Nekada davno kada su se i studenti mogli zabavljati u Corso baru za nepunih 100 dinara i „uživati“ u društvu nekih prostitutki koje su stanovale u središtu Zagreba, obično u Dugoj ulici, događale su se sasvim uobičajene stvari koje su prelazile u strereotipe tadašnjeg „nobl“ stališa. Tada su se te prostitutke u Corso baru nazivale i kurve (prema onom; kurva – krivina) i s nama su se zabavljale tek toliko dok nisu došle prave mušterije, kada bi se one ispričale društvu i otišle obaviti postavljeni zadatak. Moram vam reći da nikada nismo platili piće kada smo bili u njihovu društvu, jer bi već prva od njih koja je osvojila mušteriju s konobarom dogovorila da naplati i naš račun. Nikada se nismo ni potrudili saznati prava imena, niti smo time bili opterećeni, one su se predstavile sa svojim pseudonomom (ako je tako korektno reći), a mi smo svaku od njih zvali po svomu nahođenju. Tako smo od impozantnijih djevojaka imali Dunju, Tanju, Jacu, Fatimu. One su bile sinonim i za sve druge djevojke koje su imale slične karakteristike, a s kojima smo htjeli ili morali kontaktirati. Te radišne djevojke nosile su ime koje sigurno nije bilo u njihovom krsnom listu, ili križnom listu, što bi rekli ovi rodoljubi koji se služe jedinim ispravnim hrvatskim jezikom.
Da se riješimo hrvatskoga jezika htio bih reći da tada studenti nisu studirali da bi s odličnim uspjehom završili fakultet, odmah se zaposlili, radili 14 do 16 sati dnevno i stvarali višak vrijednosti kapitalistu. Tada se studiralo malo temeljitije, usporenije i u redovnom školovanju potpuno pošteno. Barem na zagrebačkom Sveučilištu, priznatom u cijelomu svijetu. Diplomirani student se zaposlio nakon završenog školovanja i zajedno s radničkom klasom stvarao novu društvenu vrijednost. Vrijednost njegovog minulog rada korištena je na podizanje standarda življenja svih ljudi u zajednici, a ne samo članova Hrvatske demokratske zajednice.
Htio bih ovom prilikom reći da smo tada, ali i danas, uglavnom u zabludi što je to zapravo minuli rad bio. Minuli rad nije staž kako smatra veliki posto ljudi, već je to vrijednost toga rada koji se odvajao za nabavku i unapređenje osnovnih sredstava i tehnologije, za povećanje produktivnosti svake radne organizacije pod kontrolom kakvog-takvog radničkog savjeta.
Danas, s viškom vrijednosti koju je stvorio radnik, poslodavac-kapitalist, kupuje jahte, aute, avione, ljubavnice i štošta drugoga, a stručnjaka nakon pet godina, izmoždenog i istrošenog, otpusti i zaposli drugoga. Ni onom prvom nije zapamtio ime, niti je za ime pitao novoga. A niti stručnjak, niti radnik ne stignu na godišnji odmor niti imaju novaca za to.
No, da se malo vratimo na one studentske dane kada smo drugovali s onim curama iz Corso bara.
Dunja je bila malo mentalno ograničena i voljela je puno pričati, pa smo sve cure koje su imale slične karakteristike zvali Dunja. I danas kada se nađemo zajedno evociramo s nostalgijom te dane.
Tanja je bila visoka i vitka aktivistica koja je voljela u slobodno vrijeme ići u kino i čitati „X 100“ koji joj je ulijevao nadu da će dobro kad-tad pobijediti zlo i da će se jednoga dana zaljubiti u nekog princa na bijelomu konju. Kada se jedna mušterija zaljubila u nju, ona ga pitala bi li se oženio njome, a on je k'o iz puške rek'o: „Ne bi!“ Od tada je Tanja živjela bajku; sretna i zadovoljna jer nikomu, osim sebi, nije prala gaće, nikomu, osim sebi, nije peglala bluze. Zato je odlučila čekati princa uvjerena da neće doći i pokvariti joj idilu u kojoj je uživala.
Fatima je pobjegla od kuće jer ju je iskorištavao otac, ne znajući da mu je ona kći. Došla je od Prijedora i bijaše mi susjeda u Zagrebu. Inzistirala je da joj budem svodnik umjesto dotadašnjeg koji ju je tukao. Imao bih stan, hranu i pola njene zarade, a za uzvrat bih joj ja, u njeno slobodno vrijeme, uzvraćao romantikom. Odbio sam ponudu plašeći se gomile novaca jer su me učili da novac kvari čovjeka. Ostao sam bez novca i bez Fatime, a ona bez romantike, pa od tada svaku ženu sklonu romantici zovem Fatima.
Jagica je bila od Prigorja, kratke frizure, dosta dobrih tjelesnih proporcija, ali s izvjesnom dozom muških hormona. Mušterije su se znale požaliti da je u poslu znala preuzimati inicijativu iako je bila plaćena za pasivu po željama. Zato smo ju nazvali Jaca Harmica, ali u onom muškom tonu (kao danas Joca Amsterdam, recimo). Premda joj je otac bio negdje od Bosne, u silnom previranju u doba mraka priženio se u Harmicu. Jaca je svojom inteligencijom i komunikativnošću postala prava kurtizana za odabrane, a od jednog politički propalog predsjednika lovačkog društva preuzela je stanarsko pravo za prekrasan stan na Griču, zauvijek napustivši Harmicu. Zato smo sve žene koje su svojom inteligencijom i podobnošću postigle više nego su mislile i zaslužile zvali Jaca.
| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kolumna o gradu pod Klekom i šire.
Ogulin blog
Ogulinske uske staze
Janjin blok
Ogulinska fatamorgana blog
Ogulinski list
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Iskon.hr
Tportal.hr
maksimala943@gmail.com
DRŽAVNI PRAZNICI I BLAGDANI
1. siječnja Nova godina
6. siječnja Sveta tri kralja
? Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja Praznik rada
? četvrtak Tijelovo
22. lipnja Dan antifašističke borbe
25. lipnja Dan državnosti
5. kolovoza Dan domovinske zahvalnosti
15. kolovoza Velika Gospa
8. listopada Dan neovisnosti
1. studenoga Dan svih svetih
25. prosinca Božić
26. prosinca Sveti Stjepan