Maksova maksimala

nedjelja, 23.01.2011.

DABOGDA IMAO PA NEMAO

Dobio sam telefonski broj Matičnog ureda u Maksimiru i razgovarao s matičarkom koja mi je izdala rodni list na ona dva imena - Gordan Antun. Matičarka je uporna i tvrdi da mi u matičnoj knjizi, i to izvorno iz crkvenih knjiga, stoje ta dva imena, a zašto mi je do sada izdavana isprava na samo jedno ime, uvjerava me da je to netko od mojih tražio prilikom prvoga izvatka iz matice!? Sada sam ja, posredstvom susretljivih i dragih ogulinskih matičarki, poslao zahtjev u Maksimir da mi se upiše dosadašnje ime u izvatku, a oni će pravomoćnim rješenjem to potvrditi! Procedura će trajati najduže mjesec dana, pohvalila se zagrebačka matičarka. I ona je bila jako ljubazna pa me to zbunjuje, jer naša birokracija je jako uplašena i podložna vlasti kao i naši novinari. Čast iznimkama. Usput mi je rekla da ima više slučajeva ovakvih pogrešaka, današnjih ili prijašnjih, svejedno je, i da se one ispravljaju na gore opisani način. Ta procedura inače traje puno duže i oštećenik mora osobno doći u Matični ured, ali sam ja postao iznimka (!?). Matičarka me utješila da ima i gorih stvari od tuđeg identiteta, a nakon što smo se oprostili i pozdravili doista sam ostao zatečen njenom konstatacijom i prvo što mi je palo na um bila je Bjelolasica, Hrvatski olimpijski centar.
Oko HOC-a Bjelolasice identitet je izgubilo mnogo ljudi. Ma ne samo to; i identitet i integritet. Ali, svojom voljom, a ne administrativnom greškom nekoga drugog. HOC Bjelolasica je grijeh struktura i pojedinaca; gradonačelnikâ Ogulina, dožupana, saborskih zastupnika, župana, svi s područja Ogulina, a onda ministara: sporta, financija, kulture, pa sve do premijera ili premijerke. Direktori ustanove HOC Bjelolasica i trgovačkog društva HOC Bjelolasica d.o.o., posebna su priča koju bi pokojni Alfred Hitchcock mogao dotjerati do Oscara.
Pogledajte u jučerašnjem Novom listu kako Partnersko vijeće Karlovačke županije daje podršku prijedlogu razvojne strategije naše županije, u kojem su prijedlogu svoje mjesto našli; sportsko-rekreacijski centar Rastoke, mrijestilište riba na jezeru Šumbar i, zamislite, bazen u Kamanju! S prekrasnim portretima župana Ivana Vučića i Viktora Šegrta, direktora RAK-a (Razvojna agencija Karlovačke županije) u kojima se iščitava optimizam i duboka umnost manekenâ, doima se i komentar župana, u poznatom duhu hrvatskoga jezika, da su to „... najvažniji prioriteti ...“ i „... sjajna baza za lijepu budućnost Županije“!?
Između redaka, u duhu nemuštoga jezika, župan je kazao da je Bjelolasica izvan „važnih“ prioriteta jer o njoj brinu ona dva spomenuta vrhunska direktora i Nadzorni odbor, a koji već godinama krvare za budućnost HOC-a i Grada Ogulina na čijem se teritoriju, očito greškom, našao taj centar.
Primijetili ste, vjerojatno, da i naša premijerka za pronalazak puta do puta izlaska iz krize nudi desetak projekata među kojima nema mosta Pelješac, ali nema ni HOC-a Bjelolasice. Nema nama više premijera Sanadera koji bi to nudio ponovno, pa još jednom, sve dok ima vlasti i korupcije.
A sada kada sam spomenuo našega bivšeg premijera biva mi ga žao. Na njemu se slomila ona židovska; „Dabogda imao pa nemao“. Njega je zadesilo da je imao neograničenu vlast, a sada je ostao bez nje. Utekao je, zapravo, pa je on u vlasti tuđe vlasti. Ta ga tuđa vlast, zamislite, ne pušta iz apsane kako bi se mogao braniti sa slobode jer se boje da će pobjeći u svijet. Kako je dragovoljno pobjegao od izvršne vlasti, boje se ljudi da će pobjeći i od pravosudne. Za ovu židovsku maksimu kada imaš bogatstvo i vlast i odjednom ti to izmakne, kažu da je najveće prokletstvo koje čovjeka, pa makar i lošega, može zadesiti.
Za razliku od Sanadera kojega ne puštaju iz zatvora, neko jutro sam čuo na Radio Rijeci, da su Polančeca pustili iz Remetinca kako ne bi utjecao na svjedoke. U Salzburgu, nažalost, nema više ni jednog Hrvata pa ta opasnost ne postoji!
Druga znamenitorst koju je naša Vlada, s premijerkom na čelu, izvela je slučaj Tihomira Purde. Ostavila ga je u zeničkom zatvoru neka se snalazi kako umije. Svakom laiku je jasno da su ga namjerno ostavili – bez obzira da li je umočen u nešto ili ne. U svakom slučaju trebali su ga prebaciti u naš zatvor i onda dokazivati inkriminaciju koju mu na teret stavlja srpsko pravosuđe. Ovako; svi smo mi Tihomir Purda. Nitko više ne brine za nas., pa ako ništa nisi opljačkao ostaješ na balkanskoj vjetrometini da se bez novaca snalaziš po svijetu i tuđim zatvorima.

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv