Maksova maksimala

nedjelja, 04.02.2007.

Bla bla za narodne mase

Jadranka & Jadranka:
Ja lažem? Taman posla, ti si lažljivica! Imaš kratke noge, jer si u laži. Tko ja? Patko jedna. Raco, što bi rekli Ogulinci. Zbog putra na glavi ja te već godinama štitim. Što na glavi, a zašto ti nosiš šeširić? Ti si za Europu? Nisi ni za Balkan, tamo su pooštrili kriterije otkako sam ja otišla iz Bosne. Ti ćeš mene izbacit' iz stranke, a ja sam osnovala HDZ za Bosnu, možda i Hercegovinu. Da sam te na svoju ruku dala Crnom Marku na obradu pitanje je da li bi bila proglašena izdajnicom ili ulizicom. Ljubila si u obraz premijera, a? A ti malo niže, jer ti je previsok. Ja sam polagala kamen temeljac za svoju egzistenciju. A ja temeljni kamen za potpredsjednicu.
Tako nekako, u tom stilu, dvije su Jadranke uveseljavale televizijske pretplatnike vođene neodoljivom željom svoga mentalnog sklopa da se dopadnu širokim narodnim masama kako bi uskoro mogle zadobiti što veće njihove simpatije koje će ih u ovo predizborno doba odvesti do trona, pa bilo kakvoga. Možda jednoga dana na krilima ovako šarmantnog predstavljanja postanu predsjednice države, vlade, parlamenta. Tko zna.

Romana & Romana
Na nešto nižoj razini, ovoj u Ogulinu, na crtama hrvatskoga Deutsche T-coma, a preko Novog ROG-a, mogli smo upoznati dvije osebujne osobe. Nisam se uključio u prvom trenutku u emisiju, pa mi nije razvidno o kome se zapravo radi. Ali evo; Ma kakva je to bolnica, molim vas, kada me nitko ništa ne pita. Ja već 15 godina povremeno idem po bolnicama i uvijek me pitaju što mi je, zašto sam došla, jesam li što pila, možda jela? A ovdje su me dovezli u bestežinskom stanju, zapravo besvjesnom, i nitko ništa ne pita, već mi u otpusnom pismu pišu da sam narkomanka, ovisnica, a ne piše u kojoj kategoriji, koliko stupnjeva imam. I što sada kada moj sin s petnaest godina vidi moje otpusno pismo, što će on misliti? E na sudu će se sve to riješiti. A sestra medicinska meni kazuje ti. Ko ja sam ti za tebe?
E sada ćemo mi zvati odgovornu osobu u bolnici da čujemo i drugu stranu. Halo, jeste li Vi Romana? Ne nisam ja Romana, ja sam iz bolnice. Kako nisam Romana, nego tko sam ja? Ma ne čekajte, Vi budite na telefonu i slušajte samo. Da čujemo.
Pa da, kod nas je u bolnicu stigla neka Romana s kolima, ali hitne pomoći, u tri-četiri sata na Novu godinu. Ne, nije nam čestitala jer je bila bez svijesti. Dežurna s hitne ju je dovezla, ostavila i otišla, a nije stigla razgovarati s dežurnom u bolnici niti ostaviti uputnicu. Zato smo je mi osvijestili i sigurno bi umrla da ju nismo spasili. Ja zapravo ne znam kako je bilo jer sam bila na dočeku, a ovo sam čula od sestre, ma ne svoje, već medicinske. I od doktorice. Dežurne da. Ne ove iz hitne nego iz bolnice. Pacijentica je već oko osam sati bila na nogama, a zbog dijagnostičnih pretraga uzeli smo i test na drogu, je li. To nije bio neki službeni test pa se ni ne stupnjuje, a mora se upisati u otpusno pismo. Ali, Romana je u pola deset, tj. u devet i pol, sama potpisala da odlazi iz bolnice i otišla je na svojim nogama.
Je li uobičajeno da se pacijenta doveze u besvjesnom stanju i ostave na hodniku samoga i ode po drugoga?
A pazite, ja nisam bila tamo, ja sam samo čula, a to je tajna bolnice i to se ne govori javno.
A tko je tu bio u bestežinskom stanju, deda? Na kraju zapečati moj petogodišnji unuk!

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv