Maksova maksimala

nedjelja, 27.04.2008.

"Ne bi se štel mešat"

Naš narodni saborski zastupnik morao bi dati prijedlog svom povremenom mentoru, rjeđe iskrenom analitičaru, a češćem uvlakaču u svoje tjelesno gradivo, bivšem programskom direktoru ROG-a, da mu za dobe napiše knjigu koja bi mogla nositi naslov: »Biserje s Ribarćov«.
Zbog čega je saborski zastupnik, dipl.ing., ravnatelj Županijske uprave za ceste, predsjednik osnovne gradske ćelije HDZ-a, predsjednik županijskog HDZ-a, predsjednik NO HOC-a Bjelolasice, siva eminencija gradske vlasti i dr., gostovao nedjeljom u 9,30 na radio Ogulinu, samo Bog zna. Umalo što nije potpuno svladao retoriku kakva se traži u školi Ive Sanadera, ove je nedjelje bio za neprepoznati. S toliko nemuštih rečenica, toliko mucanja i odsutnosti, teško da će to ponoviti. Dobro što je novinar koji je vodio tu emisiju bio opet slizan s njegovim likom i djelom pa je mrcvarenje vremena i gosta prošlo uzalud, nadam se.
Konačno je ljudska taština i bahatost koju forsira Ivo Sanader i prenaša na svoje poltrone plaćena punom cijenom. Nadam se da će od ove nedjelje zastupnik ostati autoritet samo onoj Bari Ploškovoj koja je na kraju emisije obožavajući ga rekla da mu fala na dosadašnjem trudbeničkom žaru. „Samo nastavite tako“, rekla je skoro kroz suze. Sva je sreća bila i u tomu što je nastupio termin za prijenos misnoga slavlja na radiju, pak je mrcvarenje prekinuto.
Da vlast mora stalno biti u medijima kako se za druge ne bi ni čulo, mada se ti drugi puno ni ne trude, dokazao je i ovaj uzaludni nastup. Najvažnije pitanje za Ogulin, pošto je poduzetnička zona gotovo tabu tema, je uspon Olimpijskog centra Bjelolasice po fizičkom i duhovnom sadržaju; počeo je i završio prijetnjom predsjednika NO: ministar, ja ili direktor, ako se ništa pokrenuti neće!!! I čini se da su se sva tri ove odlučnosti preplašili pa nitko nije - niti što napravio niti abdicirao.
Nesretna Bolnička već trideset godina prkosi zdravom razumu, a na pitanje da li će tko odgovarati za sve to pranje novca, gost urednik je odgovorio da je to stvar vlasnika - Državnih cesta, kao da tom cestom stradavaju državnici, a ne ogulinski puk koji, iz tog kvarta, daje na izborima podršku upravo HDZ-u. Ali izgleda ne u sto postotnom žaru.
I sada, nakon antologijskih izjava kao član Odbora za ljudska prava u Saboru: „Ne bi se štel mešat“ kad je Glavaša pripustio tom Odboru (!?), te kao saborski zastupnik: „Nije bogzna kaj, ali veseli“ u vezi novog zakona o 0,00 promila za vozače, dodao je u nedjelju najbiserniju izjavu što se tiče potpunog uništenja gradskog parka: „Građani nisu ni živjeli s parkom“ (sic). Po njegovu mišljenju taj će park biti vrlo lijep s čime se složio i njegov nedjeljni uvlakač novinar koji je, inače, među prvima napao taj ekocid.
Nakon zločina koje je ova vlast učinila tom parku, nakon ciničkog rušenja dostojanstva svojih građana, ovako bahatom javnom izjavom jednog ruralnog izdanka koji nije nikada stupio u taj park, niti objektivno u njemu mogao uživati, zaslužio je i javnu osudu. Taj je park uništen za vijeke, taj su park uništile štetočine koje misle vječno biti na vlasti ne slušajući ni jednog trenutka glas i vapaj svoga puka kojemu tako zdušno prisižu svake četvrte godine kakoće im služiti. Da će im stvarati okvire u kojima će lako moći ostvariti svoju egzistenciju, svoje ambicije i blagosranje, kako je jedan nepopravljivi ljevičar lapsusom nazvao hrvatsko blagostanje.
Zbog ovakvih izjava na purgerskom i ribarćevom narječju zaista je potrebno tiskati almanah ljudske bahatosti čiji bi jedan dio bio i gore spomenuto „Biserje s Ribarćov“

nedjelja, 20.04.2008.

HOC Bjelolasica i balvan revolucija

Ovaj napis ne treba dignuti na noge branitelje lika i djela našega narodnog zastupnika, mada je on u velikoj mjeri zaslužan za njihove goleme džeparce, a mnogima i za plaću veću od prosjeka običnoga smrtnika. Nitko, naravno, ne treba zamjerati da se ljudi međusobno pomažu, nitko ne bi smio kritizirati nepotizam. Ako ja svojemu sinu, ili nekom nećaku, nastojim naći posao i tražim vezu za povoljan ishod – nije li to nepotizam. Pa naravno da jest, ali se bez nepotizma mnogi uopće ne bi ni zaposlili. Onda bi naš mladi naraštaj jednostavno radi svoje egzistencije morao dilati drogu, cigarete bez markica, Badelov konjak iz Bosne i Hercegovine, nosače zvukova Cece Veličković i Riblje Čorbe iz Srbije, mnogi bi završili u Pančevu „terajući guske u vagone“, za razliku od HSS-ovaca koji guske tjeraju u maglu.
No, kada se raziđe magla pa krenete za Jasenak, na Bjelolasicu u Hrvatski olimpijski centar koji je konačno proradio punom parom nakon reforme pri ustroju u trgovačka društva i kadrovskim osvježenjem zahvaljujući vizionarstvu premijera i njegovih trabanata, ali, naravno, i nadzornom odboru HOC-a, nemojte skretati pogled izvan koridora županijske ceste Ž-3254, izvan koridora koji je obilježen onim crveno-bijelim štapovima kako grtalica pri guranju snijega ne bi poprečila i izletjela iz toga koridora.
Skretanje pogleda izvan koridora može vas preplašiti iz razloga što se odjednom nađete u sasvim novom ambijentu. Čisti horor. U svakom usjeku, ili zasjeku također, na vas s kosine vreba balvan ili klada promjera 60 do 65 cm da po mokrom terenu krene prema vašem BMW autu ili Volvo terencu. To se šumari malo zaigraju pa kada šlajsaju te trupce sa svojih šumskih prostora i rezanjem na mjeru spremaju za utovar na županijskoj cesti (!?), da bi nakon odvoza poprište jednostavno napustili. To poprište tada pa za vijeke ostaje kao da je naplavina, kao da je neka vodena stihija imala svoje nečastive namjere.
Kako se tim korodorom krećem gotovo svaki drugi dan zaključio sam da ta prometnica sliči nekom šumskom putu, a ne županijskoj cesti. Županijskoj cesti čiji je novi ravnatelj ujedno i predsjednik Nadzornog odbora HOC-a Bjelolasice i koj se doista počeo truditi i oko tih cesta i oko HOC-a. U radnom žaru za perfekcijom rezultata nije nimalo neobično da se od šume ne vidi balvan, okrajak, trupac ili slomljeno stablo postavljeno kao ogromno koplje upereno u grudi suvozača, ili vozača kada se vraćaju natrag.
A sav taj materijal kojega su ostavili monopolisti Hrvatskih šuma da nagrđuje prirodnu trasu ceste i ugrožava ljudske živote povećava i onako ogromnu arendu Hrvatskih šuma, Ministarstva šumarstva i Sanaderove Vlade. A kada bi slučajno Ekološko društvo Ogulina, sve popularniji EDO, pokušalo ukloniti taj nered, siguran sam da bi ih proglasili lopovima i kradljicima prirodnog drvenog bogatstva.
Eto, nije ovo kritika na naporan rad, što umni, što fizički, svih odgovornih za stanje na županijskim cestama, ovo nije kritika nijednom direktoru niti članu Upravnog odbora HOC-a, ovo je pomoć svim tim ljudima kako bi lakše uočili jednu anomaliju koju prate svi gosti Hrvatskog olimpijskog centra, svi oni koji Rudolfinom voze na more u Novi Vinodolski i svi oni koji uživaju u prirodnim ljepotama Kleka, Bijelih stijena i održavaju partizansku spomen bolnicu u Javornici iza Tomića u Drežnici.
Ako se bojite za goli život vozeći se od Ogulina do Jasenka i dalje, nemojte unajmiti zaštitarske firme Sokol Marić ili Borbaš, jer njihovi ljudi pucaju u zrak da bi ustrašili pljačkaše, a to može izazvati lavinu trupaca uz cestu što bi asociralo na balvan revoluciju.

nedjelja, 13.04.2008.

NATO savez i hrvatski standardi

Ovo što je napisao Igor Lasić u Feralu 4. travnja 2008. po mom sudu spada u antologiju najdubljih misli kao što su one Krležina da „Nigdar ni bilo, da nekak ni bilo ....“. A Igor je prilikom pozivnice Republike Hrvatske u NATO i posjeta predsjednika SAD-a Hrvatskoj napisao na kraju svojih razmišljanja ovako: „Dok još ne znamo kako će općinstvo točno reagirati na Bush-Sanaderovo uzurpiranja hrvatskih zakona i demokratske volje, a o smijehu da ne govorimo, sav nam se otpor sveo na jednog razbojnika s epoletama, tako pijanoga da to plaši i najjačeg kauboja. Ne zato što je Korade ubojica, nago zato što ne ubija po NATO-standardima.“ Što vam se čini?
I sada, nakon tih farsičnih i euforičnih dana kojima je popustila i jedna od rijetkih političkih vertikala u nas – predsjednik Stjepan Mesić, kada smo potratili brdo novca po zagorskim bregima i purgerskim ulicama s dalmatinsko-hercegovačkim štihom, sada su konačno došli na red i hrvatski mediokriteti koji se bore za egzistenciju u jednoj „neovisnoj“, „suverenoj“ i „demokratskoj“ zemlji koju je stvorio HDZ, a u daljnje blagostanje danas ju vode pustopašni domoljubi i kler. I jedni i drugi već se desetak godine bore i troše dragocjenu energiju na stvaranje zakona kojim bi se zabranio rad nedjeljom (!?), a nitko ne spominje postojeći zakon kojim je taj rad reguliran na taj način da se on ima posebno platiti. Kada bi prisilili te bahate tajkune koji su već jednom opljačkali radničku klasu uz blagoslov Vlade i Sabora da plate te radnike, nedjeljom bi radilo desetak posto trgovina jer se ostalima ne bi isplatilo! To je sva mudrolija oko rada nedjeljom. Crkvenim dostojanstvenicima to ne bi puno pomoglo jer bi radnici svoje slobodne nedjelje sigurno upražnjavali sa svojom obitelji, a ne bi slušali neuvjerljive svećenike i njihove biskupe koji i tako svoju pažnju usmjeravaju na sumnjive bogate „rodoljube“ ili vlastiti eros bilo koje kategorije. Je li moguće da se u 98 postotnoj katoličkoj državi katolički svećenik boji za svoj život do te mjere da mora uza se imati smokres ili zolju, možda.
Ali je sigurno moguće da blagajnice velikih tajkuna tipa Kerum na svojim radnim mjestima nemaju stolca i stoje čitavo vrijeme od osam do deset sati za plaću od 2.000 kuna! Može li netko suvislo odgovoriti koji je cilj takvog mučenja žena koje će nakon tako provedenog dana doći kući da bi za sutra spremile ručak, oprale rublje, izglačale ga, pomogle djeci napisati zadaću i na kraju u poznu noć u krevetu zadovoljiti muža.
Tek sam pomislio da se to dešava samo kod Keruma jer on i tako djeluje dehumano, otišao sam u Otok Oštarijski u Konzum izvjesnoga Todorića i primijeto da su konzumove blagajne dizajnirane tako da se stolica ni ne može postaviti. O zdravstvenom stanju blagajnice poslovođa navodno mora imati uvid u menstrualni ciklus kako bi u te dane žena mogla češće otići u zahod!!!
U takvim idiličnim odnosima konačno je i sindikat pokrenuo hvale vrijednu akciju upozorenja bajkovitoj Vladi i njenim eurofobnim ministrima (dobro sam rekao „eurofobnim“) da neće još dugo tolerirati lažna obećanja te elitne jedinice i da će uskoro slijediti protuudar. Vlast udara na standard i ljudska prava svoga naroda, a narod će na Vladu, pa makar prodro i na sam Markov trg. Prvi „prodor“ zbio se za vrijeme ukazanja Big Brothera specijalnim pozivnicama, ali za ovaj drugi prodor pozivnice neće biti potrebne.

nedjelja, 06.04.2008.

Idemo raspisati referendum

Stvarno se trudim da pronađem jednu temu na kojoj bi se ispraznio na taj način da pišem o nečemu lijepom, o nečemu što bi moglo potegnuti zagubljeni optimizam s kakvim smo bili nabildani u svojoj mladosti. Ta mladost je promicala u izvjesnom siromaštvu koje nismo primjećivali, kao što danas kroz nas prolaze blagodati, a mi ih nismo svjesni. Pa to nam kazuju naši vrli političari među koje svakako treba izdvojiti onoga Andriju Hebranga i premijera Ivu Sanadera. Mislim da se po cinizmu i pokvarenosti Hebrang nikako ne može sramiti Ivića Pašalića ili Branimira Glavaša, recimo.
Mislim da nitko ne može prigovarati što mi anonimni ove individue prozivamo imenom i prezimenom, pošto su one javne osobe i iz demokratskih razloga svjesno su ušli u žrvanj koji samo debelokošci mogu izdržati. Pa, eto, s obirom na njihovu debelu kožu ovo im neće štetiti, ali ih neće ni promijeniti. Zato je jako interesantno koliki hrvatski nacionalni korpus dopušta da ova dva političara na čelu čitave stranke na vlasti toliko omalovažavaju i ponižavaju svoj narod kao da je - neprijateljski.
To potkrepljujem činjenicom što je Sanader u svoju novu Vladu postavio sve one političare koji su sudjelovali u barem jednoj aferi po pitanju kriminala, a za najvažniji resor pri pregovaranju s Europskom unijom, za ministricu pravosuđa, postavio evidentno najnekompetentniju osobu, Anu Lovrin. Takvom bahatošću, odobravanom od većine glasača u Hrvatskoj, ali i izvan nje, samo dokazuje da se i razni nazovigenerali mogu tako ponašati, jer su zaštićeni i štićeni.
Ova vlast sve svoje međunarodne i domaće neuspjehe proglašava pobjedama kao da smo u rodu sa Srbima koji to čine još od poraza na Kosovu 1389. godine pa sve do danas. Tako je Sanader slavio onaj čuveni „avis“ od strane EU kao da smo ušli u tu asocijaciju, a ne da je to bilo upozorenje kako se trebamo ponašati da do nje dođemo. Danas se slavi pozivnica u NATO savez, a do ulaska u njega pitanje je da li će uopće i doći. Pozivnica je samo čin koji upozorava što sve treba učiniti do konačnog cilja.
A da li je Hrvatskoj potrebno ili pametno ući u taj savez nitko još ne zna, no, HDZ sa svojim premijerom i onim ministrom-paunom Jandrokovićem dokazuju da narod za to ne treba pitati, jerbo ih je taj narod izabrao da razmišljaju umjesto njih! Stoga ne treba referenduma raspisivati jer je sve jasno. Ankete sve otkrivaju. Možda bi narod na referendumu i bio za ulazak, ali zašto ga ne pitati? Ako smo tako sigurni zašto premijer podcjenjivački kazuje da se samo nezahvalni prema Americi hvataju referenduma. Pa, molim vas, komu je to Amerika napravila dobro. Kako smo brzo zaboravili da je Amerika bila ta koja je kao uvjet za ulazak Hrvatske u EU tražila izručenje Gotovine i u isto vrijeme nas prisiljavala da potpišemo akt o izuzeću američkih vojnika na međunarodnom sudu u vezi ratnih zločina po čitavom svijetu. Uz takav bezobrazluk mi danas ližemo guzicu tom Bushu, blokiramo pola Hrvatske, trošimo sirotinjske novce. 'Ajde, jedino što smo profitirali je likvidacija jednog izroda kojega je iznjedrila stranka koja je mentalitetom ista kao i ova današnja.
Potpisat ću peticiju za raspisivanje referenduma oko ulaska u NATO i pobijedit ću ako dođe do njega. Neću biti žalostan ako se referendumom odlučimo uključiti u vojnike za tuđi račun, ali ću biti presretan ako referendum uspije. Naravno da neće priznati takav rezultat ali, nek' se zna.

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv