Najprije pozdravljam moga rodijaka Šimunića i želim mu dug život,
izvan zatvora.
Ne znam kako će sve to završiti glede toga
što su hijene namirisale krv,
hrvatsku krv,
a ima je, Bogu vala ,
unatoč tomu štu su je komkmerčići
točili na špine.

Nego, pogledaj ti kako se cijela EUropa digla na noge, a i dio prekomorskog kopna!
A kad smo jučer vapili za oružjem i municijom zbog obrane od jug armije i srbočetnika,
baciše naše vapaje u jame, kao što su činili kmerčići do jučer.
Nije to ništa čudno kad znademo da su te site i bolesne eubudaletine, potomci pljačkaša, izgubile
orijentaciju u hodnicima svoga nemorala, gejstva i u šumama"pravednih" zakona.

Sve to meni govori da Hrvatsku hrvatski Bog čuva i da Hrvatskoj ne će i ne mogu nauditi ovi domaći roktavci koji se bojaju u ženske, drže za ruke u zaljubljenosti bez potomaka, ma koliko ih podržavale otrovne crvene gljive na tronovima pustinja.

Za Dom spremni , u suglasju soliste Šimunića i baritona, baseva, altova...okolnog velebrojnog naroda, odzvanja i ne gasi se.
Nije to neprijateljski poklik u harmonijskoj operi, već oduševljenje mladca koji svoju i našu radost daruje nebu koje nas jedino liječi
u svakodnevnoj sumornosti pljačkanja, prema onoj narodnoj: LOPOV VIČE NA LOPOVA DA JE LOPOV.
Po selima i predgrađima velikih i malih gradova preplašenici zatvaraju vrata i idu rano leći, gladni i ustrašeni
od hajki. Kao da je moj narod čopor zvijeri.
Proć' će i to, dakako!