Naš narodni saborski zastupnik morao bi dati prijedlog svom povremenom mentoru, rjeđe iskrenom analitičaru, a češćem uvlakaču u svoje tjelesno gradivo, bivšem programskom direktoru ROG-a, da mu za dobe napiše knjigu koja bi mogla nositi naslov: »Biserje s Ribarćov«.
Zbog čega je saborski zastupnik, dipl.ing., ravnatelj Županijske uprave za ceste, predsjednik osnovne gradske ćelije HDZ-a, predsjednik županijskog HDZ-a, predsjednik NO HOC-a Bjelolasice, siva eminencija gradske vlasti i dr., gostovao nedjeljom u 9,30 na radio Ogulinu, samo Bog zna. Umalo što nije potpuno svladao retoriku kakva se traži u školi Ive Sanadera, ove je nedjelje bio za neprepoznati. S toliko nemuštih rečenica, toliko mucanja i odsutnosti, teško da će to ponoviti. Dobro što je novinar koji je vodio tu emisiju bio opet slizan s njegovim likom i djelom pa je mrcvarenje vremena i gosta prošlo uzalud, nadam se.
Konačno je ljudska taština i bahatost koju forsira Ivo Sanader i prenaša na svoje poltrone plaćena punom cijenom. Nadam se da će od ove nedjelje zastupnik ostati autoritet samo onoj Bari Ploškovoj koja je na kraju emisije obožavajući ga rekla da mu fala na dosadašnjem trudbeničkom žaru. „Samo nastavite tako“, rekla je skoro kroz suze. Sva je sreća bila i u tomu što je nastupio termin za prijenos misnoga slavlja na radiju, pak je mrcvarenje prekinuto.
Da vlast mora stalno biti u medijima kako se za druge ne bi ni čulo, mada se ti drugi puno ni ne trude, dokazao je i ovaj uzaludni nastup. Najvažnije pitanje za Ogulin, pošto je poduzetnička zona gotovo tabu tema, je uspon Olimpijskog centra Bjelolasice po fizičkom i duhovnom sadržaju; počeo je i završio prijetnjom predsjednika NO: ministar, ja ili direktor, ako se ništa pokrenuti neće!!! I čini se da su se sva tri ove odlučnosti preplašili pa nitko nije - niti što napravio niti abdicirao.
Nesretna Bolnička već trideset godina prkosi zdravom razumu, a na pitanje da li će tko odgovarati za sve to pranje novca, gost urednik je odgovorio da je to stvar vlasnika - Državnih cesta, kao da tom cestom stradavaju državnici, a ne ogulinski puk koji, iz tog kvarta, daje na izborima podršku upravo HDZ-u. Ali izgleda ne u sto postotnom žaru.
I sada, nakon antologijskih izjava kao član Odbora za ljudska prava u Saboru: „Ne bi se štel mešat“ kad je Glavaša pripustio tom Odboru (!?), te kao saborski zastupnik: „Nije bogzna kaj, ali veseli“ u vezi novog zakona o 0,00 promila za vozače, dodao je u nedjelju najbiserniju izjavu što se tiče potpunog uništenja gradskog parka: „Građani nisu ni živjeli s parkom“ (sic). Po njegovu mišljenju taj će park biti vrlo lijep s čime se složio i njegov nedjeljni uvlakač novinar koji je, inače, među prvima napao taj ekocid.
Nakon zločina koje je ova vlast učinila tom parku, nakon ciničkog rušenja dostojanstva svojih građana, ovako bahatom javnom izjavom jednog ruralnog izdanka koji nije nikada stupio u taj park, niti objektivno u njemu mogao uživati, zaslužio je i javnu osudu. Taj je park uništen za vijeke, taj su park uništile štetočine koje misle vječno biti na vlasti ne slušajući ni jednog trenutka glas i vapaj svoga puka kojemu tako zdušno prisižu svake četvrte godine kakoće im služiti. Da će im stvarati okvire u kojima će lako moći ostvariti svoju egzistenciju, svoje ambicije i blagosranje, kako je jedan nepopravljivi ljevičar lapsusom nazvao hrvatsko blagostanje.
Zbog ovakvih izjava na purgerskom i ribarćevom narječju zaista je potrebno tiskati almanah ljudske bahatosti čiji bi jedan dio bio i gore spomenuto „Biserje s Ribarćov“
Post je objavljen 27.04.2008. u 07:00 sati.