Maksova maksimala

nedjelja, 27.02.2011.

ONA BI PROPALA I BEZ POŽARA!!!

Naslov u Novom listu od 23. veljače 2011. srušio je svakog čovjeka koji imalo soli ima u glavi. Naslov je glasio: „Bjelolasica bi propala i da nije bilo požara“!?!? Ma nije to nikakvo čudo. Propala je Jugoturbina, Jugoplastika, Prvomajska. Propao je HT, HŽ, HEP, DIP, Sintal, Ventilator. Čudno je jedino tko je to obznanio. Ovakav naslov u novinama isprovocirao je svojim izjavama nitko drugi do predsjednik Nadzornog odbora HOC-a Bjelolasice! Onaj isti koji je godinama nudio izlaz iz lošeg stanja olimpijskog centra na Bjelolasici, onaj isti koji je lobirao za HOC od Sabora, preko Europe do Amerike!
Osoba koja živi standardom iznad svojih mogućnosti zahvaljujući izbornom tijelu koje ga je biralo i sustavu vrijednosti ovoga društva, nije smio pljunuti u obraz ne samo svojim biračima, već i svima onima koji se bore za svoju egzistenciju i kojima je na srcu ova domovina. No, moralni pomak u glavi može dovesti do katastrofalnog primitivizma koji vrijeđa okolinu, ali i završava slomom onoga koji ga proizvodi.
Ovaj početak je isprovociran naslovom u Novom listu, nakon što sam u novinama upazio sliku jednog dužnosnika Europske unije u koju mi uporno ulazimo već dvadeset godina. Na toj ulaznoj ideji žive sve dosadašnje Vlade Republike Hrvatske, zapravo s njom manipuliraju kao i sa svojim narodom.
Kada sam u novinama ugledao sliku Paula Vandorena, čelnika ureda Europske komisije u Hrvatskoj, nehotice sam pomislio da su ga napravili Vlatko Marković i Zorislav Srebrić, onako na odjavu; jedan po jedan. Vandoren zajedno s ova dva fosila ulijevaju takav optimizam za ulazak Hrvatske u Europu da je šteta maknuti se s Balkana. Ostati na Balkanu vječno bi ostali optimisti da ćemo jednoga dana ući u Europu. Kada bi jednoga dana ušli (ako će ona uopće opstati) bit će nam isto kao i s nezavisnošću i suverenošću. Od stoljeća sedmog to čekamo, a kad smo dočekali – pitamo se što nam je to trebalo.
Ili; jedna maksima kazuje: Ako vidiš roba da spava, nemoj ga buditi, možda sanja o slobodi! A kada dosanja taj san, ne zna što bi pa diže revoluciju. Tako i hrvatski narod; umjesto da uživa u relaksiranju, da sluša svoju premijerku i potpredsjednike Vlade kako se relaksacija temelji na broju automobila kupljenih ove godine u odnosu na lanjsku, oni su počeli glumiti afričke nepredviđene mase pa lupati po vlasti, preskakivati ograde koje su katastarsku česticu, na kojoj je instalirana Vlada, odvojile od svoga naroda. Zašto ti mladi ljudi lutaju po nekakvom Facebooku i stvaraju na ulici smetnje za ulazak u EU, a lijepo žive i bez rada, zašto ti branitelji premijerku krste kao maćehu, a ona im je osigurala respektabilne mirovine, zašto prebrojavaju nezaposlene kako bi mogli glasati, mada kod nas i mrtvi glasaju - i tako redom.
I kada sam pomislio da će mi kraj tjedna izbaciti jedan tračak nade da se u ovom društvu nešto mijenja na bolje, nisam otišao zadovoljan. U subotu se, naime, održala godišnja konvencija osnovne ćelije SDP-a Grada Ogulina, ona je brojčano možda nadmašila prethodne, ali je sadržajno ostala na istoj razini. Starijim članovima ona i nije trebala obećavati nešto, ali mladima nije pružila ništa. Osim stereotipa.
Nijedno društvo ne može očekivati „relaksaciju“ vraćanjem na stare pozicije. Ne može socijalističko društvo napredovati vraćanjem u kapitalizam, ne može se radnički položaj poboljšati na frazeologiji i retorici Kumrovačke škole, niti se izvještaj o prošlogodišnjem radu partije može zaključiti s promašajima stranke na vlasti, ne pružajući garanciju da će smjenom te vlasti ovom društvu krenuti nabolje.
Šteta je što se okupljanje stranačkog tijela, makar se ono zvalo i partija, dešava samo na godišnjoj konvenciji, šteta je da se članovi ne okupljaju barem jednom mjesečno, šteta je da se članstvo ne priprema preuzeti vlast jer ova dosadašnja vlast nije kompetentna. Ona je globalnim sustavom protunarodna, a korupcijskim funkcioniranjem totalno je kriminalizirana.
Nitko ne garantira da će nova vlast napraviti čuda, ali ova vlast mora sići kako bi se dokazalo demokratsko dostignuće da je svaka vlast podložna odstupu.

nedjelja, 20.02.2011.

RELAKSACIJA NA HRVATSKI NAČIN

25. siječnja 2011. godine izgorjela je glavna zgrada Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasice u Jasenku. Bila je to vijest dana, tjedna, mjeseca, godine, za koju je među zadnjima saznao njen direktor Maro Mišić, gospar iz Dubrovnika, na privremenom radu u Zagrebu, zadužen za izbavljanje HOC-a Bjelolasice iz krize dublje od same hrvatske krize. Kao i Republiku Hrvatsku, i HOC je iz krize trebala izvući HDZ-ova Vlada s glavnim financijskim strategom Šukerom. Nažalost ne s Davorom Šukerom, već s Ivanom. Davor je Hrvatsku izveo iz krize još 1998. na svjetskom prvenstvu u Francuskoj, ali Ivan Šuker nikada. Što je Davoru pošlo za nogom, Ivanu nije pošlo ni za rukom. A oba su bila na Bjelolasici.
Dvadeset dana nakon te godpodarske katastrofe koja je svakako veća i od podatka da u Ogulinu ima 1.835 nezaposlenih i da nema nikakvu perspektivu u gospodarskom smislu, osim prekapanja ulica, navratio sam s jednim prijateljem u Vrelo da još jednom vidimo kako Bjelolasica umire.
Prvo što me začudilo bilo je pitanje moga prijatelja kako to da na zgarištu nema nikoga i zašto se ta sramota hrvatske države, kao vlasnika zgarišta, nije raskrčila i pripremila za sanaciju! Pa makar je i od moga prijatelja – previše je. No, shvatio sam, premda je čovjek intelektualac, da u tom našem društvu tinja svijest i savjest da „... još Hrvatska ni propala, dok mi živimo!“ Shvatio sam da još ima ljudi koji su iz Pandorine kutije uzeli ono što je posljednje ostalo u njoj – nadu. Ostala je nada da će ovo nakaradno društvo obnoviti Bjelolasicu!?
Tko će to prvi zagaziti u zgariršte HOC-a? Direktor trgovačkog društva HOC Bjelolasica d.o.o., direktor ustanove HOC Bjelolasica, predsjednik Nadzornog odbora, gradonačelnik Grada Ogulina na čijem je teritoriju HOC, predsjednik Mjesnog odbora ili, pak, predsjednik Srpske narodne stranke u Hrvatskoj, inače domaći čovjek, lokalpatriot, s prebivalištem u Jasenku. Možda će to biti Vlada RH pa umjesto na bazen u Kamanju, sredstva usmjeriti na Bjelolasicu. Jedno je sigurno; to neće biti predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora jer HOO nema ama baš nikakve veze s HOC-om!!!
S ovim smo, dragi moj prijatelju, otvorili Pandorinu kutiju i – nismo ju uspjeli zatvoriti. Iscurila je i nada. Dok je ove vlasti. Ova vlast nije u stanju izbrojiti nezaposlene, ona nije u stanju zaštititi svoje branitelje, nije u stanju obnoviti Vukovar. Ona ne može naplatiti zdravstveni i mirovinski doprinos od vlasnika Kamenskog, niti zaštititi njene radnice koje godinu dana ne primaju plaću, pa kako će onda sanirati HOC Bjelolasicu.
Ali su bili u stanju opljačkati svoj narod još devedesetih godina prošloga stoljeća famoznom pretvorbom, u stanju su pljačkati i dalje, a vrhunac je svega uspostava sustava vrijednosti u kojem je korupcija i podobnost jedini kriterij za opstanak i napredovanje u karijeri.
Pogledajte, molim vas, Vladu Republike Hrvatske i njene ministre. Možete li za ijednoga od njih naći ikakvu riječ o njihovom optimizmu, poštenju i kompetenciji. Možda jedino ministar turizma koji je najmanje obećavao, a izgleda dao najviše. A vladini savjetnici?!
Ako savjest vladajuće stranke čini Hebrang koji sada izjavljuje da je za Purdu kriv predsjednik Josipović, onda ni ta stranka ne može umrijeti od srama, jer - ona nema srama, da parafraziramo Vladu Gotovca. Jedino me čudi da rješenje za toga nesretnog Purdu nije našao Zvonimir Šeparović, kao čuveni viktimolog.
Zato nije nikakvo čudo da premijerka vodi brigu o turističkoj guzici jedne Jelene Glišić, o prodaji preostalog nacionalnog bogatstva voda i šuma, što vodi brigu o svojim broševima i torbicama, dok joj leđa čuvaju Popijač i Milošević. Nije ni čudo što ona na proslavi 90. godišnjice Đure Đakovića u nedostatku ikakve ideje za ponašanje i retoriku izjavi kako je „... evidentno da ljudi žive relaksiranije i da će ove godine sigurno tako nastaviti živjeti ...“
Zato joj se omakne da pokušava naći put do puta izlaska iz krize, zato nam se neprestano smije u brk kao da širi optimizam i, zato je napokon, ponudila ovom narodu izlazak iz nezaposlenosti odlazak u pastire, a mislila je na čobane. Ako premijerka ozbiljno misli zaposliti stotine tisuća pastira, onda je evidentno da nad stokom sitnoga zuba gubi kontrolu.
Sigurno ima u vidu zbivanja na Mediteranu kojem zemljopisno pripadamo.

nedjelja, 13.02.2011.

POČETAK KRAJA ADVENTA U OGULINU

U Ogulinu je u petak i zvanično počeo završetak Adventa. Velika dizalica skidala je rešetkaste nosače s glavne adventne građevine uz crkvu, prekidajući ugođaj koji su te građevine pružale vjernicima i svekolikom pučanstvu. Uklanjanje zdanja koja su ukrašavala grad ne samo posljednja četiri tjedna prije Isusova došašća, nego još dva mjeseca duže. A možda i više. Jer, već popodne istoga dana radovi su obustavljeni.
Ideja o takvom gradskom ukrasu oko najradosnijeg kršćanskog blagdana, Božića, morala je niknuti u nadahnutom ljudskom umu kakvih je Ogulin pun. Ideja je bila prožeta razumijevanjem i odobravanjem prvog čovjeka Grada, s vizijom da se dogodine takvi sadržaji upriliče i u mjestima s pravoslavnim vjernicima. Ako su u Ogulinu na dane došašća u tim barakama koje su asocirale na betlehemsku štalicu, svoje glasove puštali Škoro i Slavonske lole (što je dokaz da je Ogulin nekada pripadao Panonskom moru), a uz samu crkvu Svetog križa pjevali „... otvor' ženo kapiju, man' se očenaša, evo mene i mojih pajdaša ...“, onda ćemo krajem godine u Jasenku i Drežnici moći čuti Riblju čorbu, a možda i Cecu.
Odlaskom našeg dragog Gargamela prema Otočcu, bliže biskupu Bogoviću i njegovu krilniku don Kaćunku, mislili smo da je našoj Župi svanulo jer je novi župnik suprotnost svojega prethodnika. Dokaz da je čovjek blag, dobar i prihvatljiv, ponašanje je djece prema njemu. A našega novog župnika mnoga su djeca objeručke prihvatila i vratila se s veseljem u crkvu. Još neiskvarena djeca imaju posebno čulo u prepoznavanju ljudskosti.
Zato malo čudi, i šteta je, da je župnik nasjeo primitivnoj ideji o takvom obilježju Adventa, jer svi ti biljezi koji su trebali uveličati taj dio liturgijske godine zapravo su skrnavili te blagdane i samu Crkvu. Svakom prazniku i blagdanu trebalo bi pristupiti s dostojanstvom i s mjerom, bilo da se radi o državnom ili crkvenom danu, bilo da se radi o državnom grbu i zastavi ili vjerničkom raspelu. Ni jedno ni drugo ne smije se isticati prekomjerno i na neprimjerenim mjestima, pa tako i dani borbe protiv fašizma, državnosti, domovinske zahvalnost, kao i Advent, Božić i Uskrs imaju pravo na svoje dostojanstvo.
A u povijesnoj gradskoj jezgri sa zaštićenom kulturnom i prirodnom baštinom kao što je bio park, kao što je još uvijek crkva Svetog križa i spomenik kralju Tomislavu, zgrada Komiteta (danas HDZ-a), Općinskog suda, ženskog i muškog đačkog doma i Badžekove kavane, tri mjeseca za i poslije Adventa nagrđuju taj prostor strašilima od privremenih zgrada i društvenim sadržajem u njima i oko njih.
Ali svako zlo za neko dobro. U ova protekla tri mjeseca u prostoru povijesne jezgre najružniji njen dio nije novi park!
To što smo srušili najljepši gradski park (ne samo u Ogulinu), a umjesto njega posadili stotine svjetiljaka da obasjavaju crkvu kako bi joj se dodvorili, tako mi je nekako izgledalo i ono svjetlo nedavno u HOC-u Bjelolasici. Vrlo je to grubo za reći, ali eto, ja sam pronašao neku zajedničku simboliku u te dvije svjetlosti. Obje su simbol mračnih sila.
I dok nam ta mračna svjetlost svijetli u staroj jezgri, na drugom kraju grada, u novom društvenom centru mladosti; s osnovnom školom, gimnazijom, nogometnim stadionima, unikatnom teniskom dvoranom, otvorenim teniskim igralištima i bolnicom s porodilištem, u subotu se održao koncert, također mladosti! On je upriličen u sportskoj dvorani u Bolničkoj uz dan zaljubljenih pa je to, vjerojatno, razlog da sam se i ja našao tamo. Taj koncert organizira svake godine KUD Sveti Juraj iz Zagorja, već dugo godina s istom postavom u organizatorskom i voditeljskom smislu. Ovo „voditeljsko“ odnosi se na konferansu i njenu izvršiteljicu. Već sam lani dao naslutiti da bi koncert bio pomalo oštećen bez ovakve pastoralne konferanse što podrazumijeva smiren glas i idiličnu osobnost. Nisam kompetentan ulaziti u profesionalnu ocjenu folklornog nastupa KUD-a Sveti Juraj i njegovih gostiju, ali mogu ocijeniti da su sve izvedbe bile odraz iskrenog zajedništva, ljubavi prema folkloru kao kulturnom sadržaju i jedne zaboravljene poruke u našem društvu; da se pjesmom, plesom i ljubavlju održava zdrav duh u zdravom tijelu. To je ta pastorala, idila, u pravom i prenesenom smislu. Nije samo sport zaslužan za zdravo tijelo.
Ako s takvim motom krenemo na koncert za Valentinovo; bilo sa strane izvođača ili sa strane gledatelja, doživjet ćemo obrat u osjećajima koja su nam opterećena svakodnevicom.
Čestitke Kulturno umjetničkom društvu »Sveti Juraj« iz Zagorja.

nedjelja, 06.02.2011.

"SRAM VAS BILO!"

„Hrvatsku ste pretvorili u šoping centar s popustom. Sve za jednu kunu! Sram vas bilo!!!“
Tako je izjavio Branko Borković, Mladi Jastreb, u Vukovaru 29. siječnja 2011. na prosvjednom skupu protiv ove vlasti koja izgleda namjerno iritira sve slojeve ovoga naroda. Više im nisu sveti ni branitelji, kao Tihomir Purda, naprimjer, pa jednog po jednog ostavljaju na cjedilu ovoga globalnog sijela što bi se trebala zvati međunarodna zajednica. To je isto pokvareno društvo, ali se ono ponaša po izvjesnim kriterijima koji vode nekom globalnom cilju. Naša, hrvatska, zajednica ponaša se bez ikakvih kriterija; mi smo stvorili potpuni kaos u odnosima da bi ljudi bez skrupula mogli vladati i domoći se bogatstva. Bogatstva kojega ne trebaju, ali je to u trendu. Stvorili smo sustav potpunog uništenja svih vrijednosti koje smo ustanovili tijekom povijesti od stoljeća sedmog kada smo naselili tuđu zemlju.
Tuđu smo zemlju privatizirali i na njoj počeli stvarati nove vrijednosti, za razliku od devedesetih kada smo privatizirali gotove vrijednosti. Pokretne vrijednosti (tvornice u organizacijskom i dohodovnom smislu) smo uništili, a nekretnine rasprodali. Mi se prepiremo sa Slovencima oko Savudrijske vale, odnosno Piranskog zaljeva, braneći tobože hrvatsko more, a ta vala je jedna kap u Jadranu, kojega smo cijeloga upropastili ne provodeći ZERP i prodavajući njegovu obalu.
Glavni provoditelj one privatizacije bio je Borislav Škegro, nekadašnji ministar financija, koji i danas, nakon osamnaest godina toga zločina tvrdi da bi on privatizaciju ponovno proveo na isti način. Gostujući nedavno na Hrvatskom radiju kazao je bez imalo srama da je ta pretvorba kriminalizirana samo preko medija koji ne shvaćaju samu njenu bit i tako prenesli krivu sliku javnosti! Zar to nije strašno pa makar bilo i od Škegre.
I takav čovjek, zamislite, jedan je od glavnih savjetnika premijerke Kosor i na tom istom gostovanju na radiju protežira prodaju i, još nešto malo, preostalog bogatstva Hrvatske; elektroindustriju, željeznicu i vode! Bez obzira što svaki ozbiljan stručnjak tvrdi da bez vlastitih banaka i energetske sigurnosti ni jedna država nije suverena, a kamoli poželjna za domaća ili strana ulaganja. Ma što ta ulaganja značila.
Mi, običan puk, nismo svjesni koliko bogatstvo imamo u količinama domaće nafte i plina (a INU smo prodali), koliko pak bogatstvo imamo u vodi koja će uskoro biti traženija i od nafte. Naftu, kao energent, možemo zamijeniti na puno načina, ali vodu ne možete zamijeniti ničim. Prodamo li vodu, ova država je propala.
Taj skup potpore Tihomiru Purdi i nije bio naročito ozbiljno organiziran, ali ga je Mladi Jastreb iskoristio do daske da bi, s pravom, optužio vlast o organiziranju Hrvatske kao šoping zone zbog čega bi se vlast morala sramiti. Ali oni neće umrijeti od srama jer ga nemaju, kako bi parafrazirali našega humanista Vladu Gotovca.
Možete li zamisliti cinizam ministara; pravosuđa, branitelja, unutarnjih i vanjskih poslova i, na koncu premijerke, koji utvrđuju da Tihomir Purda nije počinio ratni zločin za koji ga tereti, ni manji ni više, nego Srbija, i da zbog toga neće tražiti njegovo izručenje iz zeničkog zatvora! Umjesto (što je svima normalno) da traži njegovo izručenje i onda mu dokažu da nije počinio inkriminirane radnje.
Nadalje, kada je naše pravosuđe dobilo kakav-takav popis ostalih optuženih od strane Srbije, dali su upute da oni koji misle da su na tom popisu, ispune neke formulare i utvrde da li su upisani u nj!? To je dokaz da je ova vlast u šoku, da je potpuno izgubila kompas, bojeći se izgubiti vlast na sljedećim izborima, a gubitkom vlasti doživjet će sudbinu svoga voljenoga vođe. Puknut će korupcijski balon, a iz njega ispasti kreatori najveće pljačke hrvatskoga naroda – narodni rodoljubi i domoljubi svoje grude. A tada, neka vrate opljačkano i zauvijek budu protjerani iz Hrvatske. Ne trebaju nam u zatvorima da ih hranimo i štitimo njihova ljudska prava.
Panika, šok, neizvjesnost i zbunjenost očituje se u svakodnevnim krivim potezima, ne samo Vlade, već i svih članova HDZ-a, pa nije čudo da se i župani tako ponašaju. Oni su ugroženi po dvije osnove. Gubitkom vlasti i otrežnjenja (bez obzira tko će biti na vlasti) da su nebrojene jedinice lokalne samouprave balast ovoga društva, a da su jedinice područne (regionalne) samouprave potpuni promašaj! I ne treba ih.
P.S. Upravo sam pročitao crticu da su; naša premijerka, ministar gospodarstva i predsjednik Gospodarske komore u prosincu prošle godine posjetili Egipat. Mjesec dana iza toga buknula je revolucija za smjenu predsjednika Egipta. Očito je netko naš bio i u Tunisu prije no što su Tunižani protjerali svojega predsjednika. Kada strani ljudi ugledaju našu vlast dođe im do rastrežnjenja.
Oni su svoje vlasti durali tridesetak godina. Možemo li mi biti napredniji?

<	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv