Ovo je dirrljivo.Isus svojim učenicima pere noge. Petar nije ništa shvaćao,
odbijao je. No Isus mu je objasnio. Isus--Bog-- učinio je to! On sam tumači učenicima:
"Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo
velite jer to i jesam! Ako dakle ja--Gospodin i Učitelj--vama oprah noge,
treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."
(Iv. 13,12--15).
Ovo je Gospodinov primjer: on je najvažniji, a pere noge, zato i među nama
onaj tko je na višemu položaju treba služiti drugima. To je simbol, znak.zar ne?
Pranje nogu znači: "Stojim ti na raspolaganju."
I mi, među nama, zar ne trebamo svakoga dana prati noge jedni drugima? Ali što to znači?
Da, trebamo jedni drugima pomagati. Katkada se znamo naljutiti na nekoga, neku osobu...ali...
zaboravi, zaboravi, i ako te zamoli za neku uslugu, učini je.
Pomagati jedni drugima: to nas Isus uči i to je ono što ja činim, a činim od srca jer je moja dužnost.
Kao svećenik i kao biskup trebam biti vama na usluzi. To je obveza koja mi dolazi iz srca
i volim je. Volim to i rado to činim jer me je Gospodin tako naučio. No i vi pomažite nama:
uvijek nam pomažite. Jedni drugima. I tako, pomažući nama, činit ćemo dobro.
Sada ćemo obaviti obred pranja nogu i promislimo, svatko od nas neka promisli:
"Jesam li doista spremna, jesam li spreman služiti, pomagati drugome?"
Mislimo samo na to. I mislimo na to kako je taj znak, to što Isus čini, Isusovo milovanje jer je Isus
došao upravo radi toga da služi, da nam pomogne.

(Sveta misa večere Gospodnje u Kaznenomu zavodu za maloljetnike Casal del Marmo
u Rimu, Veliki četvrtak, 28. ožujka 2013.)

PAPA FRANJO: "NE DAJTE DA VAM UKRADU NADU!"
VERBUM, Split,2013.

Tko liže,
gmiže.
Lizanje i gmizanje
oznake su svijeta,
bez mirisa cvijeta.

Servilnost,
kao i
senilnost,
jure
krvotocima ljudskog duha,
s bogatstvom šarena ruha.

Na trpezi
vladaju drpezi
i zakoni muha.

___________


Bog je nadario čovjeka
bezazlenošću
samo
u djetinjstvu.

___________


Svaki pojedinac mora
znati
da je najpozvaniji
narugati se,
prije svega,
samome sebi.

____________

TKO IMA
MRVICE NA STOLU,
IMA
SIGURNU BUDUĆNOST.

Tko može.
a nije tvrde kože,
mora više dati
da siromah ne pati
i da shvati:
nije ogoljen,
nego voljen.

Od silne jebačine i ne znaju što je
hrvatsko domoljublje.

Svaka kurva ima svoj
vijek trajanja.

Vlast nema higijene.
Hrvatska nema svoju banku.
Ali ima svoga predsjednika.

Leži na novcima, a hrvatski narod
gladan
na umjetnim jajima.

Gladne ne možeš
eliminirati.

Šta će ti biseri
u gnijezdu
kad ne možeš biti sretan!

Šta će brbljivcu tron
kad ne zna
gdje mu se griju jaja!

Homoseksualna klupka
zmija
u špiljama.

Crveni se ne znaju
zacrvenjeti.
Besramnici.

Oženio bih te,
ali još ne znam
koliko zloće imaš.

Naslov
nije i čovjek.

Vlada
sobom ni narodom
ne vlada.

Svi u LGBT
zbog razvoja
turizma!

Vlada u obruču.
Trta!

Tražiš dobro u ljudima,
a toga nema mnogo.

Magleni krajolik,
besane noći,
napušten otok.
Čežnja i sjeta jedini prijatelji.

K. H.

U Hrvatskoj
sve nacionalne manjine
uživaju bogate blagodati lijepoga i zaštićenoga života.
Po tome su iznad hrvatske većine,
iznad Hrvata i Hrvatica,
koje tuče
iz svih podmuklih oružja i oruđa
europsko--srpsko licemjerje,
režanje i mijaukanje.
"Bratska" Srbija i srpska manjina u Lijepj našoj
(o, kako je lijepo čuti--srpska manjina!)
čine sve,
u sprezi s komintern hrv. vladom
obezvrijediti,
na koljena baciti,
a malo po malo,
jednog po jednog člana,
u ponor,
u jamu,
kao nekada,
nedavno,
bacati.

Je li dostatno
samo
moliti se Bogu?

Nije!

Buniti se?
Prosvjedovati?
Željeti biti izjednačeni u pravima
s nacmanjinama?

Da!
Da!
Da!

u smjenama pjegavih nada
vrti se sunce
oko bodeža svjetlosti i šumova bescilja

nisam ni svjestan razmeđa u glavama
zvijezda
nesuglasja olajavanja
meteora
i krhotina iz dubine svemirskih razmišljanja

pitaj boga kako će se završiti
ovi moji uleti u moždane vijuge
znatiželje
razbijenosti šutnje
zagonetke postanka

(iz ugaslog bloga)

onaj visoki oblak
moj je kliktaj
na ramenima misli

sitne kapljice
u obličju zastrašujućeg diva
vojske galameće

(iz ugaslog bloga)

Andrija Radoslav Glavaš
-pedeset godina poslije


U Vjesniku, na prvom javno obznanjenom popisu vješanih i strijeljanih među inim žrtvama nalazio se i Andrija Radoslav Glavaš, rođen 29. listopada 1909. u Drinovcima u Hercegovini.

Iz objavljenog dokumenta moglo se zaključiti da je ovaj franjevac hercegovačke provincije, koji je tijekom rata imao boravište u Zagrebu, osuđen na smrt zbog pripadnosti ustaškom pokretu i zbog suradnje s okupatorom, te da je po brzom postupku ubijen 27. svibnja, dakle svega devetnaest dana poslije pobjedničkog ulaska u Zagreb one, u vojnom smislu marginalne srpske jedinice koja premda posve nesposobna da osvoji Zagreb, bijaše odabrana za tu spektakularnu ulogu čim je partizanima postalo jasno da je Zagreb proglašen otvorenim gradom, te da od prijetnje obranom na "Liniji kralja Zvonimira" ne će biti ništa. Čin "oslobođenja" morao je nužno imati u sebe ugrađen i mehanizam ne samo vojnu snagu nego i svekolikog poniženja Hrvatske i Hrvata.

Onima koji znaju kakve je vojne moći bio X. zagrebački korpus, pritom elitno opremljen i odjeven u odore savezničke vojske, odmah je jasno da je spomenuta jedinica partizanskih adrapovaca bila odabrana upravo zbog svoga nacionalnog sastava:
taj je čin imao demonstrirati kako glavni grad Hrvatske upravo srbijanskim borcima, dakle braći iz Srbije, mora biti zahvalan što će konačno osjetiti magiju slobode, a istodobno i kraj jednog strašnog rata.

Umjesto da prestane kucati na vrata jer Drugi svjetski rat u Europi, završio 9. svibnja, hrvatska je smrt upravo tih dana s novom žestinom opet zveknula zvekirom na vrata mnogih koji nisu napustili Zagreb duboko uvjereni da se nisu ogriješili ni o kakve moralne zasade i da pripadaju među pravednike i nedužne.

Među takvim naivnim nesretnicima bio je i fra Andrija Radoslav Glavaš Buerov, koji se početkom tridesetih godina počeo javljati na stranicama književnih glasila, da bi tijekom rata uza sve obveze što ih je imao u Ministarstvu bogoštovlja i nastave doktorirao na temi iz suvremene hrvatske književnosti, te da bi istodobno živom djelatnošću postao jedno od najuglednijih kritičkih pera hrvatske književne kritike ratnog razdoblja.

Na pitanje zašto nije pobjegao kao što su pobjegli mnogi drugi, jednako nedužni, ne mogu odgovoriti, ali u toj odluci i činu mogu dešifrirati dva, možda tri razloga.

Prvi je osobno Glavašovo uvjerenje da se baveći pitanjima bogoštovlja i nastave nije o ništa ljudsko ogriješio; drugi da je pišući tijekom rata o hrvatskoj književnosti radio nešto posve legitimno što zacijelo ne potpada pod ratne zakone i ne predstavlja krivnju takve vrste da mu zbog nje mora pasti glava.

Možda je postojao i treći, dosad nedovoljni isticani razlog. Naime, Glavaš je krajem travnja 1945. objelodanio u novinama koje su se posve tautološki zvale Novine članak "Krvavi ples komunista na Širokom Brijegu" u kojem je neuvijeno opisao zločin što se zbio u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu. Taj su zločin partizani krili, ali kad je sve izišlo na vidjeloi, komunisti su tvrdili da je to urađeno zato što je širokobriješki samostan bio pretvoren u tvrđavu iz koje se napadala miroljubiva narodnooslobodilačka vojska.

Ne skrivajući ništa od onoga što je znao, a u svezi s počinjenim zločinima znao je sve, Glavaš je to potanko,vehementnim stilom nekog novog Jeremije, obznanio hrvatskoj javnosti upozoravajući s kim će Hrvatska imati posla i neka zato nitko ne gaji lažne nade u širokogrudna obećanja komunističke propagande.

Čini se da je treći razlog ostanka u Zagrebu fra Radoslava Glavaša Buerova zapravo duboko moralne naravi. Naime, sve je vjerojatnije da nije želio izbjeći sudbinu koja je pogodila njegovu redovničku braću i zato je ostao u svojoj privremenoj kustodiji u Franjevačkom samostanu na Kaptolu među braćom iz provincije sv. Ćirila i Metoda čekajući da i po njega dođe ona "sestrica smrti" o kojoj je pjevao sveti Franjo.


Iz cjeline KRVAVI THERMIDOL
(uz Glavaša autor govori o Zlatku Milkoviću, Ivanu Softi, Vinku Kosu i Jerku Skračiću)
Druga cjelina: TAOCI
(Rudolf Habeduš Katedralis, Savić Marković Štedimlija, Zvonimir Remeta, Jeronim Korner)
Treća cjelina: APATRIDI
(Joze Kljaković, Ivo Huhn, Marijan Mikac, Jožčenko, Viktor Vida)

Branimir Donat: DRUŠTVO ŽRTVOVANIH HRVATSKIH PJESNIKA, Zagreb, 1998.

Ako ste proganjan i nezaštićen Hrvat ili Hrvatica,
najbolje vam (nam) je otići
u pederstvo.
Napokon ćete imati prava i zaštitu
političkih pederskih nagnuća.

To je nešto vrlo veliko,
nešto što Hrvati nisu imali
u poraću II. svjetskog rata.
Da su tada istospolni bili priznati i u zaklonu,
pa da su hrvatski heteroseksualci imali mogućnost
upisati se,
hrvatska nacija bila bi brojnija i jača i sigurnija.

Ova kratka pričica o mimikriji,
priznajte,
poučna je,
ali Hrvatima malo koristi
jer su,
bili pederi ili nepederi,
jednako na udaru velikosrpske ideje i prakse
o stalnom klanju Hrvata i Hrvatica.

strahovlada
vlada
od
pada
do
pada
kad
padne
od
vlade
jadne
vreća smeća

U noćnim tramvajima, kroz rane metropolitene,
sa žuljnim cipelama, no srcem ispod plavih bluza,
odlaze šutljive ekipe na posle ostavljene,
s usnom od rakije vlažnom, i tihom slutnjom suza.

Na desno i na lijevo, već kamo potreba ište,
sa djetetom i ženom kroz pospana predgrađa,
i tek su u hrpi stigli na tamno rvalište,
eno se iza stakla blijeda krvavo sunce rađa.

Svi oni obaraju bore čela ponižena,
svi nude djelu ruke hrapave, uprljane.
Oko njih bruji orkestar kolesa i sirena,
u njima šapuću riječi buntovne, tmaste, i sane.

Oni slušaju žarko pjevanje peći,
i kajiše remena, i previranje kotla.
Oni gledaju: gle, duvar biva teži i veći,
a jeza robovska pada s plafona pa sve do tla.
........................................................................
Tin Ujević

(prve četiri strofe)

LEGIBITisti (ni druge manjine) nisu ugroženi u Hrvatskoj. Njima vlada, potiče ih i osnažuje sotona.
Legibitisti glume. Uživaju široko u nastranim strastima i žele poraziti, poniziti i uništiti Božje djelo--brak i obitelj.

Najgore tek je u toj stvari što uz njih stoje tronaši koji ih kupuju za sljedeće bitke.

Hrvatska nema budućnosti ne trgne li se poslije ovog narodnog referenduma.
Padne li danas jedan brak, jedna obitelj, sutra još jedna...samozadovoljstvo i promašenost plesat će još šire kolo
i ceriti se nebu.

I tko tu mrzi?

Zadnju riječ ima, dakako, Bog u koga se jedino uzdamo.

ZA DOM
ŽIVJETI
I MRIJETI.