Stvarno se trudim da pronađem jednu temu na kojoj bi se ispraznio na taj način da pišem o nečemu lijepom, o nečemu što bi moglo potegnuti zagubljeni optimizam s kakvim smo bili nabildani u svojoj mladosti. Ta mladost je promicala u izvjesnom siromaštvu koje nismo primjećivali, kao što danas kroz nas prolaze blagodati, a mi ih nismo svjesni. Pa to nam kazuju naši vrli političari među koje svakako treba izdvojiti onoga Andriju Hebranga i premijera Ivu Sanadera. Mislim da se po cinizmu i pokvarenosti Hebrang nikako ne može sramiti Ivića Pašalića ili Branimira Glavaša, recimo.
Mislim da nitko ne može prigovarati što mi anonimni ove individue prozivamo imenom i prezimenom, pošto su one javne osobe i iz demokratskih razloga svjesno su ušli u žrvanj koji samo debelokošci mogu izdržati. Pa, eto, s obirom na njihovu debelu kožu ovo im neće štetiti, ali ih neće ni promijeniti. Zato je jako interesantno koliki hrvatski nacionalni korpus dopušta da ova dva političara na čelu čitave stranke na vlasti toliko omalovažavaju i ponižavaju svoj narod kao da je - neprijateljski.
To potkrepljujem činjenicom što je Sanader u svoju novu Vladu postavio sve one političare koji su sudjelovali u barem jednoj aferi po pitanju kriminala, a za najvažniji resor pri pregovaranju s Europskom unijom, za ministricu pravosuđa, postavio evidentno najnekompetentniju osobu, Anu Lovrin. Takvom bahatošću, odobravanom od većine glasača u Hrvatskoj, ali i izvan nje, samo dokazuje da se i razni nazovigenerali mogu tako ponašati, jer su zaštićeni i štićeni.
Ova vlast sve svoje međunarodne i domaće neuspjehe proglašava pobjedama kao da smo u rodu sa Srbima koji to čine još od poraza na Kosovu 1389. godine pa sve do danas. Tako je Sanader slavio onaj čuveni „avis“ od strane EU kao da smo ušli u tu asocijaciju, a ne da je to bilo upozorenje kako se trebamo ponašati da do nje dođemo. Danas se slavi pozivnica u NATO savez, a do ulaska u njega pitanje je da li će uopće i doći. Pozivnica je samo čin koji upozorava što sve treba učiniti do konačnog cilja.
A da li je Hrvatskoj potrebno ili pametno ući u taj savez nitko još ne zna, no, HDZ sa svojim premijerom i onim ministrom-paunom Jandrokovićem dokazuju da narod za to ne treba pitati, jerbo ih je taj narod izabrao da razmišljaju umjesto njih! Stoga ne treba referenduma raspisivati jer je sve jasno. Ankete sve otkrivaju. Možda bi narod na referendumu i bio za ulazak, ali zašto ga ne pitati? Ako smo tako sigurni zašto premijer podcjenjivački kazuje da se samo nezahvalni prema Americi hvataju referenduma. Pa, molim vas, komu je to Amerika napravila dobro. Kako smo brzo zaboravili da je Amerika bila ta koja je kao uvjet za ulazak Hrvatske u EU tražila izručenje Gotovine i u isto vrijeme nas prisiljavala da potpišemo akt o izuzeću američkih vojnika na međunarodnom sudu u vezi ratnih zločina po čitavom svijetu. Uz takav bezobrazluk mi danas ližemo guzicu tom Bushu, blokiramo pola Hrvatske, trošimo sirotinjske novce. 'Ajde, jedino što smo profitirali je likvidacija jednog izroda kojega je iznjedrila stranka koja je mentalitetom ista kao i ova današnja.
Potpisat ću peticiju za raspisivanje referenduma oko ulaska u NATO i pobijedit ću ako dođe do njega. Neću biti žalostan ako se referendumom odlučimo uključiti u vojnike za tuđi račun, ali ću biti presretan ako referendum uspije. Naravno da neće priznati takav rezultat ali, nek' se zna.
Post je objavljen 06.04.2008. u 07:00 sati.