Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ogmaksimala

Marketing

NAKON 45. OBLJETNICE RADIO OGULINA

Tjednima, mjesecima, se trudim da izrazim svoje mišljenje o svrsi i potrebi jednog lokalnog medija koji se u ovom slučaju zove Radio Ogulin. Odgađam to učiniti zbog mira u kući. I u svojoj, i u radio kući. U mojoj kući mir je dosta nategnut, ali u Radio kući, on je totalan. Tu vlada toliki mir da je doista šteta načeti ga. U jednom mediju gdje mir nema što raditi, on se udomaćio.
Donekle pratim što se sve događa u ovom našem društvu, ne zato što sam znatiželjan, već stoga što me ti događaji očešu, a uskoro će i oboriti. Tolikom žestinom, u petoj brzini, naša premijerka Jaca, ako ju tako smijem zvati od milja, otklanja posljedice neke krize koju nitko do jučer nije priznavao, niti prepoznao, a imamo lumene u Vladi koji se od truda toliko debele da će uskoro i puknuti. Tko će nam onda derati golu kožu? Europska unija? Ma neće ona, jer po ovoj Vladi ne možemo ni ući u nju, a ta Vlada nikako da prepozna kako EU traži njenu promjenu kako bi s nekom drugom mogla s povjerenjem dogovarati.
Kada nas je svojevremeno Tuđman zabetonirao na Balkanu bilo je potrebno da neka nova Vlada vrati povjerenje međunarodnoj zajednici. To je učinio Račan sa svojom koalicijskom pratnjom. A vratio je Hrvatskoj i mogućnost podmirivanja računa na vrijeme, spasio gospodarstvo od ovakvog stanja kakvo je danas. I tada je zatekao gospodarstvo u totalnoj nelikvidnosti, ali su ga brzo osovili na pravu mjeru. U onakvim uvjetima Račanova Vlada napravila je pravi bum; u političkom i gospodarskom smislu.
Sve to vrijeme mediji; oni dobronamjerni i oni zločesti, bili su na vrhuncu i u srži svakog događaja, korigirali su vlast i upućivali na nove pravilne poteze. Svrha i poslanje medija upravo jest usmjeravanje vlasti i istinito informiranje javnosti.
U svim novinskim i radijskim redakcijama opći je metež i strka oko sredstava koja služe za što bržom informacijom, pokušat ćemo vjerovati, u interesu naroda, a ne tajkuna i političara. Sve redakcije pršte od preglasavanja novinara i reportera, samo u ogulinskim medijima stvari se odvijaju po strogom protokolu kojega je smislio Otac Ogulina na čemu su zahvalni svi građani koji su većinski obveznici podmirenja troškova. Posebno se to odnosi na Radio Ogulin. Mislim da je Radio Ogulin u ono mračno doba bio otvoreniji i nezavisniji nego danas. Danas je to institucija koja je nedavno proslavila 45.obljetnicu osnutka, odnosno emitiranja svojega programa. Znakovito je da je obljetnica proslavljena 10. travnja, na dan NDH, što od gostiju, odnosno uzvanika nije bilo nezamijećeno i poslano u eter poruka da NDH još nije propala dok mi živimo. I ta, nazovimo ju jubilarna, obljetnica protekla je bez doajena toga istog Radija, Nebojše Magdića, koji ima, čini mi se, isto toliko staža. Ni ovoga puta direktorica ROG-a nije smogla naći modus pomirenja njihovih loših odnosa i nije našla za shodno da konferansu te jubilarne večeri ustupi Neši kao njegov oproštaj od dugogodišnjeg rada na ROG-u. Doista bez imalo sluha za jednog čovjeka koji je Radiju dao više od svih do sada isluženih aktera u tomu mediju. Naglasit ću još jednom; Nešo jest doajen ROG-a, ma kako se to ne sviđalo direktorici. Bez obzira na kulturu ponašanja; pljuvanja, hračkanja, prdeža, mi još dugo nećemo imati takvog novinara na Radiju Ogulinu, i njegovim odlaskom (na ovakav bezdušan način) Radio ostaje osakaćen. Što bi rekao bivši gradonačelnik, ta slušanost nije više ni pet posto, ali ni tih pet posto ne sluša ništa kvalitetno. Ako slučajno izaberu neku uzbudljivu osobu za gosta emisije nedjeljom dopodne, onda tom gostu nema tko postavljati pitanja. Ili zato što ne zna, ili zato što ne smije. To se kod nas zove nezavisni medij „Radio OG pet posto“, uz još nezavisniji „OG list“.
Vijesti i kronike ROG-a svode se na događanja uz Karlovačku županiju radi njenoga župana, na izvatke sa sjednice Gradskoga vijeća radi gradonačelnika, a emisija po željama slušatelja uz dan vjenčanja jednoga para, s predbračnim ugovorom na trajnu vjernost, svodi se na katastrofalni izbor pjesama iz arhiva ROG-a.
Jedina svjetla točka ROG programa jest emisija „Hripkoteka“ iz koje se čuje svježi zadah, mada njen autor nikako da zagrize zelenu jabuku iz domaćega vrta, već djeluje na opće društvenoj razini. Neutralnije je, ipak. I globalnije. To je jedina emisija koju obvezno slušam iz gušta, a goste nedjeljom dopodne šlušam da bih obogatio svoj rječnik hrvatskoga jezika. Sadržaja u tim emisijama nema, ako izuzmemo samohvalu gosta.
Ne znam treba li ponovno naglasiti da je HDZ postavljanjem direktorice ROG-a postigao pun pogodak. Riješio se kompetentne oporbene vijećnice i udario program ROG-a po svojim željama. A direktorici uništio i političku i novinarsku karijeru! Nama što ostane.



Post je objavljen 06.06.2010. u 07:00 sati.