Kada sam ja završio srednju školu razmišljao sam da li da se oženim, ili da idem u neku višu školu. Kako sam živio na širokim jugoslavenskim prostorima, već tada je bilo poznato da se u SR Bosni i Hercegovini dade nekako brže i lakše, ali kvalitetno, završiti prvi stupanj akademske naobrazbe u večernjim satima. Kako još nisu izmislili eure, a njemačkih maraka je bilo malo, dalo se troškove večernjeg školovanja namiriti i običnim YU dinarima. S diplomom večernjeg inženjera lakše se bilo probiti do noćne škole u Hrvatskoj, jer je korupcija kao nova društveno-financijska vrijednost prodrla i do naše rodne grude.
Troškovi noćne škole naravno da su bili nešto veći. Corso bar, ili neki njemu slični barovi, imali su i noćne cijene, ali se sve dalo namiriti nakon promocije i dodjele diplome "dipl.inž.", a i promaknuće na bolje radno mjesto uz neminovno učlanjenje u dobro znanu zajednicu koja zna honorirati svačiju, pa i moju odanost. I tako se stvorio jedan stališ koji je pronosio napredne kapitalističke ideje kroz mračne tunele staroga sistema.
Zadojeni kapitalizmom, liberalnim tržištem i domoljubljem falilo je još samo ratno stanje da sve posložimo na svoje mjesto. Lagano smo se rješavali loših žena, pasa, Židova i Srba, a iznjedrili, guciće, kutlove, kerume, rajiće i dr. kao gospodarske komponente općeg blagostanja, a pašaliće, glavaše, rojsove, čermake, zagorce i dr. kao vojno političke strukture koji će držati logistiku.
Perfidni su se ulovili sporta; Mamić Dinama, Štimac Hajduka, Marković Nogometnog saveza, a nepismeni ovih manjih klubova; Zec Kamen-Ingrada, a Pađen Karlovca i Jedinstva ogulinskog. Svoje komlekse liječe na uništavanju radničkog dostojanstva tjerajući ih da rade za njihove bolesne ambicije kako su pozvani Kamen-Ingrad dogurati do prvaka države (koje to?), a Jedinstvo i Karlovac barem u 1. hrvatsku ligu. Nema davno da su i djevojke komentirale na ovim internetskim prostorima kako mladim ogulinskim sportašima, nogometašima, ne treba zamjerati što se malo opijaju, drogiraju, prostituiraju ili prisvajaju tuđu imovinu, jer mladost je to, hrvatska mladež, a tako lijepo napreduju na ljestvici; sporta i horora.
Euforija je zahvatila gradske oce i poduzetnike industrijalce, gradili su tribine, svlačionice, trgovine, restorane, prodavali ih jedan drugome, davali jedan drugome u zakup bez naknade, pretakali vodu iz praznog u šuplje, varali narod na političkom, sportskom, kulturnom i nekulturnom području, a svi su se debelili, kupovali nekretnine i pokretnine i dobivali političke poene jer su se uklopili u poželjnu masu korupcije i nemorala. I opet je samo jedan Banana argumentirano iznosio prljavo rublje na "presicama", i opet su nemoralci sve zanijekali i zataškali. Ostao je usamljen po običaju kao i donedavna gradska zastupnica, ali, ipak se zatalasa. Ne vole to političke strukture pa se obično zaljuljaju stolice tih drznika što se usude dirnuti u gradsku žabokrečinu koja dobiva sve deblju koru, pa se malo primire. Mislim da su i to nastupi klonova Davora Domazeta kojemu ništa od staroga sistema ne valja osim admiralskog čina!
I dok ti klonovi nastupaju ja ću upisati magisterij na ekonomskom fakultetu, a kada to svladam moram još dokrajčiti doktorat iz povijesti umjetnosti s naglaskom na ceste koje su povezivale Austougarsku s Jadranskim morem; Jozefinu, Karolinu, Rudolfinu, ali i one koja povezuje Ogulin sa Šmitovim jezerom.
Dotle će, nadam se, i Vlatko Marković organizirati svjetsko nogometno prvenstvo u Hrvatskoj i Hercegovini jer, sve je već gotovo "napravito". Eliminirao je Mađarsku.
Post je objavljen 22.04.2007. u 07:00 sati.