Maksova maksimala

nedjelja, 28.01.2007.

Politička letargija

Kako mi postovi o prostornom planu Grada Ogulina i Zakonu o gradnji nisu naišli na slab odjek nameće se pitanje da li je to teška tema ili, naprosto, tabu tema. Mislim da nam svima zajedno nije došlo do svijesti da ta dva dokumenta, posebno prostorni plan, određuju u velikoj mjeri napredak jedinice lokalne samouprave u urbanističkom, ekološkom, kulturološkom i gospodarskom smislu. Htio sam naglasiti da svaki novi lokalni prostorni plan donosi uvijek više štete nego prezhodni, jer ga kreiraju neki stručnjaci daleko od Ogulina, a domaći ljudi nedovoljno učestvuju u njemu, pošto politika nema sluha za struku niti ima volju da joj netko "soli pamet". Uostalom, rad na jednom tako značajnom programu zahtijeva puni angažman i stručnost lokalnih pojedinaca, a ne može se puno zaraditi.
I za mladu damu Tamaru kojoj je prošli post bio na razini formule: 0 + 0 = 00 (u prenesom značenju njene formule u komentaru), takav pogled na stvarnost bi joj se mogao obiti o glavu kada počne živjeti svoj život, ukoliko nije kćerka kakvog HDZ-ovca. Svejedno ću joj rado pomoći ako upadne u nevolje, ukoliko budem u mogućnosti, naravno. No, još jednom ću naglasiti da nismo svjesni kako nam prostorni plan čini veću štetu nego što koristi, što je daleko točnije nego kada nam Sanader poručuje da živimo puno bolje nego što mislimo.
Pa kako nismo zainteresirani za ova životna pitanja koliko ni za potrošačka prava, dobru prođu ima analiza političkog stanja u gradu i Gradu, naročito iz perspektive predizborne napetosti koja će dosegnuti vrhunac (ili učevnije - orgazam) tek dva-tri dana prije samih izbora. Bez obzira što se radi o izborima na najvišoj razini, u našem gradu se neće dešavati baš ništa. Naš je grad bastion HDZ, kako će ravnatelju ogulinske podružnice tepati kum Šeks, onom istom ravnatelju koji je agresiju na Hrvatsku dočekao u Komitetu KPH, i koji se odlučio na "pravu stranu" tek kada je sve postalo jasno. A takvi i danas slave Oca Domovine i njegove nepogrešive poteze koje je nedavno na HTV-u potvrdio i Kiro Gligorov izjavivši da su Tuđman i Milošević prezirno odbili ponudu Europe da će sve novonastale države od SFRJ primiti u EU ako izbjegnu rat!
Pa tako taj grad, kao bastion HDZ-a, moramo respektirati u političkom smislu i zaštititi ga. A najlakše ga je zaštititi ako mu uškopimo oporbu. HDZ je to u Ogulinu učinio šaptom još pred pet-šest godina, premda ni tada nije bio naročito ugrožen. Ali sve čelnike i čelnice parlamentarnih stranaka ipak je kastrirao na taj način da je jednoga postavio za ravnatelja Doma zdravlja, drugoga u NO Komunalca, čelnicu u UO Opće bolnice, sljedećega za direktora Zelene tržnice, a šteta što tada nije bilo HSP-a da njegovoga elokventnog čelnika postavi za predsjednika Matice hrvatske umjesto onoga Igora Zidića.
I kada se nakon izvjesnog vremena pojavila zvijezda opozicije, a trn u oku pozicije, HDZ je i to elegantno riješio. Postavio ju za direktoricu ROG-a, zagarantirao joj plaću i jednim udarcem ubio dvije muhe. Riješio se mutikaše u Gradskom vijeću i kontrolira osnovni ogulinski medij. Pisani medijski cvijet, OG list, pod kontrolom je od samoga početka.
I sada, razne političke tandrljače, pukovnici i ini uvlakači slobodno mogu hvaliti gradonačelnika i one do njega, jer gradonačelnik ima kompleks manje vrijednosti kada mu se ukaže na pogreške.
Uostalom, svi smo mi gradonačelnici.

nedjelja, 21.01.2007.

Ustajte prezreni Hrvati i hrvatske manjine

Što to čekamo ljudi? Da ova korumpirana vlast objesi naše gaće na šćap? U nemogućnosti i neželji da od tajkuna i "tajkuna" koje su stvorili i s kojima stvaraju kapitalističku klasu naplati doprinose i poreze propisane zakonima Vlada pljuje i po pravosudnom dijelu trodiobne vlasti. Zakonodavna vlast nastavlja guliti kožu sa sirotinje koja je držala ravnotežu tajkunima u toj čuvenoj pljački stoljeća vlastitoga naroda. Štancali su svakojake zakone za jednokratnu upotrebu dok bi podmirili svoje potrebe. A sada nastavljaju stvarati nove zakone koji s Vladinim uredbama nastavljaju puniti proračun koji nikome ne može biti jasan niti razumljiv.
Ministrica graditeljstva, primijetili ste, počela je nekako selektivno rušiti bespravne zgrade tražeći da se ne gradi bez građevne dozvole. Ali Zakon o gradnji i posebni zakoni koji ga prate puni su zahtjeva za usporavanje i poskupljenje gradnje.
Razgovarao sam s jednim odvjetnikom koji je na moru otvorio biznis i gradi apartmane za tržište pa je duboko ušao u zakonodavstvo koje regulira gradnju i sasuo mi brdo nebuloza koje je iznjedrio proučavajući to zakonodavstvo. Nisu to nebuloze ljudi, to je harač. Harač, rajo, harač treba. Hljeba, hljeba, gospodaru ... Ma, još apartmani i nisu toliko trgični, ali ti zakoni su isti i za gradnju obiteljske kuće.
Onaj tko si želi sagraditi kućicu kako bi mogao pljunuti kroz svoj prozor, da bi nakon izgradnje mogao oprati golu guzicu i bose noge, jer po završetku kuće bit će gol i bos, u proceduri od godinu dana koja ga čeka do pravomoćne građevinske dozvole, državi će, nepismenom graditelju i parazitu banci platiti oko 200 tisuća kuna, za koliko bi mogao sagraditi kuću da mu dozvole graditi u vlastitoj režiji!
"Ne radimo mi zakone za sirotinju", rekao je jednom zgodom nekadašnji ministar graditeljstva Marko Širac kada su mu prigovorili da je svaki naredni zakon o gradnji za investitora skuplji i sporiji od prethodnoga. Znači li to da hrvatska sirotinja u 21. stoljeću mora živjeti u zemunicama. Ili u špiljama?
Lažu nas da za neke manje gospodarske ili pomoćne zgrade ne treba građevna dozvola. Treba vam potvrda glavnog projekta, a to vam je isto dozvola, samo se ne zove građevna. A ta potvrda glavnoga projekta, koja brat bratu košta 30.000 kuna, nema ni minimum opravdanja! U njoj nama ništa što već lokacijska dozvola nije obuhvatila. Ona je izmišljena da država naplati 820 kuna upravne pristojbe, projektant 5.000 kuna za projekt, jedinica lokalne samouprave 500 kn za komunalni doprinos, ministarstvo voda 5.000 kn za vodni doprinos, banka 10.000 kamata, osiguravajuće društvo 5.000 kn za poliicu. Vodni doprinos izmislili su prošle godine i za jednu standardnu kuću plaćamo ga oko 12.000 kuna! Hej, tri prosječne plaće!!!
A koliko vrijede zakoni o prostornom uređenju i gradnji nehotice je Vlada priznala nedavnom blamažom kada za građenje rukometnih dvorana izmišlja novi zakon po hitnom postupku. To usput znači da za sporost rješavanja predmeta izdavanja tih dozvola nisu krivi službenici državne uprave, već upravo zakoni. A važeći zakoni su za retardirane birače bahate vlasti. Naš narod ima krasnu riječ za takve postupke - fuj!
Ma, dokle ćemo mi biti tolike ovce i glasati za one koji su nas nasamarili i koji nas mrcvare već 15 godina. Pa valjda ima i mladih snaga u ovom društvu. Možete si zamisliti koji to napredak društva treba očekivati od narcisoidnih ljudi kao što su Sanader, Račan, Đapić, ili nekompetentnih osoba kao što su Ana Lovrin, Ivica Kirin, Branko Vukelić?

nedjelja, 14.01.2007.

Moj Tuđmane, mi ti se kunemo

Može biti da je već malo degutantno raspravljati o tomu treba li prvom predsjedniku Republike Hrvatske podići po koji spomenik, i gdje. Mislim da su najoriginalniji ljudi iz Ferala i da oni daju najbolji ton toj pošasti, ali oni koji bi ih najpozornije trebali pratiti, nemaju dobre karte. Njihova upornost da se siluje narod promatranjem nekih bista ili cjelokupne figure različitih dimenzija prerasta iz neukusa u hiperdemagogiju. Možda bih pretjerao kada bih dao za pravo i onom komentatoru Nacionala koji je rekao da pokojni Tuđman u Hrvatskoj ne samo da nije zaslužio spomenik, već ni grob, ali - ni to mišljenje nije iznimka.
Vraćati se na kult ličnosti, ovoga puta bez ikakva pokrića, znači ići unazad, u neko 20. stoljeće, bez obzira što se u tom stoljeću živjelo puno bolje nego danas. Vrijeme je pokazalo da pretjerivanje u količini bilo kakvih eksponata rezultira kontraproduktom, a ako je eksponat još i dvojbene kvalitete onda je postavljanje spomenika degradacija lika kojega predstavlja i pred njegovim simpatizerima.
Da bivši predsjednik nije bio glavni vinovnik presudnih događanja za ovaj narod u periodu od 1990. godine do svoje smrti, mogla bi mu se ispjevati pokoja oda, ali ostavljajući za sobom čitavu vojsku mrtvih mladića, gomilu invalida (što vojnih, što civilnih), osakativši ogroman korpus bosansko-hercegovačkih Hrvata svojim "humanim" preseljenjem i stvaranjem Herceg-bosne, te isprovociranim zakonima opljačkati društvenu imovinu koju je stvorio njegov narod u kojega se on znao kleti i držati figu u džepu, takav čovjek treba otići u zaborav. Toga čovjeka mogu veličati samo "tajkuni", ratni profiteri i svakim danom sve veći broj "branitelja". Pravim braniteljima svaka čast.
Udaranjem u svoja prsa za života, i udaranje njegovih idolopoklonika u njegova brončana prsa i poprsja kao dokaz da je uspostavio nezavisnu državu i uveo svoj narod u blagostanje, mogu povjerovati samo zbunjeni ljudi kojih još uvijek ima zavidan broj. Većina ih danas ne sudjeluje u društvenom životu jer nema vremena ni za svoj privatni, što zbog straha, što zbog neimaštine, ali prihvaćaju svaku retoriku vlasti i svaki zakon kao da je bogomdan.
Tvrditi da je Franjo Tuđman "otac domovine", najzaslužniji za smjenu političko-gospodarskog sustava i veličanje HDZ-ove politike stvara novo jednoumlje. Žrtve, protivnici diktature, postaju diktatori, dade se pročitati u mislima mnogih stručnjaka za povijest i radnički pokret. Na koga vam sliči Franjo Tuđman, ili danas Ivo Sanader?
Za uspostavu Hrvatske države najzaslužniji je ustav SFRJ iz 1974. godine, zatim Ivica Račan 1990. kada je u svom poznatom stilu pustio povijest da teče svojim tokom i, naravno, hrvatski narod koji je konačno odlučio da ga pljačkaju i opljačkaju domaći ljudi, a ne stranci ili dotepenci. Ako izuzmemo Antu Jelavića i njemu slične.
"Sve ga gledam, pa si mislam .."- kako je jedna Slovenija stvorila državu (a nikada ju nije imala), kako je to uspjelo Makedoniji (ona nije postojala ni za Aleksandra Makedonskog), uspjela se raspasti Čehoslovačka pa čak i SSSR i, nastala je i Crna Gora, a da nijedna od tih pedesetak novih država nije imala Franju Tuđmana! Pa čak ga te države nisu ni konzultirale prilikom svojih osamostaljenja?! Možda neki univerzalni spomenik zaslužuje samo Mihail Gorbačov koji svojom vidovitošću nije htio usporavati jedan proces koji je tada bio neminovan.

nedjelja, 07.01.2007.

Nogostupi, nevolje jedne

Baš nekako poslije Nove godine pao je prvi ovosezonski snijeg iznenadivši, kao i obično, lokalne zimske službe, posebno one koje brinu o prohodnosti naših nogostupa. Naši gradski oci (koje mnogi nepravedno nazivaju očusima) za kopnena vremena puno energije troše na uređenju nogostupa na svim frekventnim prometnicama; Nova cesta, Stara cesta, Sveti Petar, Sveti Jakov, Sveti Rok i ostali sveci. I, preforsirali se. Onda kada je najpotrebnije ti su nogostupi zametani snijegom. Uzalud svi napori u kopnenim prilikama kada po našim prostorima ne smije padati ni kiša, a kamoli snijeg. Za kišna vremena hodanje po nogostupu nanosi štetu odjevnim predmetima jer se natope prljavom vodom koju rasprše vozači auta, posebno kamiona, a kada padne snijeg ralice s kolnika zatrpaju nogostupe. Po suženom smrznutom kolniku sada odjednom prometuje i vozilo i pješak. Pitanje je vremena kada će se dogoditi tragedija. To se posebno odnosi na glavnu ogulinsku ulicu Bernardina Frankopana-Lomošćanska-Sveti Rok. Tom prometnicom barem dva puta na dan prolazi i naš gradonačelnik, pa ako je suđeno da netko mora nastradati neka to bude on osobno; kao pješak ili vozač, svejedno je. Ne želim, naravno, da se to desi, ali je vrlo izgledno. O snježnom uređenju toga nogostupa, parkirališta na groblju, rampi prema Žegaru, piše se neumorno svake godine, ali nema koristi. Bez obzira tko je gradonačelnik, bez obzira da li je riječ o pijetetu prema mrtvima ili dostojanstvu živih. Oni reagiraju samo na ono što zapeče isključivo njihovu debelu kožu.
Ovim napisom htio bih upozoriti i unaprijed javno optužiti Gradsko poglavarstvo, i njihovo stambeno i komunalno poduzeće zaduženo za održavanje gradskih cesta, za kazneno djelo svjesnog provociranja prometne nesreće zbog neodržavanja gradskih ulica.
Ljudi šute gušeći se od frustracija i nemoći koje ova naša vlast izaziva u čovjeku. Ovo prethodno možda je kap koja će preliti čašu. Te frustracije dovest će kod običnog čovjeka do puknuća njegovog mentalnog sklopa. Na čiju dušu? Na čiju savjest? Na ničiju! Nitko te duše više nema, nema ni savjesti. Dosadno je ponavljati kako je kapitalizam kao dehumani sustav izokrenuo i sustav vrijednosti. Da je kapital sebi podredio rad, pamet i moral. Da je kapital iznjedrio kriminal i parazite u ruhu trgovaca i bankara, a pravom radniku proizvođaču ukinuo dostojanstvo i vratio ga u robovlasničke odnose. Uzalud obespravljeni pjesmom dozivaju: "Ustani bane, Hrvatska te zove, zove ...", nema danas takvoga autoriteta i humanista koji bi ukinuo moderno ropstvo, kao što je to svojedobno učinio Josip Jelačić, Bužimski.
Novoga autoriteta uzalud je tražiti u političkom miljeu, tom najpokvarenijem sloju ljudske populacije. Ja bih ga potražio u svećenstvu, u kleru, iz jednostavnoga razloga što je njihov idol, Isus Krist, bio prvi pravi komunist. Koji se borio za sirotinju, naučavao da svak ima pravo na dostojanstvo, kruh i vino. I da mu to bude omogućeno za ovoga svijeta, a u kraljevstvu nebeskom - opet ćemo biti jednaki.
Pitam se danas; zašto su se crkvenjaci i kapitalisti toliko bojali komunizma, kada danas bahato izjavljuju da on i onako nije imao budućnosti. Civilizacija pak, koju stvara kapital i antidemokratska crkvena hijerarhija dovest će do sloma čovječanstva, do kataklizme iza koje teško da će ostati moderni Noa na svojoj Arki.
Jer kapitalizam u svojoj ideološkoj preambuli jasno daje do znanja da kapital stvara i produbljuje jaz između malobrojnih bogatih i većine siromašnih ljudi. Komunistička se ideologija barem oslanja na humanističke osnove Isusova nauka.

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv