Maksova maksimala

nedjelja, 27.06.2010.

REFERENDUMOM DO DEMOKRACIJE

Odmah nekako s početka kampanje za skupljanje potpisa za referendum kojim bi se osporilo ukradeno pravo Vlade da može tuđim spolovilom klatiti po gloginjama, ili barem po koprivama, sreo me prijatelj kojega bih mogao svrstati negdje iznad mediokriteta i pogodi: „Ti si, da ne kažem, neko piskaralo, pa me interesira što ti misliš zašto mi potpisujemo ove liste. Ja jesam, istinabog, potpisao, ali ne znam pravo zašto i da li će to upaliti?“ Izbacio sam mu svoje mišljenje da, ako taj „akcident“ uspješno završi po sindikat koji je to organizirao, da će to biti dokaz kako ovaj narod sazrijeva i prerasta iz stoke sitnog zuba u nešto ljudskije. U čovjeka koji sa svojim zgaženim dostojanstvom dolazi k svijesti i želi sudjelovati u kreiranju politike i zakonodavstva. Želi upozoriti ovu nekompetentnu vlast da mora voditi računa o socijalnoj sigurnosti svojih građana, a ukoliko to ne zna ili neće - da odstupi. To je glavna poruka ovoga naroda koji se u ovakvom broju nije mogao naći kada je trebalo „braniti“ dvojbene generale, ali su se našli kada se brani njegovo dostojanstvo.
Ovakvim odazivom građana vlasti je voda došla do grla, treba ju još samo malo zatalasati da im pređe preko bažda. Zakon o radu bit će donešen i morat će Vlada pregovarati sa sindikatom, ali sada s drugih pozicija. Joker je u radničkom rukavu nakon dugog vremena.
U potpuno nervoznom ponašanju naša premijerka obećava da će se referendum provesti, kada to narod želi, ali ne zna odakle novac pa će opet nekomu morati rezati prava. Ovaj joj narod poručuje neka oni podobni u državnim firmama vrate opljačkani novac i tajkuni plate utajeni porez pa nećemo morati raditi ni rebalans. Naša premijerka vrišti da u ovim teškim trenucima svi moramo pomoći. Kako se vlast nije sjetila naroda kada je kadrovirala nekompetentne ljude u Vladu i na odgovorne pozicije u javnim poduzećima, nije pokušala dodijeliti funkcije stručnjacima, nije mladima davala mogućnost besplatnog školovanja i koristiti njihovo znanje. Sada se sjetila od degradiranih i frustriranih ljudi tražiti pomoć, sada kada je upropašteno sve narodno i prirodno bogatstvo.
Ja predlažem da referendumom razvlastimo ovu Vladu i zabranimo da se više igdje kandidira, osim za Remetinec. Ako ustavnom odredbom možemo zabraniti razne balkanske asocijacije, onda slobodno možemo i Vladu protjerati. Ne samo što bi trebalo protjerati Vladu, trebalo bi raspustiti HDZ i zabraniti njihovo djelovanje. Ipak se HDZ dokazao kao stranka opasnih namjera, kao stranka jednoumlja bahatih ljudi koji pogoduju korupciji i voluntarizmu.
Jedan duhoviti autor izradio je od Hrvatske (u zemljopisnom smislu) korupcijsku slagalicu, gdje je od sjevera do juga nabrojio sljedeće afere: Podravka, Pliva, HEP, INA, Liburnija, vojni kamioni, HAC, HŽ, Brodosplit, Sunčani Hvar, Imostroj i svagdje je umočen pokoji ministar ili Vlada izravno.
Osionost, kao ni glupost, nema granica, a kada je sve to umreženo od lokalnih tijela, preko regionalnih do državnih, tu za običnog smrtnika koji se nije učlanio u vladajuću koaliciju, nema mjesta. Kako Jaca, barba Luka, ministri i don Vinko Sanader odabiru i zadržavaju svoje poltrone na visokim položajima, ni lokalni šerifi ne zaostaju za tom rabotom. Doista je teško povjerovati onomu Petričiću koji je uspio složiti dosta provokativnu knjigu svih zala koje je napravila ova vlast po cijeloj Hrvatskoj, od kojih nije imuna ni ogulinska visoravan. Dugo smo se čudili kako je u komunalnom poduzeću u vlasništvu Grada Ogulina bez natječaja zaposlen onaj politički kapacitet iz Plaškoga, porijeklom od Zavidovića, i to u računovodstvu s programima za naplatu vode i povođa kojega ne može razumjeti i rastumačiti ni sam autor. Još nismo to zaboravili, a već nam je vlasnik toga poduzeća ponudio novi šok. Zaposlio je mimo natječaja, ni manje ni više, nego svoju rođenu kćer!
E sada, da se ne misli kako u Gradu Ogulinu ne organiziramo natječaje za nova radna mjesta, Grad je objavio natječaj za četiri pripravnička mjesta u gradskoj upravi. Možete li vjerovati; natječaj je proveden, ali je poništen uz obrazloženje da se u gradskoj upravi sprema reorganizacija!? Do sada to nismo znali! U kuloarima (i prije poništenja natječaja) baratalo se s imenima koje treba zaposliti, ali je u proceduri očito netko zatajio.
I sada, prisjetimo se da je onaj isti Petričić napisao o trgovini s mladeži unutar HDZ-a; daj da se moja kćer zaposli u osnovnoj školi (makar osnovali jedno novo razredno odjeljenje), a tvoj će sin dobiti mjesto direktora Zelene tržnice. Je li to u redu, pitaju se akteri. U redu je. Pa nećemo za dva radna mjesta u Ogulinu raspisivati referendum!?

nedjelja, 20.06.2010.

TEŠKA VREMENA ZA HRVATSKU

U jeku kampanje na skupljanju potpisa potpore referendumu koji bi trebao odlučiti da li smo za izmjenu Zakona o radu, dogodila se proslava rađanja demokracije u Hrvata. Na 21. obljetnici osnivanja HDZ-a rečeno je svečano i ovo: „Nakon Domovinskog rata ovo je najteže vrijeme za Hrvatsku.“ To uopće nije točno! Najteže vrijeme za Hrvatsku u njenoj povijesti jest vrijeme nakon Domovinskog rata sve do danas pa, po ovoj vlasti, u nedogled. U Domovinskom ratu je bilo teško zbog „branitelja“ koji su kao kriminalci pušteni iz zatvora na bojišnicu, zbog ljudi koji su iz inozemstva naturalizirani i kao profesionalci „vojnici“ došli profitirati, zbog nacionalista koji su stvarali korpus ratnih zločinaca.
No, tada smo znali što hoćemo, imali smo cilj. A znali smo i da ćemo do njega doći. Većina branitelja bili su iskreni domoljubi, borili su se za domovinu, boreći se za ideale. Bez obzira što nije sigurno da li je rat bio nametnut ili dogovoren, bez obzira što se ratovalo i u Bosni i u Hercegovini, što se trgovalo s naftom i ljudima, rat je morao završiti. Cilj je postignut. I što sad?
Poslije ostvarenog cilja sve je palo u vodu. U bezdan. Ništa više nije bilo kao prije. Naprosto se izgubio smisao života. Uđosmo u kapitalizam bez kapitala, bez proizvoda, bez radnika. Sami poduzetnici. Narod opljačkan, uništena industrija, poljoprivreda, turizam, sve! Svakim danom sve više penzionera, sve više branitelja, a rat završio. Danas s 500 hiljada branitelja, milijun i 200 hiljada penzionera, s milijun i 600 hiljada zaposlenih ni država sva od zlata i srebra nebi opstala. Zlata nismo ni imali, a od srebra, „obiteljskg srebra“ koje smo prodali po najnižim cijenama živjeli smo do sada. Sjećate se naše INE koje više nema, sjećate se HT-a kojega smo izgradili sami plaćajući svaki priključak na kredit, a kada smo razgranali mrežu prodali smo po cijeni koju nitko ne smije znati. Utihnula je i kampanja da Deutsche T-com treba plaćati rentu (ili koncesiju - svejedno) za kabele koji prolaze ispod zemlje koja je u vlasništvu Republike Hrvatske. Tresla se brda, ali se nije rodio ni miš. Veće banke opljačkali su razni štokići i nodila, porezni obveznici su ih sanirali, a onda smo ih prodali strancima. Slušao sam jednog vrsnog ekonomista koje je već davno naglasio da je Hrvatska prodajom banaka strancu ispod cijene izgubila ne samo financijsku infrastrukturu za razvoj gospodarstva, već i suverenost uopće. Te banke kupljene ispod cijene, s pozitivnom razlikom kupovale su naše nekretnine. Što znači s našim novcem kupuju naše nekretnine. Da li tu treba biti ekonomski stručnjak ili samo politički nekompetentan.
Na proslavi 21. obljetnice HDZ-a u Jarunu, u punom zanosu učenik provjerene Kumrovečke škole Vladimir Šeks je klicao "Udružili su se pseudo i kvaziljevičari s dijelom medijske klike koja radi za tuđe interese, sluge tuđih gospodara". Treba li naglasiti da zemlju nisu prodali ljevičari bilo koje kategorije ni mediji, već HDZ. Da za tuđe interese brine HDZ prodavši hrvatsku suverenost. Oni su doista stranka opasnih namjera, a zadnjih godina i stranka pod istragom. Ne mora to Šeks naglašavati s indignacijom, kako on to zna reći, to je točno.
I na ovoj svojoj proslavi mogli smo primijetiti da je vlast nervozna, da se boji glasa naroda kojemu tobože služi, da ne zna izaći iz krize jer nema kompetentne ljude u Vladi, ali da ima dosta ljudi koji su umočeni u korupcijsku močvaru. A uz tu nervozu Vlada se mora; ili raspasti, ili uključiti kompetentne ljude za rješavanje nastale situacije
Zato na potpis potpore protiv izmjene Zakona o radu (ZOR) iziđimo svi koji smo zaboravili na svoje pravo i obvezu, neka iziđu i HDZ-ovci iz čisto moralnih, ali i korisnih razloga. Ona maksima još iz doba mraka (a vidite kako i Šeks prepisuje nekadašnje materijale i misli): „Ako je bolje njima, bit će bolje i nama“ uvijek će biti aktualna. ZOR će se i tako urediti u dogovoru sa sindikatima (!?), ali polazište će biti drugačije ako referendum prođe. HDZ provodi politiku kako hoće, jer je u njemu konstanta Šeks koji stvara zakone, pa makar i pljačkaške, a moralna podrška Hebrang. Zamislite to društvo u kojemu su takva dva čovjeka glavni društveni oslonci. Kada ćemo se osloboditi podsvijesti da je jedino dobro kako Vlada kaže i radi, a ne da sami odlučujemo? Čak i HDZ govori da smo svojevremeno srušili jednoumlje! Kao, sada imamo nešto drugo.
Na kraju bih parafrazirao jednu krasnu misao, vjerojatno neki biblijski insert, da tako kažem: Nitko nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge, put bez trnja. Ali je obećana snaga za dan, utjeha za suze i svjetlo za put!

nedjelja, 13.06.2010.

IZ LIPIKA OD HAČKA DO KULE

Svojevremeno sam se dopisivao s našim Iluminatorom kojega, nažalost, više nema u onom specifičnom mediju što ga je sam stvorio. Nikada nisam saznao, a siguran sam ni vi, tko je zapravo Iluminator jer sam ja njemu pisao preko otvorenog medija, a on mi je odgovarao poštom pisanoj na nekoj prastaroj „šrajbmašini“. Pitao sam ga kako sazna sve otvorene i zakulisne igre u našemu gradu, a on mi je jednostavno odgovorio da se dnevno treba prošetati od Hačka do Frankopanske kule i njenog kaštela i - sve se sazna.
Sada sam se uvjerio da je Iluminator bio posve u pravu. Neki dan sam se sklonio od žege (skoro pa ljeto je), sjeo sam u Gradski lipik u hladovinu ovih bujnijih lipa po kojima je novi park i dobio ime – i promatrao sam naljepši kutak Lijepe naše.
Sve je tako bajkovito kako i treba biti u gradu bajki, sve je podešeno tako da bi dirnulo i samu veličinu Ivane Brlić Mažuranić, našu sugrađanku. Gradski lipik asocirao me na one prekrasne pejsaže s Novoga Zelanda gdje su snimljeni oni fantastični kadrovi filmova Gospodara prstenova, uz jednu ozbiljnu zamjerku što se u onom dijelu dječjeg igrališta dogodio ozbiljan ekološki incident. Netko je, vjerojatno nedovoljno botanički obrazovan, ubacio u lipik dvije vrbe. Nisu baš naročito tužne, uvjerene da su doista zasađene neznanjem, a nikako sabotažom. Ljudi koji su obnavljali park bili su provjereni kadar HDZ-a. Oporba je tu postavljala samo tomogane i kontinere, a možda i one prekobrojne lampe, dakle gotovo sve što i nije toliko potrebito.
Iz lipika kao na dlanu opažate gotovo sav Ogulin i njegove znamenitosti; crkvu Svetog križa, kapelicu sv. Bernardina, hotel i kulu Frankopan, Bađekovu kavanu, ženski đački dom (sada hotel sv. Huberta), muški đački dom, Trg hrvatskih rodoljuba s onim uglancanim rimskim vojnikom (koji je zapravo i oslobodio Ogulin), Općinski sud koji je ostao u Ogulinu, FINU, Privrednu banku, novu knjižnicu i katedralu duha – ROG. Namjerno sam preskakivao zgradu komiteta čiju je zvijezdu zasjenila svjetleća ikona novoga doba – HDZ. Ta zgrada ima svoj kontinuitet, ali s kontra efektima; nekada se iz te zgrade popisivalo ogulinsko pučanstvo koje je zalazilo u crkvu kako bi ga njegova partija mogla lišiti neke rukovodeće funkcije, a danas se iz te iste zgrade popisuju ljudi koji najčešće idu u crkvu kako bi im sadašnja partija udijelila neku sinekuru u okviru poduzeća i ustanova koja su pod ingerencijom Grada.
A za kraj pregleda panorame grada ostavio sam Đulin ponor s nesretnom Zulejkom, ponor koji je svakim danom sve uži od smeća što ga Dobra slaže svakim povećanjem vodostaja i ovaj drugi, još dublji ponor ili, kako na Gradskom vijeću utvrdiše, ponor ili rupa bez dna. Radi se naravno o sve širem ponoru ispred kojega je ona sredozemna medvjedica, a dobio je ime Pučko otvoreno učilište. Rupa će biti otvorena, kažu, do sljedećih lokalnih izbora, što bi trebalo značiti - do promjene vlasti. Pučko učilište, kao i gradska kanalizacija s pročistačem, statusni su simboli Grada (kao jedinice lokalne samouprave) i ti zahvati bit će završeni paralelno u isto vrijeme - za desetak godina.
Sada, kad sam se dva puta zavrtio u lipiku i izišao na čistinu ispred figure kralja Tomislava odšetao sam po uputama Iluminatora prema Hačku. Ugostiteljske terase po pločnicima veliki su izazov i izvor iluminacija, samo se polako, nezainteresirano, morate gibati. Terase su naravno pune i možete čuti, recimo, da je u ponovljenim izborima u Lomostu šef SDP-a ponovljeno glasao za svog protukandidata, da u MO Grad na listi kandidata ne mora svaki član imati prebivalište na području MO i da za te pizdarije nema pravnog lijeka u pravnoj državi kakva je Hrvatska, da za organizaciju potpisa podrške sindikatima oko referenduma protiv novog Zakona o radu središnjica SDP-a u Zagrebu nije do zadnjega časa bila zainteresirana.
Na povratku od Hačka drugom stranom ulice na terasi uz knjižnicu, koja zrači višim standardom možete zateći i sam vrh piramide ogulinske političke, gospodarske i kulturne nomenklature. Ako pak imate jače baterije na mobitelu možete snimiti razgovore koji vam odaju provokativno neprovjerene vijesti da je u poduzeću u vlasništvu Grada izvršena kadrovska promjena što se tiče računovodstva. Novi šef računovodstva nije izabran javnim natječajem kao u demokratskim društvima kojima stremi i ogulinsko, već odabirom vijeća mudraca u HDZ-ovoj režiji. Novi šef neće biti bosanskog podrijetla ili porijekla, to će biti osoba domaće krvne grupe koja ne puši, ali je podobna. Da kakva bi trebala biti?
Na kraju putovanja završavam na izlasku iz kaštela frankopanske kule na upravo saniranom kamenom obrambenom zidu (izvršeno fugiranje) i na sumnjivom izgledu žbuke pokušao sam pročeprkati prsima. Jagodice prstiju ostale su neoštećene, na njima je ostajala samo žbuka koja se mrvi. Nositelj ove sanacije je Pučko otvoreno učilište, izvođači su visokokvalificirani stručnjaci, nadzor vrši Ministarstvo kulture. Jedino ugrađeni materijal nema pedigre! A cijena?

nedjelja, 06.06.2010.

NAKON 45. OBLJETNICE RADIO OGULINA

Tjednima, mjesecima, se trudim da izrazim svoje mišljenje o svrsi i potrebi jednog lokalnog medija koji se u ovom slučaju zove Radio Ogulin. Odgađam to učiniti zbog mira u kući. I u svojoj, i u radio kući. U mojoj kući mir je dosta nategnut, ali u Radio kući, on je totalan. Tu vlada toliki mir da je doista šteta načeti ga. U jednom mediju gdje mir nema što raditi, on se udomaćio.
Donekle pratim što se sve događa u ovom našem društvu, ne zato što sam znatiželjan, već stoga što me ti događaji očešu, a uskoro će i oboriti. Tolikom žestinom, u petoj brzini, naša premijerka Jaca, ako ju tako smijem zvati od milja, otklanja posljedice neke krize koju nitko do jučer nije priznavao, niti prepoznao, a imamo lumene u Vladi koji se od truda toliko debele da će uskoro i puknuti. Tko će nam onda derati golu kožu? Europska unija? Ma neće ona, jer po ovoj Vladi ne možemo ni ući u nju, a ta Vlada nikako da prepozna kako EU traži njenu promjenu kako bi s nekom drugom mogla s povjerenjem dogovarati.
Kada nas je svojevremeno Tuđman zabetonirao na Balkanu bilo je potrebno da neka nova Vlada vrati povjerenje međunarodnoj zajednici. To je učinio Račan sa svojom koalicijskom pratnjom. A vratio je Hrvatskoj i mogućnost podmirivanja računa na vrijeme, spasio gospodarstvo od ovakvog stanja kakvo je danas. I tada je zatekao gospodarstvo u totalnoj nelikvidnosti, ali su ga brzo osovili na pravu mjeru. U onakvim uvjetima Račanova Vlada napravila je pravi bum; u političkom i gospodarskom smislu.
Sve to vrijeme mediji; oni dobronamjerni i oni zločesti, bili su na vrhuncu i u srži svakog događaja, korigirali su vlast i upućivali na nove pravilne poteze. Svrha i poslanje medija upravo jest usmjeravanje vlasti i istinito informiranje javnosti.
U svim novinskim i radijskim redakcijama opći je metež i strka oko sredstava koja služe za što bržom informacijom, pokušat ćemo vjerovati, u interesu naroda, a ne tajkuna i političara. Sve redakcije pršte od preglasavanja novinara i reportera, samo u ogulinskim medijima stvari se odvijaju po strogom protokolu kojega je smislio Otac Ogulina na čemu su zahvalni svi građani koji su većinski obveznici podmirenja troškova. Posebno se to odnosi na Radio Ogulin. Mislim da je Radio Ogulin u ono mračno doba bio otvoreniji i nezavisniji nego danas. Danas je to institucija koja je nedavno proslavila 45.obljetnicu osnutka, odnosno emitiranja svojega programa. Znakovito je da je obljetnica proslavljena 10. travnja, na dan NDH, što od gostiju, odnosno uzvanika nije bilo nezamijećeno i poslano u eter poruka da NDH još nije propala dok mi živimo. I ta, nazovimo ju jubilarna, obljetnica protekla je bez doajena toga istog Radija, Nebojše Magdića, koji ima, čini mi se, isto toliko staža. Ni ovoga puta direktorica ROG-a nije smogla naći modus pomirenja njihovih loših odnosa i nije našla za shodno da konferansu te jubilarne večeri ustupi Neši kao njegov oproštaj od dugogodišnjeg rada na ROG-u. Doista bez imalo sluha za jednog čovjeka koji je Radiju dao više od svih do sada isluženih aktera u tomu mediju. Naglasit ću još jednom; Nešo jest doajen ROG-a, ma kako se to ne sviđalo direktorici. Bez obzira na kulturu ponašanja; pljuvanja, hračkanja, prdeža, mi još dugo nećemo imati takvog novinara na Radiju Ogulinu, i njegovim odlaskom (na ovakav bezdušan način) Radio ostaje osakaćen. Što bi rekao bivši gradonačelnik, ta slušanost nije više ni pet posto, ali ni tih pet posto ne sluša ništa kvalitetno. Ako slučajno izaberu neku uzbudljivu osobu za gosta emisije nedjeljom dopodne, onda tom gostu nema tko postavljati pitanja. Ili zato što ne zna, ili zato što ne smije. To se kod nas zove nezavisni medij „Radio OG pet posto“, uz još nezavisniji „OG list“.
Vijesti i kronike ROG-a svode se na događanja uz Karlovačku županiju radi njenoga župana, na izvatke sa sjednice Gradskoga vijeća radi gradonačelnika, a emisija po željama slušatelja uz dan vjenčanja jednoga para, s predbračnim ugovorom na trajnu vjernost, svodi se na katastrofalni izbor pjesama iz arhiva ROG-a.
Jedina svjetla točka ROG programa jest emisija „Hripkoteka“ iz koje se čuje svježi zadah, mada njen autor nikako da zagrize zelenu jabuku iz domaćega vrta, već djeluje na opće društvenoj razini. Neutralnije je, ipak. I globalnije. To je jedina emisija koju obvezno slušam iz gušta, a goste nedjeljom dopodne šlušam da bih obogatio svoj rječnik hrvatskoga jezika. Sadržaja u tim emisijama nema, ako izuzmemo samohvalu gosta.
Ne znam treba li ponovno naglasiti da je HDZ postavljanjem direktorice ROG-a postigao pun pogodak. Riješio se kompetentne oporbene vijećnice i udario program ROG-a po svojim željama. A direktorici uništio i političku i novinarsku karijeru! Nama što ostane.

<	lipanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv