Maksova maksimala

nedjelja, 25.02.2007.

Političari bez empatije

Zašto političar često zna bahato pomisliti, ali rjeđe izgovoriti za svoj puk ono: Blago jedno, ne u onom smislu blago kao govedo, stoka, bilo kojeg zuba, već u onom pravom smislu blago - kao vrijednost, nakit, skupocjenost. Tako nekako.
Što znači ponašati se bahato? Znači ponašati se kao naši političari vođeni autoritarnim stilom našega narodnog zastupnika. Zato je potrebno njemu se malo uvući pod kožu, da ne kažem i u iznutricu kakvu. Zato se njemu uvlače i spodobe koje baš i nemaju neki sličan svjetonazor, koji se inače deklariraju kao sušta suprotnost, ali - krv nije voda.
Ah, nije samo čelnik HSU-a za uvlačenje. Spremno nas je više. Čujete li, recimo, kakvim tonom nekadašnji programski direktor ROG-a vodi razgovor s narodnim zastupnikom, pa koliko ga cijeni i sluša kapelnik DVD-a, načelnik josipdolske općine i mnogi drugi. Izvjesni Vukadinović se diči što mu je on mentor, ili mentol, svejedno.
A da smo organizirali maškare, kao što opet nismo smjeli, vjerojatno bi se dalo zastupnika napraviti iz kukuruzovine, nazvati ga Imbrom, probiti dva-tri puta vilama i - zapaliti! Ne bih to usporedio s voodoo magijom, kako bi to protumačio don Kačunko, ali Imbro je kriv. On je bahat, potrošan, mlati praznu slamu dok priprema ispite na faksu i upisuje magisterij, on se voli igrati s tuđim egzistencijama, ali i s tuđim životima. Imbro svojim stilom napreduje, napreduje kao političar, kao stručnjak, kao gospodarstvenik, raste mu usput i autoritet, barem u njegovim očima, ali i u prašnim očima njegovih birača. Imbro, međutim, nije kriv što stari direktori moraju u mirovinu pa ih netko mora zamijeniti, zasada samo figurativno, ali sutra - vidjet ćemo. Kriv je, s druge strane, što se odalečio od naroda, kriv je što voli sebe, a ne bazu, što obećava plinofikaciju, kanalizaciju s recipijentom, vodovod bez gubitaka na mreži, kriv je što se ni u korizmi ne odriče sladostrašća, što ne apstinira od napuhavanja, laganja i omalovžavanja običnih smrtnika kakv je donedavno i sam bio.
Imbro je, kao odgovorna osoba i na razini Županije, kriv i za razvojni put općina Tounj, Saborsko, Plaški, općina čije bi čelnike njihov puk rađe izgubio nego našao, pa bi na Fašnik svakako bio osuđen na bezuvjetno spaljivanje. Njegovoj udovici bi trebalo osigurati zastupničku mirovinu umanjenu za sve grijehe koje je spaljenik stvorio za svoga mandata.
Zato već zavidan broj godina nisu organizirane mačkare u našemu gradu, nije se dalo narodu izjasniti optužnicom protiv nesretnoga Imbre, ma koliko to bilo simbolično, u šali i u kakvom-takvom veselju. Svaka sitnica koja ne koristi političarima nije dobro došla, treba ju zatrti u začetku. To je u interesu jednostrane ljubavi birača prema političarima koji nas vode.
Kamo bi, uostalom, otišla demokracija kada bi političari voljeli svoj narod? Otišla bi u pizdu materinu. Kada bi političari pristupali svakom problemu svojega birača s empatijom, on odlučujuće odluke ne bi tada donosio hladne glave, već emocijama opterećen slušao bi glas naroda. A narod, kao i svaki čuvstven stvor uvijek teži za nečim višim, pa višim i, nikada kraja. Zato političar, prav i dobar, to mora presjeći bez emocija, naravno. I tu je vrijednost političara i politike u cjelini.

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv