U jeku kampanje na skupljanju potpisa potpore referendumu koji bi trebao odlučiti da li smo za izmjenu Zakona o radu, dogodila se proslava rađanja demokracije u Hrvata. Na 21. obljetnici osnivanja HDZ-a rečeno je svečano i ovo: „Nakon Domovinskog rata ovo je najteže vrijeme za Hrvatsku.“ To uopće nije točno! Najteže vrijeme za Hrvatsku u njenoj povijesti jest vrijeme nakon Domovinskog rata sve do danas pa, po ovoj vlasti, u nedogled. U Domovinskom ratu je bilo teško zbog „branitelja“ koji su kao kriminalci pušteni iz zatvora na bojišnicu, zbog ljudi koji su iz inozemstva naturalizirani i kao profesionalci „vojnici“ došli profitirati, zbog nacionalista koji su stvarali korpus ratnih zločinaca.
No, tada smo znali što hoćemo, imali smo cilj. A znali smo i da ćemo do njega doći. Većina branitelja bili su iskreni domoljubi, borili su se za domovinu, boreći se za ideale. Bez obzira što nije sigurno da li je rat bio nametnut ili dogovoren, bez obzira što se ratovalo i u Bosni i u Hercegovini, što se trgovalo s naftom i ljudima, rat je morao završiti. Cilj je postignut. I što sad?
Poslije ostvarenog cilja sve je palo u vodu. U bezdan. Ništa više nije bilo kao prije. Naprosto se izgubio smisao života. Uđosmo u kapitalizam bez kapitala, bez proizvoda, bez radnika. Sami poduzetnici. Narod opljačkan, uništena industrija, poljoprivreda, turizam, sve! Svakim danom sve više penzionera, sve više branitelja, a rat završio. Danas s 500 hiljada branitelja, milijun i 200 hiljada penzionera, s milijun i 600 hiljada zaposlenih ni država sva od zlata i srebra nebi opstala. Zlata nismo ni imali, a od srebra, „obiteljskg srebra“ koje smo prodali po najnižim cijenama živjeli smo do sada. Sjećate se naše INE koje više nema, sjećate se HT-a kojega smo izgradili sami plaćajući svaki priključak na kredit, a kada smo razgranali mrežu prodali smo po cijeni koju nitko ne smije znati. Utihnula je i kampanja da Deutsche T-com treba plaćati rentu (ili koncesiju - svejedno) za kabele koji prolaze ispod zemlje koja je u vlasništvu Republike Hrvatske. Tresla se brda, ali se nije rodio ni miš. Veće banke opljačkali su razni štokići i nodila, porezni obveznici su ih sanirali, a onda smo ih prodali strancima. Slušao sam jednog vrsnog ekonomista koje je već davno naglasio da je Hrvatska prodajom banaka strancu ispod cijene izgubila ne samo financijsku infrastrukturu za razvoj gospodarstva, već i suverenost uopće. Te banke kupljene ispod cijene, s pozitivnom razlikom kupovale su naše nekretnine. Što znači s našim novcem kupuju naše nekretnine. Da li tu treba biti ekonomski stručnjak ili samo politički nekompetentan.
Na proslavi 21. obljetnice HDZ-a u Jarunu, u punom zanosu učenik provjerene Kumrovečke škole Vladimir Šeks je klicao "Udružili su se pseudo i kvaziljevičari s dijelom medijske klike koja radi za tuđe interese, sluge tuđih gospodara". Treba li naglasiti da zemlju nisu prodali ljevičari bilo koje kategorije ni mediji, već HDZ. Da za tuđe interese brine HDZ prodavši hrvatsku suverenost. Oni su doista stranka opasnih namjera, a zadnjih godina i stranka pod istragom. Ne mora to Šeks naglašavati s indignacijom, kako on to zna reći, to je točno.
I na ovoj svojoj proslavi mogli smo primijetiti da je vlast nervozna, da se boji glasa naroda kojemu tobože služi, da ne zna izaći iz krize jer nema kompetentne ljude u Vladi, ali da ima dosta ljudi koji su umočeni u korupcijsku močvaru. A uz tu nervozu Vlada se mora; ili raspasti, ili uključiti kompetentne ljude za rješavanje nastale situacije
Zato na potpis potpore protiv izmjene Zakona o radu (ZOR) iziđimo svi koji smo zaboravili na svoje pravo i obvezu, neka iziđu i HDZ-ovci iz čisto moralnih, ali i korisnih razloga. Ona maksima još iz doba mraka (a vidite kako i Šeks prepisuje nekadašnje materijale i misli): „Ako je bolje njima, bit će bolje i nama“ uvijek će biti aktualna. ZOR će se i tako urediti u dogovoru sa sindikatima (!?), ali polazište će biti drugačije ako referendum prođe. HDZ provodi politiku kako hoće, jer je u njemu konstanta Šeks koji stvara zakone, pa makar i pljačkaške, a moralna podrška Hebrang. Zamislite to društvo u kojemu su takva dva čovjeka glavni društveni oslonci. Kada ćemo se osloboditi podsvijesti da je jedino dobro kako Vlada kaže i radi, a ne da sami odlučujemo? Čak i HDZ govori da smo svojevremeno srušili jednoumlje! Kao, sada imamo nešto drugo.
Na kraju bih parafrazirao jednu krasnu misao, vjerojatno neki biblijski insert, da tako kažem: Nitko nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge, put bez trnja. Ali je obećana snaga za dan, utjeha za suze i svjetlo za put!
Post je objavljen 20.06.2010. u 07:00 sati.