Maksova maksimala

nedjelja, 07.01.2007.

Nogostupi, nevolje jedne

Baš nekako poslije Nove godine pao je prvi ovosezonski snijeg iznenadivši, kao i obično, lokalne zimske službe, posebno one koje brinu o prohodnosti naših nogostupa. Naši gradski oci (koje mnogi nepravedno nazivaju očusima) za kopnena vremena puno energije troše na uređenju nogostupa na svim frekventnim prometnicama; Nova cesta, Stara cesta, Sveti Petar, Sveti Jakov, Sveti Rok i ostali sveci. I, preforsirali se. Onda kada je najpotrebnije ti su nogostupi zametani snijegom. Uzalud svi napori u kopnenim prilikama kada po našim prostorima ne smije padati ni kiša, a kamoli snijeg. Za kišna vremena hodanje po nogostupu nanosi štetu odjevnim predmetima jer se natope prljavom vodom koju rasprše vozači auta, posebno kamiona, a kada padne snijeg ralice s kolnika zatrpaju nogostupe. Po suženom smrznutom kolniku sada odjednom prometuje i vozilo i pješak. Pitanje je vremena kada će se dogoditi tragedija. To se posebno odnosi na glavnu ogulinsku ulicu Bernardina Frankopana-Lomošćanska-Sveti Rok. Tom prometnicom barem dva puta na dan prolazi i naš gradonačelnik, pa ako je suđeno da netko mora nastradati neka to bude on osobno; kao pješak ili vozač, svejedno je. Ne želim, naravno, da se to desi, ali je vrlo izgledno. O snježnom uređenju toga nogostupa, parkirališta na groblju, rampi prema Žegaru, piše se neumorno svake godine, ali nema koristi. Bez obzira tko je gradonačelnik, bez obzira da li je riječ o pijetetu prema mrtvima ili dostojanstvu živih. Oni reagiraju samo na ono što zapeče isključivo njihovu debelu kožu.
Ovim napisom htio bih upozoriti i unaprijed javno optužiti Gradsko poglavarstvo, i njihovo stambeno i komunalno poduzeće zaduženo za održavanje gradskih cesta, za kazneno djelo svjesnog provociranja prometne nesreće zbog neodržavanja gradskih ulica.
Ljudi šute gušeći se od frustracija i nemoći koje ova naša vlast izaziva u čovjeku. Ovo prethodno možda je kap koja će preliti čašu. Te frustracije dovest će kod običnog čovjeka do puknuća njegovog mentalnog sklopa. Na čiju dušu? Na čiju savjest? Na ničiju! Nitko te duše više nema, nema ni savjesti. Dosadno je ponavljati kako je kapitalizam kao dehumani sustav izokrenuo i sustav vrijednosti. Da je kapital sebi podredio rad, pamet i moral. Da je kapital iznjedrio kriminal i parazite u ruhu trgovaca i bankara, a pravom radniku proizvođaču ukinuo dostojanstvo i vratio ga u robovlasničke odnose. Uzalud obespravljeni pjesmom dozivaju: "Ustani bane, Hrvatska te zove, zove ...", nema danas takvoga autoriteta i humanista koji bi ukinuo moderno ropstvo, kao što je to svojedobno učinio Josip Jelačić, Bužimski.
Novoga autoriteta uzalud je tražiti u političkom miljeu, tom najpokvarenijem sloju ljudske populacije. Ja bih ga potražio u svećenstvu, u kleru, iz jednostavnoga razloga što je njihov idol, Isus Krist, bio prvi pravi komunist. Koji se borio za sirotinju, naučavao da svak ima pravo na dostojanstvo, kruh i vino. I da mu to bude omogućeno za ovoga svijeta, a u kraljevstvu nebeskom - opet ćemo biti jednaki.
Pitam se danas; zašto su se crkvenjaci i kapitalisti toliko bojali komunizma, kada danas bahato izjavljuju da on i onako nije imao budućnosti. Civilizacija pak, koju stvara kapital i antidemokratska crkvena hijerarhija dovest će do sloma čovječanstva, do kataklizme iza koje teško da će ostati moderni Noa na svojoj Arki.
Jer kapitalizam u svojoj ideološkoj preambuli jasno daje do znanja da kapital stvara i produbljuje jaz između malobrojnih bogatih i većine siromašnih ljudi. Komunistička se ideologija barem oslanja na humanističke osnove Isusova nauka.

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv