utorak, 29.01.2008.
kad nece brdo muhamedu...
onda krene muhamed brdu. tako ide, zar ne? trazila sam rjesenje problema topline juzno od jangze (objasnjeno prije dva posta). jedna od mudrijih ideja je bila promjena korita rijeke. zvuci pretjerano? nije to nista za kineze. za zid im znate, a imaju oni i kanal koji povezuje beijing i hangzhou koji je na rijeci pa su tako zapravo spojili beijing s morem. 1794 km. komadic kolaca. jesam li spomenula da kolaci nisu bas slatki? zato svinjetina je. i tako kad su vec dobri u kopanju sto ne bi rijeku malo izmjestili da dobijemo normalne instalaije grijace. o radijatore...klime su gofno. zivila kaljeva pec.
kako nisam bas znala kako inicirati akciju promjene korita, odlucila sam poci tamo gdje je toplina prirodna i konstantna. upravo sam kupila kartu za maleziju. kuala lumpur pa neka plaza suncana. idem s elpidom. milos ostaje jer je zrtva vanjske politike svoje zemlje te treba vizu. i kinesku promijenit sa single na multiple entry pa su to vec komplikacije zbog kojih bi trebao u sanghai. siroce.
toplina je sasma istjerala prvotni problem hrane kojeg sam nekako anulirala. ili je zeludac skuzio da nema majoneze i da je nece bit neko vrijeme, ili sam nasla mjesta di sole hranu. prvo mjesto gdje sam se najela je odma isprid kuce i ne znamo kako se zove vec ga zovemo 'kod mame' jer je vlasnica simpaticna i otvara pivo zubima kao sto obicavaju i nase mame. jela se biraju pokazivanjem prstom u tudji pijat ili u lonac u kuhinji, iako ih dosta vec znamo (znaju). ne znamo jedinicne cijene jer se to tako ovdje ne narucuje.
--standardne musterije kod mame--
danas sam fino jela u nekom neidentificiranom. mislim da je bila patka. sacuvali racun da znam narucit sljedeci put.
najzivopisnije mjesto zasad je 'kod muslimana'. tako ga zovemo jer su vlasnici/osoblje muslimani. a kinezi. to je za gablec jer je blizu firme. malo su masni stolovi i konobar ima 6 prstiju al je ukusno. bolje nego da ima 4.
hrana je nadjebala toplinu...pao je snijeg sto je jedako cudno ko u splitu.
sljedeca slika je s godisnjeg huaxin rucka. 1600 ljudi. opet kornjace, nojevi, meduze, rakovi, pacji jezik...nisam se najela. koljenica bila dobra.
--intimna poslovna vecera--
malo sam kontemplirala nad raspodjelom djelova kokoske i kini. u ponudi je puno vise nogu nego ostalih djelova. filetica nema. bataka ima, krila sporadicno. mora da su u nekom dogovoru s kfc-om. jucer sam rjesila pitanje srca kad mi je prisao konobar s dvi sipke pune pecenih pilecih srdaca. nisam, al hocu sljedeci put. ova me zemlja pretvara u cudoviste.
i to je to za danas. e, jucer nam se taksi sudario s kombijem, nista strasno, zagrebali se po boku, al je reakcija aktera bila predobra. samo su otvorili prozore, pogledali se, pogledali stetu, zatvorili prozore, pa se taksist dohvato mobitela. bez uzrujavanja, ko da cvijece kupuje. a ne znam ko je kriv jer mi svi stalno izgledaju u prekrsaju. sjeki bi gustao ovdje.
--tri koke iz ureda; liu, cao i zhang (rb)
--ja cimerici citam dostojevskog a ona meni da se ostavim tog mamlaza i pomognem popravit klimu
pozdrav svim prijateljima koji su danas predali diplomski rad. puno srece i zdravlja. malo ce mi falit pijanke nakon obrana...javite iskustva
nedjelja, 27.01.2008.
povrat staklene ambalaze u kini
ovdje bas i nema pretjerane ekoloske svijesti. kako se svi seljani valjda im je ok cinjenica da se u gradu ne vidi nebo. malo oblak, malo zagadjenje, nema neba. takodjer daju mnogo plasticnih vrecica u ducanima. da mi slucajno baterije ne bi dotakle mlijeko, stavi ih djevojka u malu vrecicu, pa u veliku. i jos tako neke proizvode vole odvojit. a vrecica pukne do kuce. simpatican obiteljski obrt gdje redovito kupujem pivo takodjer ima zanimljivu politiku dvije vrecice. da ne pukne. to mi je ipak korak ispred ovih s vreca u vreci vrecica, kroz prostor i kroz vrijeme...a odbijanje spomenute vrecice (kad kupim jedan proizvod) izaziva cudjenje u trecem svijetu.
danas smo imali briljantan pokusaj povratka boca. nakupilo ih se 40 pa pomislismo i zaradit ponesto. uz mnogo nesporazuma jezicne naravi (prevoditelj je bio djecak koji zna brojeve na engleskom i my name is...) htjeli smo im bar ostavit staklo da ga ne bacamo u obicno smece. to nisam uspila pojasnit ni crtanjem boce koja zeli u kantu na kojoj je boca, pa smo nastavili svak na svom jeziku i dobili 8juana. 3 piva. cudjenje u njihovim ocima pri prizoru hrpe praznih boca odavalo je pomisao da smo imali godisnje ciscenje. a mi samo malo pijuckali.
jucer smo upoznali neke grke (da bili smo u birtijama s ravnookima), pa se grkinja raspricala, pa su nas pozvali na veceru njihove firme. i platili pica. mnogo su bili dragi. a pica nisu jeftina na tim mjestima. kako im nismo uspili geografski objasnih gdje nam je staniste, izrazili smo se u cijeni taksija od tog kafica. to mi je bas simpaticno. i koristenje taksija takodjer. danas je vozacu smrdilo iz usta. srica da nije puno govorio. imali smo pokusaj odlaska na jogu. pa smo okasnili te otisli na masni rucak umjesto. probat cemo opet ovaj tjedan.
lj ne boj se, vidjeni ravnooki i nisu neki primjerci, prije bi kinesku zenu.
danas prikladna slika, jer sad pocinjem trazit live stream za gledanje rukometa. milos je nasao finale ao, pa cu valjda i ja bit sretne ruke. a i rukometasi, nadam se.
srijeda, 23.01.2008.
jela sam pizzu
koja je okusa skoro ko kod nas. i to rusi teorije o jeftinoci. 50-60kn srednja. al mora se tu i tamo. i jucer smo bili vani i pivo je bilo 14kn. srecom da nam se pridruzio kinez s poslovnim partnerom pa smo nakon dvi presli na ...firma placa.
evo vam slika menze da vidite da je tamo stvarno dzaba
i tamo di smo bili vani je bilo ravnookih. a i dobila sam malo objasnjenja o kinezima. dakle, oni nisu za birtije, pa nisu. jako su stedljivi pa to tumace kao bacanje para. mi (pijandure u domovini) smo valjda dosada popili bar po auto. uglavnom su sa sela pa moraju kupit stan u gradu. a i u dobi kojoj smo mi sada vec intenzivno razmisljaju o zenidbi a tesko ces ufatit zenu ako nemas stan i auto. tako da stede. i voze bicikle po biciklistickim stazama sirine 6m. sto bi se obad obradovao. kad jurnu opasniji su od auta. a nitko ne njeguje drevni obicaj prednosti pjesaka na pjesackom prelazu. nema sanse da stanu, sto prelazak preko 6 traka+2 biciklisticke cini iznimno zanimljivim iskustvom. biciklisti ne staju ni na crveno. a u svom tom metezu su najbezobrazniji autobusi koje cesto voze zenice od 150cm. jako drsko.
a to sta su svi sa sela rezultiralo je nemogucsnoscu da kupimo kartu za ikakvo putovanje tijekom spring festivala. pa cemo morati ostati u nasoj maloj provinciji zhejiang. srecom, velika je ko grcka pa cemo se valjda zabavit.
karte za vlak se prodaju 10 dana prije puta, pa ljudi vec cekaju u redovima. ipak mora milijarda ljudi migrirat. a kad pomislim kako se rjesavaju nase prometne guzve prije bozica...imotski uvede 2 extra busa za-st i problem rijesen.
jucer sam upoznala tipa koji je odasvud, a u hangzhou zivi godinu dana. prvi put je bio tu prije 7 godina i tada su na ulicama bili taxiji, konji i bicikli. skoro nije bilo osobnih automobila, pa im je zaista bilo tesko steci prometnu kulturu. prestrojava se na skretanjima po principu 'ko prvi njegova traka'. a imaju i elevated highway sto smatraju iznimno dobrim rjesenjem pa raskrsca cesto izgledaju ovako:
cesto smo se znali zajebavat na temu 'koliko stane kineza na m2' i svaki dan se iznova iznenadim. liftovi u firmi imaju kapacitet po 1000 kg ili 13 ljudi sto pretpostavlja prosjecnu tezinu 76.9kg po osobi. stane ih 17. a hoce i osamnaesti. ja ne dam. jos imaju tv kraj lifta i sam mozes birat program, pa ne znam sta je problem pricekat sekund. ima 4 lifta.
u autobus ih se nagura valjda vise nego nas u tri. i hoce ih jos uc. i bas budu razocarani sto trebaju par minuta pricekat sljedeci. ja jucer usla tek u treci.
nisam jos lamentirala o hrani. malo me je proslo. valjda se mirim sa situacijom. postoji reklama (koju nisam vidila, al je dojmila vidioce) za nove, posebno ukusne soft shell kornjace. da, i njih jedu. mos ih kupit u marketu u mrezici. izgledaju zivahno. mozda i jesu. i tako u toj reklami (nevelika) sretna obitelj blaguje i sretno i nasmjeseno (jedino) dijete zagrize kornjacu i oblizuje se jer je to nova, ukusna soft shell kornjaca. ogavno. i sismise jedu, al ne reklamiraju. nisam odavno vidila ni psa sto je motao oko zgrade...
tema danasnje emisije je grijanje. dakle hladno je ko kod nas, ali je razlika sto se ovdje ne moze nista zagrijat. razlog tome je sto se nalazimo juzno od rijeke yangze. a drug mao je odlucio da juzno od rijeke ne treba grijanje. cak i vlak gasi grijanje kad je predje. tome su arhitekti doskocili konstruiranjem zidova sumljive debljine te upotrebom jednostrukog stakla na prozorima tako da se grijanje tesko primjenjuje i naknadno. postujemo direktive druga maa.
nastavak slijedi...doslo je pivo. i prijatelj. cao.
btw imam skajp ako to sta kome znaci
petak, 18.01.2008.
cao drugari
teorija indijca koji je prije mene bio tu: oboravku u kini. postoje cetiri faze. fascinacija, prilagodjvanje, rezignacija i na kraju nesto kao homesicness. ja sam u prvoj i to sam se cak zadrzala na hrani. danas sam naime bila na blagdanskoj veceri arhitektonskog odjela nase firme koja se btw zove huaxin. ne treba je guglati jer ima sajt samo na maternjem. i tako nas 200 u hotelu obliznjem. nije bilo muzike osim malo na pocetku, pa je ljupka teta u sljastecoj haljinici pocela voditi program koji se uglavnom sastojao od igrica i dijeljenja nagrada pobjednicima te dijeljenja poklona. jedna od igara je bila natjecanje u brzom ispijanju piva. nisam se prijavila jer sam malo stidljiva. pobijedila je zena. dosta darova su bile igracke sto je veselilo djetinjaste kineze. ja sam dobila dvi cikare za caj/kavu te kitty macu. kolegic su maznule sve micky mause.
---ovo su nas pokusali definirati kao dvoje stranaca---
malo me je bila frka na pocetku jer je za stolom 9 ljudi, piruna ni na puskomet a hrana se (kako vec svi znamo) pohlepno grabi iz zdjelica na sredini stola koji je u ovom slucaju imao posebno praktican rotacijski dio tako da svi imamo jednake sanse za zgrabit. da, zgrabit jer bas i nemamo istu definiciju pristojnog ponasanja za stolom. pijat je sluzio (tj sluzi) za otpatke, a ne za odlaganje hrane kako bi je pristojno i polako unosili u usta. pretpostavljam da sam zasluzila prokletstvo velikog zutog zmaja kad sam odlozila komad peradi na tanjur kako bi ga malo raskomadala i odvojila od meni nejestivih djelova. inace, nasla sam dostojnu zamjenu za funkciju koju su dosad obavljali brojni muskarci u mom zivotu (srle, hrvoje, turcic, josip...), te je milos moj novi odvajac cistog mesa.
i tako krene rucak cetverosatni... koncept je da svako malo dolazi zdjelica s hranom. prvo je posluzena casa vruce vode. ja misljah da je to za oprat prste, kad ono popise kinezi jebenu obicnu vrucu vodu prije jela. to je mislim pocetak neke djete. enivej, dodje potom jellyfish i stane ispred mene, jer su oni kao pristojni pa da mi stranci prvi. a pojela sam, sta cu, bar nema kosti. zatim nekakvi presani papci (preskocila), neizostavne kokosje nozice, kokos cijela (da i glava), razni kupusi, bambusove mladice, tripice na po kineski, neka perad na nekako, razni ujusci, alge, gljive, svinja u loncu, rjecna riba (donesu jednu na pladnju pa capavas stapicem), kineski list (riba list), neko korjenje, i jos hrpa neidentificiranih jestvina. jesam li spomenula da ne koriste kumpir?
da sam bila na takvoj veceri u europskom stilu vjerojatno se ne bi mogla maknit od prejeda. u ovom slucaju - a pojela sam nesto...alge su ok.
prije vecere podjele cigarete po stolovima. neke fensi smensi od 75y. na stolu jedna boca vina i 4 piva. a 9 ljudi. nas dvoje popili skoro 2 boce vina, ostali kinezi skoro dvi boce piva. stvarno moram malo istrazit o njima i alkoholu. na wikipediji sigurno necu jer partija ne da. iako se kao moze preko nekih proxija.
susrela sam se i s kineskom birokracijom u vidu treceg posjeta policijskoj stanici glede pokusaja registracije boravka. birokracija unutar firme je isto veselje al bar dobijes papir na kojem pise sto trebas obavit u svakoj od 100 soba u koje moras otic. inace smatram da treba podici spomenik studentu koji je prvi dosao ovde na praksu (to ovde znaci i firma i kina). ostali su mi objasnili sve sto mi treba, i da sam slucajno dosla u periodu kad nema drugih studenata, ne bi mogla prezivit. iaeste kao da ne postoji. cak im nisam ni na mailig listi, a dopisivali smo se. ma necu sad o tome, teta u policiji mi hype.
prijaviti boravak treba 24 sata nakon ulaska u zemlju. ja sam to doznala kad me cima pitala jesu li mi ovi iz firme to obavili. 3. dan. dan posli sam pitala shefa pa su me poslali k policiji u autu od firme s kineskinjom koja zna engleski i kineskinjom koja zna vozit. teta u policiji je rekla da fali ugovor o stanu na kineskom. one su se obe borile za mene (zakljucila po tonu), te smo osle neobavljena posla. rekle su da je glupa. btw ostali su se prijavili samo s pasosem. drugi dan sam isla s mutavim (ne engleskim) kinezom i ugovorom tako da mi nije mogao reci sto je falilo al su mi posli preveli da je glupa. treca sreca - danas s cao (ime, zensko) s malo vise listova ugovora i napokon sam legalno u zemlji. nakon tjedan dana.
---prvi pokusaj---
sutra mi dolazi majstor popraviti klimu jer je nekako blagopusljiva. prosli put kad je bio nije mogao obaviti posao jer nije znao skinit resetke s prozora (5. kat) pa je zvao drugog. dok je drugi skidao resetke prvi je otisao jer je bilo prekomplicirano nac brzo toliko rijeci u rjecniku da ga zaustavimo i objasnimo da ce ovaj brzo (skidac resetaka je dosao s pilom).
i nema prizemlja nego to oznacavaju s brojem 1. tako da sam tek nakon par dana skuzila da ne zivim na sestom nego petom katu. nema lifta. nema. nema ni duplih stakala na prozoru. al imamo mikrovalnu. i internet. al ja nisam dobila laptop na koristenje nego fixni pa ga bas ne vucem doma, nego posudjujem od cime koja je jako draga.
sad sam procitala sto sam napisala i nekako zvuci pesimisticno, al nije tako, jos uvik je zanimljivo i zabavno. kad dodjem u cetvrtu fazu, onda cu se vratit. di tada ni hao. sutra cemo na jezero...
utorak, 15.01.2008.
trazile ste...
evo vam ekipa iz ureda
chen shihao-boss, ne ulazi u igru
cui chang li, zhang xin, cao yi, liu ya pogodite tko je musko pa dobijete keks (samo je jedan i zeni se, komad)
ima i milos al njega nisam uvrstila jer bi skuzile
teme po kategorijama, pa odaberite sto da razradim
dakle, dragi prijatelji ovo je jedino pravo inozemstvo u kojem sam bila do sada tj jedina zaista strana zemlja. nista nema veze s onim na sto sam navikla.
LJUDI i nisu tako niski, ko vi su, dobro decki su malo djentilastiji al ovde ionako niko nije debel. i opce ih nije problem razlikovat jer ima jedino zajednicko boja kose. i svi izgledaju mladjahno.ima ih spljostenih, izduzenih, svjetlijih, tamnijih... u firmi imam dojam da iskoristavaju djecu a ono ljudi stariji od mene. o firmi cu nekom drugom prilikom kad mi ponestane tema.
dakle mrsavi su jer je HRANA ogavna, ono sto nam prodaju u hrvatskoj je valjda prilagodjeno trzistu jer ovo nema veze s tim. sve je slatko. sad mislite da to nije strasno; da vam posaljem slatku salamu? slatku sol? sol je gotovo nepoznanica pa je ravnooki koji su ovde duze nose uvik sa sobom. i u pizza hut. znate kako u konzumu postoji mala polica s egzoticnom hranom tipa bamus, kari sos, soja sos, tofu...to ovi imaju za nas. i jako je skupo tj kao kod nas, al za kinu - skupo. na toj polici su tunjevina, senf, pesto, sir...uzasno egzoticno. a cega skoro uopce nema - pazi sad - kruha (ima slatkog), spomenutog sira, kave (trude se jer je to zapadnjacki al ima ne ide), majoneze, i ostalih sasma obicnih stvari. moze se jedino naici evenualvo na slatki ekvivalent. al zato sve vrvi od mrtvih zivotinja prodavanih u cjelosti (kokosi s glavom i nogama, neupakirane stoje na hrpi, onda je zgrabis za vrat i jednako nespakiranu stavis u svoju kosaru). supermarketi inace izgledaju ok, ko merkator i konzum. i nema, nema piruna i nozeva. nema. nosi svoje od kuce.
u subotu su me odveli u jedan restorancic di ravnooki studosi iz zgrade obicavaju jest, tu kraj kuce, jer je vlasnici bio rockas pa ih je pozvala. pa sam odmah uvidjela kako ovi jedu. strahota. bilo je svega i svacega pa sam mozda pojela i psa. neka su jela cak imala i sol. svi capavaju iz zdjelica u svoje zdjelice i pljuju koscice (kozicu smlate) na stol tako da je to jeziv prizor na kraju obroka. vlasnica inace otvara pivo zubima. neki su se slikali sa mnom. mislim da je prije zbog visine nego zbog ljepote jer su ovde zene lijepe.
u nedilju smo bili kod kineza koji se fura na zapad pa sam eto vidila finu kinesku kucu u fensi naselju. ogradjeno. privatni bus za centar. dreci postmoderna. onda nas je poveo u bar di su se kosooki zapili, a ravnooki stoicki popili jos toliko. oni naime malo losije podnose alkic.
eto toliko za danas. poljak ide sutra pa se idem malo druzit. ne znam stavit slije.
samo jos ovo PARE su ovde posebne utoliko sto ih ne mozete nigdi drugdi kupit nego u kini. ne smiju se ni iznosit iz zemlje. i nema novcanice vece od 100 yuana (renminibi) sto je cca 70kn. i tako ja danas razmijenila 300 evra i dobila 30 i nesto mao ze dongova. novcarka nikad nije bila deblja. novi bicikl 200y, svaku vecer si kupim 4 pive za 10y, cetkica za zube (najfensi) 5y, sok 0.5l 2y, bus 2y a neklimatizirani 1y, al roba tipa nike, new yorker i sl sto oni sami siju - skuplje nego kod nas jer je to njima uvoz. ne pitajte dalje jer mi je to objasnjeno na losem engleskom.
little china girl/giant balkan girl
vec sam nekoliko dana tu pa ne znam di da pocnem, jerbo je sve neobicno a samim time i zanimljivo, bar meni. put je vec so far away, pa sam zaboravila dojmove tj potisnuli su ih drugi. uglavnom - interkontinentalni letovi su zaaakon - dekica kusinic daljinski, mozes pratit sve o letu, na kojoj si visini, temperaturi, brzini i da letis iznad kazahstana. taj prvi dan mi je bio super, u ponoc (vama 23) smo krenuli iz istanbula, uz kasnjenje naravno, kao i iz zagreba, pa sam podlegla niskom porivu te sama strunila pivo od 7evra kad sam vidila dilejd. uglavnom poletismo, u peking sletili za 10 ak sati, sto je tamo pak bilo vec kasno popodne pa mi je taj dan najkraci u zivotu dosad. mi letili k suncu, sunce k nama, oboje brzi i prodje dan. a ono mislis da ti je dan kratak kad se probudis u 2 popodne. tu sam ostavila ljupkog brkatog gospodina koji me baruckao, pokusat cu stavit njegovu sliju.
---evo ga s malo zakasnjenja---
dragi i frl su ga vidili na aerodromu. on iso razgledavat igrace u vladivostok. onda sangaj, tu me docekao gej kinez od 1.90 u ljubicastoj jaketi s perjem i posjeo u bus za hangzhou. tu me pak nije docekao nikakav kinez, pa sam ja jadna nakon uru na kisi, u nepoznatom gradu u kojem svi bulje u mene (jos uvik) oko ponoc zvala iaeste broj za emergentne slucajeve jer sam ocjenila da to jest takav slucaj. onda sam dobila sms da nadjem taxi i nazovem mikija pa ce ona da objasni taksistu di da me vodi jerbo taksist nije oplemenjen znanjem stranog jezika, a bogami ni latinice. i sidnem ja u taksi i zovem a miki se ne javlja. i tako malo mutavo sidila molila boga da me taxi drajver ne izbaci, i onda se miki javi, turnem ja mob ovome i dalje je sve bilo u redu. iako sam tu vecer spavala u hotelu jer miki nije znao di ja trebam zivit. u hotelu sve na botune i kineskim znakovima. klimu sam izgasila cupanjem kabela iz zida. najbolje u toj strci i nocnoj neizvjesnosti je sto sam dobila poruku (original):daj reci gde si pa cemo mi da dodjemo po tebe nekako, ovi kinezi su smotani. zakljucujete da ima i jedan srb ovde. i u istom smo departmentu - architectural. sad cu kao preci u novi post da ne bude puno teksta odjednom.
