Tko se zna snaći, ni u zahodu neće ostati gladan! Poznato je to već odavna običnim smrtnicima, a kako ne bi našim vrlim političarima. Jeste li ikada čuli da je neki političar priznao da je izgubio, da je poražen, na bilo kojem polju, na bilo kakvom derneku. Sjećate se larmanja današnjeg premijera na splitskoj Rivi kako se heroji Domovinskog rata u bijegu od pravde ni po koju cijenu ne smiju isporučiti u Sheweningen, da bi samo nekoliko godina kasnije isporučio ne samo Ademija i Markača, već i samoga Gotovinu, misleći naivno da mu je to dovoljno da Hrvatsku uvede u EU. Bila je to njegova velika pobjeda, a ne poraz. Njegova pobjeda je tim veća što se uhvati lopov kojega je država štitila, a sebe oštećivala, kao Vlado Zec, recimo. Pobjeda je bila i kada se pod zaštitom ministara u Nadzornom odboru HFP pohapsilo sedmero pljačkaša.
Na nešto nižoj razini velika je pobjeda HOC-a Bjelolasica što se nisu utrošila ona obećana sredstva na dvoranu, zasnježivanje i opskrbu vodom, jer, eto nema snijega pa je bolje da smo te novce utrošili na Sinjsku alku, recimo, tamo ionako nismo u ljetu očekivali snijeg. Najveću pobjedu postigli smo na ovoj gradskoj razini veleumnim potezom što još nismo izgradili pročistač otpadnih voda, već samo dosta duge kolektore. Jer zamislite da smo pročistač izgradili pred desetak godina s onakvom tehnologijom, danas bi nam se ljudi sprdali što ovakav grad kao što je Ogulin ima zastarjeli tip prečistača. Upravo stoga ne gradimo ga ni danas, jer će za narednih deset, a da ne kažem za pedeset, godina tehnologija toliko napredovati da ga možda uopće neće ni trebati.
Sada se tek vidi da smo uzalud izgradili biopročistače za hotel Josipdol, na Sabljacima za restoran i, naravno, na Bjelolasici u tzv. Hrvatskom olimpijsko centru tipa Paškvalin. Nije tragično što pojedinci misle da je to pametno izvedeno, pa makar bili i u oporbi, ali je tragično da je to oficijelna gradska politika iza koje stoji HDZ, naravno na čelu s narodnim zastupnikom u sjeni, a s gradonačelnikom na sceni.
Zar nije ljepše da položimo sve kolektore po gradu i ne priključimo ni jednu septičku jamu, već masovne fekalije upuštamo u Dobru kao ekološki minimum ili, kao u Strugi, Vijencu Ive Marinkovića, sedmerokatnici u Procama, puštamo u prirodu. Ako to istresemo i na Sodolu, opet nam se vraća. Naša su to govna. Naši kolektori, pak, za desetak godina bit će zapečeni muljem i blatom do te mjere da ćemo ih morati otkapati ili pročistiti specijalnim strojevima, pa nam pročistač opet neće trebati. Ali tehnologija će i dalje napredovati i to nas veseli.
Ako bih se osvrnuo na komentar o Bolničkoj; ona je gradska ulica i o njoj je Grad dužan voditi brigu. Ona je, s druge strane, ne županijska, već državna cesta D-42 (Vrbovsko-Oštarije-Plaški-Saborsko-Poljanak). Nije pod ingerencijom Županijske uprave za ceste i dipl.inž. Vučića, već pod ingerencijom Hrvatskih cesta Zagreb koje Grad mora natjerati da ju osposobe.
A što se tiče školske sportske dvorane uz školu Ivane Brlić Mažuranić, to je zaista katastrofa. Ako jedan oporbeni čelnik misli da još nije kasno nešto preinačiti oko te dvorane, onda nam je oporba naivna i, neka mi oproste, nedorasla zadatu. Kada je ROG uzeo na red građane Ogulina kako ne sudjeluju u javnoj raspravi oko Sodola, čudi me da se nije sjetio političke oporbe koja ne sudjeluje u raspravi ni oko jednog dokumenta prostornog uređenja, a nude mu se mnogi. Kako je gradonačelnik počeo isticati da se on dere na ljude iz ljubavi prema gradu, imam osjećaj da će umjesto tjeranja članova poglavarstva na kulturne manifestacije u gradu morati tjerati oporbu da radi ono za što je pluralizam i izmišljen.
Post je objavljen 22.07.2007. u 07:00 sati.