Danas sam tako opušten, vjerojatno ususret ovih blagdana pa ću u izmjenjenom stilu pokušati i vas opustiti s osvrtom na Majin komentar o svježini mojega posljednjeg posta. Naime, dade se zapaziti da su moji postovi postavljeni u pravilu nedjeljom u 7,00 sati, dakle prije nastupa gradonačelnika. Hvala Maji i ostalima koji prate moje uratke. A evo sada ovo.
Donjem rublju je najljepše u perilici. Tu imaju posebnu slobodu. Dok su u funkciji, na radnom mjestu, rublje je stalno napeto. Ovisi o guzici, grudima i ostalim oblinama. Nema slobode, nema švercanja. Strogo drži svoj položaj. Popusti li malo može doći do katastrofe. Popušta li grudnjak cice mogu biti blizu trbuha, olabave li gaćice, uđu u guzicu, a onda žuljaju. Jedino tange, naučite se na njih. No, morate imati zaobljenja ala J.Lo. To je dosta teško postići, a. Spuste li se štrample, izgledat ćete staromodno.
Tako, eto, i rublje ima svojih problema, naročito ovo donje. Gledam neku tv-emisiju gdje su spomenuli slobodu rublja u perilici i počinjem razmišljati. U perilici su u pravilu pored grudnjaka, tangi i prozirnih gaćica još muške gaće i potkošulje (šotomaje). Kada slatka kućanica u hausklajdu s rasporkom do pupka ubaci veš, pomalo uštirkan i s blagim preljevom smeđe boje na intimnim mjestima, pa kada ubrizga deterđent u prahu i uključi perilicu, ona kao da postaje plesni podij. Raspršeni deterđent kao da je ona umjetna magla, a iza nje se već vlažan grudnjak obavio oko šotomaje, a potpuno natopljene gaćice svijaju svoje lijevo krilo oko desnog bedra bokserica muškarca ni krivog ni dužnog u ovoj erotskoj seansi bez prave erekcije i bez orgazma. Uključena na 220 wolti perilica izvodi ritam kao Bitlesi u najboljim danima svoje slave.
I tako sve; program po program, iz broja u broj, do centrifuge. Tu obično nešto preskoči, zdrma se glazbena linija, iscijeđena vlaga krene prema odvodu, rublje pomalo poprimi miroljubiv položaj, osuši se prisilno i nestaje erotike. Nema vlage, nema erotike. Kao poslije svake žurke, tuluma, dijelovi rublja nemarno se poslažu u perilici, donedavnoj pozornici bludnih pokreta bez imalo mentalnih kočnica.
Oh, koliko puta sam poželio biti bokserice, always uložak, a tek ob uložak. Da, da, ob uložak. Što tu ima lošega? A još mi dođu i uspomene iz djetinjstva kada sam bio "na prsima". Imao sam dadilju, bila je plavuša jer onda još nije bilo viceva o njima. To je bilo ozbiljno vrijeme poraća kad se nije stiglo pričati o običnim stvarima. Prioritet je bio natalitet i mi smo se kao mladi učili vještini stvaranja novoga bića. Zapravo je to bio zadatak i prethodnih naraštaja i iz dalje povijesti čovječanstva. Negdje od Adama i Eve bez obzira da li ih je stvorio Bog na svoju sliku i priliku, ili se mi priklonili Darwinovoj teoriji evolutivnog stvaranja čovjeka po nekakvoj drugoj mjeri.
Ratovi su uvijek zatirali elitni sloj mladeži, ostavljajući islužene nove generale pa su upravo zbog ubrzane reprodukcije dadilje ostajale duže s nama djecom. Volio sam mlijeko tih guvernanti i navlačio sam ga i kad bi presušile, a na zahod sam išao s njom do svoje petnaeste godine namjerno fulajući školjku da bi mi morala usmjeravati mlaz kako bi imala manje posla oko čišćenja. Zbog te nepreciznosti i nakon mladosti nisam uspio dobiti sidu, barem do sada. A od sada nema frke.
Vi mladi ne trebate biti nepristojni i odmah reći; 'ajde stari drkađija odjebi s tog interneta, na nama je svijet. Ali, tko vas je napravio, je li? Pa mi, ovi stari, i dali vam šansu da preuzmete svijet, ali i mlade dame, djevojke. Dajte im poklonite dužno poštovanje pa će i one vas cijeniti, voljeti, zadovoljiti. Uživajte u ljubavi, ali s dozom dostojanstva prema sebi naročito. Tada ćete i vi zadovoljiti druge.
Post je objavljen 17.12.2006. u 07:00 sati.