Maksova maksimala

nedjelja, 13.02.2011.

POČETAK KRAJA ADVENTA U OGULINU

U Ogulinu je u petak i zvanično počeo završetak Adventa. Velika dizalica skidala je rešetkaste nosače s glavne adventne građevine uz crkvu, prekidajući ugođaj koji su te građevine pružale vjernicima i svekolikom pučanstvu. Uklanjanje zdanja koja su ukrašavala grad ne samo posljednja četiri tjedna prije Isusova došašća, nego još dva mjeseca duže. A možda i više. Jer, već popodne istoga dana radovi su obustavljeni.
Ideja o takvom gradskom ukrasu oko najradosnijeg kršćanskog blagdana, Božića, morala je niknuti u nadahnutom ljudskom umu kakvih je Ogulin pun. Ideja je bila prožeta razumijevanjem i odobravanjem prvog čovjeka Grada, s vizijom da se dogodine takvi sadržaji upriliče i u mjestima s pravoslavnim vjernicima. Ako su u Ogulinu na dane došašća u tim barakama koje su asocirale na betlehemsku štalicu, svoje glasove puštali Škoro i Slavonske lole (što je dokaz da je Ogulin nekada pripadao Panonskom moru), a uz samu crkvu Svetog križa pjevali „... otvor' ženo kapiju, man' se očenaša, evo mene i mojih pajdaša ...“, onda ćemo krajem godine u Jasenku i Drežnici moći čuti Riblju čorbu, a možda i Cecu.
Odlaskom našeg dragog Gargamela prema Otočcu, bliže biskupu Bogoviću i njegovu krilniku don Kaćunku, mislili smo da je našoj Župi svanulo jer je novi župnik suprotnost svojega prethodnika. Dokaz da je čovjek blag, dobar i prihvatljiv, ponašanje je djece prema njemu. A našega novog župnika mnoga su djeca objeručke prihvatila i vratila se s veseljem u crkvu. Još neiskvarena djeca imaju posebno čulo u prepoznavanju ljudskosti.
Zato malo čudi, i šteta je, da je župnik nasjeo primitivnoj ideji o takvom obilježju Adventa, jer svi ti biljezi koji su trebali uveličati taj dio liturgijske godine zapravo su skrnavili te blagdane i samu Crkvu. Svakom prazniku i blagdanu trebalo bi pristupiti s dostojanstvom i s mjerom, bilo da se radi o državnom ili crkvenom danu, bilo da se radi o državnom grbu i zastavi ili vjerničkom raspelu. Ni jedno ni drugo ne smije se isticati prekomjerno i na neprimjerenim mjestima, pa tako i dani borbe protiv fašizma, državnosti, domovinske zahvalnost, kao i Advent, Božić i Uskrs imaju pravo na svoje dostojanstvo.
A u povijesnoj gradskoj jezgri sa zaštićenom kulturnom i prirodnom baštinom kao što je bio park, kao što je još uvijek crkva Svetog križa i spomenik kralju Tomislavu, zgrada Komiteta (danas HDZ-a), Općinskog suda, ženskog i muškog đačkog doma i Badžekove kavane, tri mjeseca za i poslije Adventa nagrđuju taj prostor strašilima od privremenih zgrada i društvenim sadržajem u njima i oko njih.
Ali svako zlo za neko dobro. U ova protekla tri mjeseca u prostoru povijesne jezgre najružniji njen dio nije novi park!
To što smo srušili najljepši gradski park (ne samo u Ogulinu), a umjesto njega posadili stotine svjetiljaka da obasjavaju crkvu kako bi joj se dodvorili, tako mi je nekako izgledalo i ono svjetlo nedavno u HOC-u Bjelolasici. Vrlo je to grubo za reći, ali eto, ja sam pronašao neku zajedničku simboliku u te dvije svjetlosti. Obje su simbol mračnih sila.
I dok nam ta mračna svjetlost svijetli u staroj jezgri, na drugom kraju grada, u novom društvenom centru mladosti; s osnovnom školom, gimnazijom, nogometnim stadionima, unikatnom teniskom dvoranom, otvorenim teniskim igralištima i bolnicom s porodilištem, u subotu se održao koncert, također mladosti! On je upriličen u sportskoj dvorani u Bolničkoj uz dan zaljubljenih pa je to, vjerojatno, razlog da sam se i ja našao tamo. Taj koncert organizira svake godine KUD Sveti Juraj iz Zagorja, već dugo godina s istom postavom u organizatorskom i voditeljskom smislu. Ovo „voditeljsko“ odnosi se na konferansu i njenu izvršiteljicu. Već sam lani dao naslutiti da bi koncert bio pomalo oštećen bez ovakve pastoralne konferanse što podrazumijeva smiren glas i idiličnu osobnost. Nisam kompetentan ulaziti u profesionalnu ocjenu folklornog nastupa KUD-a Sveti Juraj i njegovih gostiju, ali mogu ocijeniti da su sve izvedbe bile odraz iskrenog zajedništva, ljubavi prema folkloru kao kulturnom sadržaju i jedne zaboravljene poruke u našem društvu; da se pjesmom, plesom i ljubavlju održava zdrav duh u zdravom tijelu. To je ta pastorala, idila, u pravom i prenesenom smislu. Nije samo sport zaslužan za zdravo tijelo.
Ako s takvim motom krenemo na koncert za Valentinovo; bilo sa strane izvođača ili sa strane gledatelja, doživjet ćemo obrat u osjećajima koja su nam opterećena svakodnevicom.
Čestitke Kulturno umjetničkom društvu »Sveti Juraj« iz Zagorja.

<	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv