Maksova maksimala

nedjelja, 25.07.2010.

DA LI ĆE HRVATSKA VIDJETI EUROPU?

Kriza hrvatskoga društva počela je 1991. godine kada smo prisilno napustili dotadašnji sustav vrijednosti i uveli novi. Napustili smo sutav vrijednosti u kojemu su moral i znanje, makar i deklarativno, bili okosnica društvene vrijednosti, bez obzira da li se radilo o ljudima vjerskog ili ateističkog svjetonazora. Promjenom društvenog uređenja jedini svjetonazor koji je pio vodu, bio je kapital po svaku cijenu uz maksimu „tko je jamio, jamio“. Nažalost izrekao ju je onaj koji ju je debelo koristio i stoga je znao što je rekao.
Hrvatsko blagostanje temeljilo se doista na Tuđmanovoj teoriji o dvjesta bogatih obitelji, kao okosnicom, oko koje će svrstati srednji stalež, seljaci i radnici. Ta teorija bila je utopistička daleko više nego komunizam, jer je samosvijest balkanskih naroda na Balkanu, a ne u Europi. Premda se zapravo ne zna što je to Europa kada se radi o kapitalizmu bez demokracije. Izuzetak čine skandinavske zemlje koje bi mogle biti preteče istinskog blagostanja.
Tih dvjesta bogatih obitelji spomenuo je Tuđman osobno na televiziji, jer se on nije libio reći nijednog sranja; kao što je bilo ono da je sretan što mu žena nije Srpkinja niti Židovka, ali i da je njegov narod izvan HDZ-a stoka sitnog zuba! Bravo Oče. A neću izmisliti toplu vodu ako ponovim da bogat čovjek ni teoretski ne može biti pošten. Bogato može biti društvo, ako se drži ispravnog sustava vrijednosti.
Nije li apokaliptički (u onom katastrofičnom smislu) slučaj Hrvatske kada smo ju 1991. stvorili, da bi šaptom pala dvadeset godina kasnije. Hrvatska je, u malo neobičnom obliku, imala sve predispozicije raja na zemlji. Sam ju je Bog stvorio; od Jadrana i razvedene obale, preko gorskih lanaca i kristalnih rijeka, do Panonske žitnice. A što smo učinili od nje? Opljačkali smo i narodno i prirodno bogatstvo, rasprodali smo svu ekonomsku i komunalnu infrastrukturu, obogatili više od dvjesta obitelji, ali sve ostale osiromašili. Nitko se, nažalost nije obogatio gospodarstvenim stvaranjem novih vrijednosti, obogatili su se trgovinom, bankarstvom i političkom korupcijom.
Sjećam se kako je nedavno jedan mladi čovjek reagirao na hadezeovsku parolu; „Znanjem do blagostanja“ iako na to znanje trošimo danas 0,7 % od bruto domaćeg proizvoda, što, kazuju analize, dotiče dno na ljestvici europskih zemalja. Mi, uostalom, dno dotičemu u svim ostalim segmentima civiliziranog društva. Taj mladi čovjek na tu parolu reagirao je ovako: nije znak znanja jedne nacije broj studenata ili broj akademski obrazovanih ljudi. Znanje i korist od njega imat ćemo kada čistač ulica bude znao i htio očistiti ulice, kada parketar postavi parket, a da ga za pet dana neće trebati popravljati, kada vodoinstalater postavi kadu koja neće procurivati i uništiti stan ispod sebe, kada će građevna firma položiti asfalt na cestu poslije polaganja cijevi za plin, vodu i kanalizaciju, a da se neće po čitavoj trasi skupljati voda i za kišna vremena špricati po pješacima. Kako je lijepo bilo vidjeti Lomošćansku cestu jučer ujutro nakon obilne noćne kiše. Topao asfalt i jutarnje sunce osušilo je sredinu ceste, a lokve s obje strane kolnika ukazuju da je bolje ne pješačiti po nijednom pločniku, jer će ostati potpuno mokri. Ni najoprezniji vozač ne može uvijek spriječiti tuširanje pješaka. Bolničku više nema smisla spominjati. Znanje će dati rezultate kada na gradilištu poslovođa bude vodio radove s radnicima koje će znati pošteno obračunati, a poslodavac pošteno platiti. No, poslodavac mora biti kvalificiran za vođenje firme, to ne može biti radnik koji je u samoupravnom socijalizmu zabušavao na radu da bi se iscrpljivao na popodnevnom fušu, a danas od svoga radnika tražiti totalni angažman od 12 sati dnevno za plaću od 3.000 kuna. Još mora raditi poslove za koje uopće nije kvalificiran. Zemlja znanja postat ćemo kada nam Elektra bude isporučivala struju s konstantnim naponom da nam ne uništava aparate u stanu i poduzećima, kada nas liječnik bude liječio prema Hipokratovoj prisegi, a ne prema Milinovićevim političkim lancima, kada nam političari budu htjeli spriječiti korupciju, leglo svih zala. Neki dan je jedna novinarka dala recept kako se riješiti korupcije. Korupcija se ne rješava deklaracijama premijerke o borbi protiv nje, korupcija se rješava jednim potezom – odlukom da od danas korupcije ne smije biti! I to je to. Ali u tom slučaju premijerka prvo mora vratiti svoj stan bivšim stanarima, odnosno njihovim nasljednicima, ili odstupiti s mjesta premijerke.
A kada zabranimo korupciju nestat će onog stališa državne uprave koji je najbrojniji, najskuplji i maligno je žarište korupcije. To su državni tajnici i članovi raznih ureda i agencija. Dok gledamo taj stališ, Europu nećemo vidjeti! Ali ćemo vidjeti još mnoge lopove koji su državu dotjerali na ovako niske grane kako izlaze iz zatvora kao heroji praćeni kamerama svih naših TV mreža i kako ushićeno, filmskim poljupcima, nastavljaju erotsku igru sa svojim suprugama vozeći ih u svoju privremeno napuštenu ložnicu.

nedjelja, 18.07.2010.

AKO NE IDE DRUKČIJE, ONDA POŠTENO

Čudni su puti Gospodnji. Preko Mojsija nam je obznanio Deset zapovijedi, od kojih su šesta i deveta donešene pod dosta sumnjivim okolnostima i očito su prekobrojne. Umjesto da je potencirao; Ne sruši tuđu kuću te; Ne useli u tuđi stan i tomu slično. Božji zakoni očito su bili nedorečeni jer ih mi već dvadeset godina dorađujemo. Za razliku od Oca Domovine, Otac Zakonodavstva u Hrvata, Vladimir Šeks, bio je fleksibilniji i dugovječniji. Nadam se da će biti vječan, jer bi bez njega svaki novi zakon bio vjerojatno bez rupa, a to znači nepodoban.
U ozračju takve državne uprave i takvih zakona od 1991. godine sve je išlo i ide po zakonu! Pretvorba, privatizacija, krađa, pljačka, ubojstva, lažni invalidi, lažni branitelji, ratno profiterstvo, obnova porušenih kuća, kupovanje srpskih nekretnina, humana preseljenja.
Svi zakoni koji tretiraju i provode dokumentaciju prostornog uređenja ide uz bok privatnom interesu iako je ta dokumentacija od javnog značaja. Tako smo došli i do problema Varšavske ulice koji problem simbolizira opće nezadovoljstvao ljudi s vođenjem ove države, kao što je i opći odaziv za referendum oko Zakona o radu. Sve je po zakonu izjavljuje ministrica koja ima muda naglasiti da je Varšavska ulica izgubljena za Zagrepčane, referendum o ZOR-u neće se provesti, reći će sutra Šeks (iako za razliku od ministrice on nema muda), ali će ostati u svijesti da se narod budi i da prestaje biti stoka sitnog zuba kako je svoj narod prozvao pokojni Tuđman i kako ga tretiraju razni bandići, kerumi, šukeri i drugi ograničeni i nekompetentni ljudi.
Možete li zamisliti jednog ministra financija i njegovu premijerku kako ponosno obznanjuju svomu puku da smo se uspjeli zadužii za još nekih dvadeset milijardi načega, što je znak da međunarodna zajednica u nas ima povjerenja(!?). I oni su čak sebe ujerili da je narod to popušio! Kako bi tek taj dvojac bez kormilara triumfalno rekao da smo mi, recimo, posudili tisuću kuna upravo osnovanom Fondu za debilne izjave?
Nakaradnost našega zakonodavstva koje je, opet prema Šeksu, preteča zakonodavstvu Europske unije, očituje se, recimo, da u Zagrebu vlasnica stana ode na tržnicu, a u stan provali lopov i promjeni bravu. Vlasnica traži od policije da obiju bravu, uđu u njen stan i otjeraju lopova. Policija po zakonu ne može provaliti jer nisu lopovi!!! Vlasnica je morala tužiti lopova sudu i ne može u svoj stan dok sud ne donese pravorijek! Inače je privatno vlasništvo svetinja?
Evo nekoliko eklatantnih primjera različitih područja pravosuđa i na ogulinskom terenu.
- U ovom zadnjem ratu zapovijednik jedne vojne postrojbe (ako sam se dovoljno hrvatski izrazio) srušio je jednu kuću u Podveljunu u naselju Josipdol. Službeno je to bio „... promidžbeni spot 143. DOP koji spot je snimao fotograf Stefan Lupino...“ Zapovijednik je smatrao da „... trošna kuća nema vlasnika i da zbog rušenja neće nastati veća šteta ....“ sic (op. autora). Kuća je srušena ekslozivom u kojem su oštećene i druge zgrade istoga vlasnika. Vojno tužiteljstvo je odbacilo kaznenu prijavu protiv Zzapovijednika, a do danas vlasniku nije namirena šteta. (Kopija rješenje o odbacivanju kaznene prijave i obrazloženje nalazi se kod autora).
- U najcentrijem dijelu grada Ogulina katastarska čestica nalazi se u suvlasništvu dviju osoba. Na čestici je izgrađena zgrada s tri stana. Stanovi su otkupljeni bez zemljišta. Jedan stanar bez pitanja gradi garažu u dvorištu na tom tuđem zemljištu. Vlasnik putem policije ometa gradnju, stanar ga tuži za ometanje „mirnog posjeda“ i vlasnik čestice biva kažnjen?! Garaža je izgrađena!!!
- Gruntovnica odbacuje provedbu etažiranja jedne stambene zgrade jer u elaboratu etažiranja nema podruma, a u knjizi položenih ugovora piše da stanovima pripada dio podruma!? Podruma nikada nije bilo, niti ga ima danas. Etažiranje još nije provedeno.
- Irena Šebelja dobila je stan na Ižišću, a kuću u Ivane Brlić-Mažuranić ostavlja praznu. Pravo na stan, inače, prema Zakonu imaju branitelji bez kuće ili stana u vlasništvu.
I tako u ovomu svijetu i Hrvatskoj nikada dosta primata. Sada su znanstvenici pronašli novoga, starog trideset milijuna godina. Dali su mu ime - Saadanius! No, dolazi vrijeme osvješćenja i odbacivanja HDZ-ovske psihologije masa. Sve češće su na pozornici ljudi tipa Ivana Supeka, Vlade Gotovca, Viktora Žmegača, Ive Josipovića, drugih humanista i istinskih znanstvenika. Polako, ali ipak.

nedjelja, 11.07.2010.

KAKO VOLJETI HRVATSKU

Ako narod u Hrvatskoj može vjerovati da političari imaju zadatak i poslanje služiti mu, onda taj narod treba promijeniti. Ili ga treba vratiti iza Karpata na doškolavanje. Nakon dugotrajnih mrcvarenja u ratovima od 1941. do 1945. pa od 1991. do 1995. godine istopio se sukus nacionalnog ponosa hrvatskog predzanaka, koji je svoje mjesto ustupio nacionalističkom bludu hrvatstva. Tragično je bilo promatrati i proživljavati taj nacionalizam, a mislim još tragičnije pratiti srpski oportunizam u Hrvatskoj politici, zapravo prostituiranje njihovih političara, umotanih u pravoslavlje. Političari te srpske manjine nisu ništa plemenitiji od svojih hrvatskih kolega, kao što ni saborski zastupnici Stranke umirovljenika ne mogu razmišljati o budućnosti svojih članova, već samo o sebi. Namjerno sam spomenuo budućnost penzionera. Njihova je budućnost određena njihovim dobnim statusom, kao što je budućnost nacionalista određena samouništenjem. Mislio sam da se nacionalizam iscrpio nakon 2003. godine kada je HDZ ponovno preuzeo vlast, kada su preplašeni socijaldemokratskim potezima prve koalicijske Vlade HDZ-ovci morali razvodniti opasne tenzije svoga jednoumlja.
S političarima koji su uzjašili u sedlo na svim razinama vlasti u ovoj državi, koja je po broju stanovnika upola manja od jednog Londona, koja je svega dva puta veća od Beča, Berlina ili Budimpešte u kojima vladaju gradonačelnici, kao što, recimo, gradonačelnik vlada u Ogulinu. Samo što ogulinski gradonačelnik vlada u sjeni svoga političkog tate, a ne samostalno kao gradonačelnici gradova koje sam spomenuo. Uostalom, i dražavna vlast vlada kako joj međunarodna zajednica naredi, ne zato da pomognu svomu narodu, već stoga da se održe na vlasti. Međunarodna zajednica je moderan imperijalist, koja imperijalizam provodi bez klasičnog oružja, vojnog arsenala, već ekonomskom i financijskom ovisnošću. Ta politika nema veze s bilo kojom religijom, nema veze s humanošću. To je kapitalizam kojega treba svrgnuti i uspostaviti demokraciju. A demokracija je u današnjim vramenima utopizam, daleko veći od komunizma. Komunizam je ideologija po mjeri čovjeka, a kapitalizam je dehumana ideologija.
Idemo malo otkriti toplu vodu. Hrvatska je zemlja predodređena za blagostanje o kojemu je govorio onaj Otac Domovine. Kada je on došao na vlast ona i jest bila u blagostanju i onda je HDZ s Ocem sve to upropastio! Ona prekrasna Jadranska obala mediteranskog štiha, planine Gorskoga kotara s Bjelolasicom, Panonska nizina kao žitnica za pola Europske unije, sve je to bogomdano i čekalo Hrvate da u stoljeću sedmom okupiraju ta područja; došli oni iz Irana ili s Karpata – svejedno je.
Usporedite sada, molim vas, koliko je hrvatskoga bilo za vrijeme zadnje Jugoslavije, a koliko je hrvatskoga danas. Ne prizivam Jugoslaviju, ali ovakvu Hrvatsku ne želim. Ovakvu Hrvatsku želi samo HDZ-ova vlast, u njoj se osjeća sretno dok ju ne iscijedi, a onda će k'o izvjesni Sanader napustiti svoje „ideale“ o hrvatskom blagostanju.
Osjećate li te ljude oko sebe kao zombije protiv kojih se ne možete boriti, niti s njima uspostaviti humani kontakt. Osjećate li bilo kojega ministra kao kompetentnog stručnjaka u svomu resoru ili kao korumpiranoga i bezosjećajnog stvorenja. Čak je i Ivan Šimonović podredio svoju ministraturu u nepune dvije godine novoj karijeri, čak je i Tomislav Karamarko svoj obraz podredio ministarskoj fotelji kada mu je Sanader potjerao Vladimira Fabera. Mislili smo da su barem oni neka savjest ovoga društva. Ali – jok.
P.S. Jučer sam ujutro prošetao Malim parkom (Park izviđača) i čuo huk Đule pa sam išao pogledati kanjon s jednog vidikovca. Nisam vidio ništa od raslinja. Išao sam pogledati s drugog vidikovca i – ništa. Vraćajući se natrag zazvonila je crkva pa sam se protegnuo da joj vidim barem toranj, ali od ogromnih stabala samo se kroz jednu rupicu mogao upaziti. Tada sam primijetio da se u parku nalazi sva sila različitih razgranatih stabala; od bjelogorice do crnogorice, od listopadnog do zimzelenog. Pravi kaos neukusa. Kako smo uopće mogli voditi ljubav u tom parku? Sjetih se, stoga, glavnog gradskog parka. Ako smo mogli stući ogroman park star 150 godina da bi se vidjela crkva Svetog križa i da bi usadili uniformirana stabla uvežena iz Italije, predlažem gradskoj upravi da sasječe i ovaj park i posadi jednoobrzno raslinje. Glog recimo, pa da gloginje mlati s tuđim kurcem. I tako su na to navikli, a i narod se s time pomirio. Vidjela bi se crkva i s toga položaja, a možda i Đulin ponor na koji smo tako ponosni, još od kada se nesretna Zulejka survala u nj. Zbog nesretne ljubavi, naravno.

nedjelja, 04.07.2010.

PROTUNARODNI ZAKONI I PRAVILNICI

Kada je naš pokojni Otac Domovine užgao svjetlo nad tamom socijalističkog društvenog uređenja najprije je općenarodnu imovinu podržavio čime je razvlastio svoj voljeni narod. Onda je tu državnu imovinu; uslužna poduzeća i tvornice podijelio svojim poltronima, a ostale privredne grane kao što su naftna industrija, elektroprivreda, željeznica, ceste, brodogradilišta, pošta, telekom i dr. proglasio javnim poduzećima u vlasništvu države.
Ti privatni poduzetnici kupovali su tvornice hipotakarnim kreditom, a pod hipoteku stavili su upravo tvornicu koju kupuju!? To je bio najsvjetliji primjer privatizacije, jedinstven u svijetu. Protiv takve privatizacije nije se imao tko boriti jer je dotadašnji vlasnik, radnička klasa, bio mobiliziran ili se drage volje otišao boriti za osamostaljenu Hrvatsku. Kada su obranili Hrvatsku i vratili se doma da nastave raditi u ostavljenim firmama, tajkuni ih nisu prepoznali. Umjesto ostavljene firme, ostao im je go' kurac.
Ostala javna poduzeća ponašala su se upravo u tom javnom stilu, kao sve javne kuće. „Madame“ tih bordela postali su HDZ-ovi podobnici, a „prostitutke“ su bili nekadašnji radnici koji se drugačije nisu znali snaći. Kako su te „Madame“ poslovale možete čitati u biltenu Remetinec, ali tek kada su sav opljačkani novac iz bordela prebacili na sigurno mjesto - u strane banke ili za njega kupili nekretnine na tuđe ime.
Hrvatski državni sabor proglasio je tada privatno vlasništvo svetinjom i nitko u svetinju nije smio dirnuti! Čak su nekadašnje sitne ekspropriirane nekretnine uz birokratske muke znali vratili nekadašnjim vlasnicima (ukoliko nisu bili pravoslavci ili židovi). Najveći dio vraćen je Crkvi (katoličkoj) kako bi ona mogla doživjeti satisfakciju zbog otete imovine koju su žuljevitim rukama stjecali unatrag dviju tisuća godina. I Crkva je dala svoj obol svjetlosti koja je početkom devedesetih prošloga stoljeća obasjala Lijepu našu i demantirala onoga jednog čudaka i antikrsta koji je izjavio da crkva može obasjavati samo ako gori.
I sada, kako bi mogao osigurati privatno vlasništvo kao svetinju, naš Sabor potvrđuje sve veći broj zakona, uredbi i pravilnika koji stvaraju toliku zbrku u zakonodavstvu da se nitko živ ne može snaći u njemu. Jedan je ekonomski stručnjak izjavio da ako jedna država može godišnje izbaciti oko stopedeset brojeva službenih novina, da ni jedan ozbiljni strani ulagač neće razmišljati ulagati u njoj. To je krajnje nesigurna dražava. A kako je tek nama koji u njoj živimo i moramo se snalaziti?
Koliko je sveto to privatno vlasništvo dokazuju zakoni koji se brinu o zahvatima u prostoru koji su „od interesa Republike Hrvatske“ pri čemu privatnu česticu vlasnik mora prodati državi ako se ona odluči postaviti trasu nekog infrastrukturnog objekta preko njegove čestice, vlasnik mora prodati svoju česticu kada se radi o Zkonu o golfu, ali vlasnik od 1. siječnja 2010. godine ne smije prodati svoju poljoprivrednu parcelu ukoliko mu to ne odobri Agencija za nekretnine. OK! Ali gdje je ta Agencija? Po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu ona je trebala biti konstituirana do 1. siječnja, pa onda do 1. srpnja ove godine, ali je nema ni danas. Privatno vlasništvo ne može u promet! Ako ti ga nisu oteli, sada ga se ne možeš ni riješiti.
Nije prekršen zakon samo zbog agencije, većina pravilnika koje razni zakoni propisuju ne donose se u zakonskom roku, pa kasne i po nekoliko godina. Nikom još zbog toga nije pala kruna s glave, a u društvu nastaje sve veća zbrka, u nekom smislu anarhija i običan smrtnik je izluđen.
Da u gomili novih zakona koje proizvodi jedina produktivna tvornica u Hrvatskoj – HDZ-ov Sabor – nema ni jednoga koji popravlja stanje u društvu, je i Zakon o zaštiti prirode (NN 139/08) i Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata u prostoru za ekološku mrežu (NN 118/09) koji nalaže da, recimo, za obiteljsku kuću u Ogulinu investitor, pored svih dosadašnjih harača oko građevne dozvole, mora Odsjeku za zaštitu prirode uz zahtjevu za potvrdu prihvatljivosti gradnje kuće dostaviti kartografski prikaz s ucrtanom kućom i opis ekološke mreže za područje na kojemu misli graditi!? Ovi podaci, kaže se u uputama, mogu se pronaći na stranici www.dzzp.hr, a za to treba imati instalirani JAVA softver i odblokirane pop-up-ove!!!??? I dok po jezeru Sabljaci i kanjonom Dobre plutaju govna i nose zarazu, novi investitori moraju kupiti računalo s posebnim programima i završiti treći stupanj obrazovanja za rad na računalu.
I, vrhunac bahatosti ove vlasti je podatak kojega je na ROG-u iznio gradonačelnik na pitanje o retenciji rijeke Dobre; „Pa svi su projekti i dozvole gotove, ide se u realizaciju.“ Dozvole za taj zahvat izdaje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i građenja, a s vlasnicima parcela na kojima se treba izvesti retencija još nitko nije razgovarao, a kamoli ponudio ugovor!? Toliko o svetinji privatnog vlasništva.
Stoga mi je tako lijepo sjela maksima u kolumni „Špajza gospe Mičice“ od Slavice Mrkić Modrić; Gospa Mičica - sad je va mode on seks va zdrav mozak, ov drugi je pasé.

<	srpanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv