„Hrvatsku ste pretvorili u šoping centar s popustom. Sve za jednu kunu! Sram vas bilo!!!“
Tako je izjavio Branko Borković, Mladi Jastreb, u Vukovaru 29. siječnja 2011. na prosvjednom skupu protiv ove vlasti koja izgleda namjerno iritira sve slojeve ovoga naroda. Više im nisu sveti ni branitelji, kao Tihomir Purda, naprimjer, pa jednog po jednog ostavljaju na cjedilu ovoga globalnog sijela što bi se trebala zvati međunarodna zajednica. To je isto pokvareno društvo, ali se ono ponaša po izvjesnim kriterijima koji vode nekom globalnom cilju. Naša, hrvatska, zajednica ponaša se bez ikakvih kriterija; mi smo stvorili potpuni kaos u odnosima da bi ljudi bez skrupula mogli vladati i domoći se bogatstva. Bogatstva kojega ne trebaju, ali je to u trendu. Stvorili smo sustav potpunog uništenja svih vrijednosti koje smo ustanovili tijekom povijesti od stoljeća sedmog kada smo naselili tuđu zemlju.
Tuđu smo zemlju privatizirali i na njoj počeli stvarati nove vrijednosti, za razliku od devedesetih kada smo privatizirali gotove vrijednosti. Pokretne vrijednosti (tvornice u organizacijskom i dohodovnom smislu) smo uništili, a nekretnine rasprodali. Mi se prepiremo sa Slovencima oko Savudrijske vale, odnosno Piranskog zaljeva, braneći tobože hrvatsko more, a ta vala je jedna kap u Jadranu, kojega smo cijeloga upropastili ne provodeći ZERP i prodavajući njegovu obalu.
Glavni provoditelj one privatizacije bio je Borislav Škegro, nekadašnji ministar financija, koji i danas, nakon osamnaest godina toga zločina tvrdi da bi on privatizaciju ponovno proveo na isti način. Gostujući nedavno na Hrvatskom radiju kazao je bez imalo srama da je ta pretvorba kriminalizirana samo preko medija koji ne shvaćaju samu njenu bit i tako prenesli krivu sliku javnosti! Zar to nije strašno pa makar bilo i od Škegre.
I takav čovjek, zamislite, jedan je od glavnih savjetnika premijerke Kosor i na tom istom gostovanju na radiju protežira prodaju i, još nešto malo, preostalog bogatstva Hrvatske; elektroindustriju, željeznicu i vode! Bez obzira što svaki ozbiljan stručnjak tvrdi da bez vlastitih banaka i energetske sigurnosti ni jedna država nije suverena, a kamoli poželjna za domaća ili strana ulaganja. Ma što ta ulaganja značila.
Mi, običan puk, nismo svjesni koliko bogatstvo imamo u količinama domaće nafte i plina (a INU smo prodali), koliko pak bogatstvo imamo u vodi koja će uskoro biti traženija i od nafte. Naftu, kao energent, možemo zamijeniti na puno načina, ali vodu ne možete zamijeniti ničim. Prodamo li vodu, ova država je propala.
Taj skup potpore Tihomiru Purdi i nije bio naročito ozbiljno organiziran, ali ga je Mladi Jastreb iskoristio do daske da bi, s pravom, optužio vlast o organiziranju Hrvatske kao šoping zone zbog čega bi se vlast morala sramiti. Ali oni neće umrijeti od srama jer ga nemaju, kako bi parafrazirali našega humanista Vladu Gotovca.
Možete li zamisliti cinizam ministara; pravosuđa, branitelja, unutarnjih i vanjskih poslova i, na koncu premijerke, koji utvrđuju da Tihomir Purda nije počinio ratni zločin za koji ga tereti, ni manji ni više, nego Srbija, i da zbog toga neće tražiti njegovo izručenje iz zeničkog zatvora! Umjesto (što je svima normalno) da traži njegovo izručenje i onda mu dokažu da nije počinio inkriminirane radnje.
Nadalje, kada je naše pravosuđe dobilo kakav-takav popis ostalih optuženih od strane Srbije, dali su upute da oni koji misle da su na tom popisu, ispune neke formulare i utvrde da li su upisani u nj!? To je dokaz da je ova vlast u šoku, da je potpuno izgubila kompas, bojeći se izgubiti vlast na sljedećim izborima, a gubitkom vlasti doživjet će sudbinu svoga voljenoga vođe. Puknut će korupcijski balon, a iz njega ispasti kreatori najveće pljačke hrvatskoga naroda – narodni rodoljubi i domoljubi svoje grude. A tada, neka vrate opljačkano i zauvijek budu protjerani iz Hrvatske. Ne trebaju nam u zatvorima da ih hranimo i štitimo njihova ljudska prava.
Panika, šok, neizvjesnost i zbunjenost očituje se u svakodnevnim krivim potezima, ne samo Vlade, već i svih članova HDZ-a, pa nije čudo da se i župani tako ponašaju. Oni su ugroženi po dvije osnove. Gubitkom vlasti i otrežnjenja (bez obzira tko će biti na vlasti) da su nebrojene jedinice lokalne samouprave balast ovoga društva, a da su jedinice područne (regionalne) samouprave potpuni promašaj! I ne treba ih.
P.S. Upravo sam pročitao crticu da su; naša premijerka, ministar gospodarstva i predsjednik Gospodarske komore u prosincu prošle godine posjetili Egipat. Mjesec dana iza toga buknula je revolucija za smjenu predsjednika Egipta. Očito je netko naš bio i u Tunisu prije no što su Tunižani protjerali svojega predsjednika. Kada strani ljudi ugledaju našu vlast dođe im do rastrežnjenja.
Oni su svoje vlasti durali tridesetak godina. Možemo li mi biti napredniji?
Post je objavljen 06.02.2011. u 06:00 sati.