da se sa sigurnošću ne može očekivati da će neka odluka Vlade, bilo kojega ministarstva ili predsjednika Sabora biti sutra na snazi, i ovaj autor promijenio je svoju odluku.
Autorica obilježavanja lika i djela Ivane Brlić Mažuranić, inicijatorica, kako se dade pročitati na službenim stranicama Grada Ogulina, još jedna zaljubljenica u slavnu spisateljicu, hrvatskog Andersona, što bi rekao gradonačelnik njenog rodnog grada, je Ljiljana Ivković, samozatajna sugrađanka Ogulina. Njih dvije imaju zajedničkih niti; obje su rođene u Ogulinu i obje jednakim žarom vole djecu. Ivana je za djecu pisala svoje bajke, a Ljiljana živi za djecu u dječjim vrtićima u kojima im priča, pjeva, crta, sve te bajkovite bajke svoje sugrađanke.
Iz „prve ruke“ prenosim genezu slike rodne kuće Ivane Brlić Mažuranić, koja se od 5. svibnja ove godine nalazi u vitrini smještenoj na jugoistočnom pročelju poslovne zgrade Uprave šuma u Ogulinu, na mjestu gdje je nekada stajala Ivanina rodna kuća. Kuću je nacrtao Viktor Ružić, djed Matilde Ružić koja je, pak, praunuka Ivane Brlić Mažuranić! Matilda Ružić toga 5. svibnja 2011. uveličala je postavljanje te slike, kao uspomene na Ivanu.
Ljiljana Ivković bila je i autorica manifestacije Proljeće u Ivaninom vrtu 2007. godine. Slučajno ili namjerno Darinka Stojić, umirovljena učiteljica, za tu prigodu dala je Ljiljani sliku Ivanine rodne kuće, a Ljiljana je zamolila „Print Studio“ iz Zagreba da joj sliku povećaju na današnju veličinu. Print Studio je tu sliku povećao bez naknade zahvaljujući „lijepim očima“ Ljiljane i veličini ličnosti spisateljice.
Unuka Viktora Ružića, a praunuka Ivane Brlić Mažuranić, Matilda Ružić, nositeljica je autorskog prava na sliku svoga djeda, ali je poznanstvo s Ljiljanom Ivković urodilo dogovorom; Ljiljana poklanja sliku koju je bez naknade uvećao Print Studio, a Matilda se odriče naknade za autorsko pravo na sliku, sve za korist Grada Ogulina, pokrovitelja postavljanja obilježja Ivanine rodne kuće na pročelje današnje zgrade. Grad Ogulin, kao pokrovitelj, uz suglasnost Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, dobavio je i organizirao montažu vitrine, a matična OŠ Ivane Brlić Mažuranić umjesto ofucanog umjetnog cvijeća u neposrednoj blizini vitrine iznad već davno položene spomen ploče položila je svježe cvijeće koje danas izgleda kao totalno mrtva priroda. Na ploči od crnoga kamena piše: OVDJE JE DO 1952. GODINE BILA KUĆA U KOJOJ JE ROĐENA 18. TRAVNJA 1874. GODINE IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ, HRVATSKA KNJIŽEVNICA. A iznad te ploče ne piše da bi se umjetno ili osušeno cvijeće već jednom moralo ukloniti i da nagrđuje slavno ime naše spisateljice.
Tako danas pored onih i suviše transparentnih likova od „pleksiglasa“ koji nose kvalitetne prigodne tekstove u vezi Ivane postavljenih na mjestima koja odaju događanja njenog bajkovitog stvaranja, imamo i centralnu točku sjećanja na velikanku literature za djecu. Ta centralna točka zasjenila je sva kulturna obilježja u Ogulinu; počev od Pučkog otvorenog učilišta koji će se graditi k'o Skadar na Bojani, preko onoga tuljana ispred, do Trga hrvatskih rodoljuba.
Turistička zajednica, ni kriva ni dužna, dobila je tako reprezentativni izložak u svomu gradu i vjerojatno zajedno s vlasti i građanima Ogulina duboko zahvaliti autorici Ljiljani Ivković, koju će nagraditi eventualno jednim pljeskom.
Ljiljana Ivković prisutna je u društvu duhom i tijelom i organizirala puno humanitarnih i kulturnjačkih događanja, napisala neke brošure za djecu i „Našu djecu“, istupala na radiju i televiziji bez ikakve naknade. To graniči s, ooovaaj, naporima predsjednika Izvršnog odbora HOC-a, koji također, ooovaaj, volontira stvarajući profitabilno trgovačko društvo HOC Bjelolasicu i njegovu uzornu ustanovu istoga imena. No, on je dobio nagradu za životno djelo (beživotno kako kaže Iluminator) začinjeno vatrometom. A i podobna osoba Pero Zvijezda, jer je s najmanje napora, a ogromnim rezultatima zadužio skijaški i teniski sport s unapređenjem trgovine i prometa nekretninama. Paraziti za sve sisteme i sustave uvijek su nagrađeni za svoje stavove i podršku vlasti, ako već nemaju rezultata.
A Ljiljana Ivković nije zaslužila ni epitet osobe grada jer; neki ne znaju što to ona radi, neki nemaju kriterija, a sama Ljiljana ima nasljeđe krvne grupe koja odudara od sredine u kojoj stvara.

nedjelja, 22.05.2011.

NEKA PRVI BACI KAMEN ONAJ KOJI ....

Siguran sam da je Europska banka za obnovu i razvoj kompetentna snimiti stanje u europskim državama i predvidjeti koliki će biti rast bruto domaćeg proizvoda u pojedinim državama bez obzira da li su, ili nisu, članice Europske unije. Neki svjetski političari, ekonomisti i filozofi ne predviđaju neku svjetlu perspektivu toj asocijaciji, ali je ona za stanovništvo Republike Hrvatske spas od kataklizme, ako ona ne uslijedi danas 22. svibnja 2011. kako je predvidio Nostradamus i ovaj njegov slijednik koji je predvidio potres u Rimu pred nekoliko dana.
Očito se kataklizma u vidu općega potopa predviđa najprije u Hrvatskoj jer je naš Noa sa svojom arkom već otplovio u Salzburg. Zaokupljeni gradnjom malo veće arke ostatak elite HDZ-a zaboravio je na svoj narod i ponuđeno mu blagostanje još od godine 1991. Blagostanje je svedeno na najnižu gospodarstvenu razinu u zadnjih 20 godina, razinu koja je niža i od onoga mračnog vremena prije 91. godine.
Europska banka za obnovu i razvoj očito nije pitala našu premijerku kakvo predviđanje porasta BDP-a treba izbaciti u medije pa su ovi samovoljno ispisali podatak da će on, tj. BDP, u ovoj godini biti 1,4 za razliku od 2,0 kakav je nedavno bio u opticaju. Naravno da će on po našoj premijerki biti nekih 5-6 posto, jer tako je govorio i Tuđman, onaj Otac Domovine koji se ponovno na mala vrata vraća u hrvatske domove preko retorike HDZ-ovskih političkih antitalenata.
Tako ste nedavno, 14. svibnja 2011. godine mogli nazočiti otkrivanju biste Franje Tuđmana u Gospiću, negdje blizu katedrale, na kojemu ukazanju je Darko Milinović, potpredsjednik Vlade RH, braneći lik i djelo Oca Domovine od neodgovornih objeda izbacio maksimu koje se, kao Ličanin, ne bi posramio ni sam Marijan Matijević na kojega se po snazi ubacio naš ministar zdravstva. Kako je i sam naglasio, poslužio se Isusovim riječima; „Neka se na Franju Tuđmana prvi baci kamenom onaj koji je bez grijeha“! I Darko Milinović se smatra političarom, vjerojatno ponosan kao i naš župan kada je to izrekao nedavno na Radio Ogulinu, ali bi Milinović morao imati na umu da je to Isus rekao kada su htjeli kamenovati jednu prostitutku. Vjerujem da to Milinović zna, ali se nadam da je te Isusove riječi namjerno upotrijebio. U tom slučaju mnogo mu toga opraštam, osim funkcije ministra. Za ministranta bi odgovarao.
Kada sam spomenuo da je naš župan s ponosom rekao da je on političar i ubrzo iza toga naglasio da opozicija napada poziciju i da je potrebito s Balkana pobjeći u Europu, i to sve u kampanji za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, koju je kampanju u Ogulinu vodio on i dožupan, uhvati me izvjesna mučnina. Već je čak i ROG uložio skrivenoga truda i angažirao za učenje hrvatskoga jezika, ni manje, ni više, do Nives Opačić koja nas petkom i subotom preko Radio Ogulina uporno uči da potrebit znači siromašan, sirot, koji ima potrebu za nečim, a da nekom ustanovom, posebno državom, rukovodi vlast, a ne pozicija, a opozicija kontrolira vlast. I to je to; vlast i opozicja (ili oporba). To se uči u političkim školama nižega i višega ranga i nakon uspješno položenih ispita dobiva se diploma. A ona se može i kupiti.
Nakon dugog vremena dočekao sam predsjednika SDP-a Zorana Milanovića da kaže nešto na razini svoje inteligencije i načitanosti, kao što je u petak rekao za Polančecov istup kako glavni ravnatelj policije nagovara HDZ-ovce da šalju anonimne kaznene prijave na račun članova SDP-a kako bi se malo uravnotežio odnos prijava HDZ-ovih i SDP-ovih članova. Neka to budu za prvu ruku Linić i Čačić koji ionako imaju „putra na glavi“, a onda ćemo dalje. Na to je Milanović savjetovao HDZ da preduzmu sve korake i podastru argumente kojima će sprati ljagu sa svog imena i omogućiti ulazak Hrvatske u EU! Njima to neće biti teško dokazati, gotovo sa sigurnošću obrazlaže opozicionar, dok je Šeks na glas bulaznio da je Milanović ljubomoran što je Jadranka Kosor završila pregovore s Europskom komisijom za ulazak u Europsku uniju. Bulazni, ne samo on, već i šefica mu Jaca, kao da je to gotova stvar, i čeka se još samo ponedjeljak kada će to biti obznanjeno! Naša je vlast stvarno u poziciji ali - sloma.
Kada sam već kod Milanovića ne mogu odoljeti da ne spomenem jedan njegov gaf prije ove maksime, ne zato što je šutio, već što je rekao. Na godišnjoj konvenciji Županijskog SDP-a u Karlovcu, u četvrtak 19. svibnja, pozdravljajući se na odlasku svima je rekao: bog (!?). Da li mu je to trebalo, nisam siguran. To je pozdrav za privatne prilike i to za one vjernike po svjetonazoru, ili makar agnostike.

nedjelja, 15.05.2011.

TRAŽEĆI SMISAO ŽIVOTA

Ako jednoga dana poželite naći smisao svojega života, onda ga nikako nemojte tražiti čitajući žutu štampu u kojoj piše da Salma Hayek ima seksi grudi, da Angelina Joly ima senzualne usne, kako Sheron Ston ima najljepšu facu, a Jenifer Lopez pomamnu guzicu. I da sve mijenjaju muškarce rjeđe nego gaćice.
Ako jednoga dana poželite naći smisao svojega života, onda ga nikako nemojte tražiti čitajući režimske novine u kojima saznajete da vlast radi za korist naroda, da krvari od napora da svlada poglavlje 23. kako bi Republika Hrvatska ušla u Europsku uniju prije Srbije, Republike Srpske, Albanije i Turske. Ali pročitajte svakako djela Zdravka Tomca o metamorfozi komunista u vjernika većega od pape. Pročitajte i komentare popa Miklenića u Glasu Koncila. Svladajte, molim vas, napore biskupa Bogovića da sve grobove hrvatskih mučenika smjesti na jedno mjesto podno Udbine.
Ako jednoga dana poželite naći smisao svojega života, onda ga nikako nemojte tražiti u moralnim argumentima prekobrojnih branitelja domovine Hrvatske. Nemojte smisao života tražiti u temeljima zločinačke organizacije prema svom narodu, a nešto blaže prema dotepencima. Nemojte tražiti tko je dao premlatiti Milu Dedakovića, Jastreba, tko je naredio da se ubiju Ante Parađik, Blaž Kraljević i Milan Levar? Nije istina da je Ivan Čermak prodavao naftu četnicima u jeku najljućih borbi za oslobođenje Srpske Krajine, niti je istina da je Šušak izjavio Červenku da su hrvatski vojnici za jednokratnu upotrebu, kada ih je slao u Bosnu znajući da će poginuti.
Smisao vašega života nije u pitanju; zašto nije objavljen rat protiv Srbije i JNA devedesetih godina prošloga stoljeća, zašto su izgubljeni topnički dnevnici o granatiranju Knina, a nitko nije tražio takve dnevnike za granatiranje Vukovara, Gospića, Dubrovnika? Zato smo osnovali Haški sud i slali žrtve u njega da se zaobiđu pravi zločinci. Nitko iz Vlade nije branio tri generala, već njihove nalogodavce, nitko nije vodio brigu da se nastanak Hrvatske ne proglasi zločinačkim činom jer se sva energija, vrijeme i pamet trošila na pljačku srpskog i hrvatskog naroda. Tko jebe i državu i narod. Važno je obogatiti se.
Mislio sam da bih smisao života mogao potražiti uz pomoć emisije na 1. programu Hrvatskoga radija „Duhovna misao“ jer je u toj emisiji u subotu 9. travnja 2011. godine tu misao iznosio adventistički svećenik i nagovijestio sudnji dan!? Evanđelje po Luki kazuje za Isusa: I doći će potresi i čut će se huk vode prije nego Isus se vrati. Ali nemojte nasjesti vražjem poslu da nas ne prevari. A evanđelje je radostan događaj i nestat će patnji. Preselit ćemo u Kraljevstvo nebesko. Evanđelju po Luki idu u prilog potresi i poplave u Novom Zelandu, Indoneziji, Japanu, Australiji. I tzunamiji su tu, pa nuklearni reaktori. I sad - prepustimo se volji božjoj, uživajmo u postignutom i čekajmo Isusa i Kraljevstvo.
Ali, ako se prepustimo volji božjoj, onda nismo ispunili svoju misiju na zemlji. A ona je sve drugo, no prepuštanje. Živjeti moramo aktivno. Ako je vjerovati Gospi od Fatime onda oni kojima se ukazala, i koji u to vjeruju, moraju podnositi žrtve i uništiti si mladi život, kako bi griješnicima bilo oprošteno (?!) Zato je Crkva to ukazanje prepoznala kao istinito. Međutim, kada se jedna druga Gospa, Gospa od Međugorja, ukazala Hercegovcima i uputila ih da od njena čina učine biznis, Crkva to ukazanje ne smatra vjerodostojnim. Jer katolička Crkva naučava da je biznis i sve druge čari života grijeh, da čovjek mora patiti ovozemaljski, kako bi mogao uživati u Kraljevstvu nebeskom.
Ali, ako si možete naći jednoga, dva, ili više prijatelja, otići na Sebljevo, Malo ili Veliko polje, na Klek, Bijele ili Samarske stijene, ubaciti ispod peke, pile, patku, komad teletine ili svinjetine, mladoga krumpira, pa to sve garnirati sa šalama, ugodnom glazbom i šetnjom prirodom, onda vam se čini da ste konačno našli taj sretni smisao života. Nemojte sa sobom ponijeti prenosno računalo da vam ne pošalju poruku kako trebate platiti razliku za potrošnju struje i vode, nemojte ponesti prenosni televizor kako vas Jaca ne bi osvojila svojim ciničnim osmjehom, Šeks locirao i transferirao, a Hebrang dokazao svoje i hadezeovo poštenje.
Dovoljno je samo da smognete novaca za svoju porciju, da se dovezete na pristojno odredište (ili se prošvercate do njega), da ostavite mobitel kod kuće ili u uredu i da se prepustite prirodi.
Morate imati sluha za cvrkut ptičica i cvrčaka, za žubor potoka, šuštanje lišća na povjetarcu ili vjetru, blejanje ovaca i lavež pasa. Naravno da morate imati smisla za miris trave i sijena, divljeg luka i češnjaka, za spektar opuštajućih boja koje nudi priroda, a dovoljno svijesti da je užitak ono što se očekuje od jedinke i društva. Po svetom Augustinu ili Friedrichu Nitzscheu - svejedno.

nedjelja, 08.05.2011.

BJELOLASICA JE SVRŠENA STVAR!?

Ako je 8. mart, međunarodni dan žena, komunistička tvorevina čija je tradicija započela borbom za ženska prava; od Clare Zetkin i Rose Luxsemburg do današnjih dana, 1. maj, međunarodni praznik rada, nije izmislio ni Marx, ni Engels, ni Lenjin, ni Tito, već evanđelist Matej (to bi moglo imati veze s mukom po Mati, kako kažu ovi s Ribarćov) ukazujući na sv. Josipa koji je predanim radom uzdržavao i Mariju i Isusa, a rad uzdigao na pijedestal najplemenitije čovjekove vještine (poslije korupcije). Rad je evolucijom i stvorio čovjeka, uzvišeno je dokazao Charles Darwin. No vjera i njen antipod evolucija, dozvoljavali su da svi ljudi učestvuju u radu od kojega mogu živjeti i razvijati se, jer se sve to događalo prije 21. stoljeća. Ovo stoljeće bit će upisano po ustavnom pravu na rad, ali ne i na život od rada. Tu, već, većina radnika s kolektivnim ugovorima u Hrvatskoj nailazi na srednji prst bivšeg premijera i sadašnje premijerke.
Dakle; daleko prije nego su pape Leon XII i Pio XII odredili da zaštitnik rada bude upravo sveti Josip Radnik, a da dan koji će biti posvećen radu bude 1. maj! Slijedom evanđelja i papinih odredaba od 1889. godine 1. maj (svibanj) je postao međunarodni praznik rada i radnika u spomen na radničke demonstracije u Chicagu tri godine ranije. Naknadno je taj dan, običnom ljudskom perverzijom, označen kao anarhistički, socijalistički, a danas i komunistički pojam, suprotan kapitalističkom poimanju ljudskog blagostanja.
Zato današnji vlastodršci u Hrvatskoj omalovažavaju taj praznik, kao i samoga radnika uostalom, i zatiru mu značaj nepoznavajući povijest. Nažalost, za njima su krenule i kreature današnjega sindikata pa i sam frustrirani narod. Zato se i moglo dogoditi da na skromnoj proslavi 1. maja u Ogulinu, na prekrasnom jezeru Sabljaci, uz podršku HOC-a Bjelolasice (možete si to zamisliti) u njihovom restoranu, ostane nepojedenih porcija graha s kobasicom. Usprkos pedesetak mladih biciklista i dvadesetak čovjekovih oldtimera.
Neka je ovo bio uvod na novi osvrt sa sastanka „direktora“ Bjelolasice upravo u tom restoranu tri dana prije 1. maja kada je onako teatralno s rukom duboko u džepu obavijestio svoje radnike da on nema pojma pod kakvim uvjetima oni nastavljaju svoju traumu.
Jedan vrlo lijepi post na tu temu napisan je u blogu »Ogulinske uske staze« isto na 1. maja i na njemu su komentari puno kvalitetniji nego na ovom blogu. Ovdje su se komentatori osvrtali više na autora no na sadržaj iz neke čudne ljubomore što sam ja uradak predložio za neku vrijednu nagradu ... Ostajem pri tomu i danas s naglaskom da mnogi nisu razlučili da se nagrada preporuča za sadržaj uratka, a ne novinarki. Bitna je to razlika. Jer se vrednuje sadržaj, a ne forma. Novinar stvara formu, a sadržaj samo u komentaru. Ovaj sadržaj stvarali su akteri sastanka i on razotkriva te aktere, a novinarka je zaslužna što je to predvidjela.
Iz sadržaja ovoga izvještaja i površnim slušanjem ili čitanjem s internetskih stranica Radio Ogulina, dade se zaključiti kakvim sustavom vlast provodi svoju politiku. Ja bih se usudio reći da vlast provodi politiku velikih monstruma. Ako za direktora jednog olimpijskog centra na razini države vlast u čijem je vlasništvu olimpijski centar, postavi apsolutno nekompetentnog čovjeka s pedigreom HDZ-ovog mentalnog sklopa, ako se na čelo trgovačkog društva sa sjedištem u Jasenku postavi čovjek koji radno mjesto ima u Zagrebu, a prebivalište u Dubrovniku, ako u operativi taj direktor ima 140 ljudi od krvi i mesa, a ne zna im ni imena ni prezimena, moramo se zapitati da li živimo u normalnom društvu. Da li je i to društvo kompetentno da ima neku kompetentnu vlast.
Iz autentičnog audiozapisa novinarke ROG-a proizlazi da je direktor jednog nacionalnog centra monstrum veći od onih koji ga postaviše, tu je i profil povjerenika 140 radnika HOC-a, radnika kojega u Ustavu RH nema spomenutog niti jednom (!?), kako je provjerio predsjednik laburista Dragutin Lesar. Povjerenik je govorio duže nego direktor, ali je još manje rekao. Ostali radnici, zatečeni neznanjem i prozirnošću svojega direktora, uspjeli su reći samo toliko da smatraju da je Bjelolasica žrtvovana za neke „više ciljeve“ kao što je 1991. godine Vukovar žrtvovan za stvaranje veće i ljepše Hrvatske.
To katastrofalno stanje našega društva, to proklamirano sustavno uništavanje svega dobroga u njemu, doveo je gotovo do savršenstva zatvorenik apsane u Salzburgu, a nastavlja njegova sljednica koja stanuje u stanu kojega je dobila po zakonu, ali po kriterijima Glembajevih.
To je poanta prijedloga za nagradu uratka Radio Ogulina! Ako to niste skužili onda poslušajte zapis sa skupa »Našoj Ivani« u četvrtak 5. svibnja ove godine ispred mjesta gdje je bila rodna kuća Ivane Brlić Mažuranić i izjavu našega gradonačelnika kako je Ivana bila hrvatski Anderson (!?). Ma što to značilo.

nedjelja, 01.05.2011.

EVOLUCIJA JEDE SVOJU DJECU

U četvrtak 28. travnja ove godine iz poslijepodnevnog sna probudila me emisija vijesti na Radio Ogulinu. Naime, otkako me direktorica ROG-a s pravom ispreskakala zbog jedne moje primjedbe o lošem programu lokalnoga radija, a posebno emisije vijesti, ja svakoga dana po dolasku s posla uključim radio i prebacim kazaljku na 96,6 mHz kako mi ne bi u 16 sati promakle vijesti ROG-a. I konačno me je dočekala prava vijest. Slušao sam ju u strahu i sjetio se jednog starijeg gospodina koji je uz neki dobar i nježan film zaspao na kauču, a kada je završio taj film nastavljen je program s japanskom emisijom. Grubost japanskog jezika i stresnost akcija probudilo je našeg gledatelja da je sam za sebe prokomentirao: Ako je evolucijom čovjek postao od majmuna, od čega ili koga su nastali Japanci?
Ta asocijacija dolazila je iz radio-prijamnika kada je novinarka ROG-a zamolila direktora trgovačkog društva HOC Bjelolasica d.o.o. da nakon sastanka s radnicima Bjelolasice u restoranu Sabljaci dâ izjavu što je kao čelni čovjek jedinog olimpijskog centra u Hrvatskoj mogao obećati opožarenim radnicima. Evo njegove izjave: „... ma kad sam nervozan ne govorim dobro, nemojte se ljutiti gospođo, ovo nije lako razgovarati ...“. Na inzistiranje i primjedbu da je i ljudima jednako teško kao i njemu, direktor je nastavio: „... ma je, ali molim Vas, molim Vas!“ Tu izjava direktora za informativni medij završava, a tako završava i sudbina 140 ljudi, radnika Bjelolasice, koji su se ponadali da će nešto konkretno doznati što će biti s njihovim poduzećem i njihovom egzistencijom.
Radnici Bjelolasice već dvadeset godina ne znaju za svoju pravu sudbinu, ali su barem nešto radili, dok im 25. siječnja ove godine nije izgorio restoran i svi sadržaji koji su bili potrebni za kakvo-takvo funkcioniranje. Tada su svi radnici ostali bez posla. Nakon uzvišene izjave karlovačkog župana i predsjednika Nadzornog odbora HOC-a da: »Bjelolasica bi propala i da nije izgorjela«, svima je bilo jasno da je vrag došao po svoje.
A da vrag dolazi po svoje nagovijestilo je ukazanje novoga direktora još pred tri-četiri godine koji je smijenio direktora Paškvalina. Kako je on došao iz Dubrovnika da spasi Olimpijski centar baziran na zimskim sportovima može odgovoriti samo Vlada koja je vlasnica HOC-a, ali neće. Kako je taj čovjek mislio iz Zagreba rukovoditi s Bjelolasicom u Jasenku - zagonetno je. Kako je Grad Ogulin, na čijem se terenu nalazi olimpiski centar, dvadeset godina dozvoljavao da Bjelolasica propada – indikativno je za politiku HDZ-a. Treba Hrvatsku opljačkati, uništiti i rasprodati, da parafraziram kuma Grada Ogulina, Šeksa. Za takvu politiku i takvu Hrvatsku prolijevala se nečija krv.
