Maksova maksimala

nedjelja, 29.04.2007.

Zečeva ulica u Ogulinu

Da li su stanovnici Zečeve ulice iz ogulinskog Dedinja zaboravljeni ili prevareni, vidjet ćemo uskoro. Naime, uskoro bi se trebao donijeti Urbanistički plan uređenja centralnog dijela naselja Ogulina u koji okvir ulazi i Zečeva "ulica" koju je jedinica lokalne samouprave izopćila iz Vijenca Tina Ujevića, iz Mjesnog odbora Grad i preselila u MO Sveti Jakov, nasilno i autokratski, bez znanja njenih stanovnika koji su se demokratski uključili u ispravljanje nepravde, ali bez uspjeha.
Zečeva "ulica" danas ima sedam obiteljskih kuća koje su izgrađene temeljem urednih građevinskih dozvola davnih 80-ih godina prošloga stoljeća na tada društvenom vlasništvu. Građevinske dozvole dobili su putem prvenstvenog prava gradnje, ili kupnjom prava korištenja zemljišta po tada važećim zakonima u kojima je stajalo da korisnici moraju sklopiti ugovor s općinom Ogulin za podmirenje troškova na uređenju gradilišta (pristupni put, voda, NN mreža).
Ti ljudi do danas ne da nisu dobili pristupni put, nego im je zatvoren i postojeći pješački prolaz do Vijenca Tina Ujevića, koji je trebao biti i pješački i kolni pristup, te za kojega su ishođeni uvjeti uređenja prostora i pripremljena osnova za parcelaciju takvoga rješenja još 1993. godine. Kako ne bi trebali graditi helidrom za pristup svojim kućama ti ljude koriste oranice i livade od Svetoga Jakova koje su dijelom u privatnom vlasništvu, a dijelom u društvenom, mada je to društveno vlasništvo ukinuto još pred sedamnaest godina!!! Društveno vlasništvo i opće narodna imovina danas još uvijek stoji upisano u zemljišnim knjigama kao uspomena na nekadašnje državno uređenje i kao opomena brzom ulasku Hrvatske u Europsku uniju s provođenjem reformi u pravosuđu.
Uzaludne su bile žalbe tih ljudi drugostupanjskim tijelima na odluke kojima su zatvoreni prilazi njihovim kućama, uzaludne su bile i tužbe na takav postupak novih vlasnika koji su to pravo stekli valjda denacionalizacijom, Zečeva "ulica" do danas nema prilaza.
Međutim, ti ljudi tužili su krive osobe. Tužiti su trebali jedinicu lokalne samouprave (i još uvijek stignu) koja im nije uredila građevno zemljište kako to nalažu i nekadašnji i današnji zakoni. Jer, ti su ljudi platili to gradilište, ili stekli pravo na neki drugi način, oni su platili prenamjenu toga zemljišta upravo radi uređenja gradilišta, a nisu dobili ništa. Prevarila ih je vlast; i ona mračna i ova blješteća, ostavila ih je u getu, oduzela im je dostojanstvo, a naplatila sve što je mogla, ili htjela, svejedno. Vlasti su još jednom dokazale da za svoje birače brinu samo menstrualno, u periodu od četiri godine, kada su im voljni podariti svoje skupocijeno vrijeme za hrpu lažnih obećanja.
Ako je ovoj današnjoj vlasti ostala trunka ljudskosti, ostalo nešto dostojanstva i nešto kršćanskoga duha koji ih drži u sedlu, ona će nakon prihvaćanja novoga detaljnijeg plana uređenja prostora nastojati da joj prvi potez u realizaciji toga plana bude uređenje prometnice barem s jedne strane koja će biti najjeftinija ili najprihvatljivija. Naime, tim planom uređenja predviđa se prilaz Zečevoj ulici s tri strane; s južne strane od novoprojektirane prometnice, sa sjeverne strane iz ulice Dobriše Cesarića i sa zapadne strane od Svetoga Jakova. Izgradite barem jednu za svoju dušu, a za te napaćene i prevarene ljude.

nedjelja, 22.04.2007.

Doktorirat ću, Loše mi

Kada sam ja završio srednju školu razmišljao sam da li da se oženim, ili da idem u neku višu školu. Kako sam živio na širokim jugoslavenskim prostorima, već tada je bilo poznato da se u SR Bosni i Hercegovini dade nekako brže i lakše, ali kvalitetno, završiti prvi stupanj akademske naobrazbe u večernjim satima. Kako još nisu izmislili eure, a njemačkih maraka je bilo malo, dalo se troškove večernjeg školovanja namiriti i običnim YU dinarima. S diplomom večernjeg inženjera lakše se bilo probiti do noćne škole u Hrvatskoj, jer je korupcija kao nova društveno-financijska vrijednost prodrla i do naše rodne grude.
Troškovi noćne škole naravno da su bili nešto veći. Corso bar, ili neki njemu slični barovi, imali su i noćne cijene, ali se sve dalo namiriti nakon promocije i dodjele diplome "dipl.inž.", a i promaknuće na bolje radno mjesto uz neminovno učlanjenje u dobro znanu zajednicu koja zna honorirati svačiju, pa i moju odanost. I tako se stvorio jedan stališ koji je pronosio napredne kapitalističke ideje kroz mračne tunele staroga sistema.
Zadojeni kapitalizmom, liberalnim tržištem i domoljubljem falilo je još samo ratno stanje da sve posložimo na svoje mjesto. Lagano smo se rješavali loših žena, pasa, Židova i Srba, a iznjedrili, guciće, kutlove, kerume, rajiće i dr. kao gospodarske komponente općeg blagostanja, a pašaliće, glavaše, rojsove, čermake, zagorce i dr. kao vojno političke strukture koji će držati logistiku.
Perfidni su se ulovili sporta; Mamić Dinama, Štimac Hajduka, Marković Nogometnog saveza, a nepismeni ovih manjih klubova; Zec Kamen-Ingrada, a Pađen Karlovca i Jedinstva ogulinskog. Svoje komlekse liječe na uništavanju radničkog dostojanstva tjerajući ih da rade za njihove bolesne ambicije kako su pozvani Kamen-Ingrad dogurati do prvaka države (koje to?), a Jedinstvo i Karlovac barem u 1. hrvatsku ligu. Nema davno da su i djevojke komentirale na ovim internetskim prostorima kako mladim ogulinskim sportašima, nogometašima, ne treba zamjerati što se malo opijaju, drogiraju, prostituiraju ili prisvajaju tuđu imovinu, jer mladost je to, hrvatska mladež, a tako lijepo napreduju na ljestvici; sporta i horora.
Euforija je zahvatila gradske oce i poduzetnike industrijalce, gradili su tribine, svlačionice, trgovine, restorane, prodavali ih jedan drugome, davali jedan drugome u zakup bez naknade, pretakali vodu iz praznog u šuplje, varali narod na političkom, sportskom, kulturnom i nekulturnom području, a svi su se debelili, kupovali nekretnine i pokretnine i dobivali političke poene jer su se uklopili u poželjnu masu korupcije i nemorala. I opet je samo jedan Banana argumentirano iznosio prljavo rublje na "presicama", i opet su nemoralci sve zanijekali i zataškali. Ostao je usamljen po običaju kao i donedavna gradska zastupnica, ali, ipak se zatalasa. Ne vole to političke strukture pa se obično zaljuljaju stolice tih drznika što se usude dirnuti u gradsku žabokrečinu koja dobiva sve deblju koru, pa se malo primire. Mislim da su i to nastupi klonova Davora Domazeta kojemu ništa od staroga sistema ne valja osim admiralskog čina!
I dok ti klonovi nastupaju ja ću upisati magisterij na ekonomskom fakultetu, a kada to svladam moram još dokrajčiti doktorat iz povijesti umjetnosti s naglaskom na ceste koje su povezivale Austougarsku s Jadranskim morem; Jozefinu, Karolinu, Rudolfinu, ali i one koja povezuje Ogulin sa Šmitovim jezerom.
Dotle će, nadam se, i Vlatko Marković organizirati svjetsko nogometno prvenstvo u Hrvatskoj i Hercegovini jer, sve je već gotovo "napravito". Eliminirao je Mađarsku.

nedjelja, 15.04.2007.

Kamenolomi lokalnih šerifa

Hvale vrijedna emisija ROG-a "Te hvalim, te kudim" trebala je pomoći građanima u primanju odgovora na mnoga životna pitanja. Dio odgovora je i dosta korektan, ali odgovori gradske glasnogovornice i Stanoprivrede su kao da ih je sročio vidovnjak. Sva su na isti kalup i odgovaraju svakom pitanju: "Mi znamo za taj problem i riješit ćemo ga uskoro samo da u proračunu za njega odvojimo sredstva u sljedećem rebalansu. Ali nisu samo novci u pitanju, tu su problemi koje treba riješiti ono drugo tijelo u županiji ili ministarstvu, pa i inspekcijske službe. Vlasnički su odnosi najveći problem, bez obzira da li se radi o privatnom, gradskom i državnom. Eto, to je to. Samo vi nastavite pitati." Zato je u pravu ona teta koja je jednog četvrtka rekla da su odgovori šturi. Oni su možda dugački, ali ne kazuju ništa.
Puno je godina prošlo kako ogulinski industrijalci građevinskog materijala bez neke ozbiljnije kontrole vlasti i inspekcijskih službi iskorištavaju prirodno bogatstvo na području Ogulina, konkretno Gavana. Naravno da pravna država nastoji utvrditi količine izvezenog materijala kako bi preko porezne uprave i sama ubrala plodove toga bogatstva. Da li je moguće utvrditi točne podatke teško je reći, no za žitelje toga dijela Ogulina i nije toliko bitno. Njima je bitnija kontrola eksploziva koji se koristi prilikom pripreme građevnog materijala iz čvrste stijene u granulacije prikladne za građenje putova, željeznica i raznih zgrada.
Građani južnog dijela grada Ogulina (misli se na naselje Ogulin); Bukovnička, Kalci, Bošt, Gavani, izloženi su, naime, svakodnevnim stresovima i njihovim posljedicama po okolicu, okolinu i okoliš, a s time su u vezi posljedice po zdravlje stanovnika i štete na građevinama.
Nastala su mnoga oštećenja na pročelnoj žbuki, zidovima, na opločenim površinama dvorišta te na slijeganju temelja. Neosporno je da su sve to posljedice eksplozija i potresa nakon eksplozija u kamenolomima E32 i E33 u Gavanima, a u vlasništvu i korištenju GTM Gavan d.o.o., Dlakovac 1a i Branka Poljaka iz Bolničke 21.
Šteta koja se nanese građevinama u vrlo se malom obimu nadoknade od Branka Poljaka, ali od GTM Gavan d.o.o. nikako. Ljudi u Gavanima i Boštu, pak, posebno su ogorčeni ponašanjem vlasnika GTM-a koji uzurpira i uništava ne samo seoske, već i šumske putove, stvara nove prečace preko tuđeg zemljišta, presjeca podzemne vodne tokove koje presjecanje dovodi do izmještanja izvora s kojih domicilno stanovništvo dijelom još i danas koristi vodu za snabdijevanje domaćinstva, a čak se usuđuje i eksploatirati materijal s tuđih parcela! S kojom se bahatošću razbacuje po spomenutim selima govori i činjenica da je nedavno sav otpadni materijal od "Zelene vojarne" deponirao po okolnom terenu uz ceste.
Takvo ponašanje iritira vlasnike koji su nemoćni pred poduzetnikom koji ima podršku kapitalističkog režima, a štiti ga vlast i tijela koja bi trebala voditi brigu o zdravlju ljudi, o zaštiti prirode i okoliša, čuvanju imovine, i regulirati sanaciju štete na imovini. Posjednici i vlasnici su, naime, u više mahova pokušali naći kakvu-takvu zadovoljštinu kod gradskih vlasti, inspekcijskih službi i policije, ali bez ikakva uspjeha. Stoga ljudi s pravom smatraju da je to prešutna podrška takvom ponašanju s prebacivanjem odgovornosti na drugoga. Oba kamenoloma, doduše, imaju dozvolu za eksploataciju, ali količina eksploziva i ponašanje lokalnih šerifa nije pod kontrolom. Ni na ova pitanja Grad nije suvislo odgovorio svojim biračima.

nedjelja, 08.04.2007.

Sretan Uskrs

S ovih 90 i nešto posto deklariranih kršćana, pače uglavnom rimokatoličkih, Hrvatska bi morala biti raj na zemlji, kako je vizionarski naglasila još krajem prošloga stoljeća supruga tadašnjeg ministra turizma Nike Bulića. Istinabog, Niko Bulić je zbog toga morao otići, ali ostao je raj i to zahvaljujući žrtvi Isusa Krista koji je otkupio grijehe Adama i Eve koji su bili evidentni već u to vrijeme, ali je otkupio i grijehe svih budućih griješnika. Kada je to naglašavao za svoga života nije ni slutio da će u Hrvatskoj imati toliko sljedbenika, i to većinu onih koji taj kredit koriste u doslovnom smislu. Naime, svi lažni invalidi, svi lažni rodoljubi, domoljubi, dragoljubi, koji su uspjeli opljačkati sve materijalne i duhovne vrijednosti nekadašnjih samoupravljača, ali i današnjih radnika, objeručke su prihvatili tu Isusovu žrtvu i nadaju se raju i na nebu jer su se na zemlji već privikli.
Ako već slavimo uskrsnuće Isusovo kao događaj koji je zapravo utemeljio kršćansku vjeru, vjeru da je i nakon života život, bilo bi korektno da se donekle i vladamo prema načelima koje je Isus naučavao svoje apostole i obične ljude - također. Isusova se načela ne razlikuju puno od učenja Marxa i Engelsa, osim što je marksizam za osnovni autoritet uzimao proletera, a Isus Boga. Jedno i drugo učenje svode se na socijalu, na ravnopravnost spolova, boje kože, mišljenja, uravnotežene kupovne moći i, naravno, na vladavinu prava.
Isus nije blagoslivljao oružje za vođenje ratova, nije raspirivao mržnju, već praštanje. Praštao je i prostitutkama, mada nigdje nisam pročitao kako je tretirao one koji su koristili njihove usluge. A rekao je i ovo: Caru carevo, a Bogu božje! Ma što to značilo i na koji god to način interpretirali, koliko se god borili kao protivnici vlasti ili po podobnosti u njoj sudjelovali, u pitanju je porez koji treba platiti. Koliko je on pravedan odlučuju podobni, a nama nepodobnima ostaje utjeha da nedoživjeti uspjeh postajemo pravi pobjednici (Heb 11). Kome je to po volji, neka mu bude.
Htio sam zapravo reći koje je to licemjerje na sva usta hvaliti Boga, uzvisivati Isusa i njegovu žrtvu, svetkovati najveći kršćanski blagdan, a ponašati se kao i oni farizeji u Isusovo vrijeme, oni toliko spminjani u (po Crkvi priznatim) evanđeljima. Svi su ti farizeji ovdje među nama, među domaćim tajkunima i direktorima, među članovima Poglavarstva i Gradskoga vijeća, među ravnateljima ustanova, za koje radimo i koje plaćamo. Zaklinju se u Ustav i ustavne zakone da će raditi u interesu puka, da će im prati noge i služiti im, da će se poniziti kako bi mogli biti uzvišeni.
Zar nije otužno učestvovati u zbilji u kojoj većina nema nimalo šanse okrenuti tu zbilju po svojemu ukusu, učiniti život po mjeri većine, vjerovati da je došlo vrijeme vladavine prava. Zar nije katastrofa da jedan čovjek zatraži od Općinskoga suda rješenje da T-comu dozvoli prisluškivanje svojega telefona jer mu telefonski prijete smrću, a sud ga odbije uz obrazloženje da u zahtjevu nije naveo "točan naziv i adresu protustranke i činjenice na kojima temelji zahtjev ..." (!?). A nije jedini koji traži pomoć.
Kao agnostik podnosim ovu "žrtvu" s nadom da će ona biti usmjerena u borbi protiv vjetrenjača našega vremena i da će pobjednici moći slaviti Uskrs, Božić i ostale dane državnih blagdana i praznika sretni i zadovoljni. Pa makar se moderna vjtrenjača zvala - kapital.

nedjelja, 01.04.2007.

Zaslužena pohvala

U ovim našim postovima i komentarima najčešće, gotovo isključivo, o našoj se politici i predstavnicima vlasti piše s negativnim nabojem, prigovarajući svemu i svačemu, bagatelizirajući sve napore i žrtve političara koji u interesu svojih birača često zanemaruju sebe i svoju obitelj. Svjesni su da su oni tu gdje jesu radi puka, i to je njihovo jedino poslanje. U tom smislu sam ovo morao registrirati i konačno dati veliku pohvalu i podršku našim gradskim ocima koji su ovaj puta u samozatajnom stilu reagirali kako bi svatko poželjeti htio.
Čuli ste, vjerojatno, da je HKZ "MI" iz Ogulina organizirao u petak tribinu u svečanoj sali Pučkog otvorenog učilišta pod naslovom: Ogulin, grad na špilji. Krški fenomen špilje Đula-Medvedica idealno je bogomdano bogatstvo koje se nalazi tu, ispod nas. Deset, dvadeset, pedeset metara ispod sale Pučkog učilišta su tuneli, dvorane, vodotoci, slapovi, traktorske gume, balvani iz nedavne revolucije, starinski mebl iz pretprošloga stoljeća, plastični kanistri, vrećice od deterđenata, razni ulošci i šuplji kondomi. Ulaz u Medvedicu ispred kojega su se igrale starije generacije (iza onoga II. svjetskog rata) i prožimale prve ljubavne doticaje sa suprotnim spolom, naravno, danas je zaštopan s kamenjem od ruševina zaštićene gradske jezgre, pilovinom od rezanja ogrijevnog drva, trupaca i stolarskih elemenata, a za koju godinu bit će potpuno zatvoren. U ovom smislu govorio je prvi predavač sinoćnje tribine speleolog dr. sc. Dalibor Paar s naglaskom da je jedna Postojna, kao grad, nastala zahvaljujući špiljskom sustavu koji je mnogo skromniji od ovoga što ga ima Ogulin i živi od špiljskog turizma, ali je podzemlje trebalo osposobiti. Ogulin to može postići puno lakše i brže, jer ima sposobne ljude u vlasti, ima domaćega narodnog zastupnika u parlamentu, a ima i biračku bazu visoke svijesti koja vjeruje izabranim ljudima. Međunarodna zajednica ima sredstava za ovakve ekološke pothvate, a ako ikada budemo ušli u EU, sredstava neće nedostajati. Tada Ogulinu neće biti potrebno imati ni pet zastupnika u županiji da glasaju za bilo kakva sredstva za lokalnu upotrebu, ona su osigurana. I u tom smislu je govorio dr. Paar, ali je potrebno samo da grad bude taj koji će inicirati program i biti zamašnjak inicijative.
I, evo čuda. Na tribini (u slušalištu) su bili vrli ljudi svih profila; od običnih smrtnika do gotovo kompletne postave gradske i turističke strukture. Čini mi se da je manjkao samo Toma R. kako bi rekao Rambo A. Premda je neki maleni s hripavcem čitavo vrijeme hripao, pokoji mobitel zvonio, jedan je iz papirnatog škarnicla izvlačio neko pecivo i hrskao ga s loker gebisom, ulazna vrata nisu bila podmazana, ventilacija se palila na daljinski, ali i jako žubori, gradske strukture nisu propustile ni riječ. Pače, reagirali su promptno, kako i priliči. Odmah u subotu sazvano je Gradsko poglavarstvo koje je pripremilo program uređenja špiljskog prostora, odabrali su stožer za realizaciju programa, animirali stručne ljude rasterećene stranačke stege, zna se. U nedjelju su Gradski vijećnici odglasali rebalans proračuna za troškove programa koji će biti u funkciji turizma, čiji će prihod ići na otvaranje novih radnih mjesta, ali u gospodarskim granama koje će donositi novi profit; finalizacija drvne mase, recilkaža opasnih otpada, uređenje poduzetničke zone s otkupom zemljišta. Sav ekstra profit vraća se u proširenje zahvata na čišćenju špiljskog sustava s endemičmon faunom. I krug se zatvara! Ogulin postaje novo svetište, ovaj puta speleološko.

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv