Maksova maksimala

nedjelja, 31.12.2006.

Sindikat u 2007. godini

Oko Nove godine obično se sumiraju uspjesi s jedne strane, i neuspjesi s druge - pa što prevagne. To je kao i proračun; kućni, lokalni, regionalni, državni; prihodi naspram rashoda. Političari, pak, svrstavaju pozitivne poene na jednu, a negativne na drugu stranu.
Samo se sindikalni čelnici i ogroman sindikalni sustav ne moraju brinuti. U toj populaciji nema potrebe vagati bilo što, jer to je vagnuto davno, davno prije i više se ne mijenja niti očekuje. Baza koja plaća pristojnu članarinu baca novac u vreću koja služi čelnicima za plaću koja je negdje kao i saborskih zastupnika. Mislim da nisu zaslužili nikakvu plaću, ma kolika bila. Ukoliko nisam naivan, samo Krešimir Sever ima kod mene drugačiji tretman, jer svojim autoritetom, elokvencijom, kompetencijom i voljom prati zbivanja posrnule skrbi o radništvu, ali osim te činjenice nije polučio nikakve promjene. Možda u konstelaciji snaga na društvenom poprištu i nije mogao ništa.
U ovom korumpiranom kapitalizmu koji je i po svojoj definiciji (kapital, a ne rad i čovjek) potpuno dehuman sustav, sindikat je radniku nasušan. Netko tog radnika mora zaštititi. Svi ga samo eksploatiraju; poslodavac, trgovac, bankar, političar, Crkva, obitelj, pa čak i sam sindikat. Što to on dobiva od svih tih parazita, kako bi rekao naš vrhunski znanstvenik Miroslav Radman. Ono što radni ipak dobiva je: ugovor o radu na određeno vrijeme i radni dan na neodređeno vrijeme! A s plaćom podmiruje četvrtinu mjesečne košarice. Kako preživljava mjesecima, to nitko ne zna. Vjerojatno ni on sam.
I sada, poslodavac mu ruši ne samo radničko dostojanstvo, već i ljudsko, vlast ga laže od izbora do izbora, policija ga ne čuva jer nema ovlasti, Crkva mu ne da svetkovati i darivati, a nitko se ne želi zauzeti da mu se plati rad. Zašto se bar sindikat ne zauzme za to? To je njegov krucijalni zadatak.
Poslije ove katastrofalne godine po sindikat, sklon sam poželjeti hitnu smjenu generacije čelnih garnitura. Ta svi su oni još iz onoga sustava kada je sindikat imao jedini zadatak organizirati granske sportske igre (svinjske polovice samo su simolika toga razdoblja), jer se za dostojanstvo radnika brinuo Ustav, Zakon o radu i pravobranitelj samoupravljanja. Istinabog, tu se malo pretjeralo, ali i to je bilo bolje, nego što imamo danas, odnosno nemamo. S tom garniturom koja je do 1990. godine organizirala takmičenja u pikadu, kuglanju, belotu i zbližavanju granskih parova ne možemo očekivati obranu dostojanstva toga radnika.
Uporno guram taj termin radnik, jer je djelatnik potpuno pogrešno i udvorničko onima koji su nakon prevrata stvarali novgovor tobože u duhu hrvatskoga jezika. Samo da se podsjetimo; radnik je profesionalac u firmi ili uredu, a djelatnik je honorarac, aktivist, kojemu je djelovanje sporedna stvar. Jeste li primijetili da postoji ugovor o radu za razliku od ugovora o djelu?
Imao sam svojevremeno priliku malo dublje upoznati Vesnu Kanižaj kao sindikalisticu, onu istu koja je (kao i Đapić i Merčep) sramotila instituciju predsjednika države oni 90-ih godina kada se pokušala na izborima kandiditari za predsjednika!? Prema njoj mogu uspoređivati većinu današnjih sindikalista. Ta većina promijenila je odijelo, ali ne i ćud. Sve su to ljudi koji erekcijom smatraju stav "mirno" kada ih pozove premijer na dogovor o povećanju plaće na rok od šest godina, a erotikom susret s Jadrankom Kosor na veleplakatu.
Sretna nam nova 2007. godina u kojoj nastojmo pronaći novi smisao sindikata radnika.

nedjelja, 24.12.2006.

Božić je

Doista nije vrijeme oko božićnih blagdana raspravljati o autoritetu Svetoga pisma; Staroga zavjeta, a posebno Novoga zavjeta koji je nastao nakon Isusova rođenja. Da li je Novi zavjet osakaćen izbacivanjem nekih evanđelja, nije ovdje predmet.
Agnostiku je vjerojatno lakše nego istinskom vjerniku sagledati skrnavljenje vrednota upisanih u Svetom pismu i manipulaciju božićnih blagdana, dana kada je pod vrlo čudnim okolnostima pred 2.006 godina rođen spasitelj čovjeka i čovječanstva. Koliko je, zasada, njegovo rođenje, a posebno žrtva, bili uzaludni vidi se po ovom svjetskom poretku koji je sve drugo doli blagostanja u materijalnom, ili duhovnom smislu - svejedno je.
Bogatašu je teško ući u kraljevstvo nebesko, govorio je Isus Krist (Matej 19,16-24), a današnja globalizacija zakonom odobrava stvaranje bogataša na račun siromašnih. Isus je govorio bogatima: "Prodaj svoje bogatstvo i podijeli potrebitima.." (socijalna crta), samo - komu bi to trebao prodati? Upravo su ti bogati deklarirani kao najveći vjernici, kao što su ratni profiteri najveći Hrvati, i u posebno dobrim odnosima s Crkvom. Sam Isus je baratao s duhovnom crkvom, a ne materijalnom, materijalističkom. Da bi se dodvorili bogati su darivali Crkvu, a ova postojala snažnija. Nezasitni, kao što je ljudski, Crkva je tražila i više; počela je tražiti i od siromašnih, najprije lemozinu, kasnije zakonsku petnaestinu, desetinu, pa sedminu. Otišla je kontra Isusova nauka. Danas se napinje svim silama povratiti "svoju" imovinu koju je (njima s pravom) oduzeo prošli sistem poslije Drugog svjetskog rata.
Tek se Marx u 19. stoljeću dosjetio komunizma i diktature proleterijata (opet diktatura), citirao je Isusa, ali, i opet ljudski, isključio ga je, a komunističku ideologiju pripisao sebi. A sjećate se još, tko se to bojao komunizma? Crkva i bogataši. Naravno da se i komunistička ideologija izvitoperila (i to je ljudski), pa sam se tu prisjetio nedavnog gostovanja Igora Mandića u emisiji HTV-a "Nedjeljom u 2" kada je ispričao da je kao vječni buntovnik koji se nije slagao ni s komunizmom, upitao jednom zgodom Milovana Đilasa (tada autoriteta društva) ima li komunizam alternativu? Đilas je odgovorio: "Ima, fašizam!" "I to smo sada dobili", zaključio je Mandić.
Ako li, pak, spomenemo jednu od zapovijedi božjih: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" i ako to povežemo s Božićem, najveselijem blagdanom u kršćana, rođendanom Isusa koji je Krist, dolazimo do jednog apsurda na zabavama, tzv. domijencima prije Božića, a koncem jedne poslovne i kalendarske godine. Taj domijenak posvetili smo, eto, Malomu bogu - Božiću koji je čitav svoj život posvetio i žrtvovao čovjeku, kao centralnoj figuri čitavog sustava, za njegovo blagostanje u duhovnom smislu, za njegovu pripremu odlaska s ovoga svijeta u kraljevstvo nebesko. Zato se treba truditi živjeti na ovomu svijetu sa što manje grijeha, s krijepošću u vjeru u čovjeka, a za to se svugdje traži mir u kući i u društvu. I božićni domijenak svrha je tomu cilju. Zato je neoprostivo primitivnim vokalno-instrumentalnim sastavima da na repertoaru takvih zabava smirenja imaju kompozicije suprotne miru; zazivanje sokolova u borbu kontra ljutih neprijatelja, i vitezova iz Čavoglava u pohod na Srbiju radi osvete! Naravno da i organizatori koji ne upozore takve sastave snose veliki dio odgovornosti.
Sva je sreća da vjernici te uratke više ne doživljavaju euforično, već naprosto nesvjesno otplešu nešto što nije za plesati. Ostavimo rat, ljudi moji, držimo se mira. Neka i Crkva blagoslivlja mir, a ne "zolje".
Blagoslovljen vam Božić!

nedjelja, 17.12.2006.

Ob uložak

Danas sam tako opušten, vjerojatno ususret ovih blagdana pa ću u izmjenjenom stilu pokušati i vas opustiti s osvrtom na Majin komentar o svježini mojega posljednjeg posta. Naime, dade se zapaziti da su moji postovi postavljeni u pravilu nedjeljom u 7,00 sati, dakle prije nastupa gradonačelnika. Hvala Maji i ostalima koji prate moje uratke. A evo sada ovo.
Donjem rublju je najljepše u perilici. Tu imaju posebnu slobodu. Dok su u funkciji, na radnom mjestu, rublje je stalno napeto. Ovisi o guzici, grudima i ostalim oblinama. Nema slobode, nema švercanja. Strogo drži svoj položaj. Popusti li malo može doći do katastrofe. Popušta li grudnjak cice mogu biti blizu trbuha, olabave li gaćice, uđu u guzicu, a onda žuljaju. Jedino tange, naučite se na njih. No, morate imati zaobljenja ala J.Lo. To je dosta teško postići, a. Spuste li se štrample, izgledat ćete staromodno.
Tako, eto, i rublje ima svojih problema, naročito ovo donje. Gledam neku tv-emisiju gdje su spomenuli slobodu rublja u perilici i počinjem razmišljati. U perilici su u pravilu pored grudnjaka, tangi i prozirnih gaćica još muške gaće i potkošulje (šotomaje). Kada slatka kućanica u hausklajdu s rasporkom do pupka ubaci veš, pomalo uštirkan i s blagim preljevom smeđe boje na intimnim mjestima, pa kada ubrizga deterđent u prahu i uključi perilicu, ona kao da postaje plesni podij. Raspršeni deterđent kao da je ona umjetna magla, a iza nje se već vlažan grudnjak obavio oko šotomaje, a potpuno natopljene gaćice svijaju svoje lijevo krilo oko desnog bedra bokserica muškarca ni krivog ni dužnog u ovoj erotskoj seansi bez prave erekcije i bez orgazma. Uključena na 220 wolti perilica izvodi ritam kao Bitlesi u najboljim danima svoje slave.
I tako sve; program po program, iz broja u broj, do centrifuge. Tu obično nešto preskoči, zdrma se glazbena linija, iscijeđena vlaga krene prema odvodu, rublje pomalo poprimi miroljubiv položaj, osuši se prisilno i nestaje erotike. Nema vlage, nema erotike. Kao poslije svake žurke, tuluma, dijelovi rublja nemarno se poslažu u perilici, donedavnoj pozornici bludnih pokreta bez imalo mentalnih kočnica.
Oh, koliko puta sam poželio biti bokserice, always uložak, a tek ob uložak. Da, da, ob uložak. Što tu ima lošega? A još mi dođu i uspomene iz djetinjstva kada sam bio "na prsima". Imao sam dadilju, bila je plavuša jer onda još nije bilo viceva o njima. To je bilo ozbiljno vrijeme poraća kad se nije stiglo pričati o običnim stvarima. Prioritet je bio natalitet i mi smo se kao mladi učili vještini stvaranja novoga bića. Zapravo je to bio zadatak i prethodnih naraštaja i iz dalje povijesti čovječanstva. Negdje od Adama i Eve bez obzira da li ih je stvorio Bog na svoju sliku i priliku, ili se mi priklonili Darwinovoj teoriji evolutivnog stvaranja čovjeka po nekakvoj drugoj mjeri.
Ratovi su uvijek zatirali elitni sloj mladeži, ostavljajući islužene nove generale pa su upravo zbog ubrzane reprodukcije dadilje ostajale duže s nama djecom. Volio sam mlijeko tih guvernanti i navlačio sam ga i kad bi presušile, a na zahod sam išao s njom do svoje petnaeste godine namjerno fulajući školjku da bi mi morala usmjeravati mlaz kako bi imala manje posla oko čišćenja. Zbog te nepreciznosti i nakon mladosti nisam uspio dobiti sidu, barem do sada. A od sada nema frke.
Vi mladi ne trebate biti nepristojni i odmah reći; 'ajde stari drkađija odjebi s tog interneta, na nama je svijet. Ali, tko vas je napravio, je li? Pa mi, ovi stari, i dali vam šansu da preuzmete svijet, ali i mlade dame, djevojke. Dajte im poklonite dužno poštovanje pa će i one vas cijeniti, voljeti, zadovoljiti. Uživajte u ljubavi, ali s dozom dostojanstva prema sebi naročito. Tada ćete i vi zadovoljiti druge.

nedjelja, 10.12.2006.

Udri jače, ... po praznoj slami

Istina, mislio sam da ćemo duže čekati na onaj dvojac, sada i definitivno, bez kormilara. Radi se, naime, o narodnom zastupniku Vučiću i direktoru HOC-a Paškvalinu. Kako u prirodi obično vladaju zakoni fizike da se suprotnosti privlače to su nam i ove dvije medijske maske htjele to dokazati. Ali dokazali su samo da ovim prostorima ne vladaju zakoni prirode, već samo zakon politike koji je kod nas puno jači i od same gravitacije.
Sigurno se nikada tako dugo nisu družili jer zaziru jedan od drugoga. A u interesu Ogulina, kao jedinici lokalne samouprave, i u interesu samoga HOC-a, kao podstanara lokalne jedinice, trebali bi se družiti često, razmišljajući različito, ali u interesu ovoga lokaliteta, a onda i šire društvene zajednice. No, njihova veličanstva su sama sebi tako velika da se ni jedan ne želi "poniziti" i prići drugom radi zajedničkog uspjeha.
HOC je Ogulinu trebala biti poslovna zona još od 80-ih godina kada je i nastao, tako da nismo trebali čekati ovu "Bechtelovu". No, tada je današnji direktor poslovne zone u Otoku bio anonimac, još nije bio stasao za tako zahtijevan zadatak. Sada je s tom zonom sve u redu.
Slušajući tako ovu dvojicu s početka romana ponovno sam shvatio da mi nismo svjesni kako nam je lijepo i dobro i da kod nas sve štima. Je li tako , premijeru?
Evo što sam ja čuo da su rekla naša dva glavna lika u Ogulinu, ako izuzmemo dogradonačelnika Radočaja.
Vučić; bivši gradonačelnik, današnji predsjednik županijske Skupštine, saborski zastupnik, predsjednik NO HOC "Bjelolasice", član povjerenstva za promicanje "Bjelolasice" do nebeskih visina: - Ma nemam ja ambicija postati direktor HOC-a, ha, ha, nema razloga za smjenu Paškvalina, hi, hi. A tko kaže da se neće ostvariti tih 100 milijuna kuna, treba i 150, kaj vele moji Ogulinci; lova na panj! Samo to ide sporo. HOC mora u pretvorbu natrag u samovlasništvo države, jer neka olimpijska Agencija za praćenje financija to traži. Tek tada država daje garanciju pa treba animirati premijera. No, državna administracija je spora, HEP i INA se trebaju odreći suvlasništva, tražit ću premijera da da zeleno svjetlo. Ja sam optimist(a).
Paškvalin; bivši sportaš vaterpolist, osvajač brojnih odličja za nacionalnu vrstu, dugogodišnji nasljednik pokojnog Drage Salopeka i umirovljenog Ivana Matijašića: - Jak smo tim, Grad Ogulin je strašan partner, zadovoljan sam s NO i gospodin Vučić daje do znanja da smo tu (!?). Kao sportaš mogu reći da Bjelolasica nije nikakav centar jer joj puno fali, a kao gospodarstvenik kažem da je HOC najbolji. Da pojasnim Ogulincima; mi imamo 10 % prihoda od sporta, 20 % od svojih sposobnosti organizacije škole u prirodi i slično, a samo 70 % državne potpore. HOC je izvršio sve svoje obveze; napravio najbolju slalom stazu u Europi, kupio novi ratrak, do proljeća ćemo imati novi projekt dvorane, akumulaciju vode u suradnji s Hrvatskim vodama. Imamo autoput, cestu preko Stalka (samo nema ceste od Jasenka do Vrela)! Sve je super. Treba malo podrške od premijera.

I sada zaključak; svaki je nahvalio sebe i prisutnog, oni su napravili sve, oba su optimisti, jedino nema rezultata. A rezultat ne ovisi o njima, već o premijeru Sanaderu (sic). Sanader je Sanader je Sanader, a svi mi drugi - vaginalni dim.

nedjelja, 03.12.2006.

Nedjeljom u pola deset

Još uvijek očekujem da osjetim promjenu na ROG-u (Radio Ogulinu) kada se već promijenila struktura snaga unutar te demokratske zajednice. Možda je promjena i počela, ali je to ipak stidljivo da me je naprosto strah da se na njih ne zaboravi. A apsolutno podržavam novu direktoricu i molim ju, stoga, da nam na neki diskretni način obznani što se zapravo desilo u ROG-u. Čiji je to radio, u čijem vlasništvu, koja je programska strategija, hoćemo li slušati, čuti ili samo načuti što se to zbiva u Ogulinu.
Volio bih da preko radija čujem novosti iz prve ruke, a ne da mi se radio žali da mu nisu javili najnoviju vijest. On mora biti taj koji će prvi saznati što se dešava u okolici, okolini i okolišu naše sredine.
Volio bih da ROG bude lokalpatriotski, da bude satiričan, duhovit, sportski, kulturološki, političan, glazben, transparentan, lapidaran, laprdaran.
Volio bih što više kontakt emisija, da se slušatelji ponovno naviknu postavljati konstruktivna pitanja na koja će odgovarati njihovi kompetentni gosti, ali i oni koji misle da su kompetentni. Volio bih čuti glasnogovornicu lokalne Vlade, gradonačelnika, dogradonačelnika, direktore javnih poduzeća.
Zašto Stanoprivreda od groblja čini pakao umjesto raja, kako to da komunalno poduzeće osvjetljava svoj krug priključkom na javnu rasvjetu, a odvod iz septičke jame spojen na gradsku kanalizaciju bez prečistača? Zašto komunalno redarstvo ima jednoga redara, a ne tri najmanje, umjesto one svojte po kancelarijama za ispijanje kave i tuđih živaca. Pratiti Zakon o komunalnom gospodarenju i gradsku Odluku o komunalnom redu u teoretskom i operativnom smislu ne može jedna osoba. Ta jedna osoba može imati energiju i volju kao zagrebački gradonačelnik, ali neće zadovoljiti potrebe građana, ni seljana, ni nacionalnih manjina u Dubravama, Ponikvama, Jasenku, Drežnici i pod Kuscem.
Baš me interesira što to muči ljude u Mjesnim odborima diljem Grada Ogulina, kakve su to pravne osobe (mislim na MO) bez žiro računa, odnosno bez prihoda, kome one služe, ako ne samo gradskoj vlasti da kontrolira širu bazu birača.
Volio bih preko ROG-a čuti kada će se Grad prestati ponašati kao pijani milijunaš i iz zgrade vijećnice činiti sprdačinu, ugrađivati kič elemente i trošiti novce na projekte poduzeća "Zbrda zdola" d.d. s inženjerima interijera s noćnim diplomama.
Kada će ROG uvesti tjedna izvješća o prodaji terena poslovne zone Otok Oštarijski, novim proizvodnim halama na tom terenu i financijsko stanje tog javnog poduzeća. Ili je ono u privatnim rukama njegova direktora.
Kada će, pak, ROG uslišiti molbu, želju, nalog, vijećnika poglavarstva i Grada da nam, ne češće, ne često, već uglavnom stalno da nam dušu krijepe Tompson i Mate Bulić, ali i novokomponovani hitovi s istoka.
I baš kada sam mislio osvrnuti se na propalo gostovanje narodnog zastupnika Vučića i nadahnutog direktora Bjelolasice Paškvalina u emisiji "Nedjeljom u pola deset" čujem milozvučni glas v.d. direktorice ROG-a da će čuveni dvojac bez kormilara ipak nastupiti ove nedjelje. A ja mislio "vjenčanja neće biti". Živi bili pa čuli!

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv