kako god tiho i pažljivo ulazili u groblje
obogatit ćemo njemoću u suživotu tihoće grobova

zaškripat će stara željezna vrata
na ulazu
čut će se zapinjanje obuće o kamenčiće ili stabljike pokošenog bilja
bubnjanje srca nadglasat će povjetarac u čempresima
aorta vratna do prsnuća vikat će

naše usne ne će se micati
niti će pogled pogriješiti put

osim misli
ništa se pomaknuti ne će

pod pločama
samo su kosti i prah
ostatak za oko
tražitelja
posjetitelja
potvrda odlaska do zvijezda

budemo li nevini
srest ćemo dušni obraz
na nekom sunčevom napajalištu
u samoći

i što nam više treba do zadnjeg zijeva
na pragu kuće