Da se vratimo na sastanak direktora Bjelolasice s radnicima. Taj je direktor potegao čak iz Zagreba da bi svojim radnicima, s lijevom rukom u džepu u doslovnom smislu (pogledaj fotografije), kazao da se jedan dio radnika može zaposliti u Begovu Razdolju kao dijelu Bjelolasice d.o.o., jedan dio u restoranu Sabljaci, jedan dio u NC Plitvice, a ostatak će dobiti otkaz. Pod kojim uvjetima bi se nastavilo raditi na ove tri lokacije, a pod kakvim uvjetima dobilo otkaz, taj isti direktor nije znao reći!? Ali je naglasio da se radnici do ponedjeljka moraju izjasniti!!! SRETAN VAM PRAZNIK RADA, poručuje direktor i Vlada.
Ako preslušate audio zapis ROG-a, pak, što je sve, i kako, govorio donedavni predsjednik Zbora radnika, ili kako se to već zove, onda ćete moći zaključiti da ni po njegovim nesuvislim mislima ne možete zaključiti tko tu pije, a tko plaća. Tko je žrtva, a tko zločinac.
Potrebno je naglasiti da tom sastanku od egzistencijalne važnosti, osim tehničkog direktora, nije pristipio niti jedan voditelj raznih sektora HOC-a, niti direktor Ustanove HOC Bjelolasica, niti pravna služba koja bi trebala imati posla i pitanja na pretek. Ljudi su ostavljeni na milost i nemilost jednog nazovi direktora koji o ničemu ne zna ništa.
I sada se postavlja ono pitanje iz uvoda; ako je čovjek evoluirao od majmuna, od koga je evoluirao direktor. Moguće je da je preskočio evoluciju, ali je moguće da je i izvanzemaljac. U svakom slučaju; niti on razumije zbog čega je postavljen za direktora, niti njega tko od radnika razumije. U kakofoniji odnosa vlasti s narodom rodio se i odnos ovoga direktora sa svojim radnicima, Bjelolasicom i Gradom Ogulinom. Ovo se može protumačiti kao vrijeđanje čovjeka, ali kako je odgovarao na pitanja naše novinarke, kao je odgovarao svojim radnicma i koliko je upropastio HOC, oštetio Ogulin kao jedinicu lokalne samoupravu, pa i republiku Hrvatsku, nijedna uvreda nije dovoljna za tako neodgovornog čovjeka. Jest da ga je HDZ postavio ciljano, ali je to morao odbiti zbog svoje totalne nekompetencije i mrvice savjesti. Nekompetencija je isuviše blaga riječ. Zaključio bih da i evolucija jede svoju djecu. Zar ne?
Hvala novinarki Radio Ogulina na ovoj vijesti i snimci. Ovaj uradak ja bih predložio za neku vrijednu nagradu. I ovaj puta iskreno! Svakako pregledajte taj uradak na internetskoj stranici Radio Ogulina!

<	svibanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv