Maksova maksimala

nedjelja, 29.07.2007.

Uostalom, kapitalizam treba zbaciti

U ovom periodu kiselih krastavaca, kako to znaju reći mnogi koji se odmaraju na moru, jezeru ili planinama, kada čak ne rade ni, uvijek budni, zastupnici Hrvatskoga sabora, nema se o čemu pisati. Ni ogulinski HDZ nije prošli tjedan otvorio nijedan hotel, ni jednu poslovnicu parazitskih ustanova, nije dakle imao ni jednu rečenicu samohvale. Zato je, iako već davno, otvorio gradilište na polaganju kanalizacijskog kolektora u nastavku glavne Frankopanove ulice, eda bi i po ljeti izgledala kao i po zimi - neprohodna. Iz dva sasvim oprečna razloga. No, kako s toga kraja dolaze tri najznačajnije osobe Ogulina; gradonačelnik, čelnik oporbene koalicije i predsjednik Mjesnog odbora Lomost, sigurno je da će se to riješiti u rekordnom roku, a plinske intalacije (one koje su po bivšem gradonačelniku trebale biti ukopane još pred desetak godina) polagat će ona tvrtka "PORR" iz Austrije koja ugrađuje cijevi u zemlju bez iskopa i zatvaranja prometa (bilo u gibanju, bilo u mirovanju).
U toj općoj nirvani jedina aktivna je oporbena koalicija; SDP, PGS, HSS, HSP, koja je napokon odlučila smijeniti aktualnu vlast uz pomoć osviješćenih žitelja Zagorja i Drežnice. Sve to za socijalnu državu kojoj će u prvom planu biti čovjek-radnik, a ne čovjek-tajkun.
Ako bih ja, recimo, naglas razmišljao o ćudima ovoga ostatka nekadašnjeg društva istaknuo bih tri velika autoriteta koja su označila kraj prošlog i početak ovoga stoljeća, ili milenija, ako baš hoćete. To su: Ivan Supek, Miroslav Radman i papa Ivan Pavao II. Supek je najveći humanist, fizičar, književnik i filozof našega vremena, Radman je unio i unosi puno živosti i nade da ćemo uskoro živjeti daleko duže, ali kvalitetno i seksualno, a kada izgubimo interes za seks, obećao je da će pokušati otkriti kemijsku formulu orgazma te da ćemo moći aktivirati tu čudesnu formulu i umrijeti onako - erotski. Kao jebonje, a ne kao seronje.
Bez obzira na moj svjetonazor među autoritete svakako treba ubrojiti i pokojnoga papu Ivana Pavla II kao humanistu koji je usmjeravao ogromno ljudstvo koje slijedi rimokatoličku vjeru da pokušaju živjeti u miru i ljubavi, u skromnosti i davanju. Bio je do sada jedini koji se udostojio ispričati svojim vjernicima i svima ostalima za nepravde koje im je u dva tisućljeća učinila crkva. Mogu prognozirati da je bio i posljednji.
Svi se oni okreću običnim smrtnicima, obespravljenima i prezrenima, a akademik Supek djelovao je najsnažnije jer je bio sa svojim pukom na mjestu događaja. U jednom od svojih posljednjih intervjua novinama ponovio je da je radničko samoupravljanje civilizacijsko dostignuće koje je trebalo dograditi i oplemeniti poštenim ljudima, a ne političarima, da se sa samoupravljanjem moglo izgraditi pravedno društvo, a ne s kapitalizmom. Kapitalizam ne bira sredstva kako bi povećao profit, on samoga sebe ne može više zaustaviti i srlja u propast. Netko to mora zaustaviti da svijet ne bi propao. Stoga je na mladoj generaciji da shvati opasnost od kapitalizma, treba se okrenuti i zbaciti ga. Treba stvoriti društvo u kojemu nećemo raditi samo za profit, već iz zadovoljstva.
Takvo društvo ne može stvoriti HDZ, on je stvorio društvo kakvo imamo, a novo društvo može stvoriti nova snaga. Zato podrška novoj oporbenoj koaliciji na ogulinskom području, na području županije i države. Neka se okruže mladim ljudima neopterećenim kapitalom i nacionalizmom, koji će gledati naprijed, a ne u prošlost.
No, zbacimo najprije ovakav kapitalizam, poručuje nam iz groba Ivan Supek. Ne sumnjam u njegov humanizam i filozofiju.

nedjelja, 22.07.2007.

Nećemo pročistač !

Tko se zna snaći, ni u zahodu neće ostati gladan! Poznato je to već odavna običnim smrtnicima, a kako ne bi našim vrlim političarima. Jeste li ikada čuli da je neki političar priznao da je izgubio, da je poražen, na bilo kojem polju, na bilo kakvom derneku. Sjećate se larmanja današnjeg premijera na splitskoj Rivi kako se heroji Domovinskog rata u bijegu od pravde ni po koju cijenu ne smiju isporučiti u Sheweningen, da bi samo nekoliko godina kasnije isporučio ne samo Ademija i Markača, već i samoga Gotovinu, misleći naivno da mu je to dovoljno da Hrvatsku uvede u EU. Bila je to njegova velika pobjeda, a ne poraz. Njegova pobjeda je tim veća što se uhvati lopov kojega je država štitila, a sebe oštećivala, kao Vlado Zec, recimo. Pobjeda je bila i kada se pod zaštitom ministara u Nadzornom odboru HFP pohapsilo sedmero pljačkaša.
Na nešto nižoj razini velika je pobjeda HOC-a Bjelolasica što se nisu utrošila ona obećana sredstva na dvoranu, zasnježivanje i opskrbu vodom, jer, eto nema snijega pa je bolje da smo te novce utrošili na Sinjsku alku, recimo, tamo ionako nismo u ljetu očekivali snijeg. Najveću pobjedu postigli smo na ovoj gradskoj razini veleumnim potezom što još nismo izgradili pročistač otpadnih voda, već samo dosta duge kolektore. Jer zamislite da smo pročistač izgradili pred desetak godina s onakvom tehnologijom, danas bi nam se ljudi sprdali što ovakav grad kao što je Ogulin ima zastarjeli tip prečistača. Upravo stoga ne gradimo ga ni danas, jer će za narednih deset, a da ne kažem za pedeset, godina tehnologija toliko napredovati da ga možda uopće neće ni trebati.
Sada se tek vidi da smo uzalud izgradili biopročistače za hotel Josipdol, na Sabljacima za restoran i, naravno, na Bjelolasici u tzv. Hrvatskom olimpijsko centru tipa Paškvalin. Nije tragično što pojedinci misle da je to pametno izvedeno, pa makar bili i u oporbi, ali je tragično da je to oficijelna gradska politika iza koje stoji HDZ, naravno na čelu s narodnim zastupnikom u sjeni, a s gradonačelnikom na sceni.
Zar nije ljepše da položimo sve kolektore po gradu i ne priključimo ni jednu septičku jamu, već masovne fekalije upuštamo u Dobru kao ekološki minimum ili, kao u Strugi, Vijencu Ive Marinkovića, sedmerokatnici u Procama, puštamo u prirodu. Ako to istresemo i na Sodolu, opet nam se vraća. Naša su to govna. Naši kolektori, pak, za desetak godina bit će zapečeni muljem i blatom do te mjere da ćemo ih morati otkapati ili pročistiti specijalnim strojevima, pa nam pročistač opet neće trebati. Ali tehnologija će i dalje napredovati i to nas veseli.
Ako bih se osvrnuo na komentar o Bolničkoj; ona je gradska ulica i o njoj je Grad dužan voditi brigu. Ona je, s druge strane, ne županijska, već državna cesta D-42 (Vrbovsko-Oštarije-Plaški-Saborsko-Poljanak). Nije pod ingerencijom Županijske uprave za ceste i dipl.inž. Vučića, već pod ingerencijom Hrvatskih cesta Zagreb koje Grad mora natjerati da ju osposobe.
A što se tiče školske sportske dvorane uz školu Ivane Brlić Mažuranić, to je zaista katastrofa. Ako jedan oporbeni čelnik misli da još nije kasno nešto preinačiti oko te dvorane, onda nam je oporba naivna i, neka mi oproste, nedorasla zadatu. Kada je ROG uzeo na red građane Ogulina kako ne sudjeluju u javnoj raspravi oko Sodola, čudi me da se nije sjetio političke oporbe koja ne sudjeluje u raspravi ni oko jednog dokumenta prostornog uređenja, a nude mu se mnogi. Kako je gradonačelnik počeo isticati da se on dere na ljude iz ljubavi prema gradu, imam osjećaj da će umjesto tjeranja članova poglavarstva na kulturne manifestacije u gradu morati tjerati oporbu da radi ono za što je pluralizam i izmišljen.

nedjelja, 15.07.2007.

Sanader i Isus Krist

Kako je naš gradonačelnik na nedavnom otvaranju hotela Frankopan naglasio da HDZ-ova kampanja traje po četiri godine, tj. od izbora do izbora, to ima stvarno dovoljno vremena da se utvrdi gradivo koje će glasači pušiti i, popušiti naravno. Ima dovoljno vremena da i sve laži i paralaži shvatimo kao neupitnu istinu i da nakon izbora u studenome, vjerojatno, na odlasku stare vlasti zavapimo: Ostanite s nama, lažite nam još, aludirajući na onoga Steriju Popovića i njegovo djelo Laža i paralaža.
Naravno da od retorike Šeksa, Hebranga, Ljubičića, Kirina, Lovrinove, Vukelića, Rončevića, vladajuća klika nema baš neke koristi, štivo se svodi na dva slova; Sanadera i Čobankovića. Dok Čobanković melioracijom nudi Hrvatskoj pretvaranje Panonije u najplodniju nizinu na prostorima buduće Europske unije (ukoliko bude dovoljno kiše), a kasnijim zatopljenjem i otapanjem ledenjaka čitavu Slavoniju ponovno u Panonsko more, Sanader nudi daleko više. Negdje polovicom travnja ove godine predsjednik HDZ-a bio je naročito iskren i blagoglagoljiv, a posebno nadahnut je na Hvaru 14. travnja ponudio pretvorbu bodulskog kamenjara u plodne žitnice tako da će s ogromnim strojevima usitniti otočne gromade u prah i pepeo, s time da će tako ustanoviti plodno tlo. Kako su strojevi (ili stroj) počeli odmah demonstrirati novu pretvorbu na hrvatskom podneblju, tako su odlaskom Sanadera odmah i stali jer im je ponestao generator humora. Toga dana i ministar Ljubičić je pričetverio pretvorbi nečega što bi se trebalo zvati zdravstvom nekim novim ulaganjem u bolnice (?!), što bi za ogulinsku Opću bolnicu trebalo značiti da će im parazitske ustanove kao Privredna banka i Croatia osiguranje donirati po 50.000 kuna koje će Ljubičić proglasiti HDZ-ovim ulaganjem u tu bolnicu, a dan kasnije u Vrliki Veliki Sanader je izjavio da će bez pitanja svojega naroda pretvoriti HV u NATO jer, da smo 1991. godine bilu u NATO-u, nitko nas ne bi mogao napasti (što na ovako veleumnu izjavu kažu vojni stratezi?).
Prvi HDZ-ovac tih dana krenuo je još i dalje. Nadahnuto je izjavio da gradnja mosta na Pelješac ne može izazvati nikakve ekološke posljedice po Hrvatsku osim zategnutih odnosa s još jednim susjedom, a vrhunac je bilo uvjerenje da preusmjeravanjem nekih pritoka Neretve u "Republici Srpskoj" radi izgradnje "Gornjih horizonata", velikog novog sustava hidrocentrala na Trebišnjici, nikako ne može doći do smanjenja vodostaja u Neretvi, narušavanja postojećeg ekosustava, mada bi se, usput, zbog eventualnog manjeg vodostaja Neretva mogla forsirati lakše nego u 2. svjetskom ratu prilikom bitke za ranjenike.
Nakon svih ovih izljeva domoljublja, rodoljublja, veleumlja i ponižavanja pučkoga dostojanstva i inteligencije Sanader ide poentirati; Samo vas HDZ može uvesti u Europsku uniju!
HDZ čitavu kampanju lažnih obećanja bazira na pretvaranju. Već je proveo pretvorbu narodnog i radničkog bogatstva najvećom pljačkom hrvatskoga naroda od stoljeća sedmog, a sada ide pretvarati kamen u plodno tlo, Slavoniju u Panoniju, HV u NATO, što doista ugrožava autoritet i samoga Isusa Krista koji je uspio samo vodu pretvoriti u vino kao kontraprodukt Kirinovu 0,00 posto i sa štrucom kruha nahraniti gomilu gladnih usta, što Sanader sada prepušta Čobankoviću.
Kako je sve ovo narod prihvatio vidi se po sve većoj nervozi vladajuće partije i sve manjem broju njihovih simpatizera, barem prema javnom mnijenju. Ako se nakon svega ovoga HDZ ne može promijeniti neka on promijeni narod kojim će vladati.

nedjelja, 08.07.2007.

Da se ponovi

Čini mi se da smo već zaboravili kako smo svojim novcem, neraspisanim samodoprinosom, izgradili za šačicu bahatih roditelja budućih zvijezda na teniskom nebu jednu dvoranu koja je šaka u oko po mnogim kriterijima. Nudim vam svoje viđenje i mišljenje koje je sušta suprotnost egzekutorima toga plana da se u krivo vrijeme i na krivom mjestu izgradi arhitektonska nakarada.
Moram se s nostalgijom vratiti u neka prošla vremena (ne toliko u političkom, koliko u demokratskom, rekao bih, a napose u humanom i moralnom smislu. Zar nije bilo poštenije kada smo referendumom odlučivali da ćemo samodoprinosom izgraditi jednu bolnicu ili sportsku dvoranu s oko 600 sjedećih mjesta, nego danas kada jedan ruralni građanin donese odluku da se za nekoliko djece ima izgraditi teniska dvorana na jednom stupu, koja prima 25 gledatelja iz kafe bara na katu!
Zašto ti roditelji ne dozvoljavaju da njihovu djecu koja su dogurala i do Prve republičke lige, gleda veći broj ljudi. Na otvorenom prostoru igraju u onim žičanim kavezima odvojenih od pogleda alejama čempresa, a sada smo izgradili i dvoranu ciljano samo za tenis s dva terena i kafe barom za 25 gledatelja!?
Sve arene, sva borilišta i sva igrališta grade se za igru gladijatora, razbijača ili sportaša i svi su ti objekti namijenjeni i gledateljima kojih je uvijek u većem broju nego li izvršitelja. Ogulinska dvorana, kao iznimka, potvrđuje to pravilo.
Da li je ta dvorana koštala deset milijuna kuna ili petnaest (što je vjerojatnije) ona je plod pijanih milijunaša, ona je sramota nas građana, jer oni koji su je dali izgraditi nemaju srama. S tuđim novcem napraviti nešto što se ne može oploditi i godinama uporno šutjeti na sve izrečene prigovore, na sva upućena pitanja, mogu samo nekarakterne bahate osobe koje obnašaju vlast "u ime svojih birača".
A ona šačica korisnika kojima je ta grdosija i nakarada dana na korištenje, ili upravljanje možda, ponašaju se upravo u stilu; kako došlo, tako i cijenjeno.
Dvorana je konačno dobila i uporabnu dozvolu, a vidite kako izgleda, posebno njen okoliš; s dvije strane mulj, blato i močvara (u doslovnom smislu), s treće strane hrpe šljunka, a s prednje strane (ako nema kiše) možete prići mimo zelenila od šćava i gladiša koji se pomaljaju iz ilovačom oplemenjenih "zelenih" otoka, dok je fasada do pomoćnog igrališta NK Pađen obojena otiscima nogometne lopte.
Na kraju, to zdanje bit će zanemareno i nevidljivo i po noći kada na glavnom stadionu zaigraju reflektori, dok će Pađenovi momci statirati na terenu glumeći igrače Druge nogometne lige, a možda i Prve.
Doista bih želio da nisam u pravu pa stoga pozivam sve lokalne domoljube i rodoljube koji moraju glasati za dosadašnju vlast, kako bi rekao predsjednik HDZ-a Ivo Sanader, da stvorimo neku kritičnu masu i prisilimo tu vlast da se očituje na naša pitanja glede te dvorane; koliko stvarno košta i zašto toliko, tko će njom upravljati i kako, tko će ju održavati i podmirivati njene režijske troškove? Neka nam odgovore zašto smo i koliko potrošili novaca za rasvjetu nogometnog igrališta i tko će to koristiti u noćnim satima. Koliko smo do sada potrošili novaca na projekte za skijalište Kranjčevku, a koliko za obranu od poplave, uspostavu biološkog minimuma na Dobri i Mrežnici (dijelom kojim protječe kroz Grad Ogulin) i kada ćemo izgraditi pročistač kanalizacijskog sustava ovoga grada. Tražim li nemoguće? Moguće.

nedjelja, 01.07.2007.

Sliku tvoju ljubim

Dan državnosti Lijepe naše, 25. lipnja 2007. godine bit će upisan velikim slovima u povijest Plaškoga, vodećega naselja u istoimenoj općini kojoj je mladočetnik Medaković još 1990. godine upisao da se nakon oslobođenja od hrvatskoga jarma taj "grad" ima zvati Plaška Palanka. Plaški je doista predodređen imati burnu i značajnu povijest, ne samo za Plaščansku dolinu, već i šire. Pored one kvalitetne zemlje prve klase nad kojom se nakon uspostave suživota 1995. godine vijore plodovi kukolja, šćava i ostaloga korova, Plaški ima i kamenu baroknu Učionu, crkvu Vavedenja Bogorodice i Župnu crkvu svete Ane, da bi akon 2. svjetskog rata podigli i spomen dom u čast II. zasjedanja ZAVNOH-a 12. i 14. listopada 1943. na kojem su "..... predstavnici hrvatskog naroda i Srba u Hrvatskoj manifestirali nerazorivo bratstvo ..." koje je eto uspostavljeno tek nakon Domovinskog rata na čelu s Franjom Tuđmanom. Zato su predstavnici hrvatskoga naroda kojega predvodi HDZ-ova avngarda, 25. lipnja ove godine otkrili još jedan spomenik, ne samo prvom predsjedniku Republike Hrvatske, već i spomenik moderne hrvatske kulture koji simbolizira suživot u Plaškom, a ne samo bratstvo Hrvata iz Bosne i Srba iz Hrvatske.
Prvi svečani događaj novije povijesti u Plaškom zbio se dva-tri dana nakon Oluje i ulaska hrvatske vojske i policije u Plaški. Premda je policija bila stacionirana u Učioni, a vojska u Osnovnoj školi iznenada je plamen zahvatio pravoslavni župni dvor kao da simbolizira početak suživota o kojem je govorio današnji otkrivač spomenutog spomenika naš saborski zastupnik i prvo grlo (što se tiče retorike, naravno) ogulinskog i županijskog HDZ-a. Njemu je, eto, pripala čast, kao što je i normalno, da pred mnogobrojnom svjetinom otkrije još neotkriveno: da otkrije sliku "oca nove domovine", da sliku njegovu ljubi i da u ljubavi blago ukori Srbe u Hrvatskoj, posebno u Plaškom, kako nisu došli do toga stupnja razvoja da i oni sudjeluju u podizanju spomenika. Zato je pozvao srpski narod Plaščanske doline da se dođu pokloniti Franji Tuđmanu, njegovu liku i djelu, naravno; našem i njihovom ocu po materi.
Njegovo djelo nisu bile popaljene i opljačkane kuće stanovništva toga kraja; Pothuma, Kunića, Međeđaka, Latina, Plaškog, Lapta, Jezera, to nije bilo nimalo nalik četničkom iživljavanju tijekom četiri godine na područjima koja su tangirala tzv. Srpsku Krajinu. To je bio pandan Kamenice, Carevog Polja, Cerovnika, Sabljaka i Modruša. Kao što je Tržić bio pandan Saborskom. Samo je Saborsko bilo drveno pa je sravnjeno sa zemljom, a Tržić je bio kameni pa su ostali tragovi.
Tek nekoliko dana nakon otkrivanja spomenika srpski narod plaščanske doline dokučio je da je ukazanje Franje Tuđmana realnost, da je njegova blagost obasjala tu dolinu, tek tada su se počele slijevati kolone ljudi osvještenih do pravoga stupnja i poklanjati se Njegovoj Veličini Poglavaru. Činjahu to isprva sramežljivo, po noći, da Poglavar ne vidi crvenilo obraza njihova, crvenilo od srama što već davno prije nisu shvatili da su one ikone Slobe, Raškovića, kapetana Dragana, Šešelja i drugih, što su ih nosili na majicama i vješali u spavaonicama, bile zabluda.
Prava istina i jedina svjetla točka povijesti Plaškog i čitave Hrvatske Franjo je Tuđman. Srbi osnivaju zakladu kako bi Tuđmanov lik postavili uz svaku kuću koja nije spaljena ili opljačkana, a očekuju i dan kada će se moći pokloniti i drugom velikanu Hrvatske i njene obnove - Juri Radiću.

<	srpanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